REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-823/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dragutin Rendeli, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženih 1. Hrvatskih autocesta d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Budin i Penić j.t.d., Zagreb, 2. GI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ilija Franjić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženog Hrvatskih autocesta d.o.o., HOK-osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi umješača na strani tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o., žalbi tuženih GI i OI te žalbi tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o., izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-871/2019-76 od 16. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba umješača na strani tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o., žalba tuženih GI i OI te žalba tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-871/2019-76 od 16. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Prvo tuženik Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, 2. tuženik GI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženik OI, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su solidarno nadoknaditi štetu tužiteljici ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 6.087,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i to:

-na iznos od 3.687,79 EUR počev od 16. listopada 2024. do isplate, s osnova imovinske štete na vozilu,

-na iznos od 2.400,00 EUR počev od 22. srpnja 2019. do isplate, s osnova neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege i to do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamate na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.687,79 EUR od 19. srpnja 2019. do 15. listopada 2024., te s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu preko dosuđenih 2.400,00 EUR do zatraženih 2.945,00 EUR, odnosno za iznos od 545,00 EUR s osnove neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kao neosnovan.

III. Prvo, 2. i 3. tuženici su dužni tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.437,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju tuženi Hrvatske autoceste d.o.o., GI i OI te umješač na strani tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o.

2.1. Tužene Hrvatske autoceste d.o.o. pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, ne sadrži jasne, određene i provjerljive razloge o odlučnim činjenicama odnosno u najmanju mjeru su proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Obrazloženje pobijane presude je potpuno nejasno i nerazumljivo kako u odnosu na utvrđenje da tužene Hrvatske autoceste d.o.o. nisu dokazale kako nisu krive za štetu, odnosno da postoji propust tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. u održavanju sporne dionice autoceste, tako i u odnosu na utvrđenje da ne postoji suodgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Osobito je potpuno nerazumljivo na koji je način i temeljem koje materijalne odredbe prvostupanjski sud zaključio kako bi postupanje tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. bilo protivno Zakonu o cestama, Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta te Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer sud nije dao valjano obrazloženje u čemu bi se konkretno sastojao propust tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. u održavanju predmetne dionice autoceste, odnosno u čemu bi se sastojala krivnja tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. za nastanak predmetne štete. Nadalje, iz provedenog vještačenja po sudskom vještaku dipl.ing. Nevenu Erešu jasno je utvrđeno kako je brzina kretanja na predmetnoj dionici autoceste iznosila 80 km/h, a tužiteljica se kretala brzinom od oko 100 km/h prilikom nastanka štetnog događaja te se kretala lijevom prometnom trakom (preticajnom) na kojoj se i dogodila predmetna prometna nezgoda. Kako su razlozi pobijane presude u suprotnosti sa sadržajem spisa i njemu priloženih isprava, to su odlučne okolnosti za ovaj predmet ostale neutvrđene, neraspravljene i neocijenjene. Slijedom navedenog, nezakonita je i odluka o trošku. Predlaže se ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka tuženim Hrvatskim autocestama d.o.o.

2.2. Umješač na strani tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. pobija točku I. i III. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da prvostupanjski sud odgovornost tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. procjenjuje po načelu krivnje, zbog propuštanja dužnosti da održava cestu u stanju koje omogućuje nesmetan i siguran promet i da tužene Hrvatske autoceste d.o.o. nisu dokazale da je poduzeo sve mjere potrebne da do štetnog događaja ne dođe, odnosno nije dokazao da su vrata u ogradi kod benzinske crpke bila zatvorena i zaključana. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na tužene Hrvatske autoceste d.o.o., jer u postupku nije utvrđena štetna radnja ili propust osiguranika tuženika, odnosno krivnja osiguranika tuženika, te je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer je zaključak suda da postoji propust tuženika u suprotnosti s provedenim dokazima i ispravama, te presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Na temelju provedenih dokaza sud nije mogao zaključiti da su psi ušli na autocestu kroz vrata na ogradi, slijedom čega se ne može ispitati zaključak suda da postoji odgovornost tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o., jer nije dokazao da su vrata bila zatvorena i zaključana. Uzrok prometne nezgode je nalet vozila na pse na autocesti za koje nije nedvojbeno utvrđeno na koji su način dospjeli na autocestu, slijedom čega postoji isključiva krivnja tuženih GI i OI, kao vlasnika opasne stvari, te je stoga sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio krivnju tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. U odnosu na dosuđenu štetu s osnova tuđe pomoći i njege sud je također počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda proturječi iskazu tužiteljice da joj tuđa pomoć i njega nije bila potrebna. Kako nije jasno u čemu bi se sastojala potreba za tuđom pomoći i njegom u trajanju od dva sata na dan tijekom 35 dana, jer se vještak o tome nije očitovao i ne proizlazi iz iskaza tužiteljice, to se ni odluka suda o osnovanosti takvog zahtjeva ne može ispitati jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, te je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Stoga je pogrešna i odluka o parničnim troškovima. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti istu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, te obvezati tužiteljicu na naknadu troška umješaču na strani tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o.

