Broj: Ppž-2899/2022

                                                          -1-

 

 

                            

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Drage Klasnića i Karmen Novak-Hrgović,  članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog V. A., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 1. ožujka 2022., broj: 23. PpP-1451/2020, u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2023.

 

 

         p r e s u d i o   j e

 

 

I               Odbija se žalba okr. V. A. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura) / 226,04 kn[1] (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju okr. V. A. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

 

1.1.   Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, s time da će se vrijeme za koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta uračunati u trajanje izrečene mjere.

        

1.2.              Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu kako to iz njezinog sadržaja proizlazi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.       Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, žalitelj u suštini navodi zakonski tekst odredbe. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izreka presude je razumljiva i jasna, a obrazloženje sadrži dostatne razloge za svaku točku presude u smislu odredbe članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Stoga je ovaj sud mišljenja da presuda sadrži jasne i dostatne razloge, koji nisu u nesuglasju s provedenim dokazima, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon dostatnog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza na raspravi, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka J. U. te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

 

6.1.    Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj, a bez uspjeha i nadalje poriče svojstvo vozača te prilike navodeći da je sjedio u zaustavljenom vozilu, budući da činjenica njegovog upravljanja vozilom na cesti proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno iskaza policijskog službenika J. U. koji je postupao kritične zgode i neposredno ga uočio kao vozača predmetnog vozila, navodeći okolnosti njihovog postupanja i jasno opisujući slijed događaja, jer su ga tada snimili u neznatnom prekoračenju dopuštene brzine kretanja te potaknuti njegovim ponašanjem nakon uočavanja policije i sretanja u desno, pristupili mu odmah nakon zaustavljanja vozila. Prema tome, pravilno je utvrđeno da je upravljajući vozilom sudjelovao je u prometu na cesti, odnosno, da je neposredno prije zaustavljanja i pristupanja djelatnika policije imao svojstvo vozača. U takvoj prometnoj situaciji, obzirom su policijski službenici u smislu članka 4. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama obavljali nadzor i upravljanje prometom, te nadzor vozila, vozača i drugih sudionika u prometu, a iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je okrivljenik neposredno prije same kontrole imao svojstvo vozača u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 68) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je policijski službenik imao zakonske ovlasti podvrgnuti ga ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisustva alkohola u organizmu.  Činjenica da bi u trenutku fizičkog pristupanja djelatnika policije već bio zaustavljen nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja. Stoga je pravilno žalitelju ponuđeno ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu, dok stupanj koncentracije alkohola u organizmu ispitanika od 1,31 g/kg žalitelj nije dovodio u pitanje, a isto proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 2. veljače 2020.

Neosnovano žalitelj sada dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza policijskog službenika, budući da sud slobodno cijeni dokaze, a žalitelj je urednim pozivanjem na raspravu kada je ispitan svjedok J. U. imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete te iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, što je propustio učiniti.

 

6.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj niti sada ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.   

 

7.              Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, i nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednovao olakotne okolnosti na strani okrivljenika, pa je tako očito imao u vidu i njegove materijalne prilike, na koje ponovno upire u žalbi, budući da je kaznu već odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, ispod posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne za predmetno djelo, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, ionako već znatno ublažene kazne za počinjeni prekršaj.

 

7.1.              Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje okrivljenika iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je zbog konverzije novčane valute propisana nešto blaža novčana kazna za prekršaj u odnosu na raniji propis. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja ispod propisane novčane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja znatno ublaženu novčanu kaznu. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.

 

8.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku od trideset dana.                

   

9.              Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,  opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Težina prekršaja ogleda se u stupnju koncentracije alkohola i okolnostima postupanja te prilike s obzirom na vrijeme i mjesto upravljanja vozilom, (u doba veće frekvencije prometa), čime je u značajnoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja.

Zaštitna mjera već je izrečena  u minimalno zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno težini prekršaja i osobinama ličnosti počinitelja, razvidnih iz stanja prvostupanjskog predmeta, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, dok paušalni navodi žalbe ne dovodi u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom trajanju.

         

9.1.                U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

 

10.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka. 

 

11.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 24. kolovoza 2023.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.