REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-935/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, te Gordani Katarini Ronyi, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Andreja Kljaić, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 9, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Zagreb, Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, radi šutnje uprave, 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 11. ožujka 2025. podnio tužbu protiv prvostupanjskog tijela, jer isto nije donijelo rješenje o pravu na inkluzivni dodatak. U tužbi navodi kako je tuženik kao nadležno javnopravno tijelo u siječnju 2024. bio dužan pokrenuti postupak radi dodjele prava na inkluzivni dodatak tužitelju, i to po službenoj dužnosti, ali tuženik do današnjeg dana i nadalje ne rješava predmet te ne odgovara tužitelju na njegove upite. Zbog ovako pasivnog postupanja tuženika i nemara prema korisniku socijalne skrbi, tužitelj je 19. prosinca 2024. podnio žalbu nadležnom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, radi nedonošenja rješenja o pravu na inkluzivni dodatak u okviru zakonskih rokova. Tužitelj smatra da je nesporno da je u konkretnom slučaju nastupila šutnja uprave, i to dvostruka, od strane tuženika i od strane nadležnog Ministarstva te da nedonošenje rješenja u zakonom propisanom roku i nepostupanje Ministarstva po žalbi predstavljaju tešku povredu temeljnih prava tužitelja, zbog čega je tužitelj primoran pokrenuti ovaj upravni spor.
1.1. Tužbenim zahtjevom predlaže naložiti tuženiku da u roku od 15 dana od zaprimanja presude:
- donese rješenje o priznavanju prava na inkluzivni dodatak tužitelju,
- isplati tužitelju iznos od 3.468,36 EUR na ime neisplaćenog inkluzivnog dodatka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
- isplati tužitelju iznos od 247,74 EUR na ime neisplaćenog inkluzivnog dodatka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za svaki mjesec nakon podnošenja ove tužbe,
- isplati tužitelju 5.000,00 EUR na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenog duševnog bola, stresa, narušenog zdravlja i ugrožene egzistencije, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate,
- naknadi tužitelju troškove ovog spora.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako iz tužbe proizlazi da tužitelj tereti tuženika radi nedonošenja odluke u postupku priznavanja prava na inkluzivni dodatak, a koji postupak je tuženik pokrenuo u siječnju 2024. godine po službenoj dužnosti uslijed zakonskih izmjena, tj. stupanja na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku (Narodne novine broj 156/23) upravo kako bi omogućio tužitelju da i nadalje koristi svoje pravo po osnovi sada nepostojećeg prava na osobnu invalidninu. S obzirom da se razina potpore sukladno Zakonu o inkluzivnom dodatku utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, tuženik je tužitelju uputio pisani poziv za dostavu medicinske dokumentacije liječnika specijaliste novijeg datuma kako bi mogao biti upućen na vještačenje, a sve s obzirom da tijelo vještačenja za potrebe provedbe vještačenja uz nalaz i mišljenje ranijeg vještačenja traži i dostavu specijalističkih nalaza ne starijih od jedne godine. Tužitelj se odazvao pozivu te je dostavio traženu medicinsku dokumentaciju. Zaključkom tuženika, KLASA: UP/I-551-06/24-09/339 URBROJ: 139- 121-03/09-24-4 od 22. kolovoza 2024. tužitelj je upućen na vještačenje s medicinskom dokumentacijom koju je predao tuženiku. Tuženik ističe da do dana sastavljanja odgovora na tužbu nije zaprimio nalaz i mišljenje tijela vještačenja u odnosu na tužitelja, slijedom čega nije niti moguće donijeti rješenje o priznavanju prava na inkluzivni dodatak. Tuženik dodaje kako je uputio i požurnicu Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
2.1. Mišljenje je tuženika kako nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe zbog šutnje administracije i iz razloga što institut šutnje uprave ne nadomješta situaciju kada postoji donesen upravni akt, odnosno drugi akt ako za konkretno upravno pitanje doneseni akt ima drugi naziv (a ne rješenje), već da se o šutnji uprave može govoriti samo u situaciji da takav akt kojim se odlučuje o konkretno podnesenom zahtjevu stranke uopće ne postoji. U predmetnom slučaju tuženik je temeljem odredbe čl. 77. ZUP-a uputio zaključak tijelu vještačenja radi razjašnjenja odlučnih činjenica u predmetnom postupku priznavanja prava na inkluzivni dodatak upravo kako bi omogućio tužitelju da i nadalje koristi svoje pravo po osnovi sada nepostojećeg prava na osobnu invalidninu. Tuženik zaključuje kako se i iz tog razloga ne može govoriti o šutnji administracije.
2.2. Tuženik nadalje ističe da se upravni spor može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita. Navodi kako je tužitelj u vezi predmeta spora podnio i žalbu, a koji postupak je još u tijeku pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kao drugostupanjskom tijelom. Slijedom toga, smatra da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora te predlaže da sud odbaci tužbu bez održavanja ročišta.
