Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: Pn-145/2019-57
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA
Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopoviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Pajtak [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Juričanu, odvjetniku u Varaždinu, protiv I. tuženika CROATIA OSIGURANJE d. d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & & partneri, odvjetnici u Zagrebu i II. tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d. d., Listopadska 2, Zagreb, OBI:94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & & partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, a nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 5. svibnja 2025. godine, kojoj je bio nazočni punomoćnik tužitelja Vedran Juričan, z. punom. I. tuženika FL odvjetnica u Odvjetničkom društva Hanžeković & & partneri i z. punom. II. tuženika OL odvjetnik Odvjetničkom društva Grgić & partneri, te sukladno odredbi članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objave presude dana 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. tuženik CROATIA OSIGURANJE d. d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862 i II. tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d. d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, solidarno su dužni tužitelju HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti na ime naknade imovinske štete iznos od 2.350,52 EUR (slovima: dvije tisuće tri sto pedeset eura i pedeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 10. lipnja 2025. godine pa do isplate, te solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.441,68 EUR (slovima: četiri tisuće četiri sto četrdeset jedan euro i šezdeset osam centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 10. lipnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (članak 29. stavak 2. ZOO).
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete u kojoj navodi da je dana 10.2.2019. oko 20,50 sati u [adresa], ZL upravljao teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] za koje je bilo pridodano priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] državnom cestom D2, 1 dionice (jugozapadna zaobilaznica grada [adresa]), krećući se iz smjera autoceste A4 prema F, vršeći izvanredan prijevoz tereta koji zajedno s nedjeljivim teretom premašuje propisane dimenzije (dužina, širina, visina), da je dolaskom do 30 km i 30 m DC 2 1 dionice udario lijevim dijelom izvanrednog tereta koji se nalazio na priključnom vozilu i koji je nepropisno prevožen u lijevi bočni dio vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠL, da je tom prilikom nastala imovinska šteta na osobnom vozilu tužitelja, da se protiv vozača vozila osiguranih kod tuženika vodio prekršajni postupak kod Općinskog suda u Varaždinu, Prekršajni odjel, da je teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u času nesreće bilo osigurano kod II. tuženika Adriatic osiguranja d. d Zagreb po polici broj [broj police], da je priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u času nesreće bilo osigurano kod I. tuženika Croatia osiguranje d. d. Zagreb po polici broj [broj police], da iako je ZL koji je upravljao sklopom vozila osiguranih kod tuženika odgovoran za nesreću da su oba tuženika odbila naknaditi štetu tužitelju kao i dostaviti izvid štete na oštećenom vozilu, (da je izvid štete dostavljen tek u postupku osiguranja dokaza) međusobno prebacujući svoju odgovornost, da je odgovornost tuženika glede vučnog i vučenog vozila kao cjeline solidarna temeljem odredbe čl. 43. ZOO, da prema obavijesti o totalnoj šteti/informativnom obračunu totalne štete od 5.6.2019. godine proizlazi da je na osobnom vozilu utvrđena totalna šteta, da je tužitelj u prometnoj nezgodi pretrpio imovinsku štetu u vidu oštećenja na vozilu, odnosno totalne štete u iznosu do 17.710,00 kn koji iznos je utvrđen vještačkim nalazom i mišljenjem u postupku osiguranja dokaza vođenim pred Općinskim sudom u Varaždinu, Stalna služba Ivanec u predmetu posl. broj: R1-94/2019, te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.
1.1. Tužitelj je podneskom od 2.12.2020. godine (list 59-61 spisa) dao odgovor na navode odgovora na tužbu I. tuženika.
1.2. Tužitelj je podneskom od 2.12.2020. godine (list 62-65 spisa) dao odgovor na navode odgovora na tužbu II. tuženika.
1.3. Tužitelji se podneskom od 12.3.2025. godine (list 164-165 spisa) očitao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, procjenitelja za cestovna vozila i opće strojarstvo Makovec Aleksandra, dipl. ing. strojarstva.
1.4. Tužitelji je podneskom od 7.4.2025. godine (list 183-184 spisa) uskladio tužbeni zahtjev obzirom na uvođenje valute u EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj, prema fiksnom tečaju konverzije od 1 RUR = 7,53450 HRK.
2. Prvo tuženik (I. tuženik) u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, pasivnu legitimaciju i odgovornost, da nije sporno da je priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu Porsche Leasing d. o. o. poreznika La-ro promet d. o. o. Pustodol u trenutku prometne nezgode policom automobilske odgovornosti bilo osigurano kod Croatia osiguranje d. d., dok je teretno vučno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano policom automobilske odgovornosti kod II. tuženika Adriatic osiguranje d. d., da iz činjeničnog supstrata tužbe i dokumentacije nije razvidna stvarna dinamika nastanka prometne nezgode, niti da je ista nastala od priključnog vozila ili tereta koji se prevozio na priključnom vozilu (koji nije pokriven policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti), da iz podataka Hrvatskog ureda za osiguranje proizlazi da je do prometne nesreće došlo na način da je ZL upravljao vučnim teretnim vozilom kojem je bilo pridodano priključno vozilo prevozeći izvanredni teret krećući se državnom cestom D2 1 dionica iz smjera Ivanca prema autocesti A4, da se ispred skupa vozila pratnji kretalo i službeno policijsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka] sa policijskim službenicima UL DL i ČL i vozilo tehničke pratnje KK-0006-LR kojim je upravljao DL, da se iza skupa vozila nalazilo vozilo tehničke pratnje reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao LL, da osim policijske i tehničke pratnje skup vozila je bio označen oznakom izvanrednog prijevoza kao i svjetlosnom signalizacijom, da je i teret na istom bio označen svjetlosnom signalizacijom, da je iz suprotnog smjera vozilom reg. oznake [registarska oznaka] upravljao tužitelj ŠL i da je bočnim dijelom njegovog vozila došlo do kontakta s teretom koji se nalazio na priključnom vozilu, da je tužitelj u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola od 0,76 g/kg uslijed čega su njegove vozačke sposobnosti i reakcije bile bitno smanjene, da je uvjetima za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti propisano da je osiguranjem od odgovornosti zbog uporabe vozila za vuču priključnog vozila obuhvaćena i odgovornost za štetu koju prouzroči priključno vozilo dok je spojeno s vozilom kojega vuče, a djeluje u funkcionalnoj ovisnosti s njime, da u konkretnom slučaju priključno vozilo koje je bilo osigurano kod I. tuženika nije imalo samostalnost već je u cijelosti ovisilo o radnjama vozača vučnog vozila i da je za štetu kriv vozač vučnog vozila koje s priključnim vozilom čini jednu cjelinu i o čijem kretanju u cijelosti ovisi kretanje priključnog vozila, da tužitelj navodi kako je do prometne nezgode došlo zbog tzv. pogrešnog smještaja tereta iako na tu okolnost ne predlaže ni prilaže relevantne dokaze, da je za smještaj tereta na priključnom vozilu odgovoran prijevoznik, odnosno vozač vučnog vozila čemu u prilog govore i podaci o pokrenutom prekršajnom postupku protiv vozača vučnog vozila RL i odgovorne osobe, prijevoznika La-ro promet d. o. o. PL, da je Pravilnikom o izvanrednom prijevozu propisano da je prijevoznik odgovoran između ostalog i za pravilan i siguran smještaj tereta na vozilu ili skup vozila, učvršćivanje tereta na vozilu, sigurno obavljanje izvanrednog prijevoza u skladu s propisima kojima se uređuju sigurnost prometa na cestama, prijevoz tereta i izvanredni prijevoz, ispravno označavanje prijevoznog sklopa koji obavlja izvanredni prijevoz, signalizacijom i rasvjetom ispravno prijavljen izvanredni prijevoz što uključuje provjeru dimenzija i dokumenata kojima je odobren izvanredni prijevoz i drugo, da je u trenutku prometne nezgode priključno vozilo bilo tehnički ispravno, da je djelovalo u funkcionalnoj cjelini i povezanosti s radnjom vučnog vozila, a da je za smještaj tereta isključivo odgovoran vozač vučnog vozila, odnosno prijevoznik, da se osporava utužena visina štete koja se temelji na provedenom vještačenju u izvanparničnom postupku kao i zatraženi tijeku zakonske zatezne kamate obzirom da je u konkretnom slučaju nastala totalna šteta, te da kamata na istu može teći tek od dana presuđenja, pa predlaže da sud odbije u odnosu na I. tuženika tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja na naknadu parničnog troška.
2.1. Prvo tuženik se podneskom od 19.8.2021. godine (list 67-68 spisa) očitao na podnesak drugo tuženika i na tijek postupka.
