Posl. br. Kzd-40/2022-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20 000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji za mladež tog suda Ilki Markić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Vesne Bender kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika ČR, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku br. KOz-DO-47/2021 od 23. studenog 2021. godine, koja je u Općinskom sudu u Dubrovniku zaprimljena dana 24. studenog 2021. godine, radi tri kaznena djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), izmijenjena na glavnoj raspravi dana 9. lipnja 2025. godine, nakon tajne rasprave održane i zaključene na ročištu dana 9. lipnja 2025. godine, u prisutnosti optuženika ČR, branitelja optuženika Nikole Ficovića, odvjetnika iz [adresa], zakonske zastupnice oštećenika SR, svjedoka ĐR i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Marije Kiriđija, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, dana 10. lipnja 2025. godine, u prisutnosti optuženika ČR, branitelja optuženika Nikole Ficovića, odvjetnika iz [adresa] i za tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku Marije Kiriđija, zamjenice općinskog državnog odvjetnika, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĐR i Č rođen **.**.1982. u [adresa], stanuje u [adresa], državljanin Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, razveden otac troje djece, trenutno nezaposlen, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što iako temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 3 P Ob. 24/2017-5 od 02. lipnja 2017., obvezan na ime uzdržavanja svoje djece NR rođ. **.**.2007., BR rođ. **.**.2010. i RR rođ. **.**.2013., doprinositi po 800,00 kuna/106,18 eura mjesečno, odnosno ukupno 2.400,00 kuna/318,53 eura mjesečno, od 02. lipnja 2017. pa nadalje, iako svjestan ove svoje obveze i iako u mogućnosti budući je radno sposoban i privređuje od studenog 2018. do 9. svibnja 2025. ne doprinosi redovito i dostatno za uzdržavanje svoje djece, čime je u razdoblju od studenog 2018. do 9. svibnja 2025. svojoj djeci JR, BR i ZR uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 10.032,00 eura,

dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisana po članku 172. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjiva po članku 172. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11).

II. Na temelju odredbe čl. 172. stavku 2. KZ/11, optuženiku ČR se za tri kaznena djela iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11,

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, optuženika ČR se

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženiku ČR se izriče

UVJETNA OSUDA

s time da se izrečena jedinstvena kazna zatvora, u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik, u roku kušnje od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana 9. svibnja 2025. godine u 9,30 sati do dana 10. lipnja 2025. godine, a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

III. Temeljem odredbe čl. 56. st. 4. i čl. 62. st. 1. toč. 1. i čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11, optuženiku ČR se određuje

posebna obveza

da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da zakonskoj zastupnici oštećenika SR plati iznos od 10.032,00 eura, te da ubuduće redovito doprinosi za uzdržavanje djece uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.

Temeljem odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11, Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku, koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze navedene u čl. 62. KZ/11 ili ih teško ili uporno krši.

IV. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), dosuđuje se imovinskopravni zahtjev zakonskoj zastupnici oštećenika SR u iznosu od 10.032,00 eura, te se nalaže optuženiku ČR da taj iznos plati zakonskoj zastupnici oštećenika SR u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. -8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 200,00 eura, kao i troškove postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti Stanke Matić u iznosu od 279,96 eura, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, SWIFT:

NBHRHR2X,model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-4022 (opis plaćanja: troškovi u predmetu Kzd-40/2022), te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Nikole Ficovića, odvjetnika iz Dubrovnika kao i troškove punomoćnika oštećenika Toma Šoletića, odvjetnika iz Dubrovnika o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu dana 24. studenog 2021. godine optužnicu broj KOz-DO-47/2021 od 23. studenog 2021. godine, protiv optuženika ČR, radi tri kaznena djela iz čl. 172. stavak 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

1.1 Rješenjem ovoga suda, posl. br. Kovm-54/2021, dana 30. rujna 2022. godine, potvrđena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, broj KOz- DO-47/2021 te je odlučeno da će se optuženiku ČR suditi u odsutnosti, budući da je optuženiku određen istražni zatvor od 25. siječnja 2021., te nije uhićen do dana održavanja sjednice optužnog vijeća, a po podacima u spisu za pretpostaviti je da se isti nalazi na nepoznatoj adresi u Saveznoj Republici Njemačkoj, a imajući u vidu da se radi o kaznenim djelima počinjenim na štetu maloljetnih osoba, njegove djece.

