Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžmp-21/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženih PL i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kvm-29/2025-7 od 28. svibnja 2025., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog PL kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08, prvostupanjski sud nije naveo NN broj 72/25.), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, protiv optuženog PL produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju Marku Rafaju, odvjetniku, ne navodeći žalbene osnove, s žalbenim prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Žalitelj sadržajem žalbe pobija prvostupanjsko rješenje stvarno samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na postojanje iteracijske opasnosti. Tako žalitelj, dijelom suglasno ranijoj žalbi od 23. ožujka 2025., tvrdi kako ne postoji njegova iteracijska opasnost jer je on neosuđivana osoba, a podaci o vođenju drugih kaznenih postupaka ne predstavljaju okolnost relevantnu za odluku o istražnom zatvoru. Nakon toga žalitelj se poziva na odluke Ustavnog suda RH U-III-5141/2011 o "dinamičkom" pristupu utvrđivanja osobitih okolnosti, U-III-2342/2012 o važenju pretpostavke nedužnosti do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, kao i presude Europskog suda za ljudska prava Orban protiv Republike Hrvatske o kopiranju razloga iz ranijeg rješenja, te P protiv [adresa] i I protiv RH o značenju vođenja drugih kaznenih postupaka i o potrebi primjene načela razmjernosti.

6. O tako izloženim žalbenim razlozima svoj odgovor dao je ovaj sud drugog stupnja u rješenju Kžmp-7/2025-4 od 28. ožujka 2025. U pobijanom rješenju su jasno i određeno izloženi razlozi iz kojih prvostupanjski sud zaključuje o postojanju osobitih okolnosti da bi boravkom na slobodi optuženik mogao ponoviti kazneno djelo. Tako se opravdano ukazuje na ranije izricanje maloljetničke sankcije optuženiku za kazneno djelo iz čl. 166. st. 2. u vezi čl. 158. st. 5. u vezi st. 1. KZ/11 i kažnjavanje za prekršaje iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dakle na osuđivanost i kažnjavanost za kažnjive radnje s elementima nasilja. Kada se ovome doda činjenica da je optuženik u druga dva predmeta osnovano sumnjiv za kaznena djela s elementima nasilja, za koja kaznena djela bi bilo moguće i vođenje jedinstvenog kaznenog postupka, tada skup okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv okrivljenik u ovom postupku, zajedno s podacima o njegovom ranijem ponašanju za koje je pravomoćno utvrđena njegova kaznena i prekršajna odgovornost i o postojanju osnovane sumnje, govori u prilog zaključku o kriminalnoj količini i upornosti u poduzimanju protupravnih ponašanja. Upravo navedeno govori o postojanju opasnosti, na razini osnovane sumnje, da bi puštanjem na slobodu optuženik mogao ponoviti kazneno djelo, pogotovo iz razloga kraćeg razdoblja u kojem je optuženik počinio kažnjiva ponašanja za koja su donijete pravomoćne odluke, za koja je osnovano sumnjiv i konkretnih kaznenih djela za koja postoji osnovana sumnja u konkretnom kaznenom postupku. Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika.

7. Pobijano rješenje donijeto je primjenom "dinamičkog" pristupa u procjeni potrebe daljnjeg trajanja istražnog zatvora, ocjenom osobitih okolnosti koje tvore iteracijsku opasnost optuženika. Pobijano rješenje sastavljeno je u skladu sa zahtjevima iz čl. 124. st. 2. i 3. ZKP/08, pa prigovor o "copy-paste" načinu sastavljanja istoga, nije relevantan. U pobijanom rješenju nije narušena presumpcija nedužnosti optuženika jer niti jednom se ne koristi tvrdnja o optuženikovoj kaznenoj odgovornosti za nešto za što ne bi bila izrečena pravomoćna sudska odluka, već se koristi termin "osnovane sumnje". Vođenje drugih postupaka protiv optuženika nije samo po sebi argument za utvrđivanje iteracijske opasnosti optuženika, već upravo u kontekstu utvrđivanja kriminalne količine i upornosti u ponavljanju kažnjivih radnji na razini osnovane sumnje, čime također nije povrijeđena presumpcija nedužnosti optuženika.

7.1. Na štetu optuženika nije povrijeđeno načelo razmjernosti niti u matematičkom, niti suštinskom dijelu iz čl. 122. st. 2. ZKP/08. Naime, optuženik se u istražnom zatvoru nalazi nešto preko četiri mjeseca, optužen je za kaznena djela s propisanom kaznom od šest mjeseci do pet godina, odnosno do tri godine, prema podacima iz spisa postoji razmjer između težine kaznenih djela i kazne koja se može očekivati, dok kod njega postoji i dalje iteracijska opasnost koja iziskuje i traži daljnje trajanje istražnog zatvora.

8. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nisu utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

9. Žalba optuženika nije osnovana pa je stoga odbijena na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

U Varaždinu 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic