Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-164/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene JB, kao vl. obrta [obrt] , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Dedić Golić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika – protutužitelja BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Baniću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 25. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave od 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Nalaže se tuženiku BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici JB, kao vl. obrta [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 20.000,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. kolovoza 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 (petnaest dana).

II-Nalaže se tuženiku BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici JB, kao vl. obrta [obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.996,46 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku 15 (petnaest dana).

III-Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi :

"1.) Nalaže se tuženiku JB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnici obrta [obrt] vl. JB, sa sjedištem u [adresa], da tužitelju, BB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos u visini od 7.756,25 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana 17. studenog 2022. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 po pravomoćnosti ove Presude, pod prijetnjom ovrhe.

2.) Nalaže se tuženiku JB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnici obrta [obrt] vl. JB, sa sjedištem u [adresa], da tužitelju, BB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 po pravomoćnosti ove Presude, isplati iznos u visini od 4.247,08 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća, pa do isplate, kako slijedi:

na iznos od 1.061,78 EUR, od dana 11.05.2020., pa do isplate;

na iznos od 318,53 EUR od dana 11.12.2020., pa do isplate;

na iznos od 318,53 EUR od dana 11.01.2021., pa do isplate;

na iznos od 318,53 EUR od dana 11.02.2021., pa do isplate;

na iznos od 318,53 EUR od dana 11.03.2021., pa do isplate;

na iznos od 318,53 EUR od dana 11.04.2021., pa do isplate;

na iznos od 318,53 EUR od dana 11.05.2021., pa do isplate;

na iznos od 318,53 EUR od dana 11.06.2021., pa do isplate;

na iznos od 318,53 EUR od dana 11.07.2021., pa do isplate;

na iznos od 318,53 EUR od dana 11.08.2021., pa do isplate;

na iznos od 318,53 EUR od dana 11.09.2021., pa do isplate;

3.) Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1.Tužiteljica – protutužena u tužbi navodi da je bila u zakupu poslovnog prostora u vlasništvu tuženika na adresi [adresa], temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. svibnja 2006. godine, do dana 17. kolovoza 2022. kada su stranke raskinule ugovorni odnos Sporazumom o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora, te je tužiteljica predmetni poslovni prostor predala u posjed tuženika 1. kolovoza 2022. godine.

2.Prije samog zaključenja Ugovora o zakupu poslovnog prostora, tuženik je od tužiteljice kao osiguranje za uredno podmirivanje svih obveza proizašlih iz zakupa poslovnog prostora primio polog u novčanom iznosu od 20.000,00 EUR. Navedenim Sporazumom o raskidu ugovora od dana 17. kolovoza 2022., tuženik je potvrdio da je tužiteljica kao zakupnik uredno podmirila sve svoje obveze iz navedenog ugovornog odnosa.

3.Po raskidu ugovora, tuženik međutim nije vratio tužiteljici plaćeni polog, unatoč činjenici da je ista cijelo vrijeme trajanja zakupa i s danom raskida ugovora uredno podmirila sve svoje obveze prema tuženiku s naslova ugovora o zakupu. Nesporna činjenica da je tuženik neosnovano zadržao novčani iznos od 20.000,00 EUR proizlazi iz korespondencije punomoćnika stranaka, konkretno iz podneska punomoćnice tuženika od dana 4. siječnja 2024. godine iz kojeg je razvidno da je ovdje tuženik zadržao polog u navedenom iznosu.

4.Budući da tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije tužiteljici vratio plaćeni polog u iznosu od 20.000,00 EUR, a koji iznos da je tuženik neosnovano zadržao za sebe i isti odbija vratiti, tužiteljica je bila prisiljena ustati ovom tužbom kako bi zaštitila svoje pravo pred sudom, a sukladno odredbi čl. 20. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25.05.2006. godine, kojim je ugovorena nadležnost Općinskog suda u Rijeci.

5.Tužiteljica, sukladno odredbama čl. 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje : ZOO), tužbenim zahtjevom predlaže kao što je odlučeno u toč. I i II izreke ove presude.

6.Tuženik - protutužitelj u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti.

7.Tuženik navodi da ne spori činjenicu da je s tužiteljicom, kao vlasnicom obrta [obrt], sa sjedištem u [adresa], sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 14. lipnja 2006., te kasniji Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 15.studneog 2013., kao i Aneks istom od 15. lipnja 2018., te da je zakupni odnos povezan s Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 15. studenog 2013. godine i Aneksom od 15. lipnja 2018., prestao sklapanjem Sporazuma o raskidu prije navedenog Ugovora od 1. kolovoza 2022.

8.Iz sadržaja tužbe proizlazi da se tužiteljica poziva na Ugovor o zakupu poslovnog prostora još iz 2006. godine, te s istim povezuje pitanje „pologa“ iz za tuženika sporne Potvrde od 14. lipnja 2006.

9.U pogledu isprave – Potvrde od 14.06.2006. godine, tuženik navodi da on osobno nije u posjedu iste u izvorniku, već se ista prema njegovom saznanju nalazi u posjedu tužiteljice. Međutim, tuženik tvrdi da je nakon sastavljanja same Potvrde tužiteljica intervenirala u njezin sadržaj na način kako bi takva Potvrda poprimila karakter pologa, kako se to sada tvrdi. U Potvrdi je i naknadno dopisana brojka 2, ispred broja 7, iz čega bi proizlazilo da bi odnos zakupa, ili kako se to u Potvrdi navodi „najma“ trebao egzistirati 27 godina, što je potpuna besmislica, imajući u vidu kako sadržaj Ugovora koje su sklapale parnične stranke s rokom važenja od 7 godina, a tako i običnu životnu logiku.

