Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-27/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Stanislavi Sanjković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Kaje Korent, u kaznenom predmetu protiv optuženog AG, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj KO-DO-17/2021-1 od 29. siječnja 2021., nakon javne rasprave održane i dovršene 10. lipnja 2025. u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu ČG, optuženika osobno i branitelja Krešimira Golubića odvjetnika iz Čakovca, istoga dana donio je, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 14 K-27/2021-4 od 21. travnja 2022. stavlja se izvan snage.

Optuženi AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin PG i UG, rođene A, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom geotehničkom školom, umirovljenik, s mirovinom u iznosu od oko 1.000,00 (tisuću) eura mjesečno, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez imovine, vojni rok služio 1987. u Mostaru, s činom natporučnika, nositelj odlikovanja Blijesak, Oluja i Zima, neosuđivan, protiv kojeg se vodi drugi kazneni postupak,

kriv je

što je,

II/ 27. prosinca 2020., oko 12,00 sati, u [adresa], u cilju da nanese štetu, upotrebom sjekire razbio vrata na garaži kuće u vlasništvu VG, oštetivši time imenovanu za iznos od 2.000,00 kuna,

III/ dakle, oštetio tuđu stvar,

čime je počinio kazneno djela protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11.

IV/ Temeljem čl. 235. st. 1. KZ/11 optuženik se za počinjeno kazneno djelo

osuđuje

na kaznu zatvora

u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

V/ Temeljem čl. 56. st. 1.-3. KZ/11 optuženiku se izriče

uvjetna osuda

pa se izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI/ Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 optuženiku se nalaže da oštećenoj VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva naknadi štetu počinjenu kaznenim djelom isplatom iznosa od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna u protuvrijednosti eura, što iznosi 265,45 (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centa) eura, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

VII/ Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženiku se nalaže da podmiri trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, odnosno paušalnu svotu od 120,00 (stodvadeset) eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu pred ovim je sudom podiglo optužnicu sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga broj KO-DO-17/2021-1 od 29. siječnja 2021., protiv optuženog AG, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

2. Ovosudnom presudom poslovni broj 14 K-27/2021-4 od 21. travnja 2022. sud je prihvatio zahtjev tužitelja pa je izdao kazneni nalog kojim je optuženika proglasio krivim za terećeno kazneno djelo i izrekao mu zatraženu kaznu.

3. Optuženik je pravodobno podnio prigovor protiv kaznenog naloga.

3.1. Predmetna optužnica potvrđena je ovosudnim rješenjem poslovni broj 15 Kov- 108/2022-4 od 16. svibnja 2022., a potom je provedena rasprava.

4. Prije dovršetka dokaznog postupka zastupnica optužbe djelomično je izmijenila činjenični supstrat optužnice pa je optuženiku u konačnici stavljeno na teret da je počinio kazneno djelo činjenično i pravno pobliže opisano pod toč. II/ i III/ izreke ove presude.

5. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je podignutom, a potom i djelomično izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret.

6. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoka CG, uz suglasnost stranaka je pročitao svjedočki iskaz VG (stranice 76-78), zapisnik o očevidu Policijske uprave međimurske od 27. prosinca 2020. (stranice 11-13), zapisnik o ispitivanu prisutnosti alkohola u organizmu optuženika od 27. prosinca 2020. (stranica 14), obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu od 27. prosinca 2020. (stranica 15), ispis SMS poruka između optuženika i VG (stranice 65-66), razgledao je fotografiju na stranici 80 spisa, pročitao je izvadak iz kaznene evidencije (stranica 33), a naposljetku je ispitao i optuženika.

6.1. Stranke nisu predlagale druge dokaze, a sud ih nije izvodio jer drži da je činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.

