REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-759/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. HR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. KR iz [adresa], 3. GR iz [adresa], 661 N Harbor Blvd #45, 4. ŠR iz [adresa], 5. IR iz [adresa], TX 78362, 3596 Ave A, 6. LR iz [adresa], TX 78336, 1517 Kenwood Dr, 7. MR iz [adresa], 1955 Galerita HRV, [adresa], i 8. SR iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Ana Jurić Šimićev, odvjetnica u Zadru, protiv tuženih: 1. VR iz [adresa], koju zastupa privremena zastupnica Darija Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru, 2. ŽR iz [adresa], koju zastupa privremena zastupnica Darija Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru, 3. FR iz [adresa], H Dr. 93, Howell, N. J. 07731, koju zastupa privremena zastupnica Darija Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru, 4. BR iz [adresa], 5. UR iz [adresa], 6. CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Surić&Partneri d.o.o., Zadar, 7. ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Surić & Partneri d.o.o., Zadar, 8. RR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 9. ČR iz [adresa], 25811 Shapman Falls Dr., Richmond, TX 77406, koju zastupa privremena zastupnica Darija Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru, 10. IR iz [adresa], ili iz [adresa], i 11. AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa privremena zastupnica Darija Krajina Štivičić, odvjetnica u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja, žalbi tuženica CR i ĐR te tuženika RR izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-592/2013-70 od 7. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje točka IV. izreke presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-592/2013-70 od 7. ožujka 2025.

II. Odbijaju se žalbe tuženika CR, ĐR i RR, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-592/2013-70 od 7. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 1. HR pok. ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sa svojim ocem stekao valjani pravni temeljem za upis prava vlasništva na nekretninama oznake: čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. "Dumboka", površine 165 m2 ; čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. „Dumboka“, površine 322 m 2 ; čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. "Dumboka", površine 31 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. „Dumboka", površine 155 m2 , i to sve za cijelo, te na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zv. "Ploča uvala Papranica", površine 1357 m2 za 1/2 dijela, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], pa je slijedom toga tužitelj ad 1/ ovlašten na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama, upisom tog prava na svoje ime i to za cijelo, a na čest. zem. [katastarska čestica] za 1/2 dijela, uz istodobno brisanje postojećeg upisa s imena tuženika i njihovih pravnih prednika.

II. Utvrđuje se da su: tužitelj ad 2. KR i tužitelj ad 3. GR pok. HR nasljeđivanjem iza smrti pok. oca HR GR pok. K i majke JR ud. HR rođ. ĐR, stekli pravo suvlasništva na nekretninama oznake: čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. "Dumboka", površine 204 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. "Dumboka", površine 583 m2 , i to svaki za po 1/4 dijela, odnosno ukupno za 1/2 dijela, te na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. "Ploča uvala Papranica", površine 1357 m2 , i to svaki za po 1/8 dijela, odnosno ukupno za 1/4 dijela, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], pa su slijedom toga tužitelji ad 2 i 3/ ovlašteni na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na označenim nekretninama, upisom tog prava na svoja imena i to u gore označenim suvlasničkim udjelima, uz istodobno brisanje postojećeg upisa s imena tuženika i njihovih pravnih prednika.

III. Utvrđuje se da su: tužitelj ad 4. ŠR, tužitelj ad 5. IR, tužitelj ad 6. LR, tužitelj ad 7. MR i tužitelj ad 8. TR pok. LR, nasljeđivanjem iza smrti svoje pok. majke PR rođ. TR, stekli pravo suvlasništva na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. "Dumboka", površine 204 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. "Dumboka", površine 583 m2 , i to svaki za po 1/10 dijela, odnosno ukupno za 1/2 dijela, te na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. "Ploča uvala Papranica", površine 1357 m2 , i to svaki za po 1/20 dijela, odnosno ukupno za 1/4 dijela, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], pa su slijedom toga tužitelji ad 4-8/ ovlašteni na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na označenim nekretninama, upisom tog prava na svoja imena i to u gore označenim suvlasničkim udjelima, uz istodobno brisanje postojećeg upisa s imena tuženika i njihovih pravnih prednika.