10.Povezano s tužiteljičinim pozivanjem na Ugovor o zakupu poslovnog prostora još iz 2006. godine, tuženik navodi da je taj Ugovor prestao važiti istekom vremena na koji je sklopljen, a to je bilo još 14. lipnja 2013. Slijedom navedenog da bi proizlazilo da je navodno potraživanje tužiteljice s naslova „pologa“ obuhvaćeno zastarom, te u tom smislu tuženik u odgovoru na tužbu ističe i taj prigovor.

11.Dodatno se ukazuje da se Sporazum o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. kolovoza 2022., na koji se poziva tužiteljica, ne odnosi na Ugovor o zakupu poslovnog prostora iz 2006., već na onaj iz 2013., s pripadajućim Aneksom iz 2018., a iz čega da jasno proizlazi da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora iz 2006. godine prestao istekom vremena na koji je zaključen, a kako uostalom, uz određene iznimke i prestaju svi zakupni odnosi sklopljeni na određeno vrijeme.

12.Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 23. prosinca 2013., a koji je bio predmetom Sporazuma o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. kolovoza 2022., u njegovom čl. 8. i 11., jasno su definirane obveze zakupnika u smislu obveze popravka i uklanjanja nedostataka koje je na poslovnom prostoru sam prouzročio, kao i obvezu predaje zakupodavcu urednog poslovnog prostora, po prestanku zakupnog odnosa. Na žalost, tužiteljica da nije ispunila te preuzete obveze, te je prostor zakupodavcu predala s brojnim oštećenjima.

13.Povezano s prije navedenim, tuženik je bio primoran pokrenuti postupak radi osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem, R1-310/2022, te u kojem postupku je izrađen nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke, ŽB, struč.spec.ing.aedif., od 16. listopada 2023. U svom nalazu i mišljenju vještak je trošak sanacije procijenio na iznos 6.205,00 €, uvećano za PDV, odnosno ukupno 7.756,25 €.

14.U pogledu navoda tužiteljice da je ista uredno ispunila sve svoje obveze s naslova zakupnog odnosa temeljenog na Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 23. prosinca 2013. i pripadajućeg Aneksa od 15. lipnja 2018., tuženik navodi da je tužiteljica u pojedinim razdobljima uplaćivala znatno manji iznos zakupnine od one ugovorene, a koja je iznosila 8.000,00 kn, s time da je u svibnju 2020. godine izostala bilo kakva uplata. Tužiteljica za svibanj 2020. godine nije uopće uplatila iznos zakupnine, dok je za mjesece prosinac 2020. godine, siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan, sve u 2021. godini, uplaćivala iznose u visini od 5.600,00 kuna, što je za 2.400,00 kn manje od ugovorene zakupnine. Na taj način, tuženik je uskraćen za iznos zakupnine visini od 32.000,00 kn/4.247,13 EUR.

15.Slijedom navedenog, tuženik predlaže po provedenom postupku donijeti odluku kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, s time da tuženik, povezano s navodima iz odgovora na tužbu, podnosi i protutužbu, te protutužbenim zahtjevom zahtijeva na način kao što je odbijeno u toč. III izreke ove presude.

16.Tužiteljica pak ističe kako tuženik u svom odgovoru nije osporio da je zaprimio iznos od 20.000,00 EUR-a, a ta činjenica proizlazi iz dosadašnjeg stanja spisa, odnosno prepiske u kojoj tuženik nije osporio potraživanje tužiteljice, štoviše, predlagao je načine isplate tog iznosa, doduše, prebijajući taj iznos sa svojim, navodnim potraživanjem. Nastavno na navedeno da je neosnovan prigovor zastare koji sada ističe tuženik, iz više razloga. Naime, zakupnički odnos trajao je među strankama sve do kolovoza 2022. godine, te je po isteku istoga tuženik svojim pisanim očitovanjima priznao postojanje dugovanja po osnovi povrata pologa iz zakupničkog odnosa. Nije točno da tužiteljica postojanje pologa vezuje isključivo za ugovor iz 2006., već ga vezuje za zakupnički odnos, koji je neprekinuto trajao sve do sporazumnog raskida istoga 1. kolovoza 2022., a za koje cijelo vrijeme tuženik zadržava primljeni polog. Tuženik je nesporno priznao postojanje dugovanja prema tužiteljici, pa priznanje duga prekida zastaru, odnosno isto predstavlja odricanje od zastare.

17.Nadalje, Sporazumom o raskidu ugovora od dana 17. kolovoza 2022., tuženik je potvrdio da je tužiteljica kao zakupnik uredno podmirila sve svoje obveze iz navedenog ugovornog odnosa, dakle, u trenutku potpisa sporazuma o raskidu tuženik nije smatrao da mu tužiteljica išta duguje, odnosno, isti se odrekao bilo kakvih potraživanja od tužiteljice. Tek nakon što je tužiteljica zatražila povrat pologa, tuženik je počeo s odugovlačenjima i pokušajima prebijanja svojih navodnih tražbina spram tužiteljice.

18.Dakle, u odnosu na protutužbeni zahtjev, tužiteljica ističe kako je isti u cijelosti neosnovan, u osnovu i visini.

19.U odnosu na prvu točku protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 7.756,25 EUR, tužiteljica osporava osnovanost i visinu tog zahtjeva, kao i tijek kamate na tako postavljeni tužbeni zahtjev.

20.Nesporno je da je nalazom vještaka u postupku osiguranja dokaza utvrđen trošak sanacije, međutim, u tom postupku nije utvrđeno niti vrijeme nastanka navodne štete, niti njen uzrok niti osoba štetnika. S time u svezi također se ističe prigovor zastare na potraživanje tuženika.

