REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-5121/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CH, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.) i dr. odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. lipnja 2023., broj: 6 Pp-5986/2023, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. CH, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. lipnja 2023., broj: 6 Pp-5986/2023, okr. CH je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji mu je utvrđena kazna zatvora 30 dana, te prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 47/90., 55/91., 29/94., 114/22. i 47/23.) za koji mu je utvrđena kazna zatvora 10 dana. Okrivljeniku je potom izrečena ukupna kazna zatvora 40 dana, u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme uhićenja od 20. do 21. lipnja 2024. kao dva dana zatvora. Na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona primijenjena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku šest mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu bude izrečena ista ili teža kazna. Nadalje je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 30,00 eura troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik po branitelju zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje odnosno da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da postoji priznanje okrivljenika za počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret.
5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (t. 2.) navodi: " Ispitan u postupku okrivljeni CH je izjavio da je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Da je točno da je navedene prigode na drg u ht ponovio psihičko nasilje u obitelji spram svoje majke EH tako što je istu stiskao za ruke i vikao"...ti ćeš u zatvor, daj mi ključ...", a radi se o ključu očevog stana. Zatim da joj je ključ uzeo iz ruke, a majka je vikala "u pomoć, pusti me, makni se od mene". Ona da je napravila galamu, a ništa joj nije radio, da bi troje nepoznatih ljudi i to dvije ženske i jedna muška osoba reagirali da bi im on rekao da neće u zatvor, da će čekati policiju, ali nikome nije rekao da će im se osvetiti, smatra da je ovo bila prepirka i nije bilo potrebe pozvati policiju.
5.1. Međutim, iz očitovanja okrivljenika o njegovoj krivnji te iz njegove obrane proizlazi drugačiji zaključak. Prvenstveno treba reći da je okrivljenik, prilikom očitovanja o krivnji, naveo da se „smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret“, dakle, nije jasno o kojem se prekršaju radi jer se okrivljenik izrazio u jednini, a radi se o dva prekršaja. Nadalje, prilikom njegovog okolnosnog očitovanja o krivnji ne proizlazi da okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret. Naime, on je u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji imao kontradiktornu obranu, prvo je naveo kako je svoju majku (žrtvu nasilja u ovom postupku) stiskao za ruke, da bi zatim naveo kako joj „ništa nije radio i „da je to bila prepirka i da nije bilo potrebe zvati policiju“, a prvostupanjski sud nije daljnjim ispitivanjem okrivljenika otklonio takve proturječnosti. Osim toga, okrivljenik nije iskazivao o posljedici uznemirenosti i povrede dostojanstva kod žrtve nasilja u obitelji, a radi se o konstitutivnom obilježju navedenog prekršaja. Nadalje, u odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljenik nije naveo kako se svađao ili vikao, a predmetni se prekršaj, kada je riječ o verbalnoj komunikaciji može počiniti samo svađom ili vikanjem, nego je naveo da je „rekao“, dakle, da se obraćao riječima predmetnim osobama. Stoga proizlazi da okrivljenik pred sudom nije priznao počinjenje prekršaja, a na temelju obrane okrivljenika temelji se odluka o njegovoj krivnji.
5.2. Slijedom naprijed iznijetog proizlazi da prvostupanjski sud provedene dokaze nije pravilno cijenio. Stoga je činjenično stanje, u smislu čl. 197. st. 3. Prekršajnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
6. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a u slučaju potrebe, provesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.