7. Optuženik je iskazao da je pet minuta prije kritičnog događaja putem telefona razgovarao s VG po pitanju vrata na garaži kuće u njenom vlasništvu. Nazvao ju je i rekao joj da će doći po vrata jer se radi o vratima u njegovom vlasništvu. Tri mjeseca prije toga počeli su pregovarati oko predaje tih vrata, strojeva i ostale opreme, a što je sve bilo u njegovom vlasništvu jer je otplatio kredit za isto. Za vrijeme tih pregovora joj je rekao da bi Č trebao donijeti panele od starih vrata da bi ih mogli staviti natrag prilikom uzimanja ovih postavljenih. Tijekom razgovora koji je prethodio kritičnom događaju VG mu je rekla da Č nije donio te panele, pa joj je na to rekao dobro, budemo mi došli, misleći pod tim na majstore jer sam to ne zna napraviti. VG mu je tada rekla da sada odlazi, pa ju je pitao odlazi li od kuće, a ona mu je odgovorila ne od kuće. Ponovno joj je rekao da će doći zbog tih vrata, a VG mu je opet rekla da možda neće biti kod kuće. Na kraju su se dogovorili da dođe s ljudima po vrata. Prilikom dolaska je pozvonio, a VG mu nije htjela otvoriti ulazna vrata i onda je iz svog auta uzeo tu „nesretnu“ sjekiru, koju je slučajno imao kod sebe, pa je sjekirom tri puta udario po garažnim vratima na kući u vlasništvu VG, koja su u njegovom vlasništvu. Nije točno da je razbio vrata, samo ih je oštetio.

8. Na temelju svestrane i cjelovite analize i ocjene optuženikova iskaza i drugih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u njihovoj uzajamnoj vezi, sud drži da je u predmetnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

9. Naime, slijedom optuženikova iskaza nije sporno da je optuženik 27. prosinca 2020., oko 12,00 sati, u [adresa], sjekirom udarao po vratima na garaži kuće u vlasništvu VG, međutim sporno je jesu li predmetna vrata u njenom vlasništvu i je li optuženik u cilju da nanese štetu razbio ta vrata jer iz njegova iskaza proizlazi da su vrata u njegovom vlasništvu i da ih nije razbio već ih je samo oštetio.

9.1. Iz svjedočkog iskaza VG proistječe da je u svojoj kući u [adresa], u garaži imala praonicu u koju su ona i optuženik, s kojim je bila u vezi, zajedno uložili novac. S optuženikom je prestala živjeti 2011., ali su i nadalje ostali u nekakvom prijateljsko-ljubavničko-poslovnom odnosu. U listopadu 2020. prekinuli su tu vezu, s time da je posao s praonicom propao i prije toga. Optuženik je tražio od nje da mu da strojeve koje su imali u praonici, a kasnije i staklenu stijenu s vratima. Dopustila mu je da ih uzme. Nakon toga je počeo dolaziti k njoj, napadati je, uznemiravati i prijetiti joj pa se zbog uznemiravanja i prijetnji protiv njega vodi još jedan kazneni postupak. Zbog takvog ponašanja mu je sredinom studenog, kada joj je ušao u kuću kroz otvoreni prozor u prizemlju i tražio od nje neki kabel koji je koštao 50,00 kuna, ali je navodno strašno skup, a ponovno i spomenuta vrata, rekla da vrata ne može uzeti. Optuženik joj je u tom trenutku, koliko se sjeća, rekao budeš, budeš, na kraju budeš. Blokirala ga je na mobitelu, e-mailu i svemu ostalome. Optuženik je poslije toga, a bilo je Štefanje, odnosno 26. prosinca 2020., došao do njene kuće i razbijao spomenuta vrata. Taj dan nije radila i moguće je da nije bilo Štefanje, ako je bila nedjelja. Osobno nije vidjela kad je došao do njene kuće i razbijao vrata jer je bila u kupaoni i nešto radila. Čula je jaku buku, ali se nije obazirala. Nakon izvjesnog vremena je otišla u kuhinju koja ima direktni pogled na ulicu i tada je vidjela optuženika sa sjekirom u rukama i susjeda CG, a kasnije je saznala da je susjed u vezi s optuženikovim postupanjem zvao policiju. Na ulicu je izašla tek kad su djelatnici policije bili na licu mjesta jer se prije nije usudila. Optuženik je pred djelatnicima policije sa sjekirom u rukama krenuo na nju, pa su ga tada uhitili, stavili mu lisice i uzeli sjekiru. Naknadno je od susjeda CG čula da je bio u kuhinji i da je kroz prozor vidio kako se optuženik dovezao, autom krenuo na rikverc, izašao van iz vozila, skinuo jaknu, stavio je na stražnje sjedalo i iz automobila uzeo sjekiru i sjekirom lupao po staklenoj stijeni koju je spomenula. U to vrijeme optuženik više nije imao ključeve praonice, a ni ključeve kuće. U vrijeme kad je kupila kuću na mjestu staklene stijene s vratima bila su rolo vrata kao i na ostalim kućama u nizu. Vrata je zamijenila 2011. Sačuvala je rolo vrata, a nakon kritičnog događaja joj je prijatelj koji ima firmu skinuo strgana vrata i ponovno stavio ta rolo vrata. Za posao mu je sinovim novcem platila 2.000,00 kuna jer je bila nezaposlena, odnosno jer se zaposlila u studenom, ali je radila svega tri dana pa je dobila gotovo nikakvu plaću. Predmetna vrata kupila je i financirala zajedno s optuženikom.

9.2. Svjedok CG naveo je da se ne sjeća točnog datuma kritičnog događaja, međutim zna da se odigrao u nedjelju u vrijeme ručka, dakle između 12,00 i 13,00 sati. Dobro se sjeća samog događaja jer je sve bilo kao na filmu. Žena ga je zamolila da na stol donese salatu, a onda je, prilikom dolaska do mjesta na kojem se nalazila, kroz kuhinjski prozor vidio da se optuženik svojim automobilom dovezao ispred garaže VG, da se parkirao na rikverc, da je ležerno izašao iz automobila, da je potom pozvonio kod ulaznih vrata i da mu nitko nije otvorio. Nakon toga je ponovno otišao do automobila, iz automobila je izvadio sjekiru i sa sjekirom je počeo udarati po garažnim vratima kuće u vlasništvu VG i razbijati ih. Izašao je iz kuće i počeo ga smirivati, međutim nije uspio u tome pa je nazvao policiju. Bojao se što će se dogoditi ako optuženik kroz garažna vrata uđe u kuću ili ako VG izađe iz kuće. Dok ga je smirivao, optuženik mu je rekao „To su moja vrata, ja bum to razbil, imam pravo s njima delati kaj ja hoćem“, u tom smislu, a on mu je na to rekao „Daj molim te lepo kaj delaš, ovo je miran kraj, vrijeme ručka“ i ništa drugo. Po dolasku policije povukao se u svoju kuću i ne zna što se dalje događalo. Poznato mu je da su optuženik i VG bili u vezi i da su zajedno živjeli u kući VG, koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa]. Poznato mu je da su u toj kući zajedno imali neku praonicu ili peglaonicu, tako nešto, da je optuženik odlazio i vraćao se živjeti k VG i poznato mu je da su imali neki poslovni prostor u Pilki u koji su se odselili iz spomenute garaže. Nema saznanja o njihovom financijskom odnosu, ne zna tko je bio nositelj tog posla koji su obavljali i tko je financirao posao, međutim poznato mu je da je VG nakon radnog vremena po cijele dane peglala i da je bila izuzetno vrijedna. I on i VG žive u tzv. kućama u nizu koje su imale ista garažna vrata, koja je izradilo Strojarstvo Horvat. VG i optuženik su promijenili ta vrata kad su imali firmu, a kasnije su originalna vrata vraćena, samo se ne sjeća sa 100% sigurnosti jesu li vraćena odmah nakon tog događaja ili kasnije. I dan danas se na toj garaži nalaze originalna vrata.

9.3. Iz SMS poruka između optuženika i oštećene VG (stranice 65-66) i svjedočkog iskaza oštećenice slijedi da je optuženik 5. listopada 2020. oštećenoj VG poslao SMS poruku koja glasi „E zaboravio.. Budem skinul vrata P mislim“ i da mu jer oštećenica na to odgovorila porukom „Aha, dobro“.