21.Naime, prilikom predaje u posjed prostora tužiteljici nije sačinjen primopredajni zapisnik, a prostor koji je predan tužiteljici u zakup nije bio u idealnom stanju - daleko od toga. Osim toga, tužiteljica je u istome prostoru prodavala cipele, dakle, vršeći svoju djelatnost tužiteljica nije mogla nikakvu štetu nanijeti prostoru tuženika. Također, određena šteta u prostoru nastala je uslijed puštanja vlage sa zajedničkih dijelova zgrade i neadekvatne odvodnje kišnice, a što nije u odgovornosti tužiteljice već je isto obveza vlasnika prostora i suvlasnika zgrade. Dakle, tužiteljica bi bila u obvezi popraviti i ukloniti one nedostatke koje je sama prouzročila, a takvih nedostataka nije bilo.

22.S time u svezi, ističe se kako tuženik nije imao nikakav trošak sanacije prostora, niti u spis dostavlja dokaz o podmirenju troškova sanacije koje potražuje od tužiteljice. Budući da se predmetni poslovni prostor već nalazi u zakupu treće osobe, koja je navedeni prostor u potpunosti renovirala i uredila o svom trošku, to da su zahtjevi tuženika za naknadom troškova sanacije koji za njega uopće nisu niti nastali, u potpunosti promašeni i neosnovani.

23.U odnosu na točku 2. protutužbenog zahtjeva tužiteljica također osporava osnovanost i visinu tog zahtjeva. Ukazuje se da je tuženik prilikom potpisa sporazumnog raskida ugovora o zakupu potvrdio kako ne postoje nepodmirena dugovanja po osnovi zakupa. U protutužbi tuženik tvrdi, da postoji navodno dugovanje po osnovi manje plaćenih zakupnina za razdoblje od svibnja i prosinca 2020. godine, te od siječnja do rujna 2021. godine, što tužiteljica osporava, budući da je s tuženikom postigla dogovor da se u vrijeme pandemije koronavirusa, kada trgovine općepoznato nisu radile, umanji zakupnina. Osim toga, sve i kada bi postojalo, takvo potraživanje tuženika je u zastari, pa tužiteljica, ovim putem ističe i prigovor zastare tuženikova potraživanja.

24.Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a odbiti protutužbeni zahtjev te obvezati tuženika- protutužitelja da tužiteljici - protutuženoj nadoknadi prouzročene parnične troškove.

25.Sud je spojio predmete po tužbi i protutužbi radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke.

26.Sud je proveo dokaze uvidom u dopis punomoćnice tuženika tužiteljici, u Potvrdu od 14. lipnja 2006., u Sporazum o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15.06.2013. i Aneksa istom od 15. lipnja 2018., od 17. kolovoza 2022., u Poziv za sklapanje nagodbe od 22. siječnja 2024. i odgovor od 24. siječnja 2024., u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25. svibnja 2006., ovjeren 14. lipnja 2006., u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od15. studenog 2013., ovjeren 23. prosinca 2013. kod javnog bilježnika, u Aneks Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. lipnja 2018., u spis posl.br. R1-310/2022 radi osiguranja dokaza te nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ŽB od 16. listopada 2023., uvidom u fotografije predmetnog poslovnog prostora i osobnim saslušanjem stranaka.

27.Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25. svibnja 2006., ovjeren kod javnog bilježnika 14. lipnja 2006. (listovi 11-14 i 25-28 spisa), utvrđeno je da je zaključen između BB, kao zakupodavca i JB, vlasnice trgovine za prodaju cipela " [obrt]", kao zakupnika. Predmet ugovora o zakupu je poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa], površine 43 m2, za trgovinu cipelama. Ugovor je zaključen na određeno vrijeme od 15. lipnja 2006. do 14. lipnja 2013., tj. na 7 godina, uz mjesečnu zakupninu od 963,11 eur, odnosno 7.000,00 kn, koja se plaća u kunama za svaki mjesec unaprijed do 10. u mjesecu, a u slučaju promjene tečaja kune prema euro većem od 5%, mjesečni iznos zakupnine u kunama će se utvrđivati za svaki mjesec na način da se navedeni iznos mjesečne zakupnine izražene u eurima pomnoži sa srednjim tečajem HNB-a na dan ispostave računa.

28.Uvidom u Potvrdu od 14. lipnja 2006. (listovi 7 i 29 spisa), utvrđeno je da se u istoj navodi da se potvrđuje : "(darovanje) pologa iznos od 20.000 eur-a, radi preuzimanja prostora u najam u trajanju od 27 god u [adresa] od gosp. BB." Iznad potpisa stranaka nalaze se naznake : "Polog predala" i "Polog primio".

29.Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 15. studenog 2013. (listovi 30-24 spisa), ovjeren 23. prosinca 2013. kod javnog bilježnika, utvrđeno je da je sklopljen između parničnih stranaka, a za isti poslovni prostor. Ugovor se sklapa na određeno vrijeme od 15. lipnja 2013. do 14. lipnja 2018., tj. na pet godina. Zakupnina iznosi mjesečno 7.000,00 kn do isteka 2013., a od 1. siječnja 2014. zakupnina iznosi 1.050,00 eur, odnosno 8.000,00 kn, koja se uvećava u slučaju promjene tečaja kune prema euro većem od 5%.

30.Uvidom u Aneks Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. lipnja 2018. (list 35 spisa), utvrđeno je da njime stranke ugovaraju zakup na period od 15. lipnja 2018. do 14. lipnja 2023. (na pet godina), uz mjesečnu zakupninu od 1.050,00 EUR, odnosno 8.000,00 kn.

31.Uvidom u Sporazum o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15.06.2013. i Aneksa istom od 15. lipnja 2018., sklopljen 17. kolovoza 2022. (listovi 8 i 36 spisa), utvrđeno je da stranke utvrđuju da zakupnik od dana 15. lipnja 2013. pa do sklapanja ovog Sporazuma neprekidno koristi nekretninu poslovni prostor zakupodavca u [adresa], površine 43 m2, u svrhu obavljanja svoje registrirane djelatnosti – trgovinu cipelama. Ugovorne stranke sporazumno raskidaju Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 15. lipnja 2013. i Aneks istog od 15. lipnja 2018. U članku 3. navode kako suglasno utvrđuju da je zakupnik uredno podnosio sve svoje obveze iz navedenih ugovora o zakupu nekretnine te da je zakupodavac navedeni poslovni prostor predao u posjed 1. kolovoza 2022. Ugovor o zakupu od 15. lipnja 2013. i Aneks istom od 15. lipnja 2018. prestaju važiti danom potpisa ovog sporazuma o raskidu, odnosno dana 1. kolovoza 2022.( koji dan se navodi u uvodu Sporazuma, a rukom je na dnu istog upisan dan 17. kolovoza 2022.).

32.Uvidom u dopis odvjetnice PB, kao punomoćnice BB, upućen JB (listovi 5-6 i 9 spisa), utvrđeno je da je BB zainteresiran za sklapanje nagodbe kojom bi se razriješila međusobna prava i obveze između stranaka. Isti nudi isplatiti joj iznos od 9.121,63 eur u ratama od po 500,00 eur mjesečno do isplate cijelog iznosa, a to je iznos od 20.000,00 eur koji JB potražuje umanjen za slijedeće troškove – prema izračunu vještaka trošak sanacije iznosio bi 6.205,00 eur uvećan za PDV, dakle 7.756,25 eur. Budući je ista rekla da ne priznaje kod nalaza vještaka iznos od 900,00 eur uvećan za PDV za toč. 6 koja se odnosi na sanaciju parcijalne pojave vlage na zidovima, to je BB voljan navedeni izračun sudskog vještaka umanjiti za iznos od 900,00 eur uvećan za PDV. Konačni izračun za troškove sanacije bi iznosio 6.631,25 eur ( 5.305,00 eur + PDV 1.326,25 eur).

33.Nadalje, navodi da ista nije platila iznos zakupnine od 8.000,00 kn za svibanj 2020., a za mjesece prosinac 2020. te siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2021. je plaćen iznos od 5.600,00 kn što je za 2.400,00 kn manje od iznosa dogovorenog Aneksom ugovora o zakupu poslovnog prostora od **.**.2018. BB smatra da se navedeni iznos od 20.000,00 eur treba također umanjiti za iznos neplaćene zakupnine od 4.247,12 eur. dakle, isti smatra da se iznos od 20.000,00 eur treba umanjiti za iznos neplaćene zakupnine od 4.247,12 eur i iznos troškova sanacije od 6.631,25 eur prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka ŽB , struč. spec. ing. aedif. od 16. listopada 2023.

34.Također napominje da iako je ugovor raskinut u kolovozu 2022., da je ista tek 17. studenog 2022. oslobodila od stvari poslovni prostor koji je bio predmet zakupa. Poziva ju javiti se u odvjetnički ured u slučaju interesa za sklapanje nagodbe.

35.Poziv za sklapanje nagodbe dostavljen je i odvjetnici Ivani Dedić elektronskom poštom 22. siječnja 2024.

36.Uvidom u odgovor odvjetnice Ivane Dedić od 24. siječnja 2024. dostavljen odvjetnici PB (list 10 spisa), utvrđeno je da njena stranka ne prihvaća prijedlog nagodbe. Gđa JB osporava da bi dugovala bilo kakav iznos, a osobito ne iznose navedene u dopisu. J je potpisom Sporazuma potvrdio da nema nikakvih potraživanja osnovom zakupa poslovnog prostora kao i da je gđa JB uredno podmirila svoje obaveze. Ona ne prihvaća ni da bi bila dužna snositi ikakve troškove sanacije poslovnog prostora, kao što je neprihvatljivo da se u kontekstu povrata 20.000 eur sada spominje trošak sanacije koji g. J uopće nije imao, jer da je opće poznato da je u prostoru sada drugi zakupnik i da je u potpunosti porušio unutrašnjost prostora i vrši kompletnu adaptaciju. Dakle, niti je g. J imao troškove sanacije niti je gđa JB išta dužna po osnovi zakupnina, pa se ne prihvaća umanjenje iznosa od 20.000,00 eur.

37.Listovima 74-78 prileže i fotografije na kojima se vidi da je u unutrašnjosti poslovnog prostora sve razrušeno.

38.Uvidom u spis posl.br. R1-310/2022, radi osiguranja dokaza, utvrđeno je da je prijedlog podnio BB **.**.2022., protiv protustranke JB, vl. Obrta [obrt] – trgovina obuće, u kojem isti razlaže o sklopljenim ugovorima o zakupu i raskidu ugovora te navodi da je nakon izlaska protustranke iz poslovnog prostora utvrdio oštećenja na podu, zidovima, žbuki, fasadi i dr.

39.Sud je odredio osiguranje dokaza, očevid i građevinsko vještačenje. Sudski vještak ŽB, struč. spec. ing. aedif. izradio je nalaz i mišljenje od 16. listopada 2023., kojem prileže i fotografije prostora. U istome navodi da je u glavnoj prostoriji površine 32,90 m2 zatečeno stanje na način da su zidovi i stropovi prljavi i potrebno je ličenje, na zidovima su vidljiva oštećenja od vlage, posebno oko ulaznog dijela i potrebno ih je sanirati. Na zidovima i stropovima vidljiva je pojava labilnih dijelova kao posljedica otpadanja gleta i žbuke, a negdje i morta, iste je potrebno sanirati repaturnim mortom. Nedostaju šuko utičnice za prikopčavanje električnih potrošača. Vide se oštećenja podnih obloga, no to, sukladno naputku suda, nije predmet utvrđivanja u ovom predmetu.