1.2 Tužitelj je, na glavnoj raspravi, dana 9. lipnja 2025. godine, izmijenio optužnicu na način da u retku 4. iza riječi „kuna“ treba stajati „/106,18 eura“, u retku 5. iza riječi „kuna“ treba stajati“/318,53 eura, u retku 7. i 9. umjesto „30. travnja 2021.“ treba stajati „9.svibnja 2025.“, u retku 10. umjesto „64.600,00 kuna“ treba stajati „10.032,00 eura“. U ostalom dijelu optužnica je neizmijenjena.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik CR je naveo da se ne smatra krivim, da će iznosit svoju obranu i odgovarati na postavljena pitanja te će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka, dok u odnosu na izmijenjenu optužnicu, obrana nije imala ništa za primijetiti.

3. U dokaznom postupka, sud je izveo sve dokaze optužbe, te je ispitao zakonsku zastupnicu oštećenika SR, pročitao zapisnik Općinskog suda u Dubrovniku broj 3 P-Ob.24/2017-5 od 2. lipnja 2017. godine (list spisa 9-10) i presudu Općinskog suda u Dubrovniku 3-P-Ob-24/2017-6 od 2. lipnja 2017. godine (list spisa 25-29).

3.1 Sud je izveo dokaze predložene od strane punomoćnika oštećenika Toma Šoletića, odvjetnika iz Dubrovnika te je pregledao i pročitao uplate na ime uzdržavanja koje je optuženik uplatio u korist oštećenika (list spisa 97-110), kao i uplate predane na raspravi 9. lipnja 2025. godine.

3.2 Sud je izveo i dokaze obrane te je pregledao i pročitao uplate optuženika na ime uzdržavanja djece (list spisa 85-94) i ispitao svjedoka ĐR, oca optuženika.

3.3 Na kraju dokaznog postupka, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave za ČR od 23. studenog 2021. godine (list spisa 61-62).

4. U svojoj obrani koju je iznio na glavnoj raspravi optuženik CR je naveo da ga je 2012. godine njegova supruga ostavila i otišla sa radnim kolegom S, a njemu je predložila da odmah digne kredit u iznosu od 10.000,00 eura i ti novci bi bili za alimentaciju od 5 (pet) godina, to je on i prihvatio. Na kraju se nisu razveli, nego tek 2016/2017. godine. On je njoj predao 73.000,00 kuna. Ona i S su potrošili pare, SR je začela RR sa S i on ga je na kraju prihvatio kao svoje dijete. Vraćao je taj kredit i vratio ga većim dijelom. 2018. godine su se on i SR dogovorili, a s obzirom da je potrošila te novce, da će on kupovati spenzu u [adresa], u iznosu od 150,00 – 200,00 maraka svaki vikend. 2023. godine ona je njemu za Božić otvoreno rekla pred djecom da će na sudu reći pred svima da on nije ništa kupovao. Svaki dogovor je prekršila. Dogovorili su se i da će doplatak iz Njemačke biti za „prebijanje“ duga, a taj iznos je godišnje 6.000,00 eura, ali ni taj dogovor nije poštivala, govoreći da to daje njemačka država, a ne on. Kupovao je sve što je trebalo, od obuće, odjeće, sjedalica. Sve je prekršila što su se dogovorili, a to da je on izbjegavao doći na sud, morao bi širu sliku pokazati. SR ima četvero djece s tri različita muškarca, sa njom ima samo dvoje djece. SR je jako zloupotrijebila dobar odnos s njegovim ocem, jer je radi djece sve napravio. Na upit branitelja optuženik je izjavio da smatra da je platio cjelokupni iznos i to pet puta. Prvi put je dao 10.000 eura, kupovao je spenzu svaki vikend, a ona je govorila da nema nigdje traga o tome, treći put sa iznosom iz Njemačke, kad god je što trebalo tu su se davali novci, ali on se ne može izjasniti točno koji iznos je sveukupno dao SR. Na upit punomoćnika oštećenika izjavio je da je dječji doplatak pravo njegove djece, ali je SR od zaostataka od dječjeg doplatka kupila sebi auto. Dogovor između njega i SR je bio da on kupuje spenzu, a što je i radio. Presađivao je kosu 26. kolovoza 2020. godine i to je platio 8.000,00 kuna.

5. U svom iskazu svjedokinja SR zakonska zastupnica oštećenika je navela da je dala iskaz u studenom 2021. godine, i u veljači 2023. godine, i ostaje pri tim svojim iskazima. Njezin bivši suprug je od podizanja optužnice zaključno sa svibnjem 2025. godine, uplatio ukupno 14.150,00 eura. Mjesečna obveza na ime uzdržavanja djece mu je 2.400,00 kuna/318,00 eura. Ostao je dužan još 10.032,00 eura, a koji iznos uključuje i iznos iz optužnice. U spis predmeta predala je sve uplate od strane njenog bivšeg supruga, odnosno od dana davanja zadnjeg iskaza do danas. Njegov otac je dao 540,00 eura na ime uzdržavanja njoj na ruke i taj iznos je isto „priznala“ kao alimentaciju, i to je, također uračunato. Na upit branitelja optuženika svjedokinja je navela da je njezin bivši suprug nešto davao na ruke, a nešto na račun. Nitko više osim ČR i njegovog oca nije joj davao ništa za uzdržavanje djece. Prima dječji doplatak iz Njemačke ukupno 500,00 eura, budući da njezin bivši suprug radi u Njemačkoj. Ona se mora javiti jedan put godišnje u Njemačku, da djeca žive sa njom, i kao da je njezin bivši suprug u Njemačkoj. Na upit optuženika svjedokinja je izjavila da prošle godine, kada njezin bivši suprug nije bio u Njemačkoj, odnosno kasnio je sa papirima, stopirali su joj isplatu dječjeg doplatka, dok nije regulirao svoj status.

