REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-742/2025-17
[adresa] Ž 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja 1. ŽR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. KR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. ER (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 4. FR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 5. PR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], svi Republika Slovenija, svi zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Čohilj i partneri d.o.o., u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske (OIB: 33706439962), Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine izricanjem novčane kazne, 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/281, URBROJ: 443-02-02-17-23-13 od 29. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika navedenim u izreci ove presude prisiljavaju se tužitelji, kao investitori na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine istoga tijela KLASA: UP/I-362-02/23-02/281, URBROJ: 443-02-02-17-23-1 od 13. ožujka 2023., koje je postalo izvršno 2. svibnja 2023., izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 5.300,00 eura (39.932,85 kn).
2. Tužitelji su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijeli tužbu ovom Sudu. U tužbi i u sporu navode, u bitnome, da su rješenja o uklanjanju nezakonita i neprovediva s obzirom na različitost investitora u odnosu na zahvate poduzete na svakoj od nekretnina, a u kontekstu provedenog razvrgnuća suvlasništva s kojim da je tuženik upoznat. Utoliko, da su nezakonita i rješenja o izvršenju jer da se izvršiti može samo ono rješenje čija je izreka jasna i provediva, s time da se rješenjem kakvo je osporavano (a i ono osnovno o uklanjanju) rješava u javnopravnoj sferi s ciljem (ako ništa - nominalno) uspostavljanja odnosno održanja reda i poštivanja javnopravnih propisa; međutim aktima iz javnopravne domene da se ne može intervenirati u dopuštena, izvršena i zakonom propisana uređenja iz privatnopravne sfere, još manje ih derogirati (a realno u konkretnim slučajevima – blatantno kršiti), pogotovo kada potonja ne isključuju niti ikako utječu na ona prethodna. Naime, kada su suvlasnici kao investitori zahvata iste poduzimali neovisno jedni o drugima i svaki na drugoj („svojoj“) nekretnini i kada su o tome izvijestili tuženika prije bilo kakvog rješavanja – čime je dakle tuženiku poznat primarni adresat norme o uklanjanju nezakonito izgrađene građevine (a to je investitor) – nedopušteno je rješavanje, pa tako i izvršenje kojem je za cilj „rušenje svega od svih u svim svojstvima“, odnosno nejasno i neodređeno ispreplitanje svih investitora skupno u odnosu na sve nekretnine i svaku od njih pojedinačno – i one na kojima su poduzimali zahvate, i one na kojima nisu. Osim toga, navode da je osporavano rješenje nepravilno i nezakonito i zbog toga što se odnosi na radove i objekte koji se ne smatraju građenjem ni građevinom jer da se u predmetnom slučaju radi o mobilnoj kućici, i tu činjenicu da ne mijenja niti može promijeniti nazivanje je „zgradom za povremeni boravak“; pa kako mobilne kućice nisu građevine, niti su građevine stvari koje s tim kućicama i tlom nisu trajno spojene (nadstrešnice i mobilna spremišta), koje shvaćanje potvrđuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj Usž- 1829/19-2 i Usž-4527/18-2 donesenim u predmetima naslovnog suda, to je osporavano rješenje doneseno izvan nadležnosti tuženika te je nezakonito i u tom smislu. Konačno, navode da je nezakonit i zapisnik na kojem je rješenje utemeljeno jer isti nikada nije dostavljen strankama radi očitovanja i eventualnog osporavanja. Stoga u tužbi predlažu da se u sporu provede rasprava i da se provedu dokazi očevidom na licu mjesta uz mjerničko i građevinsko vještačenje, saslušanjem stranka i svjedoka te uvidom u presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1829/19 i Usž-4527/18 te u ovosudne predmete poslovni broj Us I- 2109/24 i 2112/24, te da potom Sud poništi osporavano rješenje tuženika te su ujedno zatražili naknadu troška ovog spora.
3. U tijeku spora ovosudnim rješenjem poslovni broj Us I-287/2024-11 od 22. listopada 2024. prekinut je ovaj spor do pravomoćnog okončanja oglednog spora poslovni broj Us I-19/2024, iz razloga što se ovaj spor nastavlja na spor poslovni broj Us I-1210/2023 koji je također prekinut do pravomoćnog okončanja oglednog spora, a u tom sporu se ocjenjuje zakonitost osnovnog rješenja o uklanjanju. Po pravomoćnom okončanju oglednog spora, ovaj spor je nastavljen pod gornjim poslovnim brojem.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima 22. listopada 2024. i 10. lipnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na prvo ročište za raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja, dok na drugo ročište za raspravu nije pristupio nitko od uredno pozvanih stranaka. Stoga je Sud donio presudu u ovom sporu na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS bez nazočnosti uredno pozvanih stranaka.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora te uvidom u presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž- 1829/19 i Usž-4527/18 i u ovosudne predmete poslovni broj Us I- 2109/24 i 2112/24.
7. Sud je odbio u sporu provesti ostale dokaze koje su predložili tužitelji u tužbi, iz razloga što su se odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu mogle utvrditi uvidom u spis upravnog postupka te u dokumentaciju u spisu ovog spora.
8. Čl. 139. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku, a u st. 4. istog članka je propisano da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.
9. Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI) propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe. St. 2. istoga članka propisano je da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz st. 1. tog članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana, a u st. 3. je propisano da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz st. 1. tog članka putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
10. Iz stanja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da je 27. prosinca 2023. izvršen kontrolni inspekcijski pregled na licu mjesta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojom prilikom je utvrđeno da tužitelji nisu postupili po izvršnom rješenju o uklanjanju građevine KLASA: UP/I-362-02/23-02/279, URBROJ: 443-02-04-17-23-1 od 13. ožujka 2023. niti nakon izricanja 1. novčane kazne.
11. Dakle, nakon provedenog kontrolnog inspekcijskog pregleda, utvrđeno je da stranke nisu uklonile predmetnu građevinu, a svi prigovori tužitelja se odnose na zakonitost osnovnog rješenja kojim je naređeno uklanjanje građevine. Naime, rješenje o izvršenju nastavlja se na rješenje o uklanjanju, pa stoga obuhvaća sve osobe i građevine koje su obuhvaćene i rješenjem o uklanjanju.
12. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju pa se stoga u ovom sporu sukladno citiranom čl. 139. st. 4. ZUP ne mogu s uspjehom isticati niti ispitivati navodi i argumenti vezani uz zakonitost rješenja o uklanjanju, već samo vrijeme, mjesto i način izvršenja rješenja o uklanjanju, a to tužitelji ne osporavaju.
13. U odnosu na istaknutu povredu odredaba upravnog postupka u pogledu sudjelovanja tužitelja, navodi se da se prema stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-553/20-2 od 2. srpnja 2020. procesna jamstva prava na očitovanje odnose na postupak donošenja upravnog akta, a ne na postupak izvršenja istoga, što je u konkretnom predmetu slučaj. Osim toga, tužiteljima je omogućeno da se očituje u tužbi i na raspravi koja je zakazana u ovom sporu, međutim tužitelji svojim navodima u ovom sporu nisu otklonili utvrđenja tuženika iz osporavanog rješenja.
14. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
15. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 10. lipnja 2025.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).
Dostaviti:
- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom uredu Čohilj i partneri d.o.o., u Puli, Dalmatinova 4
- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Područnom uredu Rijeka,
Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8