2.3. Tvrdi da je tužba u cijelosti neosnovana, budući da je i iz samog činjeničnog supstrata tužbe vidljivo da je tuženik, postupajući temeljem Zakona o inkluzivnom dodatku, po službenoj dužnosti pokrenuo i pokušao okončati postupak priznavanja tužitelju prava na inkluzivni dodatak, a što tuženik nije u mogućnosti učiniti sve dok ne zaprimi nalaz i mišljenje tijela vještačenja kojim se određuje razina potpore. Tuženik smatra da ni na koji način ne može biti odgovoran za postupanje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
2.4. Vezano uz postavljeni pridruženi zahtjev za naknadu nematerijalne štete tuženik ističe da je neosnovan. Dodaje kako tužitelj nije priložio nikakve dokaze o tome da mu je nastala nematerijalna šteta postupanjem tuženika te je nejasno i temeljem čega je došao do navedenog iznosa naknade štete. Tuženik napominje kako tužitelj cijelo vrijeme i nadalje prima novčana sredstva po osnovi osobne invalidnine u jednakom iznosu kao i do sada, a koja sredstva će nastaviti primati sve do donošenja rješenja o priznavanju prava na inkluzivni dodatak. Dakle, tuženik ni na koji način nije pridonio eventualno trenutno lošijoj materijalnoj situaciji tužitelja, a obzirom da u kontinuitetu prima jednak iznos novčane potpore po osnovi invaliditeta kao i do sada. Usto, tuženik smatra potrebnim ukazati i na činjenicu kako razina novčane potpore koju Zavod za vještačenje odredi tužitelju sukladno njegovoj medicinskoj dokumentaciji ne mora biti jednaka ovoj koju trenutno prima po osnovi priznatog prava na osobnu invalidninu, već može biti i manja, stoga nije jasno kako je tužitelj došao do izračuna razine potpore iznosa inkluzivnog dodatka od 247,74 EUR koje potražuje.
3. Tuženiku u podnesku od 23. travnja 2025. navodi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-551-06/24-09/339, URBROJ: 139-121-03-02-25-11 od 15. travnja 2025. tužitelju priznato pravo na inkluzivni dodatak, a temeljem prethodno zaprimljenog nalaza i mišljenja nadležnog tijela vještačenja. Predmetno rješenje postalo je izvršno dana 15. travnja 2025. godine. Slijedom toga, tuženik ponovno predlaže sudu da odbaci tužbu i tužbeni zahtjev bez održavanja ročišta, sukladno utvrđenjima iz odgovora na tužbu.
4. Tužitelj se nije očitovao na dostavljeni odgovor na tužbu i podnesak tuženika.
5. Tužba nije dopuštena.
6. Odredbom članka 38. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) propisano je da se spor može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita.
7. U situaciji kada upravnom sporu prethodi upravni postupak u dva stupnja, tuženik u upravnom sporu može biti samo drugostupanjsko javnopravno tijelo, a ne prvostupanjsko. Analogno tome, u slučaju dvostruke šutnje uprave, tuženik u upravnom sporu može biti samo drugostupanjsko javnopravno tijelo, dakle, ono koje nije riješilo o žalbi.
8. Tužitelj u tužbi navodi da je zbog nedonošenja rješenja o pravu na inkluzivni dodatak u okviru zakonskih rokova 19. prosinca 2024. podnio žalbu nadležnom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
9. Unatoč tome, tužitelj, zastupan po profesionalnoj opunomoćenici, u tužbi kao tuženika naznačuje prvostupanjsko tijelo (Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka) te tužbenim zahtjevom traži da se prvostupanjskom tijelu naloži da donese rješenje o priznavanju prava na inkluzivni dodatak (uz isplatu neisplaćenog inkluzivnog dodatka, kao i 5.000,00 EUR na ime nematerijalne štete, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama).
10. U konkretnom slučaju tuženik može biti samo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kao drugostupanjsko tijelo koje nije riješilo o podnesenoj žalbi.
11. Nadalje, sve da je tuženik i pravilno označen, žalba koju je tužitelj podnio zbog nedonošenja rješenja o pravu na inkluzivni dodatak je preuranjena.
12. Naime, prema članku 105. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21, dalje ZUP) stranka može izjaviti žalbu i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku.
13. Člankom 40. stavkom 6. Zakona o inkluzivnom dodatku (Narodne novine br. 156/23) propisano je da je za korisnike prava iz stavka 5. ovoga članka Zavod dužan po službenoj dužnosti provesti postupak radi utvrđivanja ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak na temelju ovoga Zakona najkasnije do 31. prosinca 2024.
14. Iz priloga podnesenih uz tužbu je razvidno da je tužitelj žalbu zbog nedonošenja rješenja o pravu na inkluzivni dodatak podnio nadležnom drugostupanjskom tijelu 20. prosinca 2024.
15. Dakle, žalba je podnesena prije isteka roka propisanog odredbom članka 40. stavka 6. Zakona o inkluzivnom dodatku, odnosno prije 31. prosinca 2024., slijedom čega je žalba podnesena prijevremeno te bi ju trebalo odbaciti.
16. Imajući u vidu sve prethodno navedene okolnosti, odnosno da je tužba podnesena protiv prvostupanjskog tijela koje ne može biti tuženik u konkretnom slučaju, da je žalba zbog šutnje podnesena drugostupanjskom tijelu prije isteka propisanog roka za donošenje rješenja o pravu na inkluzivni dodatak, da je prvostupanjsko tijelo u međuvremenu donijelo rješenje KLASA: UP/I-551-06/24- 09/339, URBROJ: 139-121-03-02-25-11 od 15. travnja 2025. kojim je tužitelju priznato pravo na inkluzivni dodatak, sud nije smatrao potrebnim pozivati tužitelja na uređenje tužbe u pogledu oznake tuženika. Ovo iz razloga što ni u tom slučaju ishod spora ne bi bio povoljniji za tužitelja, budući da je žalba zbog šutnje prijevremeno podnesena, a pravo na inkluzivni dodatak je u međuvremenu priznato.
17. Stoga je sud odgovarajućom primjenom odredbe članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a odbacio tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora.
U Zagrebu 10. lipnja 2025.
Sutkinja
Lidija Prica
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Dna:
1. Odvjetnica Andreja Kljaić, Pavla Hatza 9 , [adresa] Zagreb
2. Hrvatski zavod za socijalni rad, Ivana Dežmana 6, [adresa] Zagreb
3. U spis
