Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-312/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog MŠ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-1064/2021-18 od 13. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-22, prvostupanjski sud nije naveo brojeve Narodnih novina 126/19. i 80/22. iako su u vrijeme izricanja prvostupanjske presude ZID ZKP bili na snazi) stavljena je izvan snage presuda – kazneni nalog broj K-37/2018 od 12. ožujka 2018.

1.1. Optuženik MŠ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 (valja primijetiti da je prvostupanjski sud, ponovno, primijenjeni Kazneni zakon označio nabrajajući brojeve "Narodnih novina" 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., iako je kazneno djelo počinjeno 3. kolovoza 2017., dakle prije nego što su stupili na snagu Zakoni o izmjenama i dopunama KZ iz NN 101/17. i dalje, ne dajući nikakvo obrazloženje za primjenu navedenog Zakona, pri čemu u naknadnim izmjenama i dopunama KZ nije došlo do izmjene odredbe čl. 139. st. 2. KZ u korist počinitelja).

2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Optuženik je po branitelju odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Stranke nisu zatražile obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebnim obavještavati stranke o sjednici radi razjašnjenja stvari (čl. 475. st. 1. druga rečenica Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., – dalje: ZKP/08).

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.

9. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja izlažući svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja kakvo je utvrdio prvostupanjski sud. Prigovara ocjeni o nevjerodostojnosti iskaza žrtve i svjedoka EŠ, kao i ocjeni o vjerodostojnosti obrane optuženika i iskaza svjedoka Antona Brusića. Državni odvjetnik tvrdi kako je provedenim očevidom razjašnjeno mjesto gdje se u vrijeme događaja nalazio svjedok EŠ i da navedeno utvrđenje čini vjerodostojnim iskaze tog svjedoka i oštećenice, a i da je oštećenica valjano obrazložila razliku između svojeg ranijeg i naknadnog iskaza. U odnosu na iskaz svjedoka Antona Brusića državni odvjetnik ukazuje na činjenice koje proizlaze iz obrane optuženika o prijateljstvu s svjedokom i međusobnom pomaganju i zaključuje kako na strani svjedoka postoji motivacija za iskazivanjem u korist optuženika.

10. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika po osnovi pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski je sud, naime, detaljnom razradom i ocjenom vjerodostojnosti izvedenih personalnih dokaza zaključio kako su razlike unutar iskaza oštećenice JŠ i razlike prema iskazu svjedoka EŠ tolike da ukazuju na nevjerodostojnost tih iskaza u cjelini. Nasuprot tome obrana optuženika i iskaz svjedoka Antona Brusića su tijekom cijelog postupka dosljedni i međusobno podudarni, pa prvostupanjski sud valjano ocjenjuje te dokaze vjerodostojnima. I dalje nije jasno gdje se svjedok Brusić nalazio, prema iskazu oštećenice bio je u drugom vinogradu, kamo je ona otišla nakon događaja i ispričala mu što se dogodilo, a prema iskazu svjedoka EŠ, on se nalazio u štali u ostavi, gdje je došla oštećenica i ispričala mu što se dogodilo. Pokazivanjem na očevidu izložena je treća verzija o tome gdje se svjedok nalazio u vrijeme događaja, koja nije sukladna prvim dvjema verzijama. Objašnjenje oštećenice o razlozima za različito iskazivanje prvostupanjski je sud s pravom odbacio jer se svodi na puko negiranje i tvrdnju o pogrešnom bilježenju njenog iskaza. Osim navedenoga, prvostupanjski sud s pravom ukazuje na razliku u iskazu oštećenice i svjedoka EŠ o izgovorenom sadržaju optuženika, u kojem pogledu također ne postoji poklapanje, koje bi svakako trebalo postojati da je svjedok čuo sadržaj prijetnje, kako to tvrdi. Navedene razlike i nedosljednosti su tolike naravi da je primjenom pravila logike i životnog iskustva valjalo zaključiti kako su oba iskaza neuvjerljiva i time nevjerodostojni. Iskaz svjedoka Antona Brusića s pravom je ocjenjen sukladnim obrani optuženika, bez obzira na odnos prijateljstva, upravo iz razloga nevjerodostojnosti iskaza oštećenice i svjedoka EŠ. Zbog navedenoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika.

11. Slijedom izloženog odbijena je žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke