Poslovni broj: Us I-179/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Zagreb, Prisavlje 14, radi izdavanja privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/24- 01/119, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-2 od 21. studenog 2024. i rješenja Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, KLASA: UP/I-335-03/24-01/1692, URBROJ: 2117-08/5-24-4 od 11. listopada 2024., te da sud sam meritorno riješi predmetnu upravnu stvar na način što će izdati stalno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 3. veljače 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/24- 01/119, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-2 od 21. studenog 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a potom i njihova obrazloženja. Tužitelj ističe prigovore koji se u bitnom odnose na to da mu je prvostupanjsko tijelo ukinulo stalno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na istoj adresi, iako je on to rješenje naslijedio iza pok. oca JŠ, slijedom čega da je podnio tužbu Upravnom sudu u Splitu, o kojoj još uvijek nije odlučeno. Nadalje ističe kako u pobijanom rješenju nije navedeno da je kuća, u kojoj se nalazi predmetni smještajni objekt dvojna te da na drugom katu i potkrovlju iste žive obitelji KŠ i MŠ sa adresom [adresa], dok obitelj TŠ živi u prizemlju i na prvom katu sa vrtom i vrtnom kućicom na adresi [adresa], da obitelji koriste posebne ulaze sa različitim adresama te da je on suvlasnik 136/576 dijela kuće, a njegov brat ZŠ suvlasnik 136/576 dijela kuće, stoga da je obitelj ZŠ suvlasnik 47,22 % dijela kuće. Potom navodi kako će se vlasništvo predmetne nekretnine uskoro mijenjati te da će ZŠ i tužitelj biti suvlasnici 68,05%, k. č. broj [katastarska čestica], te k. č. broj [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da po „zakonu o iznajmljivanju od 1. siječnja 2025. suvlasnici koji su suvlasnici većim od 2/3 objekta ne trebaju suglasnost drugih suvlasnika“, kao i da je u srpnju 2023. kompletiran predmet iza pok. EŠ iz kojeg proizlazi da su JŠ i njegovi nasljednici on i ZŠ jedini nasljednici njegove imovine u Republici Hrvatskoj. Također, napominje i da TŠ u istoj zgradi, koje su suvlasnici on i ZŠ i sam obavlja arhitektonsku djelatnost bez suglasnosti suvlasnika, ukazuje na troškove obnove krovišta predmetne kuće, pa navodi da je DŠ dobila kao korisnik obnove građevinski materijal za sanaciju ratne štete koji je financiran iz državnog proračuna, dok obitelj ZŠ do danas od države nije dobila ništa, iako joj pripada 75%, koliko je procijenjena šteta na njihovom dijelu objekta, te ukazuje na to da su zbog dugotrajnosti sudskog postupka i pogrešaka u postupanju sudbenih tijela i sudskih tumača povrijeđena njegova vlasnička prava i pravo na nasljeđivanje. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te sam meritorno riješiti predmetnu upravnu stvar na način što će izdati stalno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, pri čemu u bitnom ponavlja navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 21. svibnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio tužitelj, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu tužitelja zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, KLASA: UP/I-335-03/24-01/1692, URBROJ: 2117-08/5-24-4 od 11. listopada 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u [adresa], to pak stoga što tužitelj, niti u naknadno ostavljenom roku, nije dostavio dokaze da ispunjava uvjete propisane odredbom članka 34. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21), a predmetno rješenje doneseno je pozivom na odredbu čl. 34. st. 1. i 2. istog Zakona.
9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/24-01/119, URBROJ: 529-06-03-02/1-24-2 od 21. studenog 2024. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, njegova žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u [adresa], slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.
10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja podnesenu protiv prvostupanjskog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom postupku pred prvostupanjskim tijelom činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u pogledu utvrđivanja pretpostavki da se tužitelju izda privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.
11.Člankom 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21) propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.
Stavkom 4. istog članka da će se iznimno od stavka 2. toga članka, ako je u roku podnesen zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine nadležnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama, izdati privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu iznajmljivača za izdavanje rješenja o odobrenju, a najdulje do 31. prosinca 2024., ako ispunjava uvjete iz stavka 2. točke 2. ovoga članka.
Stavkom 5. istog članka da će se iznimno od stavka 2. toga članka, iznajmljivaču izdati privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ako zahtjevu priloži izvršnu građevinsku dozvolu ili izvršno rješenje o izvedenom stanju građevine i ispunjava uvjete iz stavka 2. točke 2. ovoga članka, a najdulje do 31. prosinca 2024.
Člankom 39. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.
Člankom 41. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika.
Stavkom 2. istog članka propisano je da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.
12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da u konkretnoj upravnoj stvari nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, kod kojeg stanja stvari je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje donijelo pravilnom primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi, te je stoga i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, pa ovaj sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i rješenje prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
13.Sud nalazi potrebnim prije svega navesti kako iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenom od strane tuženika uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj 20. svibnja 2024. zatražio izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu u [adresa], da ga je prvostupanjsko tijelo zaključkom od 22. srpnja 2024. pozvalo dostaviti dokaz o vlasništvu objekta na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno suglasnosti svih uknjiženih suvlasnika predmetne zgrade, te dokaz da građevina u kojoj se nalaze objekti u kojima će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu udovoljava posebnim propisima kojima se uređuje gradnja: uvjerenje Državne geodetske uprave da je građevina evidentirana u katastarskom operatu prije 15. veljače 1968. izdano do 31. prosinca 2013. ili uporabna dozvola za zgradu izgrađenu prije 15. veljače 1968., da je prvostupanjsko tijelo 31. srpnja 2024. zaprimilo podnesak odvjetnice Vedrane Belin, bez punomoći za zastupanje tužitelja u predmetnom upravnom postupku, u kojem je navedeno da je supruga tužitelja zaprimila zaključak od 22. srpnja 2024., da se tužitelj nalazi u inozemstvu te ga supruga ne može izvijestiti o sadržaju zaključka, da se u Republiku Hrvatsku vraća sredinom rujna 2024., da odvjetnici nije u mogućnosti dati uputu za zastupanje i punomoć, da traženu dokumentaciju neće moći ishoditi do isteka roka ostavljenog u zaključku, zbog čega se moli produljenje roka za dostavu isprava do povratka i kontakta predlagatelja s punomoćnicom. Iz spisa predmeta nadalje proizlazi da se predmetni smještajni objekt nalazi u kući izgrađenoj na k.č. broj ZGR 313/2, k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], koja je u nepodijeljenom suvlasništvu tužitelja, ZŠ, te JŠ, K, J i TŠ. Prvostupanjsko tijelo je smatrajući da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu donijelo svoje rješenje od 11. listopada 2024. kojim je odbilo njegov zahtjev, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.
14.Sud nadalje nalazi potrebnim istaknuti kako s obzirom da se predmetni smještajni objekt nalazi u kući u nepodijeljenom suvlasništvu i po stajalištu ovog suda tužitelju je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, što, s obzirom da se rješenje o odobrenju iznajmljivaču izdaje na neodređeno dugo vrijeme, dok ispunjava uvjete propisane člankom 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, predstavlja posao koji premašuje okvir redovitoga upravljanja nekretninom, a što je u skladu s dugogodišnjom upravno sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju odluka tog suda, pa tako i primjerice u presudi poslovni broj Usž-143/21 od 18. ožujka 2021., a koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud, potrebna suglasnost svih suvlasnika, što je pak tužitelj pravilno, zaključkom prvostupanjskog tijela od 22. srpnja 2024. bio pozvan dostaviti, na koji način on nije postupio niti u naknadno ostavljenom roku.
15.Također, neutemeljene su tvrdnje tužitelja da je predmetna nekretnina u naravi podijeljena, s obzirom da je kuća dvojna te na drugom katu i potkrovlju žive obitelji KŠ i ZŠ, a u prizemlju obitelj TŠ s adresom [adresa], to pak iz razloga što iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] nedvojbeno proizlazi da predmetna nekretnina nije etažirana, dok iz spisa predmeta i navoda samog tužitelja proizlazi da se u svezi vlasništva na predmetnoj nekretnini vodi spor, iz čega je neupitno da među suvlasnicima ne postaji sporazum oko podjele nekretnine. Pri tome je tužitelju za ukazati i na upravno sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, i to presudu poslovni broj Usž-2209/19 od 15. veljače 2019. u kojoj je taj sud zauzeo stajalište da je pogrešno zaključiti da time što je nekretnina podijeljena između suvlasnika u naravi, ne i formalno, odnosno kada ista nije etažirana, da nije potrebna suglasnost ostalih suvlasnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.
16.Isto tako, iz samog zahtjeva od 20. svibnja 2024. proizlazi da je tužitelj zatražio izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo i po stajalištu ovog suda pogrešno zaključkom od 22. srpnja 2024. tužitelja pozvalo dostaviti dokaz da građevina u kojoj se nalaze objekti u kojima će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu udovoljava posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, s obzirom da je za izdavanje privremenog rješenja, sukladno čl. 34. st. 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, potrebno priložiti zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine nadležnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, odnosno izvršnu građevinsku dozvoli ili izvršno rješenje o izvedenom stanju građevine, ukoliko se privremeno rješenje izdaje sukladno čl. 34. st. 5. istog Zakona, međutim, s obzirom da se privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdaje uz kumulativno ispunjavanje svih propisanih uvjeta, a tužitelj nije dostavio dokaze da ima suglasnosti svih suvlasnika predmetne nekretnine da u toj nekretnini može pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu, navedena pogreška i po shvaćanju ovog suda nije od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.
17.S prethodnim u vezi, dodatno je za navesti kako se pravilno prvostupanjsko tijelo u svom rješenju pozvalo na stajalište Visokog upravnog suda Reptilske Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj: Usž-480/18-2 od 25. listopada 2008. prema kojem se privremeno rješenje o odobrenju izdano iznajmljivaču može ukinuti zbog uskrate suglasnosti suvlasnika nekretnine na kojoj suvlasništvo nije razvrgnuto, s obzirom da je pogrešno odredbu članaka 34. stavka 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti tumačiti izolirano od cjeline i smisla cjelovitog članka Zakona kao i Zakona u cjelini, slijedom čega je, analognom primjenom, za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju u nekretnini koja je u nepodijeljenom suvlasništvu, potrebna suglasnost svih suvlasnika, koju tužitelj niti u naknadno ostavljenom roku, nije priložio.
18.Neutemeljen je također i tužbeni navod tužitelja da je prvostupanjsko tijelo njemu ukinulo stalno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na istoj adresi, iako je on to rješenje naslijedio iza pok. oca JŠ, slijedom čega da je on podnio tužbu Upravnom sudu u Splitu, o kojoj da još uvijek nije odlučeno, to pak stoga što je neprijeporno kako se rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ne može naslijediti, pa je potpuno jasno da je prvostupanjskim rješenjem odlučeno o zahtjevu za izdavanje privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odnosno drugoj upravnoj stvari u odnosu na onu o kojoj se rješava u upravnom sporu na koji se tužitelj neutemeljeno poziva.
19.Od nikakvog značaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari nisu ni tužbeni navodi da u pobijanim rješenjima nije navedeno da je kuća, u kojoj se nalazi predmetni smještajni objekt dvojna te da na drugom katu i potkrovlju iste žive obitelji KŠ i MŠ sa adresom [adresa], dok obitelj TŠ živi u prizemlju i na prvom katu sa vrtom i vrtnom kućicom na adresi [adresa], da obitelji koriste posebne ulaze sa različitim adresama te da je tužitelj suvlasnik 136/576 dijela kuće, a njegov brat ZŠ suvlasnik 136/576 dijela kuće, stoga da je obitelj ZŠ suvlasnik 47,22% dijela kuće. Naime, iz spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da se predmetni smještajni objekt nalazi u kući izgrađenoj na k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], koja je u nepodijeljenom suvlasništvu tužitelja, ZŠ, te JŠ, K, J i TŠ, te prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženom u presudi poslovni broj: Usž-2209/19 od 15. veljače 2019. proizlazi da je pogrešno zaključiti da time što je nekretnina podijeljena u naravi, ne i formalno, odnosno kada ista nije etažirana, nije potrebna suglasnost ostalih suvlasnika za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.
20.Isto tako, neosnovani su i tužbeni navodi da će se vlasništvo predmetne nekretnine uskoro mijenjati te da će ZŠ i tužitelj biti suvlasnici 68,05%, k. č. broj [katastarska čestica], te k. č. broj [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da po „zakonu o iznajmljivanju od 1. siječnja 2025. godine suvlasnici koji su suvlasnici većim od 2/3 objekta ne trebaju suglasnost drugih suvlasnika“, kao i da je u srpnju 2023. kompletiran predmet iza pok. EŠ iz kojeg proizlazi da su JŠ i njegovi nasljednici tužitelj i ZŠ jedini nasljednici njegove imovine u Republici Hrvatskoj. S tim u vezi za kazati je kako bi tek pravomoćna presuda kojom bi vlasničko stanje na predmetnoj nekretnini bilo utvrđeno na način različit od onoga upisanog u zk. ul. broj [broj ZK uloška], mogla biti razlog za neki novi upravni postupak, dok iz spisa predmeta, temeljem kojeg je riješena predmetna upravna stvar proizlazi da je predmetni smještajni objekt u nepodijeljenom suvlasništvu tužitelja, ZŠ, te JŠ, K, J i TŠ.
21.Ujedno, neutemeljeno tužitelj navodi i da TŠ u istoj zgradi, koje su suvlasnici on i ZŠ i sam obavlja arhitektonsku djelatnost bez suglasnosti suvlasnika, to stoga što upravo iz stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženog u presudi poslovni broj: Usž-143/21 od 18. ožujka 2021. proizlazi da pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, s obzirom da se rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdaje na neodređeno dugo vrijeme, dok iznajmljivač ispunjava uvjete propisane člankom 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti predstavlja posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja nekretninom, za što je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Potom, neosnovani su i tužiteljevi navodi koji se odnose na troškove obnove krovišta predmetne kuće, da je DŠ dobila kao korisnik obnove građevinski materijal za sanaciju ratne štete koji je financiran iz državnog proračuna, dok obitelj ZŠ do danas od države nije dobila ništa, iako joj pripada 75%, koliko je procijenjena šteta na njihovom dijelu objekta, kao i navodi kojim tužitelj obrazlaže kako su zbog dugotrajnosti sudskog postupka i pogrešaka u postupanju sudbenih tijela i sudskih tumača povrijeđena njegova vlasnička prava i pravo na nasljeđivanje, to pak stoga što je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenih rješenja i to tuženika od 21. studenog 2024. i prvostupanjskog tijela od 11. listopada 2024., slijedom čega je potpuno jasno da pitanja vlasničkih prava te prava na nasljeđivanje nisu, niti mogu biti predmet ovog spora. Isto tako, za kazati je i kako iz spisu predmeta priležeće dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je predmetni smještajni objekt u nepodijeljenom suvlasništvu tužitelja, ZŠ, te JŠ, K, J i TŠ, dok tužitelj kako tijekom upravnog postupka, tako niti tijekom ovog upravnog spora nije dostavio dokaze da ima suglasnosti suvlasnika predmetnoga smještajnog objekta da u njemu može pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu.
22.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.
23.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito kako osporeno rješenje tuženika, tako i prvostupanjsko rješenje, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
25.Naposljetku, u odnosu na tužiteljeve podneske zajedno s prilozima koje je sudu poslao putem elektroničke pošte 26. svibnja 2025., 27. svibnja 2025. i 10 .lipnja 2025., za kazati je kako je iste tužitelj dostavio u spis nakon zaključenja glavne rasprave, a koja je zaključena 21. svibnja 2025., slijedom čega citirani podnesci zajedno s prilozima nisu obuhvaćeni čitanjem u dokaznom postupku na održanoj raspravi, niti su iz istog razloga dostavljani na odgovor tuženiku u ovom sporu.
U Splitu, 10. lipnja 2025.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju KŠ, iz [adresa], uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, uz zapisnik od 21. svibnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
