Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-171/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja MG-Trilj d.o.o., OIB: 97720258689, Zagreb, Derenčinova 18, zastupanog po punomoćniku Zvonku Primorcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Primorac i Kalanj j.t.d., Zagreb, Livadićeva 2, protiv ovršenika HG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Klanjcu poslovni broj Ovr-58/2025-2 od 23. siječnja 2025., 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika HG kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Klanjcu poslovni broj Ovr-58/2025-2 od 23. siječnja 2025. u dijelu kojim je na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1119/2005 od 23. siječnja 2008. i poslovni broj Ovr-317/2015 od 2. lipnja 2015. određena ovrha radi naplate iznosa od 163,92 eur s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 80,96 eur od 23. siječnja 2008. do isplate, te na iznos od 82,96 eur od 2. lipnja 2015. do isplate, kao i u dijelu kojim je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,77 eur.

II. Uvažava se žalba ovršenika kao djelomično osnovana, preinačuje se navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-2388/2000 od 13. lipnja 2000. i poslovni broj Ovr- 1119/2005 od 15. lipnja 2005. određena ovrha radi naplate iznosa od ukupno 671,73 eur s pripadajućim kamatama tekućim na iznos od 83,72 eur od 24. svibnja 1998. do isplate, na iznos od 98,42 eur od 5. srpnja 1998. do isplate, na iznos od 155,76 eur od 2. kolovoza 1998. do isplate, na iznos od 123,33 od 15. studenog 1998. do isplate, na iznos od 129,54 od 13. lipnja 2000. do isplate te na iznos od 80,96 od 23. siječnja 2008. do isplate, kao i u dijelu kojim je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,50 eur, te se prijedlog za ovrhu u tom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda određena je ovrha na računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika temeljem rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-2388/2000 od 13. lipnja 2000., poslovni broj Ovr- 1119/2005 od 15. lipnja 2005., poslovni broj Ovr-1119/2005 od 23. siječnja 2008. i poslovni broj Ovr-317/2015 od 2. lipnja 2015., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od ukupno 835,65 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospjelosti do isplate. Također, određen je trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 138,27 eura.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi žali se ovršenik ne navodeći određeno zakonom propisane žalbene razloge. U bitnom navodi da je doneseno rješenje suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-121/07-9 od 27. veljače 2007. kojim je ovrha obustavljena te da su ukinute sve provedene radnje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Pobijano rješenje o ovrsi pravilno je i zakonito u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od ukupno 163,92 eur s pripadajućim zateznim kamatama. Ovo stoga što je isto u tom dijelu doneseno sukladno odredbama čl. 174. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje: OZ) te ovršnim ispravama iz čl. 23. toč. 1. OZ-a i to - rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1119/2005 od 23. siječnja 2008. iz kojeg proizlazi obveza ovršenika na isplatu iznosa od 80,96 eur sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2008. do isplate, te rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-317/2015 od 2. lipnja 2015. iz kojeg proizlazi obveza ovršenika na isplatu iznosa od 82,96 eur sa zateznim kamatama tekućim od

2. lipnja 2015. do isplate.

5. U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima ukazuje da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-121/07-9 od 27. veljače 2007. ovrha obustavljena te da su ukinute sve provedene radnje prvenstveno valja reći da iz tog rješenja nije razvidno radi naplate kojih tražbina se vodio taj postupak, odnosno nije vidljivo radi li se o naplati iste tražbine koja se naplaćuje u ovom postupku. Međutim, čak i da se radilo o postupku koji se vodio radi namirenja tražbina koje se namiruju i u ovom postupku ovršeniku valja ukazati na sljedeće. Ovrhovoditelj ima valjane ovršne isprave protiv ovršenika i sve dok njegove tražbine iz tih ovršnih isprava ne budu u cijelosti namirene, on može pokretati nove ovršne postupke radi naplate tih tražbina i u tome ga ne sprječava okolnost što je eventualno ranije vodio postupak u kojem te tražbine nije uspio namiriti, pa je isti obustavljen. Stoga, takvi žalbeni navodi ovršenika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Međutim, predmetno rješenje o ovrsi nije pravilno u dijelu kojim je određena ovrha na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-2388/2000 od 13. lipnja 2000. radi naplate iznosa od 671,73 eur s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od 83,72 eur od 24. svibnja 1998. do isplate, na iznos od 98,42 eur od 5. srpnja 1998. do isplate, na iznos od 155,76 eur od 2. kolovoza 1998. do isplate, na iznos od 123,33 od 15. studenog 1998. do isplate, na iznos od 129,54 od 13. lipnja 2000. do isplate, kao niti u dijelu kojim je određena ovrha na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1119/2005 od 15. lipnja 2005. radi naplate iznosa od 80,96 sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2008. do isplate.

7. Naime, sukladno odredbi čl. 39. st. 3. OZ-a ovršni zahtjev mora sadržavati naznaku ovršne isprave, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave, tražbinu čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim ovrhu treba provesti, prema potrebi predmet u odnosu na koji ovrhu treba provesti i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe. Sukladno odredbi čl. 32. st. 1. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

8. Ovrha je radi naplate gore navedene tražbine u iznosu od 671,73 eur s pripadajućim zateznim kamatama određena na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-2388/2000 od 13. lipnja 2000. i poslovni broj Ovr- 1119/2005 od 15. lipnja 2005., kako je to gore već navedeno. Uvidom u navedene ovršne isprave proizlazi da kao vjerovnik u istima nije naveden ovrhovoditelj već trgovačko društvo Badel-bap d.d., a ovrhovoditelj nije uz prijedlog za ovrhu dostavio ispravu u smislu čl. 32. st. 1. OZ-a kojom dokazuje prijenos tražbine s društva Badel- bap d.d. na ovrhovoditelja.

9. Stoga, kako je radi namirenja gore navedene tražbine u iznosu od 671,73 eur s pripadajućim zateznim kamatama ovrha predložena u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, a ovrhovoditelj nije javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao da je tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla to se prijedlog za ovrhu u tom dijelu nije mogao prihvatiti kao osnovan, već je isti pravilnom primjenom odredbe čl. 32. st. 1. OZ-a, valjalo odbiti kao neosnovan.

10. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao djelomično neosnovanu i odlučiti kao pod st. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, odnosno istu je valjalo temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti kao djelomično osnovanu i odlučiti kao pod st. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

11. Budući da je promijenjena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o trošku ovog ovršnog postupka. Ovrhovoditelju sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a te Tbr. 11. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. te Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa) pripada pravo na trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu u iznosu od 62,50 eur, a ne zatraženih 125,00 eur. Ovrhovoditelju sukladno Tbr. 1. toč. 1. i 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23) pripada i pravo na trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 13,27 eur. Dakle, ovrhovoditelju pripada pravo na trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od ukupno 75,77 eur, dok je zahtjev u preostalom dijelu, za iznos od 62,50, valjalo odbiti kao neosnovan.

U Velikoj Gorici 10. lipnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak