REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-2112/2024-10

[adresa] T 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja TC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom uredu Čohilj i partneri d.o.o., u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske (OIB: 33706439962), Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine putem treće osobe, 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/279, URBROJ: 443-02-04-17-24-40 od 30. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je da je rješenje istoga tijela KLASA: UP/I-362-02/23-02/279, URBROJ: 443-02-04-17-23-1 od 13. ožujka 2023., kojim je tužitelju i ostalim investitorima SC, JC, RC i IC, naloženo da u roku od 15 dana uklone zgradu za povremeni boravak oznake Peroj 769P, površine 33 m[2] , nadstrešnicu površine 33 m i spremište površine 9 m[2] , sve izgrađeno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno dana 2. svibnja 2023., a kako tužitelj i ostali investitori nisu postupili po navedenom rješenju o uklanjanju, to je određeno da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača Državnog inspektorata strojno i ručno na navedenoj čestici, s početkom uklanjanja od dana 19. studenoga 2024.

2. Ujedno je tim rješenjem određeno da će se o troškovima izvršenja tog rješenja putem treće osobe, koje snosi izvršenik - investitor i vlasnik TC (ovdje tužitelj), uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, donijeti posebno rješenje.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i u sporu navodi, u bitnome, da se sva prethodna rješenja i to osnovno rješenje o uklanjanju te potom rješenja o novčanim kaznama koja su prethodila izricanju ovog rješenja odnose na ukupno pet osoba koji su tretirani kao investitori, od kojih je on tek jedna osoba, pa da u takvoj situaciji trošak izvršenja putem treće osobe ne može pasti samo na njega kako je to određeno u osporavanom rješenju. Dalje u tužbi navodi da je osporavano rješenje nezakonito iz razloga što se odnosi na radove i objekte koji se ne smatraju građenjem i građevinom već se ovdje radi o mobilnoj kućici, a to da potvrđuje nalaz i mišljenje sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnina kojeg je dostavio uz tužbu, pa da je stoga upitna i nadležnost tuženika za postupanje u ovom predmetu. Nadalje navodi da je nezakonit i zapisnik na kojem je utemeljeno osporavano rješenje jer isti nikada nije dostavljen strankama radi očitovanja i eventualnog osporavanja. Dalje navodi da je osporavano rješenje nezakonito i iz razloga što sadrži neodređeno vrijeme izvršenja (točka 3. izreke tog rješenja), odnosno nije naveden dan i sat izvršenja što da je suprotno izričitoj odredbi čl. 139. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Smatra da vrijeme izvršenje podrazumijeva točno vrijeme, dakle dan i sat izvršenja. Stoga u tužbi predlaže da se u sporu provede rasprava i da se provedu dokazi očevidom na licu mjesta uz mjerničko i građevinsko vještačenje, saslušanjem stranka i svjedoka te vještaka koji je izradio navedeni nalaz i mišljenje te uvidom u ovosudne predmete navedene u tužbi i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1829/19 i Usž-4527/, te da potom Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

4. Tužitelj je u tužbi zatražio odgodni učinak tužbe i privremenu mjeru, a o tim prijedlozima Sud je odlučio rješenjem od 17. siječnja 2025. na način da su odbijeni navedeni prijedlozi tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U tijeku spora zakazana je rasprava za dan 10. lipnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS rasprava je održana bez nazočnosti uredno pozvanih stranaka.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora te uvidom u presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž- 1829/19 i Usž-4527/18.

8. Sud je odbio u sporu provesti ostale dokaze koje je predložio tužitelj u tužbi, iz razloga što su se odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu mogle utvrditi uvidom u spis upravnog postupka te u dokumentaciju u spisu ovog spora.

9. Čl. 139. st. 1. ZUP propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. U st. 2. istog članka propisano je da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. St. 3. istog članka propisano je da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja. U st. 4. istog članka je propisano da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

10. Čl. 114. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI) propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe. St. 2. istoga članka propisano je da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz st. 1. tog članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana, a u st. 3. je propisano da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz st. 1. tog članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

11. Čl. 121. st. 1. ZDI propisano je da se rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje (u daljnjem tekstu: izvršenik). St. 2. istog članka propisano je da se smatra da izvršenik koji nije postupio po rješenju o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina ili njezin dio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade odnosno bez prava na naknadu štete. St. 3. istog članka propisano je da je izvršenik obvezan ukloniti stvari iz građevine odnosno njezina dijela koja je predmet rješenja o uklanjanju, u roku koji mu je tim rješenjem određen za postupanje po tom rješenju, a ako to ne učini, smatra se da napušta posjed stvari koje nije uklonio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade odnosno bez prava na naknadu štete.

12. Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je 8. listopada 2024. izvršen kontrolni inspekcijski pregled na licu mjesta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojom prilikom je utvrđeno da tužitelj i ostali investitori navedeni u rješenju o uklanjanju građevine KLASA: UP/I-362-02/23-02/279, URBROJ: 443-02-02-17-23-1 od 13. ožujka 2023. nisu postupili po tom rješenju niti nakon izricanja 3. novčane kazne, pa su se stoga ispunili uvjeti za donošenje rješenja o izvršenju putem treće osobe sukladno citiranom čl. 114. ZDI.

13. U odnosu na prigovor tužitelja da je samo njemu određen trošak izvršenja, a ne svim investitorima navedenim u rješenju o uklanjanju, navodi se da je iz osporavanog rješenja vidljiv razlog radi kojeg je samo tužitelj obvezan snositi troškove izvršenja, a to je činjenica da je građevinski inspektor uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu česticu utvrdio da je s danom 16. siječnja 2024. (dakle nakon donošenja rješenja o uklanjanju od 13. ožujka 2023.) uknjiženo pravo vlasništva na navedenoj čestici na temelju Ugovora o djelomičnom razvrgnuću suvlasničke zajednice od 15. siječnja 2024. na ime tužitelja. Stoga je i po ocjeni Suda osporavano rješenje zakonito doneseno u odnosu na tužitelja kao jedinog pravnog slijednika.

14. U odnosu na ostale prigovore iz tužbe da se ne radi o građevini i da je sporna nadležnost građevinskog inspektora navodi se da se radi o navodima i argumentima koji se tiču zakonitosti osnovnog rješenja o uklanjanju. Rješenje o izvršenju se samo nastavlja na rješenje o uklanjanju te se u ovom sporu mogu osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja sukladno citiranom čl. 139. st. 4. ZUP.

15. U odnosu na prigovor tužitelja da je u osporavanom rješenju navedeno neodređeno vrijeme uklanjanja, navodi se sljedeće. Iz osporavanog rješenja razvidno je da je kao početak uklanjanja navedeno „od dana 19. studenoga 2024.“ Po ocjeni Suda tako određeno vrijeme uklanjanja nije neodređeno, a niti je nezakonito, jer je navedeni rok određen u skladu s čl. 121. st. 3. ZDI. To stoga što je tužitelj upoznat da do tog dana može sam ukloniti predmetnu građevinu, a da nakon tog dana napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je građevina izgrađena i da se odriče njihova vlasništva bez naknade, pa se nakon tog dana može nesmetano pristupiti uklanjanju građevine koju nije uklonio njezin investitor.

16. U odnosu na prigovor tužitelja da mu nije omogućeno da se očituje prije donošenja osporavanog rješenja, navodi se da se prema stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-553/20-2 od 2. srpnja 2020. procesna jamstva prava na očitovanje odnose na postupak donošenja upravnog akta, a ne na postupak izvršenja istoga, što je u konkretnom predmetu slučaj. Osim toga, tužitelju je omogućeno da se očituje u tužbi i na raspravi koja je zakazana u ovom sporu, međutim tužitelj svojim navodima u ovom sporu nije otklonio utvrđenja tuženika iz osporavanog rješenja.

17. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

18. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Čohilj i partneri d.o.o., u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Rijeka,

Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8