REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-952/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UJGN, državljanina Indije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupanog po opunomoćenici Ivani Sedlar, odvjetnici u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa UJ, službena osoba, radi međunarodne zaštite, 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/909, URBROJ: 511-01-212-25-7 od 27. veljače 2025. i za priznavanje tužitelju azila u Republici Hrvatskoj.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć

III. Nalaže se tuženiku da odvjetnici Ivani Sedlar isplati troškove pružene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/909, URBROJ: 511-01-212-25- 7 od 27. veljače 2025. odbijen je kao očito neosnovan zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da je tuženik pogrešno utvrdio odlučne činjenice i da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Posebno ukazuje da je navedenu zaštitu zatražio zbog straha od povratka u zemlju podrijetla, jer bi ga obitelj bivše supruge mučila, moguće i ubila, jer im ne može isplatiti naknadu za razvod. Stoga mu je u opasnosti život u slučaju povratka u zemlju podrijetla, a policija mu ne bi mogla pružiti zaštitu. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odobriti mu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 12. svibnja 2025.

6. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17 i 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Prema članku 21. stavku 1. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Prema članku 40. stavku 1. toč. 1., 6. i 7. ZMPZ-a ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ZMPZ-a utvrdi da je:

1. tražitelj iznio samo one podatke koji nisu važni za procjenu osnovanosti zahtjeva,

6. tražitelj već duže boravio na području Republike Hrvatske i bez opravdanog razloga nije prije izrazio namjeru,

7. tražitelj izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske

7. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 2022. napustio zemlju podrijetla nakon što je pribavio dozvolu za boravak i rad u Hrvatskoj, a koja je ukinuta s danom 5. svibnja 2024. Zahtjev za međunarodnu zaštitu je podnio nakon što mu je prestala važiti dozvola za boravak i rad, a iz razloga što bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla bio izložen zlostavljanju od strane članova obitelji bivše supruge radi neisplate naknade za razvod.

8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da u odnosu na tužitelja postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva za međunarodnu zaštitu kao očito neosnovanog.

9. U odnosu na razloge traženja međunarodne zaštite, osnovano tuženik ukazuje da je tužitelj legalno napustio zemlju podrijetla, da nije imao problema u ishođenju radne dozvole i napuštanju zemlje podrijetla te da je zahtjev podnio tek nakon što mu je ukinuta dozvola za boravak i rad. U navedenom periodu od dolaska u Republiku Hrvatsku (2022.) pa do ukidanja dozvole za boravak i rad, ukoliko su doista postojali razlozi koje navodi tužitelj (ili su oni nastali tijekom boravka u Hrvatskoj), doista je neuvjerljivo da tužitelj tijekom tog perioda nije podnosio zahtjev već je to učinio tek nakon što mu je ukinuta dozvola za boravak i rad. S druge strane, razlozi zbog kojih je napustio zemlju podrijetla su ponajprije ekonomske naravi te ne mogu biti podloga za odobravanje azila. U tom kontekstu, opravdano je pozivanje na razloge iz članka 40. stavka 1. toč. 1., 6. i 7. ZMPZ-a kao razloge odbijanja zahtjeva kao očito neosnovanog. Osim toga, tuženik se pozvao na dokumentirana izvješća koja ukazuju na mogućnost obraćana tijelima vlasti u Indiju i na izostanak trpljenja progona ili ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju podrijetla, što nije dovedeno u pitanje općenitim pozivanjem tužitelja na opasnosti koje mu navodno prijete.

10. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja, s obzirom da je isti tijekom upravnog postupka dao detaljnu izjavu na okolnosti podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

11. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

12. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružila odvjetnica Ivana Sedlar pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da joj po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu od 12. svibnja 2025.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Ivana Sedlar, Tratinska ulica 62, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. u spis