REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8,52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-41/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ALFA MODUS d.o.o. (OIB:77422329096) iz Zagreba, Savska cesta 41, zastupani po punomoćniku Ivanu Kaporu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja ABC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Juraju Blažičku, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje u posjed/utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P- 293/2024-12 od 08. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja HĐ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-293/2024-12 od 08. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predati u posjed tužitelju ALFA MODUS d.o.o., OIB:77422329096, Savska cesta 41, Zagreb, nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb i to Rbr. 11. suvlasnički dio: 3,39/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), četverosobni stan oznake S-7, s nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m[2] , u elaboratu označeno crvenom bojom koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], [adresa][2] , odnosno dvorište površine 829 m i kuća, [adresa], 20, 22, 24 površine 560 m[2] (ukupno 1389 m ) površine 386 čhv ili 1389 m , upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju zakona dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine – 3,39/100 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao kč. br. [katastarska čestica], ULICA SV. ROKA, površine 1389 m[2] (DVORIŠTE, površine 829 m ; KUĆA, [adresa], 20, 22, 24, površine 560 m[2] ), s kojim je suvlasničkim dijelom trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 11. Suvlasnički dio: 3, 39/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) četverosobni stan oznake S-7, sa nusprostorijama u prizemlju objekta, diletacija 2, neto korisne površine 72,55 m[2] , u elaboratu označeno crvenom bojom.

2. Tužitelj - protutuženik ALFA MODUS d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 77422329096, dužan je u korist tuženika – protutužitelja ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu i to na nekretnini iz točke 1. ove Presude.

3. Nalaže se Općinskom sudu u Novom Zagrebu, upis prava vlasništva nekretnine iz točke 1. ove Presude na ime tuženika - protutužitelja ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

4. Nalaže se tužitelju – protutuženiku ALFA MODUS d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 77422329096 da tuženiku - protutužitelju ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od

803,08 EUR u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik-protutužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom navodi da je bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku počinjena jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pojedini razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni i u pojedinim dijelovima navodi obrazloženja protivni su sadržaju isprava zapisnika o iskazima saslušanih stranaka u spisu. Navodi da odlučne sporne činjenice u postupku predstavljaju pitanje je li tužitelj-protutuženik uopće vlasnik navedene nekretnine iz kojih traži iseljenje tuženika, te da li je tuženik-protutužitelj stekao pravo vlasništva nad nekretninom temeljem dosjelosti, u odnosu na koje činjenice je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i time pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao što i prvostupanjska presuda ima nedostatke vezano i za bitnu povredu. Žalbom nadalje navodi, da među strankama nije sporno da je tužitelj-protutuženik, nakon što je tuženik-protutužitelj prethodno na temelju Zakona, dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, svoje pravo vlasništva iste nekretnine stekao temeljem Ugovora iz Sporazuma od 26. ožujka 2014. sklopljenim sa osobom koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnik, čime je utvrđeno da je tužitelj-protutuženik postupao u dobroj vjeri u vrijeme sklapanja navedenih pravnih poslova i kada je zahtijevao upis prava vlasništva. Pri tome, prvostupanjski sud je odbio provesti sve dokaze kojima je tuženik dokazivao osnovanost svojeg protutužbenog zahtjeva, te je potpuno arbitrarno i neutemeljeno zaključio kako je u drugom postupku dovoljno dobro utvrđeno činjenično stanje, bez da se sam uvjerio u sadržaj dokaza u tom postupku poslovni broj P-138/18, u kojem je i nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije razgledao nekretninu neposredno prije stjecanja, niti je znao tko je u posjedu i prema kojem temelju, a ista mu nije ni bila predana u posjed prilikom stjecanja, čime je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom da je u predmetnoj vezi sa pitanjem postojanja dobre vjere kod tužitelja u trenutku sklapanja pravnih poslova kojima se stječe pravo vlasništva i u trenutku traženja upisa u zemljišnu knjigu. Stajalište prvostupanjskog suda u ovom predmetu je i istovjetno stajalište u parničnom postupku P-138/2018 u vezi ocjena postojanja dobre vjere tuženika koje je suprotno u vezi pitanja postupanja sa dobrom vjerom jer odstupa od prakse Vrhovnog suda RH i pravnom shvaćanju sadržanom u odluci Rev-60/10 od 15. prosinca 2011., čime je i razvidno da tužitelj prilikom stjecanja nekretnine nije postupao dobrom vjerom jer je imao razloga posumnjati da tuženik-protutužitelj u trenutku stjecanja živi u predmetnom stanu, te mu nije moglo ostati nepoznato da prilikom sklapanja Ugovora i Sporazuma ugovorne strane tih Ugovora i Sporazuma imaju saznanja da u predmetnoj nekretnini živi njihov stvarni vlasnik koji je valjano stekao nekretninu.

2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje prvostupanjske presude, na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka i prihvati protutužbeni zahtjev tuženika uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka uz trošak žalbenog postupka, a podredno ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

4. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka sukladno čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna. Prije svega, suprotnom žalbenim razlozima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

6.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa je i žalba žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka neosnovana.

6.2. U ovom postupku ni materijalno nije pogrešno primijenjeno.

7. Predmet ovog spora je revindikacijski zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje tužitelj), da se tuženiku naloži predati u posjed četverosobni stan s nusprostorijama u prizemlju površine 72,55 m[2] a koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], [adresa][2] , odnosno dvorište površine 829 m i kuća, [adresa], 20, 22, 24 površine 560 m[2] sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje tuženika), na utvrđenje da je temeljem Zakona o dosjelošću stekao pravo vlasništva te nekretnine, te da je tužitelj dužan u korist protutužitelja trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu na predmetnoj nekretnini navedenoj izrekom.

8. Obzirom i na žalbene navode u ovom postupku, sporno je, da li protutužitelj, kao posjednik predmetnog stana ima pravo kojega ovlašćuje na posjedovanje stana, obzirom i da je vođen postupak kod istog suda poslovni broj P-138/2018 koji je pokrenut od strane, u ovom postupku protutužitelja, protiv tuženika, u ovom postupku tužitelja, radi utvrđenja da ima valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva na četverosobnom stanu na istoj nekretnini u odnosu na koji je taj tužbeni zahtjev odbijen, te je i ta presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu P-138/2018 od 29. siječnja 2021. potvrđena od strane Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1199/21 od 10. lipnja 2024.

9. U ovom postupku i nije sporno da je tužitelj upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana u kojem je posjedu protutužitelj. Prema priloženim Ugovorima proizlazi da je tuženik-protutužitelj zaključio Ugovor o kupoprodaji sa društvom TEM- 95 d.o.o. 02. ožujka 2000., kao i Aneks Ugovora 20. travnja 2006. kojim je izmijenjena oznaka katastarske čestice. Isto tako proizlazi, da je tužitelj za istim društvom TEM-95 d.o.o. 2013. godine kupio istu nekretninu odnosno stan, te se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik, obzirom da tuženik nije upisao svoje vlasništvo na toj nekretnini.

10. Prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) i cijenio navode prvostupanjskog suda u vođenom postupku P-138/2018 od 29. siječnja 2021., kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje, da tuženik u predmetnom postupku a u prethodno vođenom postupku P-138/2018 tužitelj, ima valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na tom suvlasničkom dijelu i četverosobnom stanu, obzirom da je tuženik-protutužitelj u posjedu predmetne nekretnine od 2000. godine koji je posjed kvalificiran (pošten, zakonit i istinit), slijedom čega je i stekao vlasništvo dosjelošću najkasnije 02. ožujka 2010., a kako su svi pravni poslovi između u tom postupku tužitelja i društva TEM-95 d.o.o. se dogodili kasnije 2013. godine pa nadalje, tužitelj je stekao nekretninu od ne vlasnika ali je postupao u dobroj vjeri u smislu čl. 130. st. 2. u vezi sa čl. 122. Zakona o vlasništvu, kada je sklapao pravne poslove sa ne vlasnikom i kada je svoje pravo vlasništva upisao u zemljišne knjige, obzirom da nije imao razloga posumnjati da stvar pripada otuđivatelju, pri čemu da se ne može predbaciti činjenica da isti nije istraživao izvanknjižno stanje, te da je i tužitelj vlasnik predmetne nekretnine. Cijeneći i da su činjenice dio činjeničnog supstrata tužbe i protutužbe u predmetnom postupku i predstavljaju pravno relevantne činjenice za odluku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, obzirom i da je sud u istim činjenicama odlučivao u predmetu P-138/2018 i odluku o tužbenom zahtjevu nema mjesta ponovnom utvrđivanju istih činjenica jer bi drugačije tumačenje bilo suprotno vladavini prava, pravne sigurnosti i legitimnim očekivanjima stranaka, pa je stoga i odlučio da neće ponovno odlučivati o pravnom relevantnim činjenicama, već na činjeničnim utvrđenjima pravomoćno dovršenog postupka. Cijeneći čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - dalje ZV) u vezi i sa čl. 123. i čl. 130. ZV-a obzirom i da je utvrđeno da je tužitelj postupao u dobroj vjeri i stekao predmetnu nekretninu od osobe koja je bila upisana kao vlasnik stana, da se istom ne može predbaciti nedostatak dobre vjere jer nije posumnjao da na istoj postoji prava trećih osoba, pa neovisno o tome da li je tuženik stekao vlasništvo dosjelošću, tužitelj uživa zaštitu povjerena u istinitost zemljišne knjige, što znači da je predmetnu nekretninu stekao kao od stvarnog vlasnika. Sukladno čl. 161. i čl. 162. ZV-a na utvrđeno činjenično stanje je zaključio, da tužitelj osnovano traži iseljenje tuženika iz predmetnog stana jer je isti vlasnik stana a tuženik isti koristi bez valjane pravne osnove, te je stoga i prihvaćen tužbeni a odbijen protutužbeni zahtjev.

11. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, prihvaća i ovaj sud jer je za to prvostupanjski sud dao jasne i na zakonu osnovane razloge.

12. U odnosu na žalbene navode, da tuženik u vrijeme kada je zaključio Ugovor o kupoprodaji nije mogao izvršiti upis u zemljišne knjige jer da ista nije bila upisana u zemljišne knjige, nije osnovan, obzirom i da je nakon zaključenja Ugovora o kupoprodaji tuženika-protutužitelja u ožujku 2000., temeljem tog Kupoprodajnog ugovora i Ugovora o kreditu Zagrebačka banka je uknjižila pravo zaloga na predmetnoj nekretnini 23. studenog 2000., a koje je i kasnije brisano na prijedlog protutužitelja 2006. godine nakon isplate kredita, dok isti i nadalje nije upisao svoje pravo. Zemljišne knjige su javne i njihov sadržaj svima dostupan i uvid slobodan, time i načelo javnosti zemljišnih knjiga određuje da je njihov sadržaj istinit.

13. Na temelju odredbe čl. 161. st. 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom čl. 163. st. 1. navedenog Zakona propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i nesporno utvrđeno činjenično stanje, da je u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda tužitelj-protutuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine i da je u njenom posjedu tuženik-protutužitelj, koji i nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje, te stvari, prvostupanjski sud je, i pravilno primijenio materijalno pravo zaključkom da je tuženik-protutužitelj, dužan predati u posjed taj stan na prvom katu tužitelju- protutuženiku.

14. Žalitelj i dalje ustraje na svojoj tvrdnji da takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan, obzirom na činjenicu da je on stekao svoje pravo vlasništva osnovom zaključenog Ugovora od 02. ožujka 2000. ali se isti i u odnosu na osnovanost stjecanja prava vlasništva ne može suprotno tumačiti vezano i za već pravomoćno presuđenu odluku u predmetu P-138/2018 od 29. siječnja 2021. kojim je i odbijen zahtjev tuženika- protutužitelja, u tom postupku tužitelja, na utvrđenje prava vlasništva. Tužbeni zahtjev ima isti činjenični osnov i postoji objektivni identitet spora, pa je pravilno utvrđeno da je između istih stranaka u odnosu na nekretninu po istom pravnom osnovu (stjecanje vlasništva dosjelošću) pravomoćnom presudom već presuđeno, uz ocjenu ostalih utvrđenih činjenica koje ne daju osnovu stjecanja vlasništva protutuženika. U odnosu na navode da se prvostupanjskom presudom i utvrđuje da je tuženik predmetnu nekretninu stekao dosjelošću 2010. godine, ali obzirom da svoje pravo vlasništva nije upisao u zemljišne knjige, tada je i pravilno zaključeno odnosno utvrđeno da je o protutužbenom zahtjevu već i pravomoćno odlučeno, pa stoga i nema osnove za suprotan zaključak. Pošteni stjecatelj koji postupa sa povjerenjem u potpunosti zemljišno- knjižnog stanja, a ono je bilo nepotpuno, stječe knjižno pravo neopterećeno pravima koja nisu bila upisana u zemljišnu knjigu kada je zatražen upis i u odnosu na vidljivo stanje zemljišne knjige. Pri tome, prilikom upisa prava u zemljišne knjige nije dužan ispitivati stanje te nekretnine već upisanog vlasnika. Prema dostavljenim podacima tužitelj je prema prodavatelju predmetne nekretnine TEM-95 i vršio pozajmice osigurane založnim pravom, sve prema stanju zemljišne knjige. U odnosu na stanje zemljišne knjige, stjecatelj je nepošten ako je znao za neslaganje zemljišno knjižnog stanja i da pravo na nekretnini stjecatelj mora steći temeljem valjane pravne osnove i da je upis stjecanja ispunjen i proveden temeljem pretpostavki sukladno zemljišno knjižnom pravu. Obzirom i da se prema zakonskoj odredbi čl. 122. ZV-a, na koju se i poziva prvostupanjski sud, smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje, kao i da nedostatak dobre vjere se ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st.3.), pravilno su cijenjene okolnosti stjecanja vlasništva od strane tužitelja-protutuženika.

15. Stoga, kako u ovom postupku tuženik-protutužitelj, kao posjednik predmetnog stana nije dokazao da ima pravo kojega ovlašćuje na posjedovanje te stvari a tužitelj- protutuženik je u zemljišnim knjigama nesporno upisan kao njegov vlasnik, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 161. st. 1., čl. 162. st. 1. te čl. 163. ZV-a pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio reivindikacijski zahtjev tužitelja-protutuženika.

16. Slijedom navedenog valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude. Obzirom da protutužitelj nije uspio sa žalbom, tada je i odlučeno sukladno čl. 154. u vezi sa čl. 166. ZPP-a.

U Puli - Pola 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nataša Babić