40.U pomoćnoj prostoriji od 8,13 m2, zidovi su prljavi, potrebno je ličenje, nedostaju utičnice za prikopčavanje električnih potrošača (2 utikača nedostaju + modularni utikač za sanitarni čvor bez zaštite). Oštećenja zidne keramike, ali se isto prema naputku suda ne uzima u obzir.

41.U pomoćnoj prostoriji – sanitarni čvor od 1,73 m2, zidovi su prljavi, potrebno je ličenje. Oštećenja zidne keramike (ali se po naputku suda ne uzima u obzir). Oštećenja površinskih dijelova zidova, potrebna je sanacija reparturnim mortom, glet, ličenje te sanacija od vlage.

42.Prema mišljenju vještaka, trošak sanacije procijenjen je na iznos od 6.205,00 eur + PDV, odnosno ukupno 7.756,25 eur. Radovi povezani sa stanjem keramičkih pločica nisu predmetom ovog nalaza, sukladno naputku suda.

43.Nalazu prileži i izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu te je utvrđeno, a što između stranaka i nije sporno, da je BB vlasnik predmetnog poslovnog prostora.

44.Tužiteljica JB, osobno saslušana, izjavila je da je tražila poslovni prostor i čula da gospodin BB iznajmljuje prostor te se s njim dogovorila. Rekao je da je uvjet da da 20.000,00 eur na ruke, a najam je mjesečno ugovoren na 7.400,00 kuna, kasnije je povišen na 8.000,00 kuna. Otišli su kod javnog bilježnika na solemnizaciju.

45.Isplatom tih 20.000,00 eur tuženiku smatrala je da mu isplaćuje polog i kada izađe iz prostora, onda će joj on taj iznos vratiti, bez kamate. Tuženik joj je rekao da je tamo bila pizzeria i da su mu prestali plaćati te je tužiteljica smatrala da je ovo jedno osiguranje da će mu ona platiti. Uredno je plaćala zakupninu osim u vrijeme korone 2 mjeseca, što su se usmeno dogovorili obzirom da su bili zatvoreni. Iz prostora je izašla 2022., a ušla je 2006. Anekse ugovora su sklapali vezano za povećanje zakupnine.

46.Po izlasku iz prostora zatražila je od tuženika da joj isplati 20.000,00 eur. On joj je u razgovoru rekao da li bi pristala na 15.000,00 eura, pa je čak i bila pristala, ali nije joj isplatio. Stalno ga je pitala, a on je odgovarao da nema novaca. Pitao ju je da li može u ratama, ali ništa nije bilo konkretno.

47.Tužiteljica je u prostoru stavila knauf na dio prostora. Gospodin BB je zahtijevao da se to sruši. Onda je to i srušeno i to je on samo financirao 2.100,00 kuna s time da je ona našla majstora. Inače je redovno održavala prostor. Prostor je bio vlažan te je vlažan i dan danas. Nije ništa oštetila u prostoru.

48.Kada je ušla u prostor, Domestosom su prali pločice ta je ona prostor oličila. U tih 16 godina ga je oličila nekoliko puta. Prostor se nalazi u Starom gradu gdje je inače prisutna vlaga. Kroz fasadu je prolazila gurla. Iznad njih je poslovni prostor od Grada i oni su probili tu gurlu da bi stavili klimu. Onda je počela voda prodirati kod njih u prizemlje. To su par puta popravljali.

49.Nakon što je izašla, gospodin BB nije ništa napravio u tom prostoru. Ušao je novi zakupnik koji je sve srušio do cigle, zidove, podove i to i danas tako stoji. Prilikom njenog izlaska iz prostora sastavili su Sporazum o raskidu ugovora. Po tom Sporazumu su utvrdili da ona prema njemu nema nikakvih dugovanja. Nije joj ništa rekao da bi mu trebala platiti ono što mu je manje plaćala za vrijeme covida.

50.Bila je prisutna razgovorima s trećim osobama koje su željeli ući u prostor gdje je gospodin BB rekao da bi joj trebalo refundirati njenih 20.000,00 eura.

51.Tužiteljica je izjavila da je u Potvrdi ( list 7 spisa) ona naknadno dodala riječ "pologa" . Prije je tu pisalo "kojom se potvrđuje darovanje iznos od 20.000,00 eur….." Kada je pričala s prijateljicom, ista joj je rekla da to nije dobro napravila pa je tužiteljica precrtala riječ " darovanje" i stavila u zagradu te je dodala riječ " pologa". Tuženik nije bio prisutan kada je to učinila.

52.S tuženikom je sklopila više ugovora o zakupu, ne sjeća se koliko. Potvrda je napisana kada je sklopila prvi ugovor o zakupu.

53.Što se tiče postupka radi osiguranja dokaza, koliko se sjeća, od suda nije ništa došlo, a bila je prisutna kada je bio sudski vještak, bila je u prostoru.

54.Tuženik BB, osobno saslušan, izjavio je da je tužiteljica u prostor ušla 2006. godine. Tužiteljicu je dovela gospođa B koja je inače bila tajnica na Pomorskom fakultetu gdje je njegov sin studirao i tako ju je upoznao. Gospođa B je onda otišla. Tužiteljica je vidjela prostor i rekla da su joj prethodni zakupci koji su držali pizzeriu nudili taj prostor i tražili 40.000,00 eur, i da će napustiti prostor. No oni su otišli u stečaj. On je onda rekao tužiteljici " dajte meni 20.000,00 eur pa ćete dobiti na neodređeno". Imao je interes da osoba bude unutra čim duže. Gospođa je odmah pristala na to. išli su kod javnog bilježnika na solemnizaciju. Poslije kada su bili na kavi gospođa je rekla da radi supruga mora napisati na pismeno da mu daje 20.000,00 eura. Dala mu je te novce u čekaoni kod javnog bilježnika i onda je napisala tu potvrdu kada smo bili na kavi u kafiću do, gdje je njegov brat imao prostor i tuženi je potpisao tu potvrdu. Nije mu palo na pamet da je fotokopira. Gospođa je sama rekla da je naknadno nadopisala tekst.