9.4. Iz zapisnik o očevidu Policijske uprave međimurske od 27. prosinca 2020. (stranice 11-13), svjedočkih iskaza VG i CG i fotografije na stranici 80 spisa slijedi da se radilo o PVC vratima s dvojnim staklom, koja u donjem dijelu imaju PVC ispunu bijele boje, dimenzija 90x200 centimetara, a iz spomenutog zapisnika o očevidu da su policijski službenici prilikom očevida utvrdili da je na vratima u cijelosti razbijen stakleni dio i da se na PVC ispuni nalazi više mehaničkih oštećenja u obliku sječenja i trganja.

10. Sud je u cijelosti prihvatio dokumentaciju iz spisa stoga što nije našao ni jednu okolnost zbog koje bi posumnjao u njenu istinitost i vjerodostojnost. Isto tako, prihvatio je i svjedočki iskaz CG jer je kazivao na temelju osobnog saznanja i zapažanja, u skladu sa svojim sjećanjem, razumljivo, uvjerljivo i otvoreno, pa ga slijedom navedenog smatra pouzdanim, to tim više što sasvim sigurno nije zainteresiran za ishod ovog postupka i nema razloga pogodovati ničijim interesima. Sud je prihvatio i svjedočki iskaz oštećene VG u dijelu u kojem govori o inkriminiranom događaju jer nema razloga dvojiti u njegovu pouzdanost zato što korespondira s iskazom svjedoka CG i zapisnikom o očevidu Policijske uprave međimurske od 27. prosinca 2020. (stranice 11-13). Optuženik nije osporavao njenu tvrdnju da se protiv njega vodi drugi kazneni postupak zbog prijetnji i uznemiravanja, pa je sud stoga prihvatio svjedočki iskaz VG i u dijelu iz kojeg proistječe da mu je zbog takvog ponašanja, kada joj je sredinom studenog ušao u kuću kroz otvoreni prozor u prizemlju, tražio je neki kabel, a ponovno i predmetna vrata koja mu je prethodno odobrila uzeti, što potvrđuje ispis SMS poruka između nje i optuženika (stranice 65-66), rekla da ih ne može uzeti, jer ga smatra životnim i uvjerljivim. Optuženik nije osporavao ni njenu tvrdnju da su zajedno uložili novac u praonicu, a ni jedan izvedeni dokaz ne potkrjepljuje njegove navode iz kojih proistječe da je kupnja predmetnih vrata financirana upravo novcem od kredita koji je, kako to tvrdi, on u cijelosti otplatio, pa je sud slijedom toga povjerovao oštećenici da je vrata kupila i financirala zajedno s optuženikom. Konačno, sud je prihvatio njen iskaz i u dijelu iz kojeg proizlazi da joj je prijatelj koji ima firmu nakon kritičnog događaja razbijena vrata zamijenio ranijim rolo vratima koja je sačuvala i da mu je za posao sinovim novcem platila 2.000,00 kuna jer ga optuženik ni u tom dijelu nije osporavao, niti je u koliziji s ostalim izvedenom dokazima. Sud nije povjerovao optuženiku da je kritične zgode slučajno imao sjekiru i da je njome udarao po vratima zato što mu VG nije htjela otvoriti ulazna vrata kuće iako su tijekom telefonskog razgovora koji su vodili pet minuta prije kritičnog događaja dogovorili da će si s majstorima doći po vrata jer iz svjedočkih iskaza RG i VG jasno i nedvosmisleno proizlazi da je k oštećenici došao sam, a ne s majstorima, koje bi sasvim sigurno doveo sa sobom da si je po dogovoru došao po vrata koja zbog njihovih dimenzija (90x200 centimetara) životno gledano nije mogao sam izvaditi iz okvira niti utovariti u svoje vozilo. Sud nije prihvatio ni optuženikovu tvrdnju da su predmetna vrata njegovo vlasništvo jer činjenica da mu je oštećenica koja je bila u njihovom posjedu najprije dopustila da ih uzme, koje dopuštenje je kasnije povukla, nije dokaz njegova vlasništva, posebice kad se ima u vidu da su zajedno uložili novac u praonicu i da ni jedan dokaz ne potvrđuje njegove navode iz kojih proizlazi da je i kupnja tih vrata financirana kreditom koji je on u cijelosti otplatio. Konačno, sud mu nije povjerovao ni to da kritične zgode nije razbio vrata, da ih je samo oštetio jer iz zapisnika o očevidu Policijske uprave međimurske od 27. prosinca 2020. (stranice 11-13) nedvojbeno proizlazi da je razbio cijelu staklenu stijenu na vratima.

11. Prema tome, na osnovu nespornih činjenica i izložene analize i ocjene izvedenih dokaza valja zaključiti da je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da se optuženik 27. prosinca 2020., oko 12,00 sati, u [adresa], automobilom dovezao do kuće u vlasništvu oštećene VG, da mu oštećenica nakon zvonjave nije otvorila vrata, da je potom otišao do svog vozila u kojem je imao sjekiru, da ju je izvadio iz automobila, da je uporabom te sjekire na garaži njene kuće razbio vrata čiju kupnju su zajedno financirali i time VG, koje je njihovo skidanje i zamjenu platila 2.000,00 kuna, oštetio za navedeni iznos. Iako iz utvrđenih činjenica proizlazi da je optuženik bio suvlasnik predmetnih vrata, on je opisanim postupanjem povrijedio pravo vlasništva drugog suvlasnika, odnosno pravo VG, u čijem posjedu su se vrata nalazila. Optuženik nije osporavao svoju predodžbu o tome što radi, svoju sposobnost vladanja vlastitom voljom i sposobnost upravljanja vlastitim postupcima, a ni svijest o njihovoj protupravnosti, pa stoga nema sumnje da je inkriminirane zgode opisanim svjesnim i hotimičnim postupanjem ostvario sve konstitutivne elementa kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

12. Slijedom izloženog sud je optuženika proglasio krivim i osudio za terećeno kazneno djelo, s time da je u skladu s odredbom čl. 544. st. 1. ZKP/08 pri donošenju presude stavio izvan snage ovosudni kazneni nalog poslovni broj 14 K-27/2021-4 od 21. travnja 2022.

12.1. Polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je optuženiku kao olakotne okolnosti vrednovao dosadašnju neosuđivanost i sudjelovanje u Domovinskom ratu koje proizlazi iz odlikovanja Bljesak, Oluja i Zima, a otegotne okolnosti nije našao.

12.2. Imajući u vidu navedene okolnosti, posljedice djela i načelo individualizacije u kažnjavanju, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, a njeno izvršenje mu je uvjetovao rokom kušnje od jedne godine jer drži da će se i samom prijetnjom izvršenja izrečene kazne zatvora u dostatnoj mjeri utjecati na njega tako da ubuduće ne čini ista ili druga kaznena djela i da se ponaša u skladu s društveno prihvaćenim standardima i sa zakonom, a izrečenu uvjetnu osudu ujedno smatra prikladnom i za ostvarenje svih ostalih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

13. Budući da iz utvrđenih činjenica nedvojbeno proizlazi da je VG kaznenim djelom oštećena za iznos od 2.000,00 kuna, sud je optuženika obvezao da joj s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva naknadi prouzročenu štetu isplatom navedenog iznosa u protuvrijednosti eura, što prema opće poznatom fiksnom tečaju iznosi 265,45 eura, i to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

14. Optuženiku je u skladu s odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo da podmiri trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. istog Zakona, odnosno paušalnu svotu od 120,00 eura, a njena visina odmjerena je sukladno odredbi čl. 145. st. 3. ZKP/08 prema trajanju i složenosti ovog postupka uz uvažavanje optuženikovih imovinskih prilika.

U Čakovcu 10. lipnja 2025.

Sutkinja:

Stanislava Sanjković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, putem ovog suda županijskom sudu, pismeno, preporučenom poštom, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu na broj KO-DO-17/2021

2. optuženom AG

3. branitelju Krešimiru Golubiću odvjetniku iz Čakovca

4. oštećenoj VG

5. opunomoćenici oštećenice Petri Vugrin odvjetnici iz Čakovca