REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-799/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. JM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Marina Maslek Novevska, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika 1. Općine Dubrovačko Primorje, Slano, Trg Ruđera Boškovića 1, OIB 32333978490, i 2. ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Orlić i partneri d.o.o., Dubrovnik, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 507/2023-31 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-507/2023-31 od 19. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se zahtjev tužitelja:

„Dužni su tuženici solidarno ponovno postaviti pocinčanu ravnu čeličnu ogradu dužine 15 m, visine ukupno 100 cm, sa čeličnim rukohvatom i donjom poveznicom – Fe profil 50 x 30 x 3 mm, vertikalnom ispunom čelični profil – Fe 16 x 16 x 2 mm, osnog razmaka 13 cm, nosivim stupovima H = 100 cm (noge ograde)od Fe profila kao i rukohvat, učvršćenu temeljnim pločicama sa pripadajućom vijčanom robom, sa završnom obradom toplo cinčanje 2x temeljni premaz i 2x završna boja, i to uz rub keramikom obložene terase koja se nalazi na čest. zem.. 2330/1 k. o. [katastarska općina], a pripada poslovnom prostoru u čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u prizemlju površine 130 m2, upisano u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. tijelo III, [broj poduloška] (etažno vlasništvo – E1).“

II. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana isplatiti tuženicima na ime nadoknade troška postupka iznos od 906,50 eura.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredbi parničnog postupka. Ističu da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešan stav o prethodnom pitanju, a to je da li dio zemljišta oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neposredno ispred k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] predstavlja etažno vlasništvo tužitelja, odnosno da li isto predstavlja zemljište potrebno za redovitu uporabu k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina]. Već iz zemljišnoknjižnog izvatka razvidno je da su radi utvrđenja tužiteljeva prava (su)vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelji pokrenuli spor koji je zabilježen u zemljišnoj knjizi pod poslovni broj Z-530/2021, te su tužitelji u tužbi predložili pregled spisa poslovni broj P-40/2021. Predmetni postupak se vodi upravo radi utvrđenja prava (su)vlasništva tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja predstavlja zemljište potrebno za redovitu uporabu zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina]. Prvostupanjski sud nije pregledao spis poslovni broj P-40/2021 niti spisu priležeće isprave, a u ovom je postupku zauzeo stajalište o prethodnom pitanju - (su)vlasništvu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje se nipošto ne može prihvatiti. Sud je uzeo u obzir samo i isključivo činjenicu da se u pogledu uznemiravanja prava vlasništva vodio postupak poslovni broj P-580/2020, koji je u međuvremenu pravomoćno okončan, s time da su ovdje tužitelji podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude. I odluka u predmetu poslovni broj P- 580/2020 se, jednako kao i odluka u ovom predmetu, temelji na potpuno pogrešnom pravnom stajalištu o prethodnom pitanju, a to je vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a o kojem se vodi zaseban parnični postupak. Pogrešno je stajalište suda da tužitelji niti ne tvrde niti dokazuju da bi im uklanjanjem ograde nastala štete u smislu umanjenja imovine, niti zahtijevaju naknadu štete u smislu članka 1085. Zakona o obveznim odnosima, već da navodno sadržajno postavljaju stvarnopravni zahtjev za ograđivanje nekretnine. Naime, svoj tužbeni zahtjev iz tužbe tužitelji temelje na odredbama članka 1045., 1046. i 1085 Zakona o obveznim odnosima, kako oni to jasno i ističu u tužbi, te se ne radi o stvarnopravnom zahtjevu, već o obveznopravnom zahtjevu za naknadu štete uspostavom prijašnjeg stanja kakvo je postojalo prije štetne radnje, temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima. Prvostupanjski je sud također pri donošenju presude počinio i bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. te članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, presuda u dijelu nema uopće razloga, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni. Predlažu preinačiti prvostupanjsku na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz obvezivanje tuženika da naknadi tužiteljima parnične troškove, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbu u cijelosti kao nepravodobnu te traže od suda da istu odbaci kao nepravodobnu. Naime, sud je presudu u predmetu objavio 19. ožujka 2025. te je istog dana presuda uručena tužiteljima. Rok za podnošenje žalbe na presudu je 15 dana od zaprimanja, dakle zadnji dan roka je bio 3. travnja 2025. Tužitelji su žalbu na presudu podnijeli sudu 4. travnja 2025.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja da tuženici vrate pocinčanu ogradu koju su uklonili sa ruba keramikom obložene terase koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obrazloženjem, u bitnome, da su tužitelji predmetnu ogradu postavili na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužene Općine Dubrovačko Primorje, koja se koristi kao javna površina jer se nalazi na dijelu kojem svi imaju slobodan pristup, bilo za parkiralište ili prolaz, pa za tako postavljen tužbeni zahtjev nemaju nikakav pravni osnov.

7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuju žalitelji, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. I činjenično je stanje pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno da su tužitelji postavili na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to neposredno do popločane terase svog ugostiteljskog objekta koji se nalazi u k. č. br. [katastarska čestica] zgr., upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a terasa na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pocinčanu ogradu, koju je tuženi ŠM, kao djelatnik tužene Općine Dubrovačko Primorje, uklonio. Utvrđeno je i da su tužitelji vlasnici etaže u k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na koju su postavili ogradu, upisana je tužena Općina Dubrovačko Primorje.

8.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da tuženici ponovno postave skinutu ogradu, jer za to nemaju nikakav pravni osnov. Naime, nije sporno da je tužena Općina Dubrovačko Primorje upisana kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj su tužitelji samovoljno, bez suglasnosti vlasnika, odnosno tužene Općine Dubrovačko Primorje, postavili spornu ogradu.

9. Žalitelji se u žalbi neosnovano pozivaju na postupak poslovni broj P-40/2021 koji se vodi radi utvrđenja prava (su)vlasništva tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koje tvrde da predstavlja zemljište za redovitu uporabu zgrade k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], jer sve dok tužitelji ne ishode valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, a oni nikakvu osnovu za sada nemaju niti u jednom pravnom osnovu za stjecanje prava vlasništva, a niti u odluci upravnih tijela radi utvrđivanja građevne čestice (zemljišta za redovitu uporabu zgrade), to su tuženici (tužena Općina Dubrovačko Primorje, kao vlasnica, a tuženi ŠM, kao zaposlenik tužene Općine Dubrovačko Primorje) bili ovlašteni ukloniti nezakonito postavljenu ogradu na nekretnini tužene Općine Dubrovačko Primorje.

10. Činjenica da tužitelji vode parnični postupak radi utvrđenja da im pripada neko pravo na spornoj čestici ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor. Naime, po članku 12. stavku 1. i 2. ZPP-a, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. U konkretnom slučaju, kod činjenice da je tužena Općina Dubrovačko Primorje upisana vlasnicom sporne parcele, pa neovisno o sporu koji je u tijeku nisu bili ostvareni uvjeti ni za prekid postupka, niti da sud o eventualnom pravu tužitelja na spornoj parceli odlučuje u ovom postupku kao o prethodnom pitanju.

11. Tužitelji su pravnu zaštitu, ponovno postavljanje čelične ograde, zatražili temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014. - dalje: ZVDSP), i to članka 110. stavka 1. i 2., članka 167. te članka 168. i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), i to članka 1045., članka 1046. i članka 1085. Niti po jednom od navedenih osnova zahtjev tužitelja nije osnovan. Člankom 110. ZVDSP-a propisana je zaštita od štetnih imisija, kojih u ovom predmetu nema, a članak 167. istog Zakona propisuje zaštitu od uznemiravanja, kada treća osoba uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, što također ne može biti osnov za usvajanje zahtjeva tužitelja, jer su upravo tužitelji, kao treće osobe, uznemiravali tuženu Općinu Dubrovačko Primorje, kao vlasnicu, postavljanjem ograde na njenoj nekretnini, a ne obrnuto. Članak 168. ZVDSP-a odnosi se na zaštitu od povrede upisom u zemljišnoj knjizi, što nije primjenljivo jer se zahtjev odnosi na uklanjanje ograde, a ne na upis u zemljišnu knjigu.

12. Niti po osnovu naknade štete iz članka 1045., članka 1046. i članka 1085. ZOO- a zahtjev tužitelja nije osnovan. S obzirom da su tužitelji postavljenjem ograde na nekretnini u vlasništvu tužene Općine Dubrovačko Primorje, koja se koristi kao javna površina, postupili protivno odredbi članka 167. stavka 1. ZVDSP-a, to su tuženici u okviru dopuštene samopomoći koju propisuje članak 27. stavak 1. ZVDSP-a imali pravo na uklanjanje iste, slijedom čega tužiteljima ne pripada pravo na naknadu štete koju tužbenim zahtjevom potražuju. Naime, tužitelji u tužbi navode da su 30. svibnja 2020. postavili spornu ogradu koji su tuženici uklonili 31. svibnja 2020., u postupanju tuženika nema protupravnosti, pa time niti pretpostavke za naknadu štete.

13. Nije osnovan ni navod tuženika iz odgovora na žalbu da je žalba tužitelja nepravovremena, jer je tužiteljima presuda uručena 19. ožujka 2025., a zadnji dan za podnošenje žalbe je bio 3. travnja 2025., kada su tužitelji i poslali žalbu putem e- Komunikacije, tako da je žalba pravovremena.

14. Slijedom navedenog, odbijena je žalba žalitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a

U Puli-Pola 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić