REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb – Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-404/2019-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja "ADRIATIC OSIGURANJE" d.d. (ex Jadransko osiguranje d.d.), OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupan po punomoćnici Božani Ivanda, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], J 19, zastupan po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliju, odvjetniku u Puli, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Inge Bošnjak, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 10. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5132/08 od 25. siječnja 2012. nije dopuštena.
II. Nalaže se tuženiku JO da tužitelju Adriatic osiguranje d.d. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.331,81 EUR, u roku od petnaest dana.
Obrazloženje
1. Tužbom od 21.03.2019. tužitelj Adriatic osiguranje d.d. zatražio je donošenje presude kojom bi se proglasila nedopuštenom ovrha određene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5132/08 od 25. siječnja 2012., u bitnom navodeći da je isti svoju obvezu prema tuženiku JO već izvršio i preplatio.
2. Tuženik NO osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da se ovršni prijedlog odnosi na iznos koji tužitelj duguje tuženiku na ime zateznih kamata s obzirom da je tužitelj svoju obvezu iz presude Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-17/01 od 16. rujna 2002. neuredno ispunjavao.
3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to presuda Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-17/01-39 od 16. rujna 2002. (list 7-12 spisa), presuda i rješenje ŽS u Puli poslovni broj Gž-766/03-2 od 12. srpnja 2004. (list 13-16 spisa), presuda i rješenje VSRH poslovni broj Rev-112/05-2 od 20. prosinca 2005. (list 17-20 spisa), izvadak i opći nalog za prijenos (list 21; 22; 23 spisa), izvadak od 6. prosinca 2004. (list 24 spisa), izvatci od 3. veljače 2005. i 21. ožujka 2005. (list 25 spisa), obračuni kamata (list 26-29 spisa), presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P- 3821/06 od 19. veljače 2007. (list 30-34 spisa), ovršni prijedlog od 9. svibnja 2011. (list 35-36 spisa), rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5132/08 od 25. siječnja 2012. (list 36 spisa), izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem (list 71-76 i 92 spisa) te je izvršen uvid u spise Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pu Ovr-12188/2015, Općinskog suda u Puli poslovni broj P-3821/2006 i Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-17/2001.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet postupka je proglašenje nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5132/08 od 25. siječnja 2012.
6. Tužitelj Adriatic osiguranje d.d. rješenjem ovršnog suda posl. br. Pu Ovr- 12188/2015 (ranije Ovrpl-5132/08) od 08.03.2019. upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ove parnice.
8. U postupku nije sporno da je tuženik pred Općinskom sudom u Poreču protiv tužitelja vodio postupak naknade štete pod poslovnim brojem P-17/2001 te da je presudom tog suda od 16. rujna 2002. tužitelj obvezan tuženiku naknaditi glavnicu u iznosu od 339.870,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom te trošak postupka u iznosu od 15.512,00 kuna, da se na navedenu presudu tužitelj žalio te da je Županijski sud u Puli presudom i rješenjem poslovni broj Gž-768/2003 od 12. srpnja 2004. odbio žalbu tuženika i potvrdio točku 1 izreku prvostupanjske presude te preinačio odluku u parničnom trošku, da je odlučujući o žalbi tuženika, sada tužitelja VSRH dana 20. prosinca 2005. donio presudu kojom je konačno suđeno na način da su odluke suda prvog i drugog stupnja preinačene te je tužitelj sada tuženik odbijen sa tužbenim zahtjevom preko iznosa 196.870,00 kuna sa zateznim kamatama, dok je tuženik sada tužitelj obavezan na plaćanje parničnog troška u iznosu od 3.640,26 kuna.
9. Sporno je da li je tužitelj isplatio tuženiku iznos na ime zateznih kamata koje teku na iznos koji tužitelj duguje tuženiku na temelju presude Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-17/01 od 16. rujna 2002.
10. Uvidom u spis ovog suda posl. br. Pu Ovr-12188/2015 (ranije Ovrpl- 5132/08) utvrđeno je da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik Općinskom sudu u Splitu podnio dana 8. travnja 2003. ovršni prijedlog protiv ovršenika, ovdje tužitelja na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Poreču posl. br. P-17/01 od 16. rujna 2002. radi naplate tražbine u iznosu od 141.150,00 kuna i troškovima postupka, sve zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama, dok je dana 10. svibnja 2011. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio ispravljeni ovršni prijedlog radi naplate tražbine u iznosu od 58.294,20 kuna uz zatezne kamate u istom iznosu, a kojem je prijedlogu udovoljeno rješenjem tog suda posl. br. Ovrpl-5132/08 od 25. siječnja 2012.
11. Uvidom u spis Općinskog suda u Poreču posl. br. P-17/2001 utvrđeno je da je presudom navedenog suda posl. br- P-17/01-39 od 16. rujna 2002. tuženik, ovdje tužitelj dužan isplatiti tužitelju, ovdje tuženiku na ime naknade štete iznos od 339.870,00 kuna uz parnični trošak u iznosu od 15.512,00 kuna; zatim da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-766/03-2 od 12. srpnja 2004. odbijena žalba tuženika, ovdje tužitelja te potvrđena prvostupanjska presuda te je preinačena presuda u dijelu u trošku na način da je tužitelju, ovdje tuženiku dosuđen ukupni parnični trošak u iznosu od 38.783,20 kuna; te da je konačno presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-112/05-2 od 20. prosinca 2005. presuđeno i riješeno na način da je revizija tuženika, ovdje tužitelja djelomično prihvaćena na način da je tužitelj, ovdje tuženik odbijen s tužbenim zahtjevom preko iznosa od 196.870,00 kuna sa zateznim kamatama te da je tuženi, ovdje tužitelj dužan naknaditi parnične troškove tužitelju, ovdje tuženiku u iznosu od 3.640,26 kuna.
12. Uvidom u spis Općinskog suda u Puli posl. br. P-3821/2006 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom navedenog suda posl. br. P-3821/06-8 od 19. veljače 2007. tuženik, ovdje također tuženik dužan isplatiti tužitelju, ovdje također tužitelju na ime stjecanja bez osnove iznos od 92.605,18 kuna uz parnični trošak u iznosu od 3.140,00 kuna.
13. Iz potvrda o plaćanju s listova 21-25 spisa vidljive su uplate u korist računa koji se vodi na ime odvjetnika Mačešić-Biuscoli, a za koje uplate tužitelj navodi da su bile izvršene radi namirenja njegove obveze po presudi Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-17/01 od 16. rujna 2002., i to dana 7. travnja 2003. iznos od 50.000,00 kuna, dana 30. travnja 2003. iznos od 50.000,00 kuna, dana 4. srpnja 2003. iznos od 55.266,66 kuna, dana 6. prosinca 2004. iznos od 100.000,00 kuna, dana 3. veljače 2005. iznos od 100.000,00 kuna te dana 21. ožujka 2005. iznos od 104.194,15 kuna.
14. Na okolnost visine tražbine koja se predlaže prisilno naplatiti rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5132/08 od 25. siječnja 2012. provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Dariu Jankoviću, koji je u nalazu i mišljenju od 18.01.2024. (list 71-76 spisa) izračunao da tužitelj nema dugovanje prema tuženiku po presudi Općinskog suda u Poreču broj P-17/01 (koja je preinačena presudom VSRH broj Rev-112/05); da je tužitelj uplatama u ukupnom iznosu od 459.460,81 platio obvezu po presudi Općinskog suda u Poreču (preinačena presudom VSRH broj Rev-112/05) i to u cijelosti tako da je isplatio troškove parničnog postupka u iznosu od 3.640,26 kn, glavnicu u iznosu od 196.870,00 kn te zatezne kamate u iznosu od 35.846,89 kn, obračunate zbog nepravovremenog plaćanja troškova parničnog postupka i glavnice (štete); te da je tužitelj svoju obvezu preplatio u iznosu od 223.103,66 kn i to dana 06.12.2004. u iznosu od 18.909,51 kn, dana 03.02.2005. u iznosu od 100.000,00 kn i dana 21.03.2005. u iznosu od 104.194.15 kn.
15. Vještak je nalaz i mišljenje o iznosu nepodmirenog potraživanja sačinio analizom potvrda o plaćanju s listova 21-25 spisa.
16. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvaća kao pravilno, jer je jasno, neproturječno i potpuno te je sačinjeno u skladu sa pravilima struke i na temelju knjigovodstvene dokumentacije čija vjerodostojnost u tijeku postupka nije dovedena u pitanje. Tužitelj je dana 5. veljače 2024. dostavio podnesak u kojem je naveo kako nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, dok je uvidom u e-spis utvrđeno da je tuženik primio nalaz i mišljenje dana 30. siječnja 2024. te se na isto nije očitovao. Vještak je saslušan i usmeno na ročištu za glavnu raspravu od 29. travnja 2025. te izjavio da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 18. siječnja 2024., a na koje ročište uredno pozvani tuženik nije pristupio.
17. Iz tako prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tražbina za koju je određena ovrha podmirena u cijelosti, jer je tužitelj svoju obvezu prema tuženiku podmirio, uključujući iznos na ime zateznih kamata koje teku na glavnicu koja je dosuđena tuženiku presudom Općinskog suda u Poreču posl. br- P-17/01-39 od 16. rujna 2002., preinačenom presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Rev- 112/05-2 od 20. prosinca 2005., odnosno da je tužitelj svoju obvezu i preplatio, slijedom čega je ispunjen razlog za nedopuštenost ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.
18. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I izreke.
19. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka.
19.1. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 58.294,20 kn što preračunato u eure iznosi 7.736.97 eura, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:
- sastav tužbe – 200,00 eura (Tbr. 7/1);
- sastav podneska od 5. veljače 2024. – 200,00 eura (Tbr. 8/1);
- zastupanje na ročištima od 8. rujna 2022. i 29. travnja 2025. – po 200,00 eura (Tbr. 9/1);
što sa uračunatim PDV-om sveukupno iznosi 1000,00 eura.
19.2. Tužitelju pripada i trošak financijskog vještačenja koji je predujmio, i to u iznosu od 331,81 euro, slijedom čega ukupni trošak ovog parničnog postupka za tužitelja iznosi 1.331,81 euro.
19.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
Sudac:
Jan Torjanac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od petnaest dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjera, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.