3. Drugo tuženik (II. tuženik) u odgovoru na tužbu priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 10.2.2019. g. na državnoj [adresa], u [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod II. tuženika sklopljen Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, osporava da bi bio odgovoran za naknadu predmetne štete tužitelju i da bi se u ovom slučaju radilo o solidarnoj odgovornosti tuženih, osporava da bi za nastanak predmetne nezgode bio odgovoran (kriv) vozač vozila osiguranog kod II tuženika, da je predmetne zgode došlo do kontakta vozila tužitelja sa teretom koji se prevozio na priključnom vozilu osiguranom kod I. tuženika, da se prema priloženoj dokumentaciji radilo o izvanrednom teretu - dvije metalne cisterne, koje su premašivale propisane dimenzije koje su navedene u jednokratnoj dozvoli koju su Hrvatske ceste d. o. o. izdale za predmetni izvanredni prijevoz i koje nisu bile propisno označene, stoga ako je zbog prekoračenja dimenzije tereta i nepropisnog označavanja istog došlo do predmetne nezgode, šteta tada potječe od priključnog vozila koje nesporno nije osigurano kod II. tuženika pa samim time ni II. tuženik ne može biti odgovoran za predmetnu štetu, da se postavlja i pitanje uzročne veze između eventualnih nedostataka u izvanrednom prijevozu i nastanka predmetne nezgode, da se radilo o neznatnom prekoračenju dimenzija koje su navedene u dozvoli za izvanredni prijevoz i o neznatnom eventualnom nedostatku glede označavanja tereta, da se izvanredni prijevoz kretao na način da su se ispred skupa vozila kretala dva vozila i to službeno policijsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka], te vozilo tehničke pratnje reg. oznake [registarska oznaka], dok se iza skupa vozila kretalo vozilo tehničke pratnje reg. oznake [registarska oznaka], da je nesporno da su na vozilima koja su se nalazila ispred i iza skupa vozila bila upaljena odgovarajuća svjetla (rotirajuća, sva četiri pokazivača smjera i/ili druga) koja su upozoravala sudionike u prometu na izvanredni prijevoz, da je stoga skup vozila zajedno sa teretom bio dovoljno vidljiv i izdaleka uočljiv da se od istog zauzme dovoljan razmak prilikom mimoilaženja, da svemu treba dodati da je izvanredni prijevoz kao takav pušten u promet od strane službenih osoba što zasigurno ne bi bio slučaj da se radilo o nedozvoljenom i opasnom prijevozu, da je za predmetu nesreću isključivo odgovoran tužitelj, da su skup vozila i izvanredni teret na istom bili označeni i uočljivi na taj način da se od istih može zauzeti dovoljan razmak prilikom mimoilaženja, a što tužitelj očito nije učinio, da je takav prijevoz predstavljao opasnost u prometu zasigurno ne bi bio pušten u promet, da je bilo nemoguće mimoilaženje sa ovakvim prijevozom isti ne bi mogao nesmetano prijeći put do mjesta nezgode, time da je do nezgode došlo na obilaznici, dakle na dijelu ceste koji je zasigurno sigurniji za promet nego dio ceste koji prolazi naseljem i sI., da je isključivi uzrok nezgode taj što tužitelj svojim vozilom prilikom mimoilaženja sa predmetnim skupom vozila nije zauzeo potreban (dovoljan) razmak, da je razlog tome očito alkoholiziranost tužitelja koji je predmetne zgode upravljao vozilom sa koncentracijom alkohola u krvi od 0,76 g/kg, da su mu zbog toga vozačke sposobnosti bile smanjene i da nije mogao pravilno procijeniti situaciju u prometu, da je tužitelj bio dužan imajući u vidu kretanje izvanrednog prijevoza, prilagoditi svoju vožnju (način kretanja i brzinu) konkretnoj situaciji u prometu, da bi time nezgoda bila izbjegnuta, da osporava visinu štete na vozilu tužitelja, da nije sporno da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta, međutim da ista nije u iznosu od 17.710,00 kn kako se to navodi u tužbi, da nije sporno da je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja dokaza i da je o tome vođen predmet kod Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu pod brojem: RI-94/2019, da nije sporno da je u tom predmetu prometno-tehnički vještak Stanko Divjak, prof. izradio nalaz i mišljenje, ali da za vođenje tog postupka nije bilo nikakve potrebe, jer je tužitelj prijedlog za osiguranje dokaza obrazložio na način da želi izvršiti popravak vozila pa da je zbog toga potrebno osigurati dokaze, da je nesporno da je šteta na vozilu tužitelja utvrđena kao totalna i da popravak nije isplativ, da je navedeno bilo poznato tužitelju od samog početka postupaka koji su se vodili kod tuženih, da je i sam tužitelj u prijedlogu za osiguranje dokaza naveo da je na vozilu utvrđena totalna šteta, da je nesporno da je oštećeno vozilo fotografirano od strane tuženih i službenika PP Varaždin i da su tuženi sačinili izvid štete, da je samim time visinu štete moguće utvrditi u bilo kojoj fazi parničnog postupka provođenjem prometnog vještačenja, da je provođenjem postupka osiguranja dokaza nastao nepotreban trošak koji se niti u kom slučaju ne može staviti na teret tuženih, da se protivi i zahtjevu tužitelja za naknadom troškova osiguranja dokaza, da nije suglasan da se u ovom predmetu koristi nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka Stanka Divjak, prof., da navedeni nalaz i mišljenje nije izrađen u skladu sa pravilima struke, da je nepotpun i nejasan, da je vještak pregledao predmetno vozilo te utvrdio da je isto teško oštećeno, na način da je potpuno uništen cijeli lijevi bočni dio i to: blatobran, oba vrata, stakla, far, poklopac motora, krov..., da vještak pravilno zaključuje da je vozilo u toj mjeri uništeno da se šteta jedino može procijeniti kao totalna, da vještak navodi da cijena takvog novog vozila iznosi 108.374,00 kn, da nakon 10 godina vrijednost pada na 20 % cijene novoga, tj. na 21.675,00 kn, pa kako je vozilo u vrijeme nesreće bilo staro oko 13 godina i 4 mjeseca, sukcesivnim odbijanjem dolazi se do vrijednosti od 15.400,00 kn, da vještak pogrešno u nastavku navodi da je tržišna vrijednost takvih vozila veća i procjenjuje ju na oko 22.000,00 kn, a što onda uzima u obzir kod izračuna visine štete i smatra da za ovakav zaključak vještak nema osnova, da je očito uzimao neke cijene iz oglasa, no pitanje je u kakvom su stanju vozila iz oglasnika te da li se uopće mogu uspoređivati sa predmetnim vozilom, da je općepoznato da cijene koje se navode u oglasnicima ne predstavljaju stvarne cijene, odnosno cijene za koje se vozila na kraju i prodaju, da nije niti realno da bi ovakvo vozilo vrijedilo na tržištu gotovo 50 % više od kataloške vrijednosti takvog vozila, da bi bilo pravilnije da je vještak uzeo u obzir gore utvrđenu vrijednost vozila od 15.400,00 kn, odnosno katalošku vrijednost vozila, da je vještak pogrešno utvrdio vrijednost spašenog dijela vozila jer je ista veća od 19,5 %, da osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata, da je na vozilu tužitelja nesporno nastala totalna šteta i da će visina iste biti utvrđena presudom na temelju provedenog postupka, da će tuženik tek donošenjem presude saznati za visinu obveze, pa kamate teku od idućeg dana nakon donošenja presude, da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja se dosuđuje u novcu, prema cijenama u vrijeme presuđenja, jer prilikom prouzročenja štete naknada za nenovčanu štetu još ne predstavlja novčanu obvezu, nego da se tek presudom točno određuje broj novčanih jedinica kojom je utvrđena obveza, pa da tek od dana donošenja presude kojom se visina naknade određuje teku i kamate, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova II. tuženiku.
3.1. Drugo tuženik se podneskom od 7.10.2024. godine (list 67-68 spisa) očitao na podnesak II. tuženika i na tijek postupka.
3.2. Drugo tuženik se podneskom od 7.10.2024. godine (list 165-168 spisa) očitao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, procjenitelja za cestovna vozila i opće strojarstvo Makovec Aleksandra, dipl. ing. strojarstva.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju tužitelja uz tužbu (list 5-33 spisa), dokumentaciju I. tuženika uz odgovor na tužbu (list 43-50 spisa), dokumentaciju očevida PPP Varaždin od 10.2.2019. g. (list 107-130 spisa), proveo djelomičnu rekonstrukciju prometne nesreće na licu mjesta, državna cesta D2, 1 dionice, jugozapadna zaobilaznica Grada Varaždina dana 2.12.2024. g. (list 13-144 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, procjenitelja za cestovna vozila i opće strojarstvo Makovec Aleksandra, dipl. ing. strojarstva od dana 20.12.2024. g. (list 146-153 spisa), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 28.4.2025. g. (list 194-197 spisa), spis Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu broj: R1-94/2019, saslušao svjedoke SL (list 71-72 spisa), ČL (list 72 spisa), UL DL (list 72-73 spisa), VL (list 75 spisa) i RL ZL (list 77-78 spisa), stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, procjenitelja za cestovna vozila i opće strojarstvo Makovec Aleksandra, dipl. ing. strojarstva (list 170-172 spisa), te tužitelja HL (list 75-76 spisa).
4.1. Prilikom djelomične rekonstrukcije prometne nesreće na licu mjesta sudski vještak za cestovni promet, procjenitelja za cestovna vozila i opće strojarstvo Makovec Aleksandra, dipl. ing. strojarstva je obišao lice mjesta (državna cesta D2, 1 dionice, jugozapadna zaobilaznica Grada Varaždina) i ucrtavanja tragova koji su konstatirani zapisnikom o očevidu.
5. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, procjenitelja za cestovna vozila i opće strojarstvo Makovec Aleksandra, dipl. ing. strojarstva (list 146-153 spisa) sud je utvrdio da vještak u podacima o nesreći navodi da je ŠL, tužitelj, upravljao osobnim vozilom Seat Cordoba 2004. g., reg. oznake [registarska oznaka] iz smjera Turčin u smjeru [adresa], da je alkotestom utvrđena koncentracijom alkohola u krvi od 0,76 g/kg, da je ZL upravljao teretnom kompozicijom sastavljenom od kamiona MAN reg. oznake [registarska oznaka] i prikolice reg. oznake [registarska oznaka] državnom cestom D2, 1 dionice (jugozapadna zaobilaznica grada [adresa]), krećući se iz smjera [adresa] u smjeru Turčin, da nije utvrđena alkoholiziranost, da je vozilo tužitelja teško oštećeno, da je metalni spremnik lakše oštećen, da na kamionu i niskopodnoj prikolici nema oštećenja i da nije bilo povrijeđenih, da u opisu mjesta nesreće (u smjeru kretanja vozila tužitelja) navodi da je uža zona Državna cesta D2, na 32 km + 30,0 m, da je cesta na niskom cestovnom nasipu, horizontalna, vrlo blagi desni zavoj, da su s obje strane kolinika travnate bankine, dalje obostrano livada i zašikareno zemljište i polje, da je kolnik asfaltni, širine 7,2 m, da je svaka kolnička traka širine 3,6 m, stanje kolnika - hrapav, dobar, suh, s obje strane bankine širine 1,5 m, da je vrijeme nesreće 10.2.2019. oko 20,50 sati, da su metero uvjeti/vidljivost noć, oblačno i suho, da javne rasvjete nema, da je vidljivost u skladu s noćnim uvjetima, a preglednost širine ceste neograničen, da je cesta van naselja, kolnik s obje rubne strane obilježen bijelim punim linijama, da je sredina obilježena punom linijom, a brzina vožnje ograničena na 80 km/h, stanje prometa normalno, da o mehanizmu nesreće (podaci o prometnoj nezgodi str. 46 spisa) navodi da se teretna kompozicija teretnog vozila (kamiona) i niskopodne prikolice vozeći izvanredni teret, kretala jugozapadnom obilaznicom Grada Varaždina iz smjera [adresa] u smjeru Turčin (prema autocesti A4), da se ispred skupa vozila kao pratnja kretalo policijsko vozilo i iza njega, a ispred skupa vozila vozilo tehničke pratnje, da je na 32 km i 30 m državne ceste došlo do sudara tereta koji je bio nepropisno označen na rubnim dijelovima priključnog vozila sa bočnim dijelom vozila tužitelja koje se kretalo u suprotnom smjeru (u smjeru [adresa]), da je dozvola za izvanredni prijevoz br. 186129 izdana za širinu od 4,95 m, dok je očevidom izmjerena širina iznosila 5,20 m, da se oštećenja na vozilu tužitelja protežu duž Iijevoga boka vozila, od prednjeg dijela blatobrana PL prema natrag, zaključno do trećeg Iijevo dovratnog stupa, a po visini prvenstveno na "gornjem pojasu" vozila, na visini od cca 0,8 m pa na više, da se tragovi direktnog kontakta protežu do kraja vrata PL, da se oštećenja sastoje u dubokim uzdužnim horizontalnim utisnućima u lim sa zatrgnućem i potisnućem dijelova prvenstveno prema natrag, lomom bočnih prozorskih stakala te teškim savinućima okvira vjetrobranskog stakla, okvira stakla vrata PL i u manjoj mjeri stakla vrata ZL na kojima oštećenja završavaju, da je vjetrobransko staklo raspucano u Iijevom dijelu, a unutarnje obloge vrata PL i ZL su uglavnom neoštećene, da je ogledalo BL otkinuto, da dubina bodnih deformacija ne prelazi 7-8 cm, da na vozilima teretne kompozicije (kamionu i niskoj prikolici) nema oštećenja, da je na izvanrednom teretu oštećenje bočne opruge u vidu povinuća i strugotine boje, oštećenje obloge poklopca bočnog ispusta (vidljivo na sl. F12-F14) tako da je sam metalni poklopac dijelom ogoljeni, da analizom navedenih oštećenja može se zaključiti da je do kontakta došlo u gotovo nasuprotnoj vožnji u vidu jakog okrznuća (na granici sudara) između prednjeg dijela lijevog boka vozila tužitelja i bočno istaknutih dijelova specijalnog tereta, u prvom redu poklopca na bočnom otvoru i bočne opruge, da je kontakt započeo na boku blatobrana PL vozila, a završio na kraju vrata PL vozila, pri čemu je bočno prekrivanje vozila i istaknutog dijela tereta bilo manje od 10 cm, da se mjesto sudara u uzdužnom smislu prema pokazivanju tužitelja prilikom rekonstrukcije nalazi na 32 m + 30 m, da je to isto mjesto i zapisnikom o očevidu označeno kao mjesto sudara, da se nalazi na (istočnom) kraju polja rasapa dijelova i krhotina na kolniku, a koje polje se proteže pretežno na desnoj polovini kolnika od 30,30 m iza PTM do na cca 88 m iza PTM, budući da praktično sve krhotine i otpali dijelovi potječu od vozila tužitelja, a one su otpadale sa vozila od mjesta sudara do njegovog konačnog položaja, smatram da se mjesto sudara u uzdužnom smislu mora nalaziti bliže početku rasapa dijelova (dakle bliže 88 m iza PTM) a da je tužitelj prilikom očevida zapravo pokazao konačni položaj svojeg vozila (na kraju rasapa krhotina). Mjesto sudara u poprečnom smislu, rasap dijelova i krhotina nastalih u sudaru pretežno se prostire po desnoj polovini kolnika za vozilo tužitelja, ali se samo po tome ne može preciznije procijeniti mjesto sudara u poprečnom smislu, da je to učinjeno na temelju poznate širine kolnika i poznatih širina vozila i specijalnog tereta - polazni podaci: kolnik (širina kolnika 7,2 m, širina polovine kolnika 3,6 m), spreg vozila sa izvanrednim teretom (širina kamiona 2,5 m, širina niskopodne prikolice 2,5 m, obilježena širina niskopodne prikolice 5,2 m, širina izvanrednog tereta 5,2 m, istaknuće neobilježenog dijela izvan gabarita izvanrednog tereta 0,2 m), vozilo tužitelja (širina 1693 mm - bez vanjskih ogledala), da se spreg teretnih vozila u najboljem slučaju morao kretati tako da desni gabarit sprega vozila ne prelazi preko njemu desnog ruba kolnika, zato je lijevi rub sprega vozila bilo na cca 5,2 m (+0,2 m) od njegovog desnog ruba kolnika u lijevo, to znači da se lijevi rub tereta kretao iznad lijeve polovine kolnika, a bočno istaknuti otvor sa svojim poklopcem bio je još cca 20 cm dalje, dakle na 5,4 m od desnog ruba kolniku za spreg vozila u lijevo, tako je prostor za prolaz vozila iz suprotnog smjera mogao iznositi cca 2,0 m (-0.2 m), dakle ne više od 1,8 m, drugi krajnji način kretanja sprega teretnih vozila je bio da se ona svojim desnim bokom kreću uz sebi desni rub kolnika, u tom slučaju desni gabarit specijalnog tereta prolazio bi iznad bankine uz desni rub kolnika za spreg vozila, a njegov lijevi bok kretao bi se iznad lijeve polovine kolnika na oko 3,85 m (+0,2 m) od desnog ruba kolnika za spreg teretnih vozila u lijevo, odnosno na oko 3,35 m (-0,2 m) od desnog ruba kolnika za vozilo tužitelja u lijevo, da preklapanje vozila tužitelja i istaknutog dijela izvanrednog tereta je iznosilo manje od 10 cm, uzme li se u obzir, dobije se da se mjesto sudara u poprečnom smislu nalazi u zoni od 1,7-3,31 m od desnog ruba kolnika za tužitelja u lijevo, da u času sudara oba su vozila (spreg teretnih vozila i vozilo tužitelja) bila usmjerena u smjeru pružanja kolnika (jedno drugome nasuprot) i nisu kočila, da uzdužne osi vozila nisu bile potpuno paralelne, već je spreg teretnih vozila u odnosu na vozilo tužitelj bio usmjeren pod malim kutom u lijevo (a sebi u desno), da se to vidi po promjeni dubine penetracije na vozilu tužitelja, koja je na prednjem kraju veća, a duž lijevog boka vozila se smanjuje da bi nestala ispred drugog lijevog dovratnog stupa, da to opet znači da je spreg teretnih vozila u času sudara skretao pod vrlo malim kutom (2-4 stupnja) prema svome desnom rubnom kolniku, da je teretna kompozicija neposredno pred sudar bila bočno odmaknuta od svog desnog ruba kolnika, a u času samog sudara je pod vrlo malim kutom skretala prema njemu, ako pak se vozilo tužitelja kretalo onako kako je to tužitelj pokazao prilikom rekonstrukcije, dakle svojim desnim bokom u zoni sebi desnog ruba kolnika, tada se mjesto sudara u poprečnom smislu nalazi na oko 1,7-1,8 m od desnog ruba kolnika (za tužitelja) u lijevo, da je u svakom slučaju, vozilo tužitelja u času sudara bilo bliže svome desnom rubu kolnika nego sredini, tako da je tužitelj do samog sudara sigurno poduzeo manevar skretanja sebi u desno od položaja vožnje sredinom desne kolovozne trake, da se brzina vožnje na temelju raspoloživih podataka ne može, odrediti za spreg teretnih vozila, da se nju trebalo pročitati iz elektronskog zapisa brzine kamiona, da je tužitelj prilikom rekonstrukcije izjavio da se prethodno kretao brže, ali da je nailazeći na kolonu specijalnog tereta iz suprotnog smjera smanjio tu brzinu na 50-55 km/h, da do samog sudara nije reagirao kočenjem, barem ne intenzivnim, a nakon sudara, da je prešao put približno jednak dužini rasapa krhotina i dijelova otpalih u sudaru, dakle put od cca 58 m, računa li se sa vremenom reakcije ne kraćim od 1,2 sek (u ovom slučaju), put reakcije pri brzini od 50 km/h bi iznosio 16,67 m - a put usporavanja (kočenja) 41,32 m, a usporenje kočenja je iznosilo 2,33 m/sek2, što odgovara blagom