55.Na upit što je smatrao s kojeg osnova prima tih 20.000,00 eur, tuženik je izjavio da kada su razgovarali, on je tužiteljici rekao "pa dajte meni 20.000,00 eur", kada je ona govorila da su joj tražili 40.000,00 eur prethodni zakupnici. Ona je pristala. Uopće nisu razgovarali što će biti s 20.000,00 eur.

56.U ugovoru su napisali da se PVC stolarija promijeni u aluminijsku, to je bila njegova obveza, vi za vi tih novaca. To je i promijenio. Još je radi toga što je gospođa prodavala cipele stavljen uv filter na izloge i vrata, napravljen je i parapet odnosno mramorna ploča. Izvana je klesani kamen, a u izlogu mramorna ploča, to je sve tuženik financirao.

57.Tužiteljica je uvijek redovito plaćala zakup svakog 10- tog u mjesecu. Samo je jednom kasnila, ali se javila jer je bila na nekom dalekom putovanju i gospođa koja je vodila knjige je to odmah riješila. Kada je bila korona, a opet vi za vi tog danog novca, nije zahtijevao dvije zakupnine, a isto tako 7,8 mjeseci je bila smanjena zakupnina i to opet zbog korone je smanjeno na 5.600,00 kuna, 6-7 mjeseci.

58.Kako je primio tih 20.000,00 eur, tuženik je vezano za to smanjio zakupninu i nije tražio dva mjeseca no kako tužiteljica sada traži svih 20.000,00 eur, smatra da i to treba obračunati.

59.Kada su skinuti zidovi od knaufa i kada se ušlo u stražnji dio gdje je skladište, to u 17 godina nije niti jednom ofarbano. Onaj dio gdje su kupci ulazili je bio pofarban. Nakon 17 godina prostor je bio u katastrofalnom stanju. Primjerice na vratima od wc-a nije bilo kvake nego čavao. Od 17 šaltera pola je bilo porazbijano i polijepljen smeđi selotejp. Tražio je postupak osiguranja dokaza preko suda. Tužiteljica je bila prisutna kao i njezina odvjetnica.

60.Tuženik je nakon osiguranja dokaza počeo sanirati štetu. Dio radova su mu radile poznate osobe. Samo za šaltere je dao 1.500,00 kuna, nešto su mu radili prijatelji. Tužiteljica je imala odvjetnicu gospođu Ž te su se dogovarali, odvjetnicu je upoznao kada je bio sud na osiguranju dokaza. Rekao joj je da bi ja to volio riješiti. Onda je tužiteljica rekla da bi pristala na iznos od 9.200,00 eur, ali je zahtijevala do određenog datuma, a on nije mogao dobiti kredit. Bio je u svim bankama. U potvrdi je gospođa napisala da je to dar.

61.Gospođa je zahtijevala da joj se vrati 20.000,00 eura. Na to nije pristao, a bio je voljan dati joj 9.200,00 eura samo da se riješi problema.

62.Prostor nije bio oličen kada je tužiteljica izašla. Tuženik je u [adresa] i ne poznaje tu ljude, a trebalo je ukloniti 3 knauf pregrade pa je gospođa našla majstore koji su to učinili. Kada je tužiteljica 2006 ušla u prostore, prostor je bio pofarban u bijelo i mogla je odmah početi raditi u njemu.

63.Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, a protutužbeni neosnovan.

64.Tužiteljica – protutužena zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 20.000,00 eur, sa zateznom kamatom tekućom od 1. kolovoza 2022., kao dana vraćanja tuženiku predmetnog poslovnog prostora u posjed, pa do isplate, a nakon što je sporazumno raskinut ugovorni odnos zakupa poslovnog prostora.

65.Uvidom u Ugovore o zakupu poslovnog prostora i aneks, utvrđeno je da je ugovorni odnos zakupa započeo 15. lipnja 2006. i trajao je neprekidno do 1. kolovoza 2022.

66.Naime, prvim Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 25. svibnja 2006., ovjerenim 14. lipnja 2006., tužiteljica je od tuženika uzela u zakup poslovni prostor u [adresa], površine 43 m2. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme od 7 godina i to od 15. lipnja 2006. do 14. lipnja 2013.

67.Drugim Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 15. studenog 2013., ovjerenim 23. prosinca 2013., ugovoren je zakup na određeno vrijeme od 5 godina i to od 15. lipnja 2013. do 14. lipnja 2018.

68.Nakon toga stranke sklapaju Aneks ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. lipnja 2018., kojim je ugovoren zakup za period od 5 godina i to od 15. lipnja 2018. do 14. lipnja 2023.

69.Međutim, dana 17. kolovoza 2022. stranke sklapaju Sporazum o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. lipnja 2013. i Aneksa istom od 15. lipnja 2018., a u istom, među ostalim navode, da je poslovni prostor predan u posjed 1. kolovoza 2022.

70.Iz navedenih isprava proizlazi da je dakle ovaj ugovorni odnos trajao bez prekida od 15. lipnja 2006., pa do sporazumnog raskida, nakon čega je tužiteljica tuženiku vratila posjed poslovnog prostota i to 1. kolovoza 2022.

71.Nadalje je utvrđeno da su stranke potpisale ispravu naziva "Potvrda" i to 14. lipnja 2006., dakle na dan ovjere prvog Ugovora o zakupu, odnosno dan prije početka ugovornog odnosa. O tome su stranke i iskazale u svojim stranačkim iskazima.

72.Uvidom u rečenu Potvrdu i saslušanjem tužiteljice i tuženika, utvrđeno je da je Potvrda sačinjena u jednom primjerku, kojeg je zadržala tužiteljica te da je tužiteljica naknadno intervenirala u sadržaj Potvrde.

73.Iz sadržaja pisane Potvrde utvrđeno je da je tužiteljica dana 14. lipnja 2006. predala tuženiku novčani iznos od 20.000,00 eur, radi preuzimanja prostora u najam. Prema iskazu same tužiteljice, izvorno je u Potvrdi napisana riječ "darovanje", odnosno pisalo je : "kojom se potvrđuje darovanje iznos od 20.000,00 EUR-a", a ona je naknadno dodala riječ "pologa", dok je riječ "darovanje" precrtala i stavila u zagradu te dodala riječ "pologa".

74.Također, kako je u prvom ugovoru o zakupu ugovoren zakup u trajanju od 7 godina, to ovaj sud ocjenjuje da je u Potvrdi dodan i broj 2 ispred broja 7, pa stoji kao da je ugovoren najam u trajanju od 27 godina, što nesporno između stranaka nije dogovoreno, a niti to proizlazi iz priloženih isprava.

75.Između stranaka sporno je po kojem osnovu je tužiteljica dana 14. lipnja 2006. isplatila tuženiku iznos od 20.000,00 eur, čiji povrat potražuje ovom tužbom. Tužiteljica u tužbi tvrdi da se radilo o pologu, a kako je ona uredno svo vrijeme podmirivala svoje obveze prema tuženiku, s osnova ugovora o zakupu, to smatra je tuženik neosnovano zadržao, odnosno stekao bez osnove navedeni iznos te isti odbija vratiti joj, pa pozivom na odredbe članka 1111. stavak 1. i 3. i članka 1115. ZOO-a, zahtijeva isplatu tog iznosa od tuženika.

76.Tuženik pak navodi da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora prestao istekom i to još 14. lipnja 2013. te ističe i prigovor zastare, a ujedno navodi i da tužiteljica nije izvršila popravke i uklonila nedostatke prilikom raskida ugovora i vraćanja mu prostora u posjed, pa da je imao troškove sanacije prostora, kao i da mu je ostala dužna određene iznose na ime zakupnine, pa isto potražuje protutužbenim zahtjevom.

77.Ovaj je sud ocijenio da bez obzira što je u izvornom tekstu "Potvrde" pisala riječ "darovanje" iznosa od 20.000,00 eur, da se u naravi nije radilo o darovanju tog iznosa od strane tužiteljice tuženiku, već da je isti iznos zaista predstavljao iznos pologa iz kojeg bi se tuženik mogao naplatiti za slučaj da mu je tužiteljica tijekom trajanja ugovornog odnosa ostala dužna po osnovu tog odnosa. No, međutim, ocijenjeno je da je tužiteljica uredno tuženiku podmirila sve svoje obveze te da je tuženik navedeni iznos zadržao bez osnove, pa ga je dužan tužiteljici vratiti temeljem odredbe članka 1111. st.1. i 3. ZOO-a. Također, nije niti osnovan tuženikov prigovor zastare.

78.Tuženik ne osporava primitak iznos od 20.000,00 eur dana 14. lipnja 2006. Taj iznos vezan je za cjelokupno trajanje ugovornog odnosa, a ne samo za Ugovor o zakupu od 25. svibnja 2006. Da je tome tako, utvrđeno je i iz pisane korespondencije između tadašnje odvjetnice tuženika PB i tužiteljice. Listu 9 prileži poziv na sklapanje nagodbe od 22. siječnja 2024. u kojem tuženik priznaje postojanje duga prema tužiteljici u ukupnom iznosu od 20.000,00 eur, no ističe svoje potraživanje prema istoj s osnova troškova sanacije poslovnog prostora i manje plaćene zakupnine, pa taj iznos od 20.000,00 eur umanjuje i nudi tužiteljici isplatu iznosa od 9.121,63 eur i to u ratama po 500,00 eur mjesečno do isplate cijelog iznosa. Punomoćnica tužiteljice je u odgovoru na poziv na sklapanje nagodbe osporila da bi ona dugovala tuženiku ikakav iznos te nije prihvatila umanjenje iznosa od 20.000,00 eur.

79.Iz sadržaja ove korespondencije i izjave tuženika, sud ocjenjuje da je tuženik priznao postojanje dugovanja po osnovi povrata pologa u iznosu od 20.000,00 eur, no istakao je svoje potraživanje koje bi prebio s potraživanjem tužiteljice.

80.Nije nastupila zastara tražbine tužiteljice, jer je zastara počela teći tek nakon što je tužiteljica imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze (članak 215. stavak 1. ZOO-a), a to je u konkretnom slučaju bilo prestankom ugovornog odnosa i predajom u posjed prostora tuženiku 1. kolovoza 2022., jer je tada, obzirom da je tužiteljica ispunila sve svoje ugovorne obveze, a što su stranke i utvrdile u Sporazumnom raskidu ugovora, njezina tražbina vraćanja pologa dospjela, a tužba je podnesena 5. veljače 2024. dakle unutra zastarnog roka iz odredbe članka 225. ZOO-a.