5.1 Na temelju čl. 426. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedokinje SR, koji je dala na zapisnik o ispitivanju svjedoka kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku dana 23. studenog 2021. godine (list spisa 56-60), kada je izjavila da prema presudi Općinskog suda u Dubrovniku, CR je na ime uzdržavanja djece NR, rođenog **.**.2007., BR, rođene **.**.2010. i RR rođenog **.**.2013. dužan doprinositi po 800,00 kuna mjesečno, odnosno ukupno 2.400,00 kuna mjesečno, od 2. lipnja 2017. godine pa nadalje. CR je uglavnom uredno ispunjavao svoje uzdržavanje do studenog 2018. godine. Međutim, od studenog 2018. godine pa do podnošenja kaznene prijave 5. listopada 2020. uplatio je samo u par navrata ukupno 6.600,00 kuna te je dug na ime uzdržavanja prilikom podnošenja kaznene prijave iznosio 46.200,00 kuna. Želi samo primijetiti da ima saznanje da je CR tijekom 2020. godine, a prije podnošenja kaznene prijave imao estetsku operaciju presađivanja kose, a cijelo vrijeme od studenog 2018. godine pa do podnošenja kaznene prijave je radio, kao kuhar u restoranu Tutto Bene, Trubadur, kao taksi vozač za Plavi taxi. Kroz to vrijeme ona je tražila od njega da počne uplaćivati uzdržavanje, na što se on nije obazirao. U studenom 2020. godine CR je otišao živjeti i raditi u Njemačku i do sada se više nije vratio u Hrvatsku. Često se čuje telefonski, porukama s djecom, iako ona ne zna gdje on u Njemačkoj živi, ali poznato joj je da radi u nekoj tvornici, ne zna kojoj niti gdje. Nakon što je otišao u Njemačku u prosincu 2020. godine je uplatio 100,00 konvertibilnih maraka i to na način da su njegovi roditelji to uputili poštanskom uputnicom njoj na ime uzdržavanja djece, također ponovno na isti način u siječnju 2021. godine, 100,00 konvertibilnih maraka. U svibnju 2021. godine CR je putem Western Uniona uplatio 3.000,00 kuna, te je nastavio plaćati uzdržavanje putem bankovnih uplata na način da je uplaćivao uzdržavanje na račun njezine susjede koja bi potom donosila novce njoj. Tako da je uplatio za lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad 2021. iznose od 2.500,00 – 3.000,00 kuna. Također je CR putem djece poručio da mu dolazi u Dubrovnik njegov kolega na svadbu te da će novce za uzdržavanje za studeni 2021. poslati putem tog kolege do kraja studenog. Smatra da je CR zdrav, radno sposoban, radi i da nema nikakvog razloga da ne doprinosi za uzdržavanje djece na način kako mu je to naloženo sudskom presudom. Postavila je imovinsko- pravni zahtjev na ime neplaćenog uzdržavanja u razdoblju od studenog 2018. godine pa do studenog 2021. godine u iznosu od 61.050,00 kuna. Također želi primjetiti da je ČR jako dobro poznato da je protiv njega raspisana tjeralica tako da je kada je trebao produžiti vozačku dozvolu, odbio doći u Hrvatsku preuzeti vozačku dozvolu da ne bi bio uhićen te je radije ostao bez vozačke dozvole, nego da bude uhićen. Ne dolazi u Hrvatsku, već je prošli mjesec u listopadu 2021. godine na kratko došao posjetiti roditelje u [adresa], BIH, ali na način da nije prolazio kroz Hrvatsku, već je došao avionom. Izrazio je želju da vidi svoju djecu, ali nije htio doći u Dubrovnik već je po djecu došao njegov brat i odveo ih u [adresa], gdje su bili zajedno 5 dana. Ne želi da CR ide u zatvor, već samo da podmiri dužan, a neisplaćeni iznos na ime uzdržavanja i da ubuduće redovito doprinosi za uzdržavanje djece. Nakon što joj je pročitan njezin iskaz svjedokinja je navela da ustraje u tom svom iskazu.

5.2 Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedokinje SR, koji je dala na zapisnik u izvanraspravnom ispitivanju svjedoka kod Općinskog suda u Dubrovniku dana 8. veljače 2023. godine, kada je navela da ostaje pri ranijem iskazu te nadodala da je optuženi dosad uplatio od podizanja optužnice do danas putem računa 4.230,00 eura i na ruke joj predano 2.500,00 eura, također i na račun, koji nije njezin, odnosno račun je njezine prijateljice, je uplaćeno prošli mjesec 200,00 eura. Na upit suda svjedokinja je izjavila da sve dostavljene uplatnice i što joj je uplaćivano u ruke optuženik je izvršio tijekom 2022. i 2023. godine.

6. U svom iskazu svjedok ĐR je naveo da zna zašto je pozvan. Na upit branitelja optuženika, svjedok je naveo da je u vrijeme korone, kada su djeca išla na ekskurziju, pričesti, krizme, slao novce, nekada s pošte na poštu, a nekada po svojoj susjedi, koja živi u [adresa], na ime SR. Slao je i prehrambene proizvode. SR dolazi u [adresa], uzima mesa i drugo što je potrebno, ona dolazi sa djecom, tako da nisu u lošem odnosu. Djeca nisu nikada oskudijevala. SR je sada falilo za registraciju zadnjeg auta pa joj je dao 200,00 eura, sin ide na ekskurziju pa joj je dao 300,00 eura. Možda djeca nekada nisu ni imali, ali on to nije znao. On je znao po uputi njegovog sina slati novce ili bi mu on rekao da je poslao. Sada se ne može sjetiti koliko je dao, koliko je po susjedi slao, stvarno se ne može ni blizu sjetiti. Naveo je neke primjere, ali se ne može sjetiti ukupnog iznosa. CR i SR su se dogovorili, koliko zna, da se daje to na ruke, navodno da je sud tako odredio, stvarno ne zna. CR je djeci kupovao stvari, bicikle, kompjuter i slično. Djeca su uvijek uživala kod njih u [adresa]. Na upit punomoćnika oštećenika, svjedok je izjavio da kada je rekao da je davao novce za krizmu, pričest, da ne smatra da bi to trebalo ulaziti u novac, koji bi se trebao davati za uzdržavanje. Misli da je obveza njegovog sina da plaća po djetetu do 150,00 eura. On ne zna da li je njegov sin sve platio na ime uzdržavanja za svoju djecu, ali zna za njihove neke interne dogovore, vezano za auto i slično.

7. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 3 P Ob-24/2017 od dana 2. lipnja 2017. godine, utvrđeno je da je razveden brak između SR i ČR te je odlučeno da je CR na ime zakonskog uzdržavanja za svoju maloljetnu djecu NR, BR i RR dužan doprinositi mjesečno ukupni iznos od 2.400,00 kuna i to za svako dijete iznos od po 800,00 kuna, počevši od pravomoćnosti ove presude, pa ubuduće najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec za koji se plaća uzdržavanje, na ruke majke maloljetne djece SR.

8. Nakon provedenog postupka cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim, kako je optuženik CR počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece povredom dužnosti uzdržavanja, opisana po čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjiva po čl. 172. st. 2. KZ/11, upravo na način kako mu se to stavlja optužnicom na teret.

9. U svojoj obrani optuženik CR poriče učin na teret mu stavljenih kaznenih djela, navodeći da je zakonskoj zastupnici oštećenika na ime uzdržavanja platio cjelokupan iznos i to pet puta, navodeći da joj je predao iznos od 73.000,00 kuna još 2012. godine, i ti novci su bili za alimentaciju od pet godina, a kada je potrošila te novce po dogovoru je svaki vikend kupovao spenzu u [adresa] za iznos od 150,00-200,00 konvertibilnih maraka, a imali su i dogovor da će doplatak iz Njemačke biti za prebijanje duga, a taj iznos je 6.000,00 eura godišnje. Kupovao je sve što je trebalo od obuće, odjeće, sjedalica. Obranu optuženika sud je cijenio neosnovanom i usmjerenom ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti.

9.1 Obrana optuženika pobijena je iskazom ispitane svjedokinje zakonske zastupnice maloljetnih oštećenika, SR. Naime, zakonska zastupnica oštećenika SR, koja je ispitana kod ovoga suda potvrdila je da optuženik njezin bivši suprug od podizanja optužnice pa do zaključno sa mjesecom svibnjem 2025. godine uplatio ukupno 14.150,00 eura, te je ostao dužan 10.032,00 eura, dok je njegov otac uplatio iznos od 540,00 eura na ime uzdržavanja, njoj na ruke i taj iznos je „priznala“ kao alimentaciju, i to je također uračunato. Za istaknuti je, da je ova svjedokinja u svom iskazu koji je dala kod Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, a koji iskaz je pročitan na glavnoj raspravi jasno i decidirano opisala da je optuženik uredno ispunjavao svoju obavezu uzdržavanja do studenog 2018. godine, da bi od studenog 2018. godine pa do podnošenja kaznene prijave 5. listopada 2020. godine uplatio u par navrata samo 6.600,00 kuna, dok je u to vrijeme bio zaposlen, a išao je i na estetsku operaciju presađivanja kose, te je postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 61.050,00 kuna na ime neplaćenog uzdržavanja za vremensko razdoblje od studenog 2018. godine do studenog 2021. godine. I u svom iskazu koji je dala na zapisnik o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka kod ovoga suda od dana 8. veljače 2023. godine, koji je uz suglasnost stranaka pročitan na glavnoj raspravi, svjedokinja je ustrajala u svom iskazu koji je dala kod Općinskog državnog odvjetništva, dodajući da je optuženik od dana podizanja optužnice do 8. veljače 2023. godine uplatio 4.230,00 eura i na ruke joj je predano 2.500,00 eura, te joj je na račun prijateljice uplaćeno 200,00 eura. Dakle, iz iskaza ove svjedokinje zakonske zastupnice oštećenika, proizlazi da optuženik nije redovito i dostatno izvršavao svoju obavezu uzdržavanja djece, a kako mu je to bilo naloženo pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Dubrovnik posl. br. 3 P Ob-24/2017 od 2. lipnja 2017. godine. Iskazu ove svjedokinje sud je poklonio vjeru, cijeneći da ista nema nikakvog razloga optuženika neosnovano teretiti, tim više što ista priznaje i pribraja optuženiku više plaćanja na ruke koja nisu nigdje evidentirana. Isto tako, zakonska zastupnica oštećenika je detaljno vodila evidenciju o izvršenim uplatama, te o tome posjeduje potvrde koje je priložila u spis.