prikočivanju, da je to i moguće budući se nakon kontakta kakav je doživio, tužitelj morao nalaziti u stanju šoka (smrt je protutnjala doslovno na nekoliko cm pokraj njega) pa su sve reakcije morale biti drugačije nego inače, zato smatra mogućim da je brzina vozila u času sudara mogla iznositi oko 50 km/h. Nadalje, prostorna analiza, širina vozila i njihov položaj u času mimoilaženja, da spreg vozila sa izvanrednim teretom u normalnoj vožnji trebao bi se kretati tako da izvanredni teret svojim desnim gabaritom ne prelazi preko sebi desnog ruba kolnika, da u tom slučaju prostor za prolaz vozila iz suprotnog smjera iznosio bi cca 1,7 m pa bočnog razmaka sa vozilom tužitelja gotovo da ne bi niti bilo (pogotovo ako se uzme u obzir i položaj lijevog bočnog retrovizora na vozilu tužitelja - - cca 10 cm van gabarita vozila), odnosno, postojao bi preklop (samo prema retrovizoru) od nekoliko cm, da uglavnom, u takvom načinu vožnje sprega vozila sa izvanrednim teretom mimoilaženja sa vozilima iz suprotnog smjera bi bilo nemoguće pri kretanjem obadva vozila, zato smatra da se spreg teretnih vozila prilikom mimoilaženja kretao tako da desni bok kamiona i niskopodne prikolice bude bliže ili na sebi desnom rubu kolnika, a da desni gabarit izvanrednog tereta bude iznad bankine, da je takav način vožnje omogućavao širinu od 3,15 m za prolaz vozila iz suprotnog smjera, a to da je dovoljno čak i za prolaz autobusa, da u konkretnom primjeru omogućivao bi bočni razmak kod mimoilaženja od cca 1,35 m, međutim da se spreg teretnih vozila nije mogao cijelo vrijeme kretati na taj način budući se na desnoj bankini nalaze prometni znakovi, metalne bočne ograde i slične prepreke za koje bi teret mogao zapinjati, zbog toga smatra da se spreg teretnih vozila u situaciji kada je to promet dozvoljavao kretao tako da desni gabarit izvanrednog tereta bude iznad desnog ruba kolnika (uz slobodnu širinu od 1,7 m za vozila iz suprotnog smjera), a da se u slučaju mimoilaženja sa vozilima iz suprotnog smjera bočno pomicao tako da desni kotači sprega vozila dođu na, ili bliže desnom rubu kolnika, da je tako bilo i kritične zgode na što ukazuje blago zakošenje sprega vozila prednji krajem sebi u lijevo u času kontakta, glede izgleda teretne kompozicije izvanrednog prijevoza sa pozicije tužitelja, da je tužitelj približavajući se mjestu sudara vidio prvo policijsko vozilo sa upaljenim plavim svjetlom, pa koju stotinu metara iza njega prateće vozilo obilježeno narančastim svjetlom, te još nekoliko desetina metara iza njega vučno vozilo sprega teretnih vozila sa upaljenim narančastim svjetlom, te smatra da su se sva ta vozila kretala sa upaljenim kratkim svjetlima, budući je bila noć i iz toga se može zaključiti kako je tužitelj dovoljno rano bio upozoren da mu predstoji mimoilaženje sa nekim izvanrednim teretom, da mogućnost uočavanja gabarita izvanrednog tereta od strane tužitelja naveo je da je tužitelj vozeći se ususret prednjem vozilu (kamion) sprega teretnih vozila vrlo jasno mogao vidjeti kratka svjetla kamiona i signalizaciju narančastog svjetla, da ono što slijedi iza kratkih svjetala kamiona nije mogao vidjeti sve do mimoilaženja vozila i još cca 1 sek iza toga, budući da (i kratka) svijetla vozila čine svojevrsnu svjetlosnu zavjesu koja sprečava da se uočava što se nalazi iza nje, da je niskopodna prikolica imala svoje širinske gabarite obilježene (vidljivo na slikama fotoelaborata br. 7-9, list 111 spisa) reflektirajućim plohama i aktivnim svjetlima, smatra da je tužitelj njih mogao uočiti bez obzira na smetnju kratkog svjetla kamiona (jer to su reflektirajući i aktivnim svjetlom obilježeni dijelovi), da istaknuti dio specijalnog tereta nije bio obilježen ni pasivnom niti aktivnom signalizacijom (prema zapisniku o očevidu), a također vidljivo je i na slikama fotoelaborata br. 12-17, list 111-117 spisa, da ga tužitelj nije mogao vidjeti prvenstveno zbog svjetlosnog zastora kratkih svjetala kamiona, zbog znatno manjeg zasljepljivanja označavajući svjetlom za obilježavanje gabarita niskopodne prikolice, zbog visinskog položaja tog dijela, budući snop kratkog svjetla prostor po visini ne osvjetljava jednako intenzivno - najbolja rasvjeta je pri tlu, a po visini se smanjuje, da tek po mimoilaženju prednjih krajeva vozila (kamiona i vozila tužitelja) stvorili bi se uvjeti za normalnu vidljivost u uvjetima noćne vožnje, ali i to ne odmah, jer zasljepljenje u mimoilaženju s drugim vozilom (i sa kratkim svjetlom, a s dugim pogotovo) traje vremenski oko 1,0 sek, da uzme li se u obzir moguća brzina mimoilaženja u času sudara (20 m/sek) jasno je da je vozilo tužitelja do mjesta kontakta sa istaknutim dijelom izvanrednog tereta došlo za manje od 1,0 sek po izlasku iz svjetlosne zavjese, pa bi (a u naravi je tako i bilo) do kontakta došlo prije nego što je tužitelj prepreku uopće uočio. Glede mogućnosti izbjegavanja nesreće vještak navodi da sigurno mimoilaženje u situaciji kada je spreg teretnih vozila obzirom na širinu kolnika postavljen tako da je teret desnim gabaritom iznad desnog ruba kolnika bilo je moguće samo ako vozilo iz suprotnog smjera stane i desnim kotačima dijelom izađe na svoju desnu bankinu, da je mimoilaženje u vožnji bilo moguće samo u situacijama ako se spreg teretnih vozila kreće tako da desni gabarit tereta bude iznad bankine, jer je samo u takvim situacijama postojao prostor širine dovoljne za mimoilaženje, da je stoga je spreg teretnih vozila sa izvanrednim teretom morao "lavirati" po svojoj desnoj (i odgovarajućom dijelu lijeve) strani kolnika, da i u tom slučaju mimoilaženje bi trebalo obavljati pri znatno smanjenoj brzini vožnje, da se iz zapisnika o očevidu vidi da je pratnja prolazila, ali se ne navodi da li je ona i signalizirala vozilima iz suprotnog smjera da smanje brzinu ili ih čak pokušala zaustaviti, da dodatni faktor rizika bilo je prevoženje izvanrednog tereta noću i to još nedovoljno obilježenog, da bi se prevoženje tereta takvih gabarita trebalo obavljati prvenstveno danju, kada su uvjeti vidljivosti daleko bolji. Vještak je mišljenja da je u predmetnoj nesreći došlo do sudara (jakog okrznuća) između sprega teretnih vozila sa izvanrednim teretom i osobnog vozila tužitelja, da se kontakt odvijao između prednje cca 1/2 lijevog boka vozila tužitelja i bočno (izvan gabarita) istaknutog dijela na lijevom boku izvanrednog tereta, da kontakta između vozila tužitelja i samih vozila sprega teretnih vozila nije bilo, da se kontakt u uzdužnom smislu kolnika odvijao na prednjem dijelu rasapa krhotina i dijelova na kolniku, dakle na cca 88 m ispred PTM, da se kontakt u poprečnom smislu odvijao na desnoj polovini kolnika za vozilo tužitelja, u zoni od 1,7 - do manje od 3,31 m od desnog ruba kolnika u lijevo, da u času kontakta vozilo tužitelja moralo je biti usmjereno u smjeru pružanja kolnika, a spreg vozila sa specijalnim teretom se pod vrlo malim kulom (2-4 stupnja) usmjeravao prema sebi desnom rubu kolnika, da se brzina sprega teretnih vozila iz raspoloživih podataka ne može odrediti , da je brzina vozila tužitelja u času sudara mogla iznositi oko 50 km/h, kako je to prilikom očevida naveo tužitelj, da širina izvanrednog tereta na spregu teretnih vozila od 5,2 m (+0,2 m neobilježeni bočno istaknuti dio) bila je takva da je u svakom načinu vožnje duboko zadirala na desnu polovinu kolnika za vozilo tužitelja, smanjujući prostor za mimoilaženje od: a) 1,7 m - ako se kretalo desnim bokom tereta iznad svog desnog ruba kolnika i b) 3,3 m – ako se kretalo desnim kotačima po sebi desnom rubu kolnika, odnosno mogući bočni razmak od mimoilaženja na 0,00-1,31 m, da je mimoilaženje u danoj prometnoj situaciji bilo moguće: a) - samo uz zaustavljanje vozila iz suprotnog smjera i njegovog djelomičnog prelaska na svoju desnu bankinu i b) - u vožnji oba vozila, ali sa smanjenom brzinom vožnje, da u noćnim uvjetima koji su vladali kritične zgode tužitelj je iz svojeg vozila mogao uočiti kratka svjetla i gabarite kamiona, te (moguće) oznake proširenja (na 5.2 m ukupno) niskopodne prikolice, ali nije mogao vidjeti bočno istaknuti (za 20 cm) dio izvanrednog tereta sa kojim se u konačnici odvijao u kontakt, da se kritične zgode mimoilaženje odvijalo bliže predlošku 10. a) mišljenja i da je bilo moguće uz držanje vozila tužitelja desnim bokom uz desni rub kolnika i znatno smanjenom brzinom vožnje, ili čak zaustavljanjem, da se spreg vozila sa izvanrednim teretom u času sudara usmjeravao prema sebi desnom rubu kolnika, što znači da se prethodno svojim lijevim bokom tereta nalazio, nešto dublje na lijevoj polovini kolnika nego u času sudara, te smatra da se izvanredni tereti takvih dimenzija kao što je bio izvanredni teret kritične zgode zbog sigurnosti uopće ne bi trebali obavljati noću, a pogotovo ne tako da bočno i istaknuti i u mimoilaženju najopasniji dijelovi tereta (i u uvjetima danjeg svjetla) budu neosvijetljeni i neobilježeni.
6. Stalni sudski vještaka za cestovni promet, procjenitelj za cestovna vozila i opće strojarstvo Makovec Aleksandra, dipl. ing. strojarstva u svojem iskazu (list 170-172 spisa) naveo je da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 20.12.2024. g., a na opsežne primjedbe odgovorio je da ne zna po čemu je tuženik zaključio da policija očevid nije napravila na ispravan način, a za analizu same nesreće da nije koristio samo polje rasapa krhotina nego i masu drugih podataka koje su u ekspertizi navedeni, da zona mjesta kontakta u poprečnom smislu nije određena po rasapu krhotina nego na drugi način kako je to u nalazu detaljno obrazloženo i u pripadajućoj skici prikazano, da izračunom brzine vozila tužitelja je provjeravao koliko je njegov navod o brzini vožnje vjerodostojan, da nije određivao brzinu jer se ona točno i ne može odrediti, da je konstatirao da je brzina vozila u času sudara koju on navodi moguća, a to je 50 do 55 km/sat, da dozvoljava da je ona mogla biti i veća od toga, jer nije poznato pod kojim usporenjem se vozilo zaustavljalo budući nije bilo vidljivih tragova kočenja, a također da je teško procijeniti vrijeme trajanja šoka ili stresa kod tužitelja koji je nastupio u času kontakta između vozila i prepreke u vidu posebnog tereta, da je produžio vrijeme reakcije kod tužitelja sa uobičajenih 0,9 sekundi na 1,2 sekunde, da pri tome bi ovih 0,3 sekunde trebalo predstavljati efekt iznenađenja, odnosno prepoznavanja prepreke o kojoj se radi, da se takvo vrijeme uračunava kada se vozač susreće s neočekivanom preprekom, da u ovom primjeru do reakcije je došlo nakon što se vozilo već sudarilo sa preprekom iz suprotnog smjera pa je uslijed naprijed navedenog stresa i šoka to vrijeme reakcije moglo biti samo duže od onoga sa kojim je računao, a ne kraće od toga, da proces vožnje od kretanja vozila u susret prepreci pa do konačnog položaja nakon sudara nije kontinuirani proces nego ima prekid do kojega dolazi u času sudara, da u tom času sve postavke vremena usporenja se mijenjaju i to treba uzeti u obzir, ispravno je da rasap krhotina od mjesta sudara bi prvenstveno trebao biti u jednom smjeru i to u smjeru u kojem se kretalo vozilo tužitelja, to je zbog toga jer su praktično sve krhotine otpale sa toga vozila, a one da nisu otpale samo u času sudara, nego su otpadale i tijekom vožnje nakon sudara do konačnog položaja, da krhotine koje bi potjecale sa specijalnog tereta, a koje bi se mogle protezati u suprotnom smjeru, uopće nije bilo, da mogućnost mimoilaženja proizlazi iz širinskih gabarita vozila, tereta i kompozicije tegljača sa specijalnim teretom s jedne strane i širine kolnika sa druge strane, da je taj prostorni raspored vozila prikazao na pripadajućoj skici i da se tamo vidi da su moguća dva krajnja položaja teretne kompozicije, jedan je da su desni kotači teretne kompozicije na desnom rubu kolnika i tada se dobiva najširi prostor za mimoilaženje, a drugi da je vanjski gabarit specijalnog tereta iznad desnog ruba kolnika i tada se dobije minimalni prostor za mimoilaženje od 1,7 metara, da prostor za mimoilaženje uopće nije procjenjivan na temelju rasapa krhotina, da taj slobodni razmak za mimoilaženje je u principu bio dovoljan za osobno vozilo tužitelja premda je teret u oba slučaja prelazio preko sredine kolnika i da u nalazu navodi kako je to mimoilaženje bilo moguće, da nije sporno da je tužitelj morao uočiti količinu specijalnog tereta iz suprotnog smjera koja se sastojala od policijskog vozila, vozila pratnje i kompozicije specijalnog tereta te da je tome mogao prilagoditi način svoje vožnje, što je on u izvjesnoj mjeri i učinio, to stoga jer je dozvoljena brzina u zoni mjesta nesreće određena prometnom signalizacijom i ona iznosi 80 km/sat, da je stvar ocjene suda da li je tužitelj mogao učiniti i nešto više, međutim vozeći se točno onako kako se kritične zgode vozio tužitelj bi se mimoišao sa tim specijalnim teretom bez kontakta da se taj teret nalazio u onim osvjetljenim gabaritima ali osim toga postojao je i dio tereta izvan tih osvijetljenih gabarita kojega tužitelj naprosto nije mogao vidjeti i sa kojim je zapravo došlo do kontakta, primjedba da je brzina vožnje vozila tužitelja mogla biti već od one koju je tužitelj naveo, navodi da je mogla biti veća, da ako računamo isto vrijeme reakcije od 1,2 sekunde ali ovaj puta usporenje kočenja od 5,0 m/sek2, što je najveće usporenje kod kojega se sigurno ne pojavljuju vidljivi tragovi kočenja onda se dobije brzina vožnje od oko 67 km/sat, a da je i ta brzina opet manja od dozvoljene brzine na toj dionici puta, na pitanje da li je alkoholiziranost tužitelja mogla biti razlog zakašnjele reakcije tužitelja i njegove pogrešne procjene konkretne prometne situacije odgovara da nije toksikolog i da se u pravilu ne izjašnjava o utjecaju alkoholiziranosti na ponašanje vozača, premda iz vlastitog iskustva u vještačenjima zna da alkohol i u najmanjoj koncentraciji odmaže u vozačkim sposobnostima vozača a nikad ne pomaže, na pitanje da li postoje kakvi dokazi da bi teretno vozilo sa teretom skretalo u lijevo, odgovara da takvih dokaza u materijalima iz spisa nije našao, da je napisao da je ono moguće u času kontakta pod vrlo malim kutom skretanja u desno, da zbog gabarita specijalnog tereta teretna kompozicija se morala kretati dublje na lijevu polovicu kolnika kako dio specijalnog tereta koji se nalazi u desno od desnog kotača vozila ne bi u vožnji nailazilo na prepreke koje se nalaze na bankini kao što su prometni znakovi, metalne ograde i sl., te smatra da je u situaciji kad je to bilo moguće kompozicija s specijalnim teretom se kretala tako da desni gabarit tereta bude iznad desnog ruba kolnika, a u slučaju mimoilaženja s vozilom iz suprotnog smjera se pomicala prema sebi desnom rubu kolnika kako bi povećala prostor za mimoilaženje, na pitanje da li su postojali uvjeti za mimoilaženje vozila bez da jedno ili oba vozila silaze na bankinu odgovara da su postojali i u skici koju je kao privitak napravio je to prikazano, to je pozicija teretne kompozicije takva da njegovi desni kotači budu uz njegov desni rub kolnika, ali u tome slučaju je van gabaritni teret iznad desne bankine, on ne vozi po njoj ali se kreće iznad nje, na pitanje da li je uočavanje ovako signalizirane kolone kao u predmetnom slučaju trebalo biti pred upozorenje tužitelju na moguću opasnost i očekivanje van gabaritnog tereta odgovara da je tužitelj morao vidjeti da dolazi u susret koloni vozila sa specijalnim teretom jer je ona bila dobro signalizirana osim onog dijela specijalnog tereta koji je bio van označenih gabarita toga tereta, da u spisu nije našao podatke o tome da je vozilo pratnje koje se kretalo ispred specijalnog tereta posebno signaliziralo tužitelju da smanji brzinu ili da eventualno stane što su sve radnje koje se znaju događati dok se prevoze takvi van gabaritni tereti, da glede vozača teretne kompozicije sa specijalnim teretom može reći da je i on dužan obratiti pažnju na vozila koja dolaze iz suprotnog smjera i tome prilagoditi način svojeg kretanja, uz napomenu da su njegove manevarske mogućnosti bočnog pomaka mnogo manje, u ovom slučaju da je čak i naveo mogućnost da je on "šetao" tom svojom stranom kolnika od vožnje desnim kotačima po samom rubu kolnika pa prema sredini kolnika i natrag ovisno o tome da li se je ili nije mimoilazio sa vozilima iz suprotnog smjera, ali uza sve to da je glavni problem u tome što bočno najistureniji predmet specijalnog teretu uopće nije bio označen niti aktivnom niti pasivnom signalizacijom, nego je dapače bio sakriven svjetlosnim zastorom koja su činili svjetla na tegljaču ispred samog tereta, na pitanje da li je uzeo u obzir da je teretno vozilo do mjesta štetnog događaja prešlo 20 km te da na tom putu nije bilo nikakvih incidentnih situacija odgovara da je tu činjenicu uzeo na znanje ali da ona za samu analizu prometne nesreće ništa ne znači.
6.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, procjenitelja za cestovna vozila i opće strojarstvo Makovec Aleksandra, dipl. ing. strojarstva (list 146-153 spisa) i iskaz stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, procjenitelja za cestovna vozila i opće strojarstvo Makovec Aleksandra, dipl. ing. strojarstva (list 170-172 spisa) jer je prema ocjeni i utvrđenju suda nalaz i mišljenje i iskaz su dan zaista opširno, uvjerljivo, objektivno, stručno, savjesno i prema pravilima struke, time da prigovore II. tuženika sud nije prihvatio kao osnovane, jer su isti prema utvrđenju suda neargumentirani.
7. Uvidom u nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 28.4.2025. g. (list 194-197 spisa) sud je utvrdio da je vještačenjem utvrđen stupanj alkoholiziranosti tužitelja na temelju utvrđenog alkotestiranja, te utjecaj na fizičke, psihološke i psihomotorne funkcije organizma, kao i sposobnost upravljanja motornim vozilo, da je Centar uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdio da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog automobila, da se prometna nezgoda dogodila dana 10.2.2019. godine oko 20,50 sati, da tužitelj prihvaća ispitivanje i ne poriče rezultate ispitivanja, po vlastitoj izjavi da je konzumirao alkoholno piće i to 1 pivo 0,5 L, zadnja konzumacija oko 20,55 sati, da je alkotestiranjem alkometrom marke Dräger izmjerena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi (izdahnutog zraka) 0,86 g/kg (0,76 g/kg umanjeno za granicu dopuštene pogreške od 0,1 g/kg) u 21,17 sati 10.2 2019. godine i da je između događaja i alkotestiranja prošlo 27 minuta, da stupanj alkoholiziranosti za trenutak događaja ne može se utvrditi isključivo samo na temelju rezultata alkotestiranja nego se pri izračunu koriste drugi podaci iz dokumentacije, da očitanje koncentracije alkohola u krvi (izdahnutom zraku) metodom alkotestiranja ne pokazuje da li se alkohol u tom trenutku nalazio u fazi resorpcije ili je već prešao u fazu definitivne eliminacije iz organizma, što bi omogućilo odabir i korištenje jedne ili više metoda izračuna za koncentraciju alkohola u krvi za sam trenutak događaja, da iz dostupnih podataka proizlazi nekoliko mogućnosti i to: 1) ukoliko je imenovani prestao piti neko vrijeme prije događaja, moguće je da je u trenutku događaja alkohol već prešao u fazu eliminacije iz organizma što omogućuje korištenje metode retrogradnog proračuna, da u tom slučaju bi koncentracija apsolutnog alkohola u krvi iznosila najmanje 0,81 g/kg, što znači da je bio pripit i relativno nesposoban za sigurnu vožnju, da je evidentno da je imenovani konzumirao više piva prije zadnje konzumacije nego što je naveo, da iz izračuna temeljenog na konkretno izmjerenoj vrijednosti alkometrom i izjavi imenovanog o jednom pivu (standardna piva npr. Ožujsko, Becks, Karlovačko, Stella Artois i druga sadrže volumni udio alkohola 5 %) proizašlo bi da bi uz prosječnu tjelesnu masu od 80 kg imenovani bio trijezan uz koncentraciju oko 0,3 g/kg, što se evidentno razlikuje od egzaktno izmjerenog i 2) ukoliko je poslije događaja, a prije alkotestiranja u krvotok naknadno ušao ostatak neresorbiranog alkohola, koncentracija u krvi mogla je biti nešto manja, no još uvijek u kategoriji pripitosti, ovisno o tjelesnoj masi i konstituciji, te količini pića koje je tik pred odlazak na vožnju konzumirao, da u svakom slučaju alkohol je u trenutku događaja iznosio više od 0,5 g/kg, što znači da imenovani nije bio u trijeznom stanju, nego u stanju pripitosti, da alkohol kao depresor središnjeg živčanog sustava djeluje na organizam uzrokujući promjene tjelesnih (senzoričke i motoričke), psihičkih i psihomotoričkih funkcija (emotivne, intelektualne, kognitivne, odlučivanje i provođenje odluka), da već kod 0,30-0,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi prema kliničkim istraživanjima utvrđeni su diskretni simptomi alkoholiziranosti u vidu smanjenja sposobnosti pri testovima percepcije i efikasnosti motorike, da u stanju pripitosti osoba je euforična i pretjerane samouvjerenosti, poremećaja pažnje, realnog sagledavanja situacije, smanjenja kritičnosti i mogućnosti ispravne procjene no u vrlo blagom obliku, da kod većine ljudi pritom dolazi do precjenjivanja vlastitih sposobnosti, a rasle neutemeljeno samopouzdanje, da negativan utjecaj alkohola na vozačke sposobnosti uslijed usporenja prijenosa impulsa kroz živčana vlakna, na optičkim neuronima očituje se smanjenom oštrinom vida, smanjenom sposobnošću dubinskog vida, slabijim uočavanjem udaljenosti između predmeta i predmeta u pokretu, otežanom fiksacijom na predmet zbog nistagmusa (nehotični pokreti očiju), akomodacija na svjetlost i tamu i prenošenje svjetlosnih impulsa očnim živcem usporeno je, pa slike postaju mutne, neoštre, slabijeg intenziteta boje, vidno polje (vidni kut) je sužen pa vozač prekasno uočava detalje prometnice pred sobom, objekte u pokretu i one pored središnje linije vožnje i ostale promjene u vožnji, da zbog navedenih senzoričkih, motoričkih i psihomotoričkih promjena produženo je tzv. "reakcijsko vrijeme ili psihička sekunda", to znači da od opažanja stvarne situacije i opasnosti na cesti, shvaćanja i razumijevanja detalja percipiranih podataka, ispravne i pravodobne odluke o promjeni u toku vožnje i konačnog izvršenja odgovarajućeg postupka za korekciju u vožnji protekne daleko više vremena nego kod trijeznog stanja, što rezultira eventualnom prometnom nezgodom, da je vozač sklon krivim procjenama stanja na kolniku i donošenju neadekvatnih odluka, spreman je riskirati i tamo gdje bi u trijeznom stanju bio oprezan i razborit, da zbog neprimjerenog osjećaja sigurnosti zanemaruje odgovorno vozačko ponašanje čineći radnje koje nisu primjerene vožnji i zbog svraćanja pažnje ne zamjećuje i ne reagira kako zahtijeva prometna situacija, da prosječno reakcijsko vrijeme za trijezna vozača iznosi oko 0,75 sekundi, a kod vozača pod utjecajem alkohola od 1,5 i više sekundi, da intenzitet promjena u direktnoj je korelaciji s koncentracijom alkohola u krvi, da pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 0,50-0,81 g/kg (kategorizacija alkoholiziranosti od 0,50-1 g/kg) vozač je pripit i njegove vozačke sposobnosti su smanjene, ali ne bitno, da vjerojatnost nastanka prometne nezgode s posljedicom materijalne štete je gotovo 2 puta veća nego da je vozač u trijeznom stanju, da prema kliničkim istraživanjima osobe s koncentracijom od 1,30 g /kg apsolutnog alkohola u krvi i višom su apsolutno nesposobne za sigurnu vožnju motornim vozilom, to znači da se kod svakog takvog vozača mogu registrirati neke od promjena vozačkih sposobnosti, s toksikološke strane se očituje o specifičnim i karakterističnim promjenama na temelju prosječnih kliničkih opažanja ponašanja većine vozača pri tom stupnju alkoholiziranosti, da to znači da je moguće da je stupanj alkoholiziranosti utjecao na promjenu vozačkih sposobnosti imenovanog i mogao je doprinijeti okolnostima nastanka prometne nezgode zbog utjecaja na opažajne, kognitivne i motoričke performanse, kao i na psihološku komponentu opuštajućeg i euforičnog utjecaja alkohola koji stvara neutemeljeni osjećaj sigurnosti i zanemarivanje potencijalne opasnosti, da te promjene vozačkih sposobnosti ne moraju biti pri konkretnoj alkoholiziranosti prisutne niti obligatno ključni ili jedini faktor uzročno-
-posljedične povezanosti s nezgodom, da vrednovanje uloge alkohola u vozačkim performansama može se donijeti u cjelokupnom sagledavanju prometne situacije uspoređujući ostale okolnosti događaja i druge potencijalne faktore npr. preglednost i stanje prometnice, nepredviđene okolnosti, i/ili druge okolnosti koje ne ulaze u sagledavanje sa strane toksikologije, da ukoliko potencijalno postoje drugi razlozi u tom se kontekstu vrednovanje alkoholiziranosti konsolidira s očitovanjem drugih vještaka, pogotovo vještaka prometne struke.
7.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 28.4.2025. g. (list 194-197 spisa) jer su prema ocjeni i utvrđenju suda nalaz i mišljenje dani opširno, uvjerljivo, objektivno, stručno, savjesno i prema pravilima struke.
8. Uvidom u spis Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu broj: R1-94/2019 sud je utvrdio da je predlagatelj ŠL (u ovom predmetu tužitelj) podnio prijedlog za osiguranje dokaza radi provođenja vještačenja na okolnost utvrđenja opsega oštećenja vozila, visine štete /totalne štete kao i umanjenja vrijednosti istog vozila reg. oznake [registarska oznaka], da je Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu donio rješenje poslovni broj: 25 R1-94/2019-2 dana 5.9.2019. godine kojim je odredio očevid na licu mjesta u [adresa], radi osiguranja dokaza povodom prometne nesreće koja se dogodila dana 10. veljače 2019. godine, oko 20,50 sati u [adresa], uz sudjelovanje prometno-tehničkog vještaka Stanka Divjaka, prof., na okolnost utvrđenje opsega oštećenja vozila predlagatelja reg. oznake [registarska oznaka], marke Seat Cordoba, proizveden 2004. godine, visine štete/totalne štete te umanjenje vrijednosti vozila, da je stalni sudski vještak za cestovni promet i motorna vozila Stanko Divjak, prof., izradio dana 25.9.2019 godine nalaz i mišljenje
- visina štete (na listu list 34-39 spisa broj R1-94/2019) u kojem navodi da je na osnovi rješenja suda poslovni broj: 25 R1-94/2019-2 od dana 5.9.2019. nakon prouke spisa i obavljenog pregleda vozila u dvorištu predlagatelja/tužitelja utvrdio da se radi o osobnom vozilu, reg. oznake [registarska oznaka], odjavljen 11.4.2019. g., marka SEAT, tip Cordoba, model 1.9 TDI, boja siva s efektom, broj šasije [broj šasije], oblike karoserije zatvoreni, proizvođač SEAT, Španjolska, godina proizvodnje 2004., vrsta motora diesel, snaga motora 74 Kw, radni obujam motora 1896 cm3, prva reg. 11/2005., prijeđeno km 216.473 km (9.2.2019.), najveća snaga motora 74 kW/4000 min, najveći okretni moment motora 240 Nm/1800 min, raspored i broj cilindra R4, prednabijanje turbo punjač, vrsta mjenjača manuelni, broj brzina 5, vrsta pogona prednji, međuosovinski razmak 2460 mm, duljina 4280 mm, širina 1698 mm, visina 1441 mm, masa 1263 kg, najveća dopuštena masa 1683 kg, spremnik goriva 45 l, obujam prtljažnjaka min/max-4851/1140 l, dimenzije prednjih guma 185/60 R14 H, dimenzije stražnjih guma 185/R14H, ubrzanje (0-100 km/h) 11,1 s, najveća brzina 192 km/h, prosječna potrošnja goriva u gradu 6,4 l/100 km, prosječna potrošnja goriva na otvorenom 4 l/100 km, prosječna potrošnja goriva 4,9 l/100 km, prosječna emisija CO2 132 g/km, eko norma EURO IV, da je prema podacima vozilo oštećeno u prometnoj nesreći dana 10.2.2019. g., na način da je vozilo sudjelovalo u sudaru s prikolicom vučnog vozila, da je vozilo teško oštećeno, na način da je potpuno uništen cijeli lijevi bočni dio: blatobran, oba vrata, stakla, far, poklopac motora, krov..., da je vozilo u toj mjeri uništeno da se šteta jedino može procijeniti kao totalna, da cijena takvog novog vozila iznosi 108.374 kn, da nakon 10 godina vrijednost pada na 20 % cijene novoga, tj. na 21.675 kn, da je vozilo u vrijeme nesreće bilo staro oko 13 godina i 4 mjeseca, pa se sukcesivnim odbijanjem dolazi do vrijednosti od 15.400 kn, da vozilo ima prosječan broj kilometara, da je tržišna vrijednost takvih vozila veća, tj. procjenjuje ga na iznos oko 22.000 kn, a da bi se dobila visina totalne štete, da je potrebno još od toga odbiti visinu spašenog dijela, koju procjenjuje prema izračunu (list 36 spisa broj R1-94/2019), te da je ukupno spašeni dio oko 19,5 % i da je visina štete u iznosu od 17.710 kn.
8.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Stanka Divjaka, prof., danog u ovosudnom predmetu osiguranja dokaza broj: R1-94/2019, jer je prema ocjeni i utvrđenju suda nalaz i mišljenje dan opširno, uvjerljivo, objektivno, stručno, savjesno i prema pravilima struke.
9. Svjedok ĆL u svojem iskazu (list 71-72 spisa) naveo je da se sjeća predmetnog događaja, da je bio prijevoz izvanrednog tereta na relaciji Ivanec prema autocesti A4 Zagreb-
-Goričan, da je dobio obavijest da se dogodila prometna nesreća koji kilometar prije ulaska na autoput, a na državnoj cesti D2, da je prilikom očevida utvrđeno da je nastala materijalna šteta, da nije bilo ozlijeđenih osoba, da su vozače teretnog i osobnog vozila alkotestirali, da je utvrđeno da je vozač osobnog automobila bio pod utjecajem alkohola, da je sve to evidentirano u zapisniku s očevida, da je vozaču osobnog vozila oduzeta vozačka dozvola, da je vozač teretnog vozila bio negativan na alkotest, da je provjerena dokumentacija koja se odnosi na prijevoz tereta i da je tu utvrđena nepravilnost, da je utvrđeno da je dozvola izdana za manju širinu od one koja je utvrđena prilikom očevida, da je prijava išla prema vozaču teretnog vozila i firmi za prijevoz tereta, da je vozač osobnog vozila prijavljen zbog upravljanja pod utjecajem alkohola, da je prilikom očevida izrađen situacijski plan u mjerilu kao i fotodokumentacija, da je ispred i iza vozila koje je vozilo teret bila uključena rotacija, ali da sa strane, odnosno širina nije bila propisno obilježena, da je ispred teretnog vozila koje je vozilo teret bilo policijsko vozilo kao pratnja sa dva policijska službenika, da se više ne sjeća da li je bilo kakvo vozilo i iza teretnog vozila, da je uobičajeno da se iza teretnog vozila nalazi vozilo pratnje ali da se više ne sjeća da li je bilo ili ne.
10. Svjedok ČL, u svojem iskazu (list 72 spisa) navela je sa kolegom O službenim vozilom pratila teretno vozilo koje je prevozilo teret, da su bili ispred vozila i imali uključena rotacijska svjetla, da je rotacijska svjetla imalo uključeno i teretno vozilo, da se više ne sjeća da li je bilo još koje vozilo u pratnji iza teretnog vozila, da im je u susret dolazilo vozilo koje je udarilo u teret teretnog vozila koje je bilo iza njih, da su se nakon toga zaustavili i pozvali ekipu za uviđaj i prisustvovali uviđaju do završetka, da su se po završetku vratili u PP Ivanec, da je teret išao iz Ivanca i da je iz Ivanca bila pratnja, da je više vozila prolazilo kraj njihovog vozila i vozila koje je vozilo teret, da je pratnja bila iz Ivanca u smjeru autoputa i da na cijelom putu do mjesta nezgode nikakvih problema nije bilo, da ne može odgovoriti da li je predmet koji se nalazio na teretnom vozilu prelazio preko središnje linije ceste.
11. Svjedok UL u svojem iskazu (list 71-72 spisa) naveo je da je bio u pratnji teretnog vozila iz Ivanca i da je pratnja trebala biti do naplatnih kućica autoputa Goričan - Zagreb, da je pratnja bila od Ivanca sa policijskim vozilom i dva službena vozila za pratnju, da je policijsko vozilo imalo uključena plava rotacijska svjetla, dok su ostala vozila imala žuta, da nije siguran ali da misli da je i teretno vozilo imalo uključena rotacijska žuta svjetla, da je ruta puta bila od Ivanca prema Vidovcu, u Gojancu da se skrenulo desno na semaforu po varaždinskoj zaobilaznici prema naplatnim kučicama, da je promet bio normalan tu misli da su kraj njih prolazili automobili, autobusi i druga vozila, da cesta po kojoj su se kretali je širine 6 m time da svaki trak ima 3 m, da je policijsko vozilo bili prvo, da je iza njega bilo drugo tehničko vozilo, pa teretno vozilo i iza teretnog vozila ponovo tehničko vozilo, da su vozila bila pod rotacijskim svjetlima, policijsko plavo, a ostala vozila pod žutim svjetlom, da prije nego što se krenulo na put da je izvršeno određeno mjerenje da li širina tereta odgovara papirima koji su bili za taj teret, da se radilo o velikom teretu oblika velikog bubnja, te da je bilo nemoguće točno sve izmjeriti, ali otprilike da su dimenzije zadovoljavale onim papirima koji su bili popratni za teret, da kad bi se utvrdilo da ne odgovara veličina tereta papirima koji su za taj teret tada ne bi došlo do vožnje toga tereta, da se mjerenje vrši adekvatnim mjernim instrumentima, da je prema utvrđenom stanju bilo sve u redu kao i sa vozilima koja su bila kao pratnja, a također i sa svjetlosnom signalizacijom koju su imala vozila i teretno vozilo, da nema posebnih saznanja tko odgovara za veličinu tereta u prijevozu, da smatra da je vozač osoba koja taj teret vozi od točke A do točke B, a da onaj čiji se teret vozi traži dozvolu i ostale papire za prijevoz tog tereta.
12. Svjedok ML u svojem iskazu (list 75 spisa) naveo je da da ga je tužitelj kod kružnog toka u Turčinu pokupio i vraćao kući u [adresa], da su se vraćali po varaždinskoj obilaznici prema [adresa], da je bio mrak i da je dio obilaznice neosvijetljen, da je vidio da im u susret dolazi neki konvoj jer je naprijed bio policijski auta, te je bio neki auto iza njega, da je tužitelj usporio, da su ih već svi automobili prošli, da je kamion prolazio te su u jednom trenutku čuli udarac u lijevu stranu auta, odnosno stranu vozača, da su ostali na cesti i pol na travi i čekali, da kad je izašao iz vozila da je vidio da je konvoj stao i nakon 15 do 20 minuta se pojavila policija koja je odradila uviđaj, da tužitelja nije mogao upaliti vozilo i da su pozvali HAK, da je kamion bio označeni ali da teret nije bio označeni i da je bio događaj po danu na tom dijelu ceste gdje se to dogodilo da ne bi mogli izbjeći to što se dogodilo, da je policijsko vozilo imalo upaljena plava rotirajuća svjetla, da vozilo koje je bilo iza policijskog je imalo žuta rotirajuća svjetla i po tome je zaključio da je neki teret koji se vozi, da se više ne sjeća da li je bilo još koje vozilo i da li su na tom vozilu bila kakva posebna svjetla, da su u konvoju bila tri vozila dva ispred kamiona i kamion, a da li je bilo neko vozilo iza kamiona da se ne sjeća, da na mjestu udara ne postoji zaustavna traka, da on kao suvozač nije vidio teret koji im je dolazio u susret, da je vozilo koje je vozilo teret prelazilo središnju crtu, da je tužitelj vozio krajnjom desnom stranom, da kada su primijetili konvoj sa svjetlima da je tužitelje usporio vozilo i vozili su polako i čekali da konvoj prođe, da je rekao tužitelju da malo uspori i da se potegnemo u desno što je on i učinio, da koliko mu je poznato da je tužitelj popio jedno pivo i onda je također popio jedno pivo, da ga nije nitko alkotestirao prilikom uviđaja, da prilikom mimoilaženje nisu vozili brzo i da su osjetili udarac te da su stali a da je stao i konvoj, te da da nitko od njih nije bio ozlijeđen, te je posebno naveo da teret nije bio osvjetljen i iz tog razloga ga nije ni vidio.
13. Tužitelj ŠL u svojem iskazu (list 75-76 spisa) naveo je da ga je JL zamolio da ga pokupi na benzinskoj pumpi u Turčinu što je i učinio i da su krenuli prema kući u [adresa] gdje JL stanuje, da su se vraćali kući varaždinskom zaobilaznicom i nakon nekog vremena su ugledali prvo policijsko vozilo, a zatim i specijalno vozilo sa žutim rotirajućim svjetlima, da je nakon toga ugledao i kamion koji je imao žuta rotirajuća svjetla iznad kabine, da je zaključio da se radi o nekom posebnom teretu te da je dosta smanjio brzinu vozila i pomaknuo se u desnu stranu, da na tom dijelu nema zaustavne trake, ni biciklističke ni pješačke staze, da kada je prošao kamion i prikolica kraj njega da je uslijedio udar, da se auto ugasio i da su stakla bila slomljena i to sve po lijevoj strani, da su nakon toga izašli iz auta i čekali policiju, da je policija uskoro stigla i obavila uviđaj, da je kolona sa teretom stala kilometar - dva dalje, da je nakon obavljenog uviđaja čekao vučnu službu koja je odvezla auto, da je popio jednu pivu sa ML onda kad ga je pokupio, da prema saznanju da ga je udario teret koji je bio na prikolici od kamiona, da to nije vidio ali da je kasnije saznao, misli da je kamion sa kotačima bio na crti, da je odgovarao u prekršajnom postupku radi alkohola i dobio zabranu na mjesec dana i novčanu kaznu, da je to bila odluka nakon žalbe koju je uložio na prvu kaznu.
14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka ĆL SL, ČL i UL, jer su prema utvrđenju suda dani objektivno i kao svjedoci nisu zainteresirani za ishod ovog postupka, time da je ĆL, kao policijski službenik, obavio očevid prometne nesreće, dok su ČL i H UL, kao policajci, sudjelovali u pratnji teretnog vozila.
15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka VL i tužitelja HL kao istinitim i objektivnim glede samog nastanka štetnog događaj, jer se njihov iskaz podudara sa policijskim izvješćem i nalazom prometnog vještaka glede dijela tereta koji nije bio obilježen i koji je bio izvan gabarita izvanrednog prijevoza.(list 75-76 spisa).
16. Sud nije u prihvatio iskaz svjedoka RL, vozača teretnog vozila, u dijelu u kojem navodi da je teret bio, bez obzira što je bio većih dimenzija od deklaracije, propisno označen, jer je njihov iskaz u suprotnosti sa policijskim izvješćem i nalazom prometnog vještaka glede dijela tereta koji nije bio obilježen i koji je bio izvan gabarita izvanrednog prijevoza.
17. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/ 23, dalje - ZOOP) u članku 22. stavak 7. navodi da ako je šteta nastala od vučnog ili priključnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu ili ako je šteta nastala tijekom vožnje nakon odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici obaju vozila, pa oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguratelju vučnog vozila ili osiguratelju priključnog vozila.
18. Za sud nije sporno da je tužitelj u nesreći koja se dogodila dana 10.2.2019. godine pretrpio štetu na svojem vozilu i da su tuženici solidarno odgovorni tužitelju naknaditi tu štetu.
19. Naime iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da spreg vozila sa izvanrednim teretom u normalnoj vožnji trebao bi se kretati tako da izvanredni teret svojim desnim gabaritom ne prelazi preko sebi desnog ruba kolnika i da u tom slučaju prostor za prolaz vozila iz suprotnog smjera iznosi cca 1,7 m bočnog razmaka sa vozilom tužitelja gotovo da ne bi niti bilo (pogotovo ako se uzme u obzir i položaj lijevog bočnog retrovizora na vozilu tužitelja - cca 10 cm van gabarita vozila), postojao bi preklop (samo prema retrovizoru) od nekoliko cm, da uglavnom, u takvom načinu vožnje sprega vozila sa izvanrednim teretom mimoilaženja sa vozilima iz suprotnog smjera bi bilo nemoguće pri kretanjem obadva vozila, i smatra da se spreg teretnih vozila prilikom mimoilaženja kretao tako da desni bok kamiona i niskopodne prikolice bude bliže ili na sebi desnom rubu kolnika, a da desni gabarit izvanrednog tereta bude iznad bankine, da je takav način vožnje omogućavao širinu od 3,15 m za prolaz vozila iz suprotnog smjera, a to da je dovoljno čak i za prolaz autobusa, da u konkretnom primjeru omogućivao bi bočni razmak kod mimoilaženja od cca 1,35 m, ali da se spreg teretnih vozila nije mogao cijelo vrijeme kretati na taj način budući da se na desnoj bankini nalaze prometni znakovi, metalne bočne ograde i slične prepreke za koje bi teret mogao zapinjati i zbog toga da se spreg teretnih vozila u situaciji kada je to promet dozvoljavao kretao tako da desni gabarit izvanrednog tereta bude iznad desnog ruba kolnika (uz slobodnu širinu od 1,7 m za vozila iz suprotnog smjera), a da se u slučaju mimoilaženja sa vozilima iz suprotnog smjera bočno pomicao tako da desni kotači sprega vozila dođu na, ili bliže desnom rubu kolnika, te da je tako bilo i kritične zgode, a na što ukazuje blago zakošenje sprega vozila prednji krajem sebi u lijevo u času kontakta, glede izgleda teretne kompozicije izvanrednog prijevoza sa pozicije tužitelja, da je tužitelj približavajući se mjestu sudara vidio prvo policijsko vozilo sa upaljenim plavim svjetlom, pa koju stotinu metara iza njega prateće vozilo obilježeno narančastim svjetlom (što je i tužitelj u svojem iskazu napomenuo), te još nekoliko desetina metara iza njega vučno vozilo sprega teretnih vozila sa upaljenim narančastim svjetlom, te da su se sva ta vozila kretala sa upaljenim kratkim svjetlima, budući je bila noć i iz toga se može zaključiti kako je tužitelj dovoljno rano bio upozoren da mu predstoji mimoilaženje sa nekim izvanrednim teretom, da mogućnost uočavanja gabarita izvanrednog tereta od strane tužitelja vozeći se ususret prednjem vozilu (kamion) sprega teretnih vozila tužitelj je vrlo jasno mogao vidjeti kratka svjetla kamiona i signalizaciju narančastog svjetla, a ono što slijedi iza kratkih svjetala kamiona nije mogao vidjeti sve do mimoilaženja vozila i još cca 1 sek iza toga, budući da (i kratka) svijetla vozila čine svojevrsnu svjetlosnu zavjesu koja sprečava da se uočava što se nalazi iza nje, time da je niskopodna prikolica imala svoje gabarite (širinu) obilježene, a što je vidljivo na slikama fotoelaborata br. 7-9, list 111 spisa, reflektirajućim plohama i aktivnim svjetlima, koje je tužitelj mogao uočiti bez obzira na smetnju kratkog svjetla kamiona (jer to su reflektirajući i aktivnim svjetlom obilježeni dijelovi), tima da istaknuti dio specijalnog tereta nije bio obilježen ni pasivnom niti aktivnom signalizacijom (prema zapisniku o očevidu), a što je također vidljivo i na slikama fotoelaborata br. 12-17, list 111-117 spisa, ta ga tužitelj nije mogao vidjeti prvenstveno zbog svjetlosnog zastora kratkih svjetala kamiona, zbog znatno manjeg zasljepljivanja označavajući svjetlom za obilježavanje gabarita niskopodne prikolice, zbog visinskog položaja tog dijela, budući snop kratkog svjetla prostor po visini ne osvjetljava jednako intenzivno - najbolja rasvjeta je pri tlu, a po visini se smanjuje, te su se tek po mimoilaženju prednjih krajeva vozila (kamiona i vozila tužitelja) stvorili uvjeti za normalnu vidljivost u uvjetima noćne vožnje, ali i to ne odmah, jer zasljepljenje u mimoilaženju s drugim vozilom (i sa kratkim svjetlom, a s dugim pogotovo) traje vremenski oko 1,0 sek, da uzme li se u obzir moguća brzina mimoilaženja u času sudara (20 m/sek) jasno je da je vozilo tužitelja do mjesta kontakta sa istaknutim dijelom izvanrednog tereta došlo za manje od 1,0 sek po izlasku iz svjetlosne zavjese, pa bi (a u naravi je tako i bilo) do kontakta došlo prije nego što je tužitelj prepreku uopće uočio, da sigurno mimoilaženje u situaciji kada je spreg teretnih vozila obzirom na širinu kolnika postavljen tako da je teret desnim gabaritom iznad desnog ruba kolnika bilo je moguće samo ako vozilo iz suprotnog smjera stane i desnim kotačima dijelom izađe na svoju desnu bankinu, da je mimoilaženje u vožnji bilo moguće samo u situacijama ako se spreg teretnih vozila kreće tako da desni gabarit tereta bude iznad bankine, jer je samo u takvim situacijama postojao prostor širine dovoljne za mimoilaženje, da je stoga je spreg teretnih vozila sa izvanrednim teretom morao "lavirati" po svojoj desnoj (i odgovarajućom dijelu lijeve) strani kolnika, da i u tom slučaju mimoilaženje bi trebalo obavljati pri znatno smanjenoj brzini vožnje. Nadalje, da se iz zapisnika o očevidu vidi da je pratnja prolazila, ali se ne navodi da li je ona i signalizirala vozilima iz suprotnog smjera da smanje brzinu ili ih čak pokušala zaustaviti, da dodatni faktor rizika je bilo prevoženje izvanrednog tereta noću i to još nedovoljno obilježenog, da bi se prevoženje tereta takvih gabarita trebalo obavljati prvenstveno danju, kada su uvjeti vidljivosti daleko bolji, a da se spreg vozila sa izvanrednim teretom u času sudara usmjeravao prema sebi desnom rubu kolnika, što znači da se prethodno svojim lijevim bokom tereta nalazio, nešto dublje na lijevoj polovini kolnika nego u času sudara.
20. Za sud i za stranke nije sporno da je alkotestiranjem alkometrom marke Dräger izmjerena tužitelju koncentracija apsolutnog alkohola u krvi (izdahnutog zraka) 0,86 g/kg (0,76 g/kg umanjeno za granicu dopuštene pogreške od 0,1 g/kg) u 21,17 sati 10.2 2019. godine i da je između događaja i alkotestiranja prošlo 27 minuta i da tužitelj nije bio u trijeznom stanju, nego stanju pripitosti, odnosno vozač je pripit i njegove vozačke sposobnosti su smanjene, ali ne bitno, da vjerojatnost nastanka prometne nezgode s posljedicom materijalne štete je gotovo 2 puta veća nego da je vozač u trijeznom stanju (prema nalazu i mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske), ali unatoč tome sud smatra, a imajući u vidu sve naprijed navedeno iz nalaza i mišljenja vještaka Makovec Aleksandra, da te promjene vozačkih sposobnosti ne moraju biti pri konkretnoj alkoholiziranosti prisutne niti obligatno ključni ili jedini faktor uzročno-
-posljedične povezanosti s nezgodom, te je sud našao utvrđenim da vrednovanje uloge alkohola kod tužitelja u vozačkim performansama sagledavajući cjelokupnu prometnu situaciju i uspoređujući ostale okolnosti samog konkretnog događaja i druge faktore (naprijed navedene) u ovom slučaju, iako postoji pripitost tužitelja, da to nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja.
21. Sud je tužitelju dosudio traženi iznos štete, 2.350,52 EUR, a prema nalazu i mišljenje stalnog sudskog vještaka Stanka Divjaka, prof. iz ovosudnog predmeta osiguranja dokaza broj: R1-94/2019, koji je u ovome predmetu po nalogu suda proveo vještačenja na okolnost utvrđenja opsega oštećenja vozila, visine štete /totalne štete kao i umanjenja vrijednosti vozila tužitelja.
22. Kako je na temelju provedenog dokaznog postupka, sud nedvojbeno utvrdio odgovornost tuženika za nastalu štetu na vozilu tužitelja, a pri tome imajući u vidu nalaze vještaka i visinu nastale štete tužitelju u štetnom događaju, sud je u usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i donio odluku kao u izreci presude temeljem odredbe članka 1045. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje – ZOO). Kako se radi o totalnoj šteti na automobilu tužitelja sud je sukladno članku 1089. stavak 2. ZOO donio odluku glede zatezne kamate kako je to navedeno u izreci presude.
23. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. ZOO.
24. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. – Odluka USRH, 84/08, 96/08. – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/1
- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), te je sud priznao i dosudio tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.441,68 EUR, a koji troškovi se odnose na troška sastava prijedloga za osiguranje dokaza po punom. u iznosu od 100,00 EUR, troška sastava tužbe po punom. u iznosu od 200,00 EUR, troška sastava podneska po punom. od 2.12.2020. g. u iznosu od 200,00 EUR, troška sastava podneska po punom. od 2.12.2020. g. u iznosu od 200,00 EUR, troška sastava podneska po punom. od 28.1.2019. g. u iznosu od 200,00 EUR, troška sastava podneska po punom. od dana 29.3.2024. g. u iznosu od 50,00 EUR, troška sastava podneska po punom. od 12.3.2020. g. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja na očevidu. po punom. dana 16.9.2019. g. u iznosu od 150,00 EUR, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 6.9.2021. g. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 8.11.2021. g. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 4.1.2022. g. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 19.4.2022. g. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 11.10.2024. g. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja na očevidu (R1-94/19) po punom. dana 9.12.2024. g. u iznosu od 150,00 EUR, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 27.3.2025. g. u iznosu od 200,00 EUR, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 5.5.2025. g. u iznosu od 200,00 EUR, PDV 25% u iznosu od 687,50 EUR (na iznos od 2.750,00 EUR), troška zahtjeva MUP po punom. od 24.7.2019. u iznosu od 50,00 EUR, troška predujma za očevid (R1-94/19) u iznosu od 425,62 EUR, troška predujma za očevid u iznosu od 7o9,47 EUR, troška pristojbe na prijedlog (R1-94/19) u iznosu od 26,54 EUR, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 69,94 EUR i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 69,94EUR, te troška biljega uz prijedlog za MUP u iznosu od 2,65 EUR,a koji troškovi su prema mišljenju suda bili nužni za vođenje ovog postupka i isti su odmjereni prema važećoj odvjetničkoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23).
25. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00,173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.
26. Napomena, fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK.
Ivanec, 10. lipnja 2025.
Sudac
Draženko Jakopović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ove Stalne službe pismeno u tri primjerka, a u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. Vedran Juričan, odvjetnik u Varaždinu
2. Odvjetničko društvo Hanžeković & partneri, odvjetnici u Zagrebu
3. Odvjetničko društvo Grgić & partneri, odvjetnici u Zagrebu