81.No, valja navesti i da je tuženik pisanom korespondencijom i priznao dug, samo što je naveo da on također ima potraživanje prema tužiteljici, koje stavlja u prijeboj. Temeljem odredbe članka 240. stavak 1. ZOO-a, zastara se prekida kad dužnik prizna dug, a i za slučaj zastarjele obveze, pisano priznanje takve obveze smatra se odricanjem od zastare (članak 220. stavak 1. ZOO-a).

82.Tuženik u svom iskazu potvrđuje primitak iznosa od 20.000,00 eur prilikom sklapanja prvog ugovora o zakupu, koji mu je tužiteljica isplatila nakon solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika. Iako tuženik navodi da nisu razgovarali što će biti s tim iznosom, ipak navodi da je bio voljan isplatiti joj, doduše umanjeni iznos od 9.200,00 eur, koji umanjuje za troškove sanacije i manje plaćenog zakupa u vrijeme korone, pa se čak i obraćao bankama radi podizanja kredita kako bi joj isplatio taj iznos. Iz toga proizlazi da se nije radilo o darovanju predmetnog iznosa tuženiku, već da je iznos od 20.000,00 eur bio polog koji je tužiteljica isplatila tuženiku za slučaj neispunjavanja njezinih ugovornih obveza, iz kojeg bi se onda tuženik ima pravo naplatiti. No, kako je sud utvrdio da je tužiteljica sve svoje obveze uredno izvršila, to ista osnovano zahtijeva povrat navedenog iznosa sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od vraćanja poslovnog prostora tuženiku u posjed, kojeg je tuženik neosnovano zadržao, pa je usvojen tužbeni zahtjev iste u cijelosti.

83.U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika, isti je ocijenjen neosnovanim.

84.Tuženik – protutužitelj potražuje od tužiteljice, na ime troškova sanacije prostora, iznos od 7.756,25 eur te na ime manje plaćene zakupnine ukupno 4.247,08 eur. Tvrdi da mu je tužiteljica poslovni prostor vratila s brojnim oštećenjima te je proveo postupak radi osiguranja dokaza i temeljem nalaza i mišljenja vještaka ŽB u tom predmetu R1-310/2022 postavio zahtjev za isplatu troškova sanacije od ukupno 7.756,25 eur, te također navodi da mu tužiteljica nije platila zakupninu za svibanj 2020., dok da je od prosinca 2020. do rujna 2021. uplaćivala niže iznose od ugovorene zakupnine, pa da mu po tom osnovu duguje iznos od 4.247,08 eur.

85.Tužiteljica osporava i osnov i visinu protutužbenog zahtjeva.

86.Uvidom u Sporazum o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. lipnja 2013. i Aneksa istom od 15. lipnja 2018., sklopljen 17. kolovoza 2022., utvrđeno je da u članku 3. stranke suglasno utvrđuju da je zakupnik uredno podmirio sve svoje obveze iz navedenih ugovora o zakupu i predao poslovni prostor u posjed 1. kolovoza 2022. Stranke ne osporavaju valjanost ovog Sporazuma.

87.Dakle, dana 17. kolovoza 2022. tuženik navodi u Sporazumnom raskidu ugovora i Aneksa da su mu uredno podmirene sve njegove tražbine po osnovu ugovornog odnosa stranaka i da nema prema tužiteljici nikakva potraživanja, kao i da mu je poslovni prostor vraćen u posjed.

88.U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka u postupku radi osiguranja dokaza, valja navesti da je vještak naveo potrebu sanacije, gletanja i ličenja zidova te nedostatak utičnica, no tuženik ničim ne dokazuje da bi tužiteljica počinila ikakvu štetu u prostoru, iz Sporazumog raskida ugovora vidi se da mu je prostor vraćen u posjed i da prema tužiteljici nema nikakvo potraživanje, ne dokazuje da bi uopće išta sanirao, a s druge strane, tužiteljica dostavlja fotografije i navodi da je u prostor ušla treća osoba koja je sve razrušila, pa da tuženik niti nije ništa sanirao. U takvo stanje prostora sud se i uvjerio uvidom u fotografije s listova 74-78, a i iz iskaza tužiteljice koji sud prihvaća kao istinit. Naime, tužiteljica je prostor koristila za trgovinu cipelama te navodi da ga je uredno i održavala i ličila, a prodor vlage događao se iz razloga stanja fasade i oluka, na što tužiteljica nije imala utjecaja, što tuženik ni ne osporava.

89.U odnosu pak na zakupninu, tužiteljica navodi da ju je uredno podmirivala, a o sniženom iznosu postigla je dogovor s tuženikom u vrijeme korone. I sam tuženik navodi da je tužiteljica uvijek redovito plaćala zakupninu, te potvrđuje da za vrijeme korone nije zahtijevao dvije zakupnine te je također 7-8 mjeseci istu smanjio.

90.Tuženik je potpisom Sporazumnog raskida ugovora potvrdio da nema prema tužiteljici nikakva potraživanja, ni po osnovi zakupa ni po osnovi štete u poslovnom prostoru.

91.Slijedom navedenog, ovaj je sud ocijenio da je protutužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, pa je isti odbijen.

92.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, dalje : ZPP), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužiteljice.

93.Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak koji se odnosi na radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastav jednog podneska od 6. svibnja 2024. (tbr.8.st.1.) i zastupanja na četiri ročišta od 30. rujna 2024., 13. studenog 2024., 10. veljače 2025. i 25. ožujka 2025. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji, što ukupno iznosi 3.000,00 eur. Ovaj iznos uvećan je za PDV od 25%, odnosno za iznos od 750,00 eur. U trošak su uračunate i sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 123,23 eur. Sveukupno trošak tužiteljice iznosi 3.996,46 eur.

94.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 10. lipnja 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužiteljice uz sudsku pristojbu na presudu po tužbi

2. Pun. tuženika uz sudsku pristojbu na protutužbu i presudu po protutužbi