9.2 Dakle, optuženik nije ispunjavao svoju obvezu, odnosno nije redovito i dostatno uplaćivao dužne iznose uzdržavanja i to za dijete NR, rođenog **.**.2007., BR, rođenu **.**.2010. i RR, rođenog **.**.2013., u iznosu od po 800,00 kuna / 106,18 eura mjesečno, i to počevši od 2. lipnja 2017. godine do 9. svibnja 2025. godine, ukupno 10.032,00 eura, iako svjestan svoje obaveze i iako u mogućnosti budući da je radno sposoban i privređuje nije doprinosio za uzdržavanje svoje maloljetne djece, pa je postupanjem na takav način, iako je bio svjestan da se protupravno ponaša i da će nastupiti zabranjene posljedice, svjesno i namjerno propustio postupiti na način kako mu je to bilo određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. 3 P Ob-24/2017 od 2. lipnja 2017. godine, dakle, nije redovito i dostatno uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece, čime je počinio tri kaznena djela iz čl. 172. st. 2. KZ/11.

9.3 Sud smatra da optuženik CR nije imao opravdani razlog, što u inkriminiranom razdoblju nije doprinosio redovito i dostatno za uzdržavanje svoje djece, jer je mlađa, zdrava i radno sposobna osoba. Navode obrane optuženika da je platio svo dužno potraživanje na ime uzdržavanja svoje maloljetne djece, sud je cijenio neosnovanim, tim više što iz njegove obrane proizlazi da se dječji doplatak, koji njegova djeca dobivaju iz Njemačke, treba pribrojiti u iznos uzdržavanja, iako se radi o novčanom primanju koje država pruža obitelji radi pomoći u financiranju uzdržavanja i odgoja djece, i zasigurno ne isključuje obvezu optuženika u konkretnom slučaju da plaća uzdržavanje za svoju djecu u iznosima i na način kako je to određeno sudskom odlukom, budući da je obveza uzdržavanja djece prioritetna zakonska obaveza roditelja, koji ne živi sa djecom, pa time što optuženik nije plaćao za uzdržavanje svoje djece, sa kojima ne živi, istovremeno je svojom jednostranom odlukom troškove uzdržavanja prebacio na drugog roditelja, i time pokazao krajnji negativan stav prema svojoj zakonskoj obvezi uzdržavanja, iako je bio svjestan te svoje obaveze i kao radno sposobna osoba mogao ju je izvršavati.

10. Iz iskaza ispitanog svjedoka ĐR, oca optuženika proizlazi da je i on osobno slao novac djeci, za pričesti, krizme, ne smatrajući da bi ti iznosi trebali ulaziti u iznos koji treba davati za uzdržavanje, te je znao slati novac i po uputi svoga sina, davao je i prehrambene proizvode za djecu, a nije se mogao očitovati o ukupnom iznosu koji je davao djeci i ne zna da li je njegov sin sve platio na ime uzdržavanja za svoju djecu. Iskaz ovoga svjedoka sud je cijenio vjerodostojnim, budući da isti opisuje svoja osobna saznanja, a vezana za obvezu uzdržavanja optuženika prema njegovoj maloljetnoj djeci, dok iz iskaza zakonske zastupnice oštećenika SR, proizlazi da je otac optuženika dao 540,00 eura na ime uzdržavanja njoj na ruke i taj iznos je „priznat“ i uračunat kao alimentacija.

11. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenim djelima, koja mu se stavljaju na teret, sud smatra da je u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istih bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja, pa se zaključuje da je inkriminirane zgode postupao s izravnom namjerom. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna niti isticana kao sporna. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv te da je bio svjestan da su njegova djela zabranjena i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Dakle, optuženik CR je u vrijeme počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenih djela, koja je počinio, te se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost. Optuženik je bio svjestan svoje obaveze uzdržavanja pa je postupao sa izravnom namjerom neplaćanja uzdržavanja oštećenicima, svojoj djeci, a kako je radno sposoban, dužan je osigurati sredstva potrebna za plaćanje uzdržavanja svoje djece, a činjenica koju navodi u svojoj obrani, dakle postojanje usmenih dogovora između njega i njegove bivše supruge, da joj je predao na ruke iznos od 73.000,00 kuna na ime alimentacije za pet godina, odnosno da je platio cjelokupni iznos uzdržavanja i to pet puta, da je po dogovoru sa oštećenom kupovao spenzu u [adresa] svakog vikenda, u iznosu od 150,00-200,00 maraka, te da zakonska zastupnica oštećenika dogovore nije poštivala, sud je cijenio neosnovanim i usmjerenim ka oslobađanju od kaznenopravne odgovornosti, tim više što iz iskaza oštećene kojoj je sud poklonio vjeru proizlazi da je uredno vodila evidencije o izvršenim uplatama, te je potvrde o uplatama priložila spisu. Optuženik je mlada, zdrava i radno sposobna osoba, koja može privređivati i svojoj djeci plaćati dužno uzdržavanje, a što nije činio redovito i dostatno.

12. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije, sud je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio primjereno držanje pred sudom, kao i dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije nađeno. Stoga je sud, uzimajući u obzir navedene okolnosti, optuženiku, na temelju odredbe čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona, za tri kaznena djela iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, te je, potom, na temelju čl. 51. KZ/11, optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega je optuženiku izrekao uvjetnu osudu, temeljem čl. 56. KZ/11, s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, smatrajući kako će se na ovaj način utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela. Navedenu kaznu Sud smatra primjerenom počinjenim djelima i osobi počinitelja, smatrajući da će se time postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se time ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije.

12.1 Po ocjeni suda, ovakva kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

12.2 Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana 9. svibnja 2025. godine u 9,30 sati do dana 10. lipnja 2025. godine, a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.

13. Temeljem odredbe čl. 56. st. 4. i čl. 62. st. 1. toč. 1. i čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11, optuženiku ČR je određena posebna obveza da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom i to na način da zakonskoj zastupnici oštećenika SR plati iznos od 10.032,00 eura, te da ubuduće redovito doprinosi za uzdržavanje djece uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.

13.1 Temeljem odredbe čl. 58. st. 5. KZ/11, Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku, koji bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obveze navedene u čl. 62. KZ/11 ili ih teško ili uporno krši.

14. Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08, dosuđen je imovinskopravni zahtjev zakonskoj zastupnici oštećenika SR u iznosu od 10.032,00 eura, te je naloženo optuženiku ČR da taj iznos plati zakonskoj zastupnici oštećenika SR u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

15. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, s obzirom na to da je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku, odlučeno je da troškovi ovog kaznenog postupka, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 200,00 eura, kao i troškovi obrane po službenoj dužnosti po odvjetnici Stanki Matić u iznosu od 279,96 eura padaju na teret optuženika, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Optuženik je dužan naknaditi troškove postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Nikole Ficovića, kao i troškove punomoćnika oštećenika Toma Šoletića, odvjetnika iz Dubrovnika a o čemu će biti doneseno posebno rješenje. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, vodilo se računa o trajanju i složenosti postupka, kao i činjenici da se radi o mlađoj i radno sposobnoj osobi.

U Dubrovniku, 10. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Ilka Markić

Pravna pouka: Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste, putem ovog suda za Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KOz-DO-47/2021,

- optuženiku ČR, putem Zatvora,

- branitelju optuženika Nikoli Ficoviću, odvjetniku iz Dubrovnika,

- zakonskoj zastupnici oštećenika SR,

- punomoćniku oštećenika DR.