Poslovni broj: P-4941/2024- 9
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Verice Brebrić Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku AD, zaposleniku tužitelja - Su-50/12, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po opunomoćeniku ADI, zaposleniku tužitelja - Su-381/23, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025, u prisutnosti AD, punomoćnika tužitelja i ADI, punomoćnika tuženika, dana 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Tuženik "CROATIA OSIGURANJE" d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 8.935,73 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja JD stradao u prometnoj nesreći dana 13. lipnja 2015. u naselju Draganić kao vozač motocikla kad je na njega na suprotnu prometnu traku naletio osobni automobil registracijske oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tuženika - broj police: [broj police]. Nesreću je skrivio osiguranik tuženika ED koji je oglašen krivim presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-2105/16. od 9. veljače 2018.. Rješenjem broj 916897 od 28. siječnja 2016. priznato je obitelji JD pravo na obiteljsku mirovinu. Nadalje navodi da je za ranija razdoblja isplata mirovina zaključno do 31. kolovoza 2021. tuženik štetu plaćao u mirnom postupku. HZMO je nastavio isplaćivati obiteljsku mirovinu te je tako nastala nova šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. rujna 2021. do 30. lipnja 2024. u iznosu od 8.935,73 EUR. Stoga na temelju odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 i 119/22., u daljnjem tekstu: ZOMO), tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.935,73 EUR sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od podizanja tužbe do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju, međutim spori pravnu osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da se u ovakvim i srodnim slučajevima primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Navodi da s obzirom da je predmet spora obiteljska mirovina koju osiguranice tužitelja primaju s osnove ozljede izvan rada pok. UD, ne postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Smatra da je teret navedenog dokaza na tužitelju, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. U tijeku postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 4 do 8 spisa), Presudu Općinskog kaznenog suda posl. br. K-2105/16-13 od 9. veljače 2018. (list 10 do 13 spisa), rješenje HZMO-a od 28. siječnja 2016. (list 14 i 15 spisa), Izvješće o saldu duga (list 16 i 17 spisa), potvrdu o isplaćenim sredstvima (list 19 spisa) te sudsku praksu (list 24 do 94 i 101 do 186 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je osiguranik HZMO-a UD stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. lipnja 2015., a koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika na dan štetnog događaja. Također, nesporno je da je rješenjem tužitelja djetetu umrlog osiguranika tužitelja UD priznato pravo na mirovinu.
6. Sporna je osnova i visina zahtjeva, tijek zateznih kamata, te primjena materijalnog prava odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.
7. Za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće (isto shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Revd-1394/2024-2 od 23. travnja 2024.).
8. Zbog navedenog, utvrđeno je da se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".
9. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."
10. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema st. 2. istog članka stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Sukladno st. 3. tog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
12. Iz rješenja HZMO-a od 28. siječnja 2016. proizlazi da djetetu umrlog osiguranika pripada pravo na obiteljsku mirovinu od 13. lipnja 2015..
13. Stoga, treba primijeniti čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
13. Obveze tuženika su kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata mirovina, a ne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. .
14. Tužitelj, na kojem se na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao da je stvarna šteta u smislu naprijed navedene odredbe čl. 27. ZOOP-a veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio ni dokaz financijskim vještačenjem kojim je navedeno eventualno mogao dokazati te stoga treba odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena obiteljska mirovina, u skladu s odredbom čl. 27. ZOOP-a, utvrđeno je da nema štete kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da nema razlike koju bi tuženik bio dužan isplatiti, stoga ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos. S obzirom na navedeno, sud nije ispitivao druge pretpostavke štete.
16. Budući da je utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, odnosno da u konkretnom slučaju nema štete za tužitelja, sud nije izvodio ni ocjenjivao daljnje dokaze koji se odnose na sporna pitanja u ovom postupku.
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 10. lipnja 2025.
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