IV. Dužni su tuženici: ad 4) BR, ad 6) CR, i ad 7/ ĐR, ad 8/ RR i ad 10 IR naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od po 131,21 eur svaki, dok se za iznos iznad dosuđenoga, a zatraženog, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju tužitelji, tuženice CR i ĐR, te tuženik RR.

2.1. Tužitelji pobijaju točku IV. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističu da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su odgovor na tužbu podnijele samo 4., 6. i 7. tuženice te 8. i 10. tuženici (osobno ili po pravnim prednicima), odnosno da su samo navedeni tuženici osporavali tužbeni zahtjev čime su isključivo te parnične stranke tužiteljima izravno uzrokovale troškove zastupanja u ovom parničnom postupku. Obzirom da je odredbom članka 161. stavka 4. Zakona o parničnom postupku određeno da „za troškove uzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne odgovaraju“, očigledno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio 4., 6., 7., 8. i 10. tuženicima da naknade tužiteljima samo 1/37 dijela ukupno priznatog parnični trošak tužitelja u iznosu od 4.854,98 EUR-a. Ostatak pasivno legitimiranih parničnih stranaka nije osporavao postavljeni tužbeni zahtjev, te sukladno tome isti nisu uzrokovali postupovne radnje zbog kojih je tužiteljima nastao parnični trošak u iznosu od 4.854,98 EUR-a, pa isti ne mogu razmjerno sudjelovati u podijeli dosuđenog parničnog troška. Iz navedenog jasno proizlazi da je prvostupanjski sud pogriješio kada je primijenio odredbu članka 161. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, kojom je određeno da parnične stranke troškove podmiruju na jednake dijelove, već je ispravno trebao primijeniti gore navedenu odredbu članka 161. stavka 4. Zakona o parničnom postupku. S obzirom da je odluka o trošku proturječna obrazloženju presude izvršena je bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 3. točkom 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže se da se preinači točka IV. izreke prvostupanjske presude na način da se naloži tuženicima BR, CR, ĐR, RR G i IR naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.854,98 eura, uvećan za trošak sastava žalbe uz pripadajući PDV, te sudske pristojbe na istu.