2.3. Tuženi GI i OI pobijaju prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih osnova, a osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka. Ističu da ni na koji način ne bi mogli prouzročiti štetu opasnom stvari da su tužene Hrvatske autoceste d.o.o. održavale siguran i neometan promet javnom cestom, sukladno zakonskim odredbama, odnosno da su održavale vrata za ulaz na autocestu sigurnima. Također, pas se na nikoji način ne može okarakterizirati kao opasna stvar, stoga vlasnici pasa ne mogu biti odgovorni sukladno odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima. Prvostupanjski je sud propustio utvrditi i eventualnu odgovornost svakog od tuženika u odnosu na štetni događaj i eventualno nastalu štetu. Također, nesporno je da sud ni na koji način nije uzeo u obzir doprinos tužiteljice štetnom događaju. Naime, nesporno je utvrđeno da je tužiteljica autocestom vozila nepropisno, odnosno brzinom višom od dopuštene, te da se vozila preticajnom trakom iako nije bilo prometa na cesti. Sudski vještak je nesporno utvrdio da do udarca u pse ne bi niti došlo da je tužiteljica vozila po propisima u desnoj prometnoj traci, a što znači da je svojom nepropisnom vožnjom sama doprinijela nastanku štete. S obzirom na navedeno, obrazloženje presude nije u skladu s izrekom presude, čime je počinjena povreda propisana člankom 354. stavkom 2. točkom 11. Zakona o parničnom postupku. Predlažu da se ukine pobijana presuda i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbama žalitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe žalitelja nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete na vozilu i neimovinske štete koja joj je nastala 2. siječnja 2019. oko 7:30 sati dok je upravljala svojim osobnim automobilom marke Nissan Qashqai C-268110, registarske oznake [registarska oznaka], te se kretala lijevom trakom kolnika autoceste A4 Zagreb Goričan iz pravca Svetog Ivana Zeline prema Zagrebu i na 86 km+500 m autoceste na području mjesta Sesvete naletjela prednjim dijelom svojeg vozila na dva psa crne boje, srednje veličine, u vlasništvu tuženih GI i OI.

6. Nije sporno da se tužiteljica kretala lijevom prometnom trakom, brzinom od oko 100 km/h i da je u naletu na pse tuženih GI i OI nastala totalna šteta na vozilu tužiteljice. Visinu štete, kako imovinsku tako i neimovinsku, osim za tuđu pomoć i njegu žalitelji ne spore.

7. I tuženici i umješač na strani tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. otklanjaju od sebe odgovornost za predmetnu štetu, prebacujući je na drugog, vlasnici pasa da do štete ne bi došlo da je autocesta bila ograđena i zatvorena, a Hrvatske autoceste d.o.o. da su vlasnici pasa isključivo krivi za predmetnu štetu.

8. Prvostupanjski je sud na temelju svih provedenih dokaza utvrdio da su psi ušli na autocestu kroz vrata u ogradi uz benzinsku postaju Crodux, koja u vrijeme štetnog događaja nisu bila zaključana i mogao ih je bilo tko otvoriti.

9. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud zaključuje da tužene Hrvatske autoceste d.o.o. nisu postupale sukladno odredbi članka 26. stavka 1. i članka 81. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/2011., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021., 114/2022., 4/2023. i 133/2023. - dalje ZC), odnosno da nisu održavale autocestu na način da su na istoj omogućile sigurno prometovanje svih sudionika, a da je istrčavanjem pasa na autocestu, za što su odgovorni i vlasnici pasa, tužiteljici bez njezine krivnje nastala šteta koju su joj tuženici solidarno dužni naknaditi. Navedeno iz razloga što su tužene Hrvatske autoceste d.o.o. bile u obvezi dokazati da je do istrčavanja pasa na autocestu došlo bez njihove krivnje, odnosno isključivo krivnjom vlasnika pasa.

10. Iz navedenog proizlazi da su ispunjeni uvjeti iz članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) temeljem koje su odredbe tužene Hrvatske autoceste d.o.o. u obvezi isplatiti štetu koja je nastala tužiteljici. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je do štetnog događaja došlo u blizini benzinske stanice, gdje u ogradi postoje željezna vrata prema selu Lužan (gdje žive vlasnici pasa). Utvrđeno je da vrata (na dan očevida) nisu bila zaključana, na vratima na ogradi na mjestu gdje bi trebao biti lokot nalazio se drveni štap koji pridržava vrata i vrata je svatko mogao otvoriti. Prema navodu tužiteljice vrata su izmijenjena i stavljena nova u odnosu na štetni događaj. Navedena vrata su fotografirana te se fotografije nalaze na listu 161 i 162 prvostupanjskog spisa u sklopu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka. Također je utvrđeno da od navedenih vrata prema benzinskoj crpki postoji utabani puteljak, a iza ograde i vrata kojima je zatvoren autoput nalazi se seoski put (makadam), koji koriste mještani sela Lužan. Fotografije navedenog puteljka do benzinske crpke te makadama s druge strane žičane ograde prema selu Lužan vidljive su na listu 161 i 162 spisa u sklopu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka.

11. Tuženici u žalbi ističu počinjene bitne povrede, a ovaj sud ispitujući po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, postojanje koje od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, nije utvrdio da bi u donošenju pobijane presude bila počinjena koja od tih bitnih povreda, pa tako ni ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuju žalitelji, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

12. Tužene Hrvatske autoceste d.o.o. i njihov umješač neosnovano otklanjaju odgovornost, jer je člankom 17. ZC-a propisano da se javne ceste održavaju na način da između ostalog omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu te da su sukladne s drugim zahvatima u prostoru i okolišu kroz koji se protežu. Prema odredbi članka 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 33/2005., 64/2005., 1550/2005. i 14/2011. - dalje: Pravilnik) u svrhu zaštite prometa postavljaju se i zaštitne žičane ograde uz cestu kao tehnička sigurnosna konstrukcija između ostalog radi zaštite od divljači i drugih životinja te sprječavanje prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.

13. Kako je neprijeporno do štete na vozilu tužiteljice došlo naletom na pse koji su se našli na trasi autoceste, proizlazi da zaštitna ograda koja bi sprječavala prolaz domaćih ili divljih životinja na cestu nije bila pravilno postavljena ili odražavana, jer u protivnom ne bi postojala mogućnost da se psi nađu na cesti. Stoga i prema mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju nije odlučno da su tužene Hrvatske autoceste d.o.o. tog dana vršile ophodarsku službu, odnosno da li su područje na kojem je došlo do štetnog događaja obišle neposredno prije štetnog događaja. Evidentno je da je do izlijetanja pasa na autocestu, a time i ugrožavanja prometa, došlo uslijed ulaska pasa kroz otvorena vrata ograde autoceste, za što su odgovorne tužene Hrvatske autoceste d.o.o. Kako iste za štetu odgovaraju po principu presumirane krivnje, to je, s obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka, prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a obvezao tužene Hrvatske autoceste d.o.o- naknaditi tužiteljici pretrpljenu štetu.

14. Tuženi GI i OI su bili vlasnici pasa, koji na autocesti predstavljaju opasnu stvar i odgovaraju po članku 1064. ZOO-a. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju postoji odgovornost pravne osobe koja gospodari prometnicom, ali i odgovornost vlasnika pasa, te je njihova odgovornost solidarna, prema odredbi članka 1107. stavka 1. i 3. ZOO-a.

15. Neosnovani su žalbeni navodi o doprinosu tužiteljice štetnom događaju jer je, iako je tužiteljica vozila brzinom od oko 100 km/h, provedenim vještačenjem utvrđeno da bi tužiteljica izbjegla nalet na pse da se kretala brzinama do 49,7 km/h, a na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila ograničena je prometnim znakom na 80 km/h. Također ne predstavlja doprinos tužiteljice činjenica da je vozila lijevom prometnom trakom, što eventualno može biti prometni prekršaj, ali ne predstavlja doprinos tužiteljice štetnom događaju.

16. Umješač na strani tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. neosnovano osporava da tužiteljici nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, jer je vještak utvrdio da je ista bila potrebna tužiteljici po dva sata dnevno kroz period od 36 dana, dok je nosila Schanzov ovratnik i morala mirovati, te joj je pomoć kod kućnih poslova pružala baka.

17. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP-a te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.).

18. Stoga je valjalo odbiti žalbe tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o., GI i OI te umješač na strani tuženih Hrvatskih autocesta d.o.o. te potvrditi prvostupanjsku presudu, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić