Poslovni broj: Us I-250/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici iz Zagreba, Amruševa 8, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 4. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/24-02/664, URBROJ: 443-02-04-14-25-4 od 8. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 12. veljače 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/24-02/664, URBROJ: 443-02-04-14-25-4 od 8. siječnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako se u obrazloženju istog navodi kako je u provedbi inspekcijskog nadzora gradnje na lokaciji izvan građevinskog područja, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. odjela Šibenik obavljen očevid 5. lipnja 2024. te je u dokaznom postupku saslušan tužitelj LR kojim nadzorom da je utvrđeno kako je na spomenutoj čestici izgrađen građevina tlocrtne površine 100 m² (cca 16,5 x 6 m) koja se koristi protivno njenoj namjeni za turistički smještaj te da su južno od te građevine izrađene 3, a sjevernozapadno 4 montažne građevine (smještajni kapaciteti), odnosno ukupno 7 identičnih građevina kao i dva bazena od kojih je jedan tlocrtnih dimenzija cca 9,0 x 5,5 + 2,5 x 2,5 metara te drugi nepravilnog oblika tlocrtnih dimenzija cca 14,0 x 8,0 metara koje građevine su izgrađene bez izvršne građevinske dozvole. Tužitelj ističe da je pobijano rješenje nezakonito iz razloga kako slijedi. Pobijanim rješenjem naređuje se dakle tužitelju ČR kao investitoru uklanjanje 7 građevina navedenih u izreci rješenja te 2 bazena. Odredbom čl. 105. Zakona o državnom inspektoratu određeno je da su stranke u postupku inspekcijskog nadzora sudionici u gradnji, vlasnik građevine, vlasnik zemljišta na kojem se gradi ili je izgrađena građevina i nositelj drugih stvarnih prava na toj građevini odnosno zemljištu. U konkretnom slučaju građevinska inspekcija je na očevidu održanom na licu mjesta upoznata s činjenicom da tužitelj LR, iako u to vrijeme vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u omjeru 1/1 dijela, nije stvarni već samo knjižni vlasnik cijele nekretnine, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika prilikom održavanja očevida. Da je tome tako inspektorica je mogla utvrditi i neposrednim opažanjem s obzirom da se po sredini predmetne čestice nalazi betonski zid koji dijeli česticu na dva dijela, a isto tako i građevina od 100 m² za koju se navodi da se koristi za turistički smještaj se nalazi u vlasništvu i samostalnom posjedu tužitelja samo u jednoj polovini. Tužitelj je naime već prilikom provođenja nadzora obavijestio inspekciju da je isti samo formalno upisan kao vlasnik čitave k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Srima), s obzirom da polovina predmetne nekretnine pripada CR koji je ujedno i investitor gradnje 4 građevine (smještajna kapaciteta) tlocrtnih dimenzija 7,5 x 4,5 metara, etažnosti prizemlje, metalne konstrukcije, obložene knaufom, položene na betonskim temeljima samcima, ravnog krova, koje su izgrađene sjeverozapadno od građevine tlocrtne površine 100 m² kao i jednog bazena ukopanog u tlo nepravilnog oblika i tlocrtnih dimenzija cca 14,0 x 8,0 metara. Uvidom u dostavnu naredbu rješenja protiv kojeg se podnosi predmetna tužba razvidno je da je osporeno rješenje dostavljeno CR na znanje, što znači da je inspekcija prihvatila navode tužitelja o tome da je upravo ĐR vlasnik ½ dijela nekretnine te objekata izgrađenih na sjeverozapadnom dijelu čestice koja je od tužiteljevog dijela nekretnine omeđena visokim betonskim zidom, međutim unatoč navedenom istog nije naznačila kao investitora ili vlasnika odnosno stranku u upravnom postupku. Tužitelj je naknadno nakon provedenog očevida regulirao vlasničke odnose predmetne čestice sa njezinim stvarnim suvlasnikom tako što su tužitelj LR i ĐR sklopili dana 3. prosinca 2024. Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba dana 5. prosinca 2024. pod brojem OV-11732/24 te je isti proveden u zemljišnim knjigama pod brojem Z-21244/24. Dakle, u trenutku podnošenja predmetne tužbe nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je upisana kao suvlasništvo tužitelja TR i CR, svaki u ½ dijela. U obrazloženju pobijanog rješenja tuženik navodi da je tijekom upravnog postupka izvršen uvid u javnu aplikaciju Zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra (oss.uredjenazemlja.hr), međutim pri tom se ne navodi da bi i putem uvida u predmetnu aplikaciju bio vidljiv navedeni zid koji dijeli česticu po pola i koji ukazuje na različit posjedovni status nekretnine od onog koji je bio uknjižen u zemljišnim knjigama. S tim u vezi tužitelj dodatno napominje da osim što nije vlasnik ½ dijela nekretnine pa tako i navedenih objekata isti nije niti posjednik odnosno faktični vlasnik navedena 4 objekta te bazena nepravilnog oblika slijedom čega nije ni u mogućnosti izvršiti obvezu uklanjanja predmetnih objekata. Ovakva situacija stavlja tužitelja u poziciju da je dužan izvršiti nešto što nije u mogućnosti zbog čega mu prijeti moguće izricanje novčane kazne za neizvršenje rješenja kao i potencijalna tužba za štetu od drugog suvlasnika i kaznena prijava za kazneno djelo uništenja i oštećenja tuđe stvari ukoliko di doista pristupio uklanjanju objekata koji se nalaze u vlasništvu i posjedu CR ili ukoliko isti budu uklonjeni temeljem pobijanog rješenja koje glasi na tužitelja kao stranku/obveznika. Isto tako odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu određeno je da se inspekcijske odnosno druge mjere određene navedenim zakonom naređuju investitoru odnosno vlasniku građevine. S obzirom na navedeno, a unatoč tome što je tužitelj LR u trenutku nadzora bio upisan knjižnim vlasnikom čestice inspekcija je mogla utvrditi da isti nije investitor svih objekata koji se navode u rješenju i to kako neposrednim opažanjem prilikom izvršenog očevida tako i saslušanjem CR koji tijekom postupka nije ispitan. Razvidno je dakle da je tuženik tijekom upravnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice, pogrešno je primijenio materijalno pravo Zakona o gradnji te Zakona o državnom inspektoratu, a osim toga u obrazloženju rješenja nije dao jasne i potpune razloge za utvrđene činjenice. Imajući u vidu sve navedeno predmetno rješenje se ukazuje nezakonitim. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i naložiti mu da tužitelju naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 4. lipnja 2025., čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenice tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu, te dijelom uz dopis od 27. svibnja 2025.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da ga se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke te da se u svojstvu svjedoka sasluša CR, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, KLASA: UP/I-362-02/24-02/664, URBROJ: 443-02- 04-14-25-4 od 8. siječnja 2025., točkom 1. naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ovog rješenja ukloni: a) 7 građevina (smještajni kapaciteti), identičnih tlocrtnih dimenzija 7,5 x 4,5 m, etažnosti prizemlje, metalne konstrukcije obložene knaufom, položene na betonskim temeljima samcima, ravnog krova, od kojih su 3 izgrađene južno, a 4 su izgrađene sjeverozapadno od građevine koja se koristi za turistički smještaj i b) 2 bazena ukopana u tlo, od kojih je jedan bazen tlocrtnih dimenzija cca 9,0 x 5,5 + 2.5 x 2,5 m, a drugi bazen nepravilnog oblika unutar tlocrtnih dimenzija cca 14.0 x 8.0 m koje su građevine izgrađene bez izvršne građevinske dozvole na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, te izvršiti zbrinjavanje građevinskog otpada i zemljišta na kojem se nalaze građevine dovesti u uredno stanje, dok je točkama od 2. do 4. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim najprije je li tužitelj pravilno pasivno legitimiran na izvršenje činidbe koja mu je naređena osporenim rješenjem tuženika, te nadalje je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. , 117/21. i 67/23) propisano je da u rješenju kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana. Stavkom 3. istog članka propisano je da rješenjem kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavak 3. ovog Zakona.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

13.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetnih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potrebni akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu , koja činjenica nije ni prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

14.Glede temeljnih, a zapravo i jedinih tužbenih prigovora u kojima tužitelj osporava pasivnu legitimaciju na izvršenje činidbe koja mu je naređena osporenim rješenjem tuženika tvrdeći u bitnom da on ne bi bio investitor svih građevina s obzirom da polovina predmetne nekretnine pripada CR koji je ujedno i investitor gradnje 4 građevine (smještajna kapaciteta) tlocrtnih dimenzija 7,5 x 4,5 metara, etažnosti prizemlje, metalne konstrukcije, obložene knaufom, položene na betonskim temeljima samcima, ravnog krova, koje su izgrađene sjeverozapadno od građevine tlocrtne površine 100 m² kao i jednog bazena ukopanog u tlo nepravilnog oblika i tlocrtnih dimenzija cca 14,0 x 8,0 metara, s tim da je on u trenutku inspekcijskog nadzora bio upisani zemljišnoknjižni vlasnik čitave čestice, ali stvarno da je bio suvlasnik samo polovice predmetne čestice, što da je kasnije regulirao sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine s CR, koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Vesne Kelečić iz Zagreba dana 5. prosinca 2024. pod brojem OV-11732/24 te je isti proveden u zemljišnim knjigama pod brojem Z-21244/24, za kazati je kako ovaj sud predmetne prigovore ne nalazi osnovanim.

15.S prethodnim u vezi najprije je za naglasiti kako je naprijed citiranom odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23) propisano da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom. Uzimajući u obzir ovu odredbu, nedvojbeno je da se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom primarno naređuju investitoru, a tek ako se investitor ne može utvrditi tada vlasniku građevine, odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom. Međutim, sud nalazi da je tužitelj pravilno pasivno legitimiran na izvršenje činidbe koja mu je naređena osporenim rješenjem tuženika, to pak stoga što je iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 362-02/24- 04/1264, URBROJ: 443-02-03-21-24-2 od 5. lipnja 2024. razvidno kako je tužitelj osobno nazočio inspekcijskom nadzoru, koji je ove prigode i saslušan u svojstvu stranke i koji je tada u bitnom naveo da je upravo on vlasnik zemljišta i investitor predmetnih zgrada koje je sam gradio, da zgradu spremišta koristi kao turistički smještaj te je za istu priložio građevinsku i uporabnu dozvolu, te akte koji su taksativno navedeni u ovom zapisniku, a pored toga izjavio je kako je on montažne kućice sam gradio prije otprilike 3 do 4 godine kako bi mu služile za vlastiti povremeni smještaj, te nakon što je tužitelju predmetni zapisnik pročitan izjavio je kako on smatra da se radi o mobilnim, a ne montažnim kućicama, nakon čega je predmetni zapisnik vlastoručno i bez primjedbi potpisao.

16.Stoga, uslijed prethodno navedenog, potpuno je jasno da se upravo tužitelj kada je u svojstvu stranke saslušan prilikom inspekcijskog nadzora na zapisniku od 5. lipnja 2024. legitimirao ne samo vlasnikom cjelokupne čestice, već se što je još važnije legitimirao investitorom svih građevina za koje mu je osporenim rješenjem tuženika naređena inspekcijska mjera uklanjanja, dakle investitorom svih sedam građevina, kao i dva bazena ukopana u tlo koje građevine da je izgradio bez pravomoćne građevinske dozvole, s tim da u pogledu ovakvih utvrđenja nije imao nikakvih primjedbi, nakon čega je zapisnik i vlastoručno potpisao, dok se njegova primjedba odnosila isključivo na način gradnje predmetnih građevina jer je u tom smislu naveo kako on smatra da se radi o mobilnim, a ne montažnim kućicama, dok na utvrđenje da je on investitor svih građevina nije imao nikakvih primjedbi.

17.S obzirom na naprijed navedeno, imajući u vidu citiranu odredbu čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, potpuno je jasno da je tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem upravo tužitelju kao investitoru naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja svih građevina, te kod izloženog stanja stvari od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja nije činjenica što je s danom 5. prosinca 2024. provedena kupoprodaja (1/2) suvlasničkog dijela predmetne nekretnine na način da je novi suvlasnik iste postao ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao niti činjenica da je nakon predmetnog utvrđenja CR s obzirom da je postala novi suvlasnik nekretnine, osporeno rješenje dostavljeno na znanje. Ujedno, dodatno je za istaknuti kako bez obzira što bi u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora na terenu bilo vidljivo da je uređen jedan dio parcele koji je od ostatka odijeljen zidom, tužitelj kao investitor i stranka inspekcijskog postupka, prilikom saslušanja ni na koji način nije spominjao niti adresirao bilo koju drugu osobu kao investitora ili suvlasnika predmetnih građevina, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari, a polazeći od nesporne činjenice da je upravo tužitelj prisustvovao inspekcijskom pregledu obavljenom 5. lipnja 2024., kada je i saslušan u svojstvu stranke, i kada je izjavio kako je upravo on izgradio sve građevine u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, o čemu se jasno, precizno i neprijeporno odredio u zapisniku od 5. lipnja 2024., to je potpuno jasno da je upravo tužitelj investitor svih građevina u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja, slijedom čega je pravilno pasivno legitimiran u osporenom rješenju tuženika, koje sud stoga cijeni pravilnim i zakonitim.

18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

19.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

20.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 10. lipnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici iz Zagreba, Amruševa

8, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 4. lipnja 2025. i zapisnik o objavi,

- u spis.