2.2. Tuženice CR i ĐR pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o trošku. Ističu da iz točke 19.1. obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud utemeljuje svoju odluku na povijesti posjeda za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz koje evidencije su prednici tužitelja izbrisani davne 1948., otkako su u svim evidencijama upisani upravo prednici tuženika, sada tuženici. U navedenoj točki sud zaključuje i da su tužitelji dokazali neprekinuti posjed u trajanju dužem od 30 godina. S druge strane, u točki 5.5. obrazloženja pobijane presude sud obrazlaže da su prednici tužitelja bili upisani od 1937. do 1948. (dakle, najviše 11 godina) nakon čega im se u svim evidencijskim knjigama gubi svaki trag. Zato pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi u presudi sami sebi proturječe jer je nejasno kakvu važnost sud pridaje Povijesti posjeda prilikom odlučivanja, pogotovo s obzirom da je riječ o materijalnom dokazu koji u parnicama radi utvrđenja ima nemalu težinu. To posebno s obzirom da je sud očigledno navedeni dokaz koristio prilikom utvrđenja trajanja posjeda tužitelja. Nadalje, sud u točki I. izreke pobijane presude utvrđuje da je tužitelj ad. 1. stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s ocem, i to za k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a da ne analizira spomenuti ugovor, zbog čega ponovno čini bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud u bitnome svoju odluku temelji na iskazima svjedoka saslušanih na očevidu u srpnju 2024. iako oni nemaju neposredna saznanja o predmetu spora. Zbog toga se iskazima ispitanih svjedoka ne može nedvojbeno utvrditi da su tužitelji vlasnici predmetnih nekretnina, a posebno u situaciji kad se njihovi iskazi ne podudaraju s materijalnom dokumentacijom. Iz materijalne dokumentacije ne proizlazi stjecanje prava vlasništva temeljem nasljeđivanja, obzirom da se gore navedene nekretnine ne navode ni kao knjižno ni kao izvanknjižno vlasništvo ni u novoj, a ni u staroj izmjeri, u nijednom od priloženih rješenja o nasljeđivanju ili dosudnici. Osim toga, sud je propustio utvrditi da je riječ o nekretninama koje su u naravi krševito zemljište, a na koje se prilikom izvođenja očevida nije moglo ni pristupiti, a što proizlazi i iz fotografija koje prileže geodetskom vještačenju, iz čega je jasno da se nekretnine dugi niz godina uopće nisu koristile, već da je riječ o zapuštenom krškom području. Navedena okolnost ide u prilog tvrdnji da nema govora o neprekinutom posjedovanju, a posljedično tome stjecanju putem dosjelosti. Nadalje, prilikom analize i ocjene dokaza, sud je propustio utvrditi i da predmetne nekretnine nisu ograđene, kako to proizlazi iz geodetskog vještačenja, što je također okolnost koja govori o prilog tome da tužitelji i njihovi pravni prednici nisu u posjedu nekretnina budući da nikada nisu deklarirali volju posjedovanja prema trećima. Naposlijetku, većina tužitelja žive u [adresa], kao što je to bio slučaj i s njihovim pravnim prednicima pa uopće nije jasno na koji način je sud mogao zaključiti da su tužitelji u neprekinutom posjedu nekretnina u periodu dužem od trideset godina. Iz provedenog postupka nesporno je da je u odnosu na predmetne nekretnine proveden postupak osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te da su tužitelji podnijeli prigovor na upis u zk. ul. [broj ZK uloška], no da su njihovi prigovori odbijeni te je u tom smjeru uz tužbu dostavljeno i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1982/2010 od 16. siječnja 2010. Nadalje, tužitelji su 19. ožujka 2013. pokrenuli parnicu radi utvrđenja prava vlasništva. Premda su tuženice u postupku isticale da su se tužitelji poslužili neodgovarajućom pravnom zaštitom, sud u točki 10.1. obrazloženja pobijane presude otklanja navedeni prigovor uz obrazloženje da je riječ o pogrešnoj uputi o pravnom lijeku. Imajući u vidu i zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. rujna 2015., jasno je da su tužitelji vezani rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1982/2010 od 16. siječnja 2010 i dr., te su u slučaju da su smatrali da je pogrešan upis u odnosu na nekretnine, imali mogućnost podnijeti tužbu za ispravak, što nisu pravodobno učinili, a zbog čega je ovako postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan. Predlaže se da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da se tužitelje obveže na naknadu parničnog troška, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.3. Tuženi RR pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da nije jasno temeljem kojih točno dokaza je sud mogao donijeti odluku, kada je jasno da iz niti jednog od predloženih materijalnih dokaza od strane tužitelja ne proizlazi da bi isti bili suvlasnici utuženih nekretnina. Nije jasno kako prilikom donošenja predmetne presude, a u nedostatku bilo kakvog dokaza da su tužitelji nasljeđivanjem prednika stekli baš utužene nekretnine, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev. Predmet poslovni broj P-222/2000 koji je pravomoćno okončan nema veze s utuženim nekretninama, da bi se utvrđenja u istome uzimala u obzir. U odnosu na dopunu skice lica mjesta izrađene od strane mjerničnog vještaka na koju se tužitelji pozivaju, a koju sud prihvaća kao objektivnu i danu u skladu s pravilima struke proizlazi kako su utužene nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ispod ceste prema moru (po katastru u vlasništvu obitelji Š), a nekretnine Dragovčića i Buterina, koji se nigdje ne spominje, k. č. br. [katastarska čestica] iznad nove ceste do staroga puta. Prema tome, granica (međa) je sada cesta, a ista granica je bila i prije proboja ceste. Sud prihvaća iskaze svjedoka tužitelja i iskaz 1. tužitelja iz čijih iskaza da proizlazi kako su na utuženom zemljištu vršeni posjedovni čini od strane tužitelja iako su 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. tužitelji iselili iz bivše Jugoslavije pred više od 50 godina i zapustili svoje kuće, a kamoli ne ostale nekretnine. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja došlo je do povrede odredbi materijalnog prava pa se predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Sa žalbama stranaka postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe tužitelja, tuženih CR i ĐR te tuženog RR nisu osnovane.

5. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja jer je utvrdio da su tužitelji na temelju poštenog posjeda prednika tužitelja, dosjelošću i nasljeđivanjem, stekli pravo vlasništva nekretnina pobliže navedenih u izreci prvostupanjske presude na suvlasničkim dijelovima koji odgovaraju nasljednim dijelovima svakog tužitelja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda u bitnom dijelu pravilna i zakonita.

7. Prije svega, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Protivno navodima tuženika iz žalbi, prvostupanjski sud pravilno je svoju odluku utemeljio na iskazima svjedoka i tužitelja, te je na temelju njihovih iskaza i nalaza vještaka geometra nakon provedenog očevida utvrdio da je nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (matična nekretnina) prije proboja otočne ceste od strane JNA osamdesetih godina prošlog stoljeća predstavljala jedinstvenu cjelinu koja je prekinuta tek izgradnjom otočne prometnice. Zbog proboja navedenog puta nekretnine koje se nalaze u vlasništvu obitelji TR odvojene su na one koje se nalaze iznad i ispod nove ceste. Donji dio navedenih nekretnina predmet su tužbenog zahtjeva, te je iz skice lica mjesta vidljivo da utužene nekretnine imaju jednake međašne oznake kao i nekretnine iznad novog puta.

9. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je dio stare k. č. br. [katastarska čestica], od kojeg dijela su u postupku osnivanja zemljišne knjige nastale predmetne k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], oduvijek bile u isključivom posjedu tužitelja i njihovih pravnih prednika, jer su predmetne nekretnine koje su nastale u novoj izmjeri činile jedinstvenu cjelinu s drugim nekretninama nastalim od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], i to s nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] izmjere. Međutim, jedinstvena cjelina tih nekretninama je prekinuta izgradnjom otočke ceste probijene 1981-1982. do uvale Dumboka, kako je utvrđeno dopunom skice očevida. U postupku osnivanja zemljišne knjige novonastale nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] izmjere koje se nalaze „s gornje strane ceste“ su upisane kao vlasništvo tužitelja, a s kojim upisom da su se tuženici suglasili, dok predmetne nekretnine koje se nalaze „s donje strane ceste – do mora“ oznake k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], nisu upisane kao vlasništvo tužitelja, nego kao suvlasništvo 37 osoba, koje nisu vlasnici tih nekretninama., međutim nekretnine „s gornje i donje strane ceste“ dijele istu pravnu sudbinu kao što je to naveo i vještak geometar u dopuni skice lica mjesta (list 214 spisa).

10. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno i da je pravni prednik tužitelja ad. 1 OR I pok. K, te pravni prednik tužitelja ad. 2-8 – OR L pok. K bili upisani kao posjednici u katastarskoj evidenciji sve do 1948. na matičnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, obitelj OR bila je evidentirana kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] (od koje je formirana i čest. zem. [katastarska čestica]) još od 1937. pa do 1948., kada je bila revizija posjeda za k. o. [katastarska općina], kada su mnogi od tada upisanih posjednika, među njima i Dragovčići, izostavljeni iz katastarske evidencije, a u kojem postupku je bila vršena uredska identifikacija. Pritom žaliteljice CR i ĐR neosnovano navode da je posjed prednika tužitelja trajao samo u periodu od 1937. do 1948. jer je utvrđeno da ne postoje stariji dokumenti od 1937., kada je njihov posjed evidentiran. Za dodati je da je posjed faktička vlast na stvari i za isti nije nužno da bude upisan u službenu evidenciju - posjedovne listove, već da se faktički izvršava, što je dokazano iskazima svjedoka i tužitelja.

11. U svezi osporavanja posjedovanja predmetnih nekretnina, točno je da se radi o neplodnom kršu koji se nije mogao ekonomski iskorištavati, nego se po navodima svjedoka samo na njima skupljalo drvo za ogrjev, ali kako su postojali tzv. piketi, u maloj otočkoj sredini kao što je predmetna dobro se znalo čija je koja zemlja, neovisno što se radilo o kršu.

12. Neosnovan je žalbeni navod da prvostupanjski sud nije analizirao ugovor o doživotnom uzdržavanju kod nesporne činjenice da su tužitelji nasljednici prednika koji su dosjelošću stekli pravo vlasništva i da oko toga što i koliko svakom od njih pripada od zajedničkih prednika nema spora.

13. Dakle, prednici tužitelja su bili u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina i to prednik tužitelja ad. 1 OR I pok. K, te pravni prednik tužitelja ad. 2-8 – OR L pok. K sve do 1948. godine, kada je obitelj OR izbrisana iz povijesti posjedovanja (što je utvrđeno i u pravomoćno okončanom predmetu poslovni broj P-222/2000,) pa su stekli vlasništvo spornog zemljišta prema pravnim pravilima paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika, čime nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Na temelju odredbe članka 388. stavka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako tim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.), a rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (stavak 3.).

15. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/1991.). OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.). Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/1980. i 36/1990. - dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Dana 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZVDSP. Člankom 159. stavkom 1. toga Zakona kao temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene su - samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina (članak 159. stavak 2. ZVDSP-a), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina (članak 159. stavak 3. ZVDSP).

16. Na temelju odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZVDSP-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Ova pitanja su, u bitnome, na isti način bila uređena člankom 30. stavkom 1. i 2. ZOVO-a. Odredbom članka 18. stavka 5. ZVDSP-a propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

17. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom na to da žalitelji takve zaključke nisu uspjeli dovesti u o dvojbu ni svojim žalbama - da su tužitelji putem svojih pravnih prednika bili u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme prvostupanjski sud, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

18. Neosnovano tuženici u žalbi navode da tužitelji nisu osnovano mogli podnijeti predmetnu tužbu jer je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1982/2010 od 16. siječnja 2010. odbijen prigovor od 25. veljače 2010. podnesen od strane pravnog prednika 1. tužitelja ZR, a koji je podnio protiv pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a nije podnio tužbu za ispravak pogrešnog upisa. Neosnovano se tuženici pozivaju na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su- 4246/2015 u pravcu da rješenje doneseno u završnom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 215. Zakona o zemljišnim knjigama, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju da tužbeni zahtjev treba odbiti.

19. To stoga što se u pojedinačnom ispravom zemljišnoknjižnom postupku nije moglo dokazivati niti se može dokazati stjecanje prava vlasništva dosjelošću na način da svoje izvanknjižno vlasništvo stranka dokazuje osim ispravama i drugim dokaznim sredstvima kao što su svjedoci, očevid i drugo. Stoga se u parničnom postupku koji proizlazi iz pojedinačnog ispravnog postupka može utvrđivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer se u tom parničnom postupku utvrđuju sve činjenice i izvode svi potrebni dokazi što nije moguće u pojedinačnom ispravnom postupku. Identično pravno shvaćanje izneseno je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1057/2023 i Rev-410/2022 od 4. travnja 2023.

20. Neosnovana je i žalba tužitelja protiv odluke o parničnom trošku, jer je isti pravilno odmjeren primjenom članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 161. ZPP-a. Naime, tužitelji su u cijelosti uspjeli u sporu, pa su im tuženici, koji su suparničari, dužni naknaditi troškove. Odredbom članka 161. stavka 1. ZPP-a propisano je da suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji znatna razlika u pogledu njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troška nadoknaditi svaki od suparničara. Prema stavku 4. za troškove uzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara, ostali suparničari ne odgovaraju. Neosnovano se tužitelji pozivaju da je prvostupanjski sud trebao primijeniti članak 161. stavak 4. ZPP-a, jer se ne radi o troškovima uzrokovanim posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara, već o troškovima postupka koji su bili potrebni da tužitelji dokažu svoje vlasništvo koje desetljećima nije bilo zemljišnoknjižno riješeno.

21. Slijedom svega navedenog odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić