Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-820/2023-72

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja ČČF iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Alajbeg, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika pod 1. ČČ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zastupan po punomoćniku Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, pod 2 MČ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 3 OČ [adresa], [osobni identifikacijski broj], pod 4 PČ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 5. ZČ [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 6. MČF [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici pod 2-6 zastupani po punomoćniku Antunu Franetoviću odvjetniku u Splitu, pod 7. JČ, Lukin, iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, pod 8) OČF iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dino Puljić, odvjetnik u Splitu, pod 9.) PČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Giljanović odvjetnik u Splitu, pod 10) GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Splitu, pod 11) AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Granić odvjetnik u Splitu, pod 12) RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćniku Zvonimir Raić odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 24. travnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ive Smrke, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Domagoja Mužića, odvjetnika u Splitu, Antuna Franetovića, odvjetnika u Splitu, Bijanka Franina Pećarica, odvjetnika u Splitu, Ivana Radačića, odvjetnika u Splitu, bruna Perkovića, odvjetnika u Splitu, Tomislava Silića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude, dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1.Tuženi BČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je platiti tužitelju ZČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.000,00 EURA plativo u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća 24. prosinca 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2.Tuženi MČ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OČ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ZČ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], MČF OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (zakonski nasljednici pok. FČ) dužni su platiti tužitelju ZČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.000,00 EURA odnosno svaki ponaosob po 2.200 EURA plativo u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća 24. prosinca 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Tuženi JČ, Lukin, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je platiti tužitelju ZČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.000,00 EURA plativo u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća 24. prosinca 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Tužena OČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je platiti tužitelju ZČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.000,00 EURA plativo u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća 24. prosinca 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

5. Tužena PČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je platiti tužitelju ZČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.000,00 EURA plativo u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća 24. prosinca 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

6. Tužena GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je platiti tužitelju ZČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.000,00 EURA plativo u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća 24. prosinca 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

7. Tužena AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je platiti tužitelju ZČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.000,00 EURA plativo u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća 24. prosinca 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

8. Tuženi RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je platiti tužitelju ZČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.000,00 EURA plativo u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća 24. prosinca 2017. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

9. Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II Nalaže se tužitelju ZČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 (petnaest ) dana naknaditi tuženiku pod 1) BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 5.322,50 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tužitelju ZČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženicima pod 2 MČ OIB [osobni identifikacijski broj], pod 3 OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4 PČ OIB [osobni identifikacijski broj], pod 5) ZČ [osobni identifikacijski broj], pod 6) MČF OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 7.476,25 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tužitelju ZČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 (petnaest ) dana naknaditi tuženiku pod 7) VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 4.822,50 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika kao neosnovan.

V Nalaže se tužitelju ZČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 (petnaest ) dana naknaditi tuženiku pod 8) OČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 4.247,50 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika kao neosnovan.

VI Nalaže se tužitelju ZČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 (petnaest ) dana naknaditi tuženiku pod 9) JČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 4.697,50 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika kao neosnovan.

VII Nalaže se tužitelju ZČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 (petnaest ) dana naknaditi tuženiku pod 10) GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 4.947,50 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika kao neosnovan.

VIII Nalaže se tužitelju ZČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 (petnaest ) dana naknaditi tuženiku pod 11) AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 4.716,25 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika kao neosnovan.

IX Nalaže se tužitelju ZČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 (petnaest ) dana naknaditi tuženiku pod 12) LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 4.788,12 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi trošak postupka, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnijeli tužbu 23.siječnja 2018. protiv tuženika radi naknade štete u kojoj sadržajno navodi da je tužitelj kao vlasnik i investitor ishodio pravomoćnu građevinsku dozvolu radi izgradnje građevine na česticama 8422/24 (površine 528 m2), 8422/29 (površine 28 m2), 8422/30 (površine 8m2) i 8422/31 (površine 1m2) sve upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je 11. srpnja 2016. sklopio Ugovor o građenju s Antonio Trade d.o.o. radi izvođenja radova, a da je nakon toga 1. kolovoza 2016. sklopio Predugovor o kupoprodaji 1. kolovoza 2016. nekretnine sa KČ, kojim su se stranke obvezale sklopiti Ugovor o kupoprodaji kojim tužitelj prodaje, a KČ kupuje ½ nekretnine za cijenu od 550.000,00 eura, a prilikom kojeg je sklapanja primio kaparu tužitelj u iznosu od 55.000,00 eura. Nadalje da je tužitelj započeo s gradnjom 10. listopada 2016., da su nakon toga tuženici pred Općinskim sudom u Splitu dana 2. prosinca 2016., pod poslovnim brojem P-5901/216, podnijeli tužbu protiv tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu tužitelja i radi predaje u posjed istih, da su ishodili zabilježbu spora na predmetnim nekretninama, a da su podneskom od 17. ožujka 2017. u predmetnom postupku preinačili tužbeni zahtjev na način da su umjesto prava vlasništva i predaje u posjed zatražili utvrđenje postojanja prava služnosti i uspostave ranijeg stanja na spornom dijelu nekretnine na način da im se omogući izvršavanje stvarne služnosti puta, što u naravi da je značilo rušenje svega izgrađenog na predmetnim česticama, ali da nikada nisu povukli prijedlog za zabilježbu spora radi utvrđivanja prava vlasništva te da u Zemljišnim knjigama je ta zabilježba još uvijek vidljiva. Tužitelj tvrdi da mu je radi navedenog postupanja od strane tuženika nastala velika imovinska šteta najmanje u iznosu od 110.000,00 eura. Nadalje, da su se tužitelj i KČ Predugovorom ugovorili da će glavni Ugovor sklopiti najkasnije do 1. ožujka 2017., pod uvjetom da predmetna nekretnina na taj dan bude slobodna od svih tereta, zabilježbi ili prava trećih osoba, budući su nakon realizacije kupoprodaje namjeravali podići kredit radi dovršetka objekta, međutim da je predugovor raskinut po sili Zakona jer su tužitelj i KČ ugovorili da ukoliko nekretnine do 1.ožujka 2017. ne budu slobodne od tereta, zabilježbi ili prava trećih osoba da će se predugovor smatrati raskinutim a tužitelj da je u obvezi vratiti KČ dvostruku kaparu, koju da mu je tužitelj i isplatio u iznosu od 110.000,00 eura 23. prosinca 2017. Konačno da tužitelju i banka nije odobrila kredit radi dovršetka objekta budući da na predmetnoj nekretnini postoji zabilježba. Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o klasičnoj zlouporabi prava i da su tuženici potpuno svjesno u zloj mjeri podnijeli prvotno tužbu radi utvrđenja prava vlasništva da bi kasnije preinačili tužbeni zahtjev ali ostavili u zemljišnim knjigama vidljivu zabilježbu spora radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina. Tužbom traži od tuženika solidarno isplatiti tužitelju iznos od 110.000,00 eura sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2017.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik pod 1) je osporio da bi tužitelju uopće nastala bilo kakva šteta, a pogotovo da bi ista mogla biti u uzročno-posljedičnoj vezi s dopuštenim ranjama tuženika, a sve da i tužitlej trpi štetu na strani ktuženika da ne postoji radnja koja bi bila protupravna, budući da pokretanje sudskih sporova i zabilježba sudskog spora nije protupravna radnja već da su to upravo radnje dopuštene zakonom, istaknuo je da bi spor između stranaka bio zabilježen u zemljišnim knjigama neovisno koje stvarno pravo je predmet prava služnosti puta. Prigovorio je osnovi i visini tužbenog zahtjeva ističući kako tužitelju uopće nije nastala šteta niti u visini traženja, navodeći da su predugovor o kupoprodaji nekretnine i potvrda o povratu dvostruke kapare nevjerodostojne i fiktivne isprave sastavljene samo za potrebe predmetnog postupka, da potpisi stranaka na tim pravnim poslovima nisu javno ovjereni.

3. U odgovoru na tužbu tuženici pod 2), 3), 4), 5) i 6) istaknuli su prigovor zastare, pomanjkanja aktivne i pasivne legitimacije, osporio je da bi podnošenje tužbe i zabilježba spora u zemljišnim knjigama bila štetna i protupravna radnja, a da je to jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, pa da zbog pomanjkanja jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu, tužbeni zahtjev čini u cijelosti neosnovan. Konačno da predugovor o kupoprodaji koji je tužitelj navodno sklopio sa KČ je fiktivan te da iz njega nije razvidan nastanak štete, a ta činjenica također da ne proizlazi iz potvrde o isplati dvostruke kapare.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik pod 7) je osporio bilo kakvu odgovornost za štetu kao i postojanje štete u konkretnom postupku, a pogotovo da bi šteta bila u uzročno- posljedičnoj vezi s dopuštenim radnjama tuženika, da ne postoji štetna radnja koja bi bila protupravna, a da pravo na sudsku zaštitu u svakom slučaju nije protupravna radnja niti je to zabilježba sudskog spora u zemljišnim knjigama. Istaknuo je da potpisi stranka na Predugovoru o kupoprodaji nisu javno ovjereni, pa da navedena isprava ne bi bila sastavljena i potpisana 1. kolovoza 2016., već neposredno prije tužbe, a jednako tako da je Potvrda o povratu dvostruke kapare prividan ugovor sastavljen samo za potrebe ovog postupka.

5. U odgovoru na tužbu tuženik pod 8) usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporio je sve navedeno u tužbi, nadalje je istaknuo da podnošenje tužbe i zabilježba spora su procesne radnje koje da proizlaze iz pozitivno važećih propisa u Republici Hrvatskoj, zbog čega se poduzimanje tih radnji ne može nikome nanijeti štetu, osporio je da bi tužitelju nastala šteta kao i valjanost predugovora o kupoprodaji i potvrde o isplati dvostruke kapare, a jednako tako je osporio i solidarnu isplatu.

6. U odgovoru na tužbu tuženika pod 9) usprotivio se osnovu i visini tuženog zahtjeva te je istaknuo kako nije prouzrokovao nikakvu štetu drugoj strani, tužena pod 5) da je ishodila u zemljišnoj knjizi sukladno zakonskim odredbama zabilježbu spora kojom se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje ili opterećenje tog prava, da je ishođenje zabilježbe spora ne predstavlja štetnu radnju u vidu građanskog delikta niti je ishođenjem zabilježbe tužena pod 5) povrijedila ijedno pravilo pozitivnog pravnog poretka pa tako da ne postoje kumulativno ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu.

7. U odgovoru na tužbu tuženik pod 10) je istaknuo kako u cijelosti pobija tužbu i tužbeni zahtjev, da su sve radnje koje su tuženici poduzeli utemeljene na pozitivnim propisima te ne mogu biti protupravne i predstavljati zlouporabu prava, već samo put kojim štiti svoje interese.

8. U odgovoru na tužbu tuženik pod 11) istaknuo je da u cijelosti osporava tužbu i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, prigovorio je osnovu i visini tužbenog zahtjeva kao i nevjerodostojnosti predugovora o kupoprodaji i potvrde o povratu dvostruke kapare. Konačno je nadodao da je cilj postupka P-5901/16 ustanoviti u zemljišnim knjigama put pomoću kojeg bi tuženici mogli pristupiti stanovima položenim u zgradi koja graniči predmetnoj nekretnini, pa da to nisu protupravni poslovi.

9. U odgovoru na tužbu tuženik pod 12) je istaknuo prigovor svoje pasivne nelegitimiranosti, istaknuo je da nikada nije ustao s ikakvom tužbom niti zabilježbom spora glede tužitelja, da nikada nije izdao punomoć za zastupanje bilo kojem postupku niti općenito ovlastio odvjetnika Domagoja Mužića za poduzimanje bilo koje radnje u odnosu prema GČF, pa da tužitelj nema nikakav pravni interes voditi predmetni postupak u odnosu na tuženika pod 12), a ukazuje i na činjenicu kako tužitelj je navedeno mogao vidjeti iz podneska odvjetnika Domagoja Mužića od 17. ožujka 2017. čijom točkom 2. se izričito navodi kako je ovdje tuženik pod 12) LČ u predmetu ovog suda poslovni broj P-5901/16, pogrešno označen kao tužitelj.

10. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-359/2018 od 1. veljače 2022. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti tuženika pod 1. BČ i tuženika pod 2 FČ, pa je rješenjem ovog suda poslovni broj P-359/2018 od 25. svibnja 2022. nastavljen postupak u odnosu na nasljednike ČČ (nasljednik iza BČ) i ŽČ, ĆČ, PČ, ZČ i EČ (nasljednici iza FČ).

11. U ovom postupku je donesena presuda 7. srpnja 2022. pod poslovnim brojem P-2610/2022 kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te su tuženici obvezani naknaditi troškove postupka tužitelju. Presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-745/2022-5 od 1. veljače 2023., ukinuta je gore navedena presuda prvostupanjskog suda te je predmet vraćen na ponovni postupak. U drugostupanjskoj presudi se navode razlozi ukidanje, konkretno da prvostupanjski sud u svojoj odluci nije naveo valjane razloge zbog čega smatra da je tužitelju nastala predmetna šteta i to u baš utuženom iznosu. Istaknuo je da u nastavku postupka spor stranaka koji je pokrenut tužbom tuženika P-5901/2016, treba cijeniti u smislu odredaba Ustava Republike Hrvatske i ispitati jesu li ispunjeni uvjeti za upis odgovarajuće zabilježbe spora u pogledu nekretnine za koju je tužitelju izdana građevinska dozvola nakon preinačenja tužbenog zahtjeva u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 5901/2016 i kako zabilježba spora određene vrste utječe na osnovu zahtjeva tužitelja (ako utječe), a po potrebi da se razjasne i sporna pitanja u pogledu (navodnih) plaćanja između tužitelja i KČ..

12. Podneskom od 17. siječnja 2022. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da ne traži solidarnu isplatu predmetnog potraživanja u odnosu na sve tuženike, već traži djeljivu isplatu od svakog tuženika po 11.000,00 eura plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa kamatama koje na taj iznos teku od 24. prosinca 2017. do isplate.

13. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvatka iz zemljišnje knjige za čest. 8422/24, 8422/29, 8422/30 i 8422/31, Predugovora o kupoprodaji od 1. kolovoza 2016., prijave početka građenja, Ugovora o građenju, spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 5901/2016, rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z- 31715/16 od 8. prosinca 2016., obavijesti Erste Bank, Potvrdu o povratu dvostruke kapare. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka KČ i tuženika PČF i LČ.

14. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja da mu je, kao vlasniku i investitoru nastala zabilježbom spora radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini na kojoj je počeo graditi stambenu građevinu za koju je ishodio građevinsku dozvolu, a koji postupak da su pokrenuli tuženici, kao i zahtjev tužitelja za naknadu štete koja se ogleda u vraćanju dvostruke kapare na ime Predugovora o kupoprodaji sklopljenog s kupcem KČ.

15. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik i investitor izgradnje stambene građevine na česticama broj 8422/24, 8422/29, 8422/30 i 8422/31, da je za istu ishodio pravomoćnu i konačnu građevinsku dozvolu izdanu od Grada Splita, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-03/14-01/00094, Ur.broj: 2181/01-03-02/05-14-0005, da je 11. srpnja 2016. sklopio Ugovor o građenju s Antonio Trade d.o.o., da su tuženici pred Općinskim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem P-5901/2016 pokrenuli spor radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu tužitelja te da su ishodili zabilježbu spora na predmetnim nekretninama, da su 17. ožujka 2017. u predmetnom postupku preinačili tužbeni zahtjev na način da traže utvrđenje postojanja prava služnosti i uspostavu ranijeg stanja na spornom dijelu nekretnina na način da im se omogući izvršavanje stvarne služnosti puta, da nikada nisu povukli prijedlog za zabilježbu spora radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed.

16. Kao sporno u postupku je utvrditi jeli "Predugovor o kupoprodaji nekretnine" kojeg su sklopili tužitelj i KČ prividan ugovor, kao i to ima li protupravnosti u radnji tuženika zbog zabilježbe spora radi utvrđenja prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretninama tužitelja unatoč tome što su u tijeku postupka na temelju kojeg je zabilježen spor, preinačili tužbeni zahtjev na utvrđenje prava postojanja služnosti.

17. Čitanjem Predugovora o kupoprodaji nekretnina (list spisa 14-15) utvrđeno je da su istog sklopili ČČF – tužitelj kao prodavatelj i KČ kao kupac, da su stranke se obvezale temeljem tog Predugovora sklopiti Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim prodavatelj prodaje a kupac kupuje ½ nekretnine opisane u Ugovoru, u članku 2. odjeljak III. Ugovora da je ugovoreno da će ugovorne strane sklopiti glavni Ugovor o kupoprodaji najkasnije do 1. ožujka 2017., pod uvjetom da predmetne čestice na taj dan budu slobodne od svih tereta, zabilježbi ili prava trećih osoba, budući da stranke nakon kupoprodaje planiraju podignuti kredit radi dovršetka izgradnje, prodavatelj da jamči kupcu da će predmetne čestice na taj dan biti slobodne od stvari i prava trećih osoba, a ukoliko tako ne bude Predugovor da će se smatrati raskinutim po sili zakona te je prodavatelj dužan vratiti kupcu dvostruku kaparu. Prodavatelj da je prilikom potpisa primio kaparu u iznosu od 55.000,00 eura

17.1. Glede forme Predugovora o kupoprodaji ovaj sud je utvrdio da se radi o presliku Predugovora, da je tekst otisnut na četiri lista papira, da je svaki list papira na dnu Predugovora vlastoručno potpisan, da potpisi na istom nisu ovjereni.

18. Čitanjem Potvrde o povratu dvostruke kapare (list spisa 27) utvrđeno je da su istu sačinili tužitelj i KČ dana 23. prosinca 2017., da su u njoj utvrdili da je Predugovor o kupoprodaji raskinut po sili zakona jer nije ispunjen uvjet iz članka 2. stavka III. Predugovora, pa da je prodavatelj 23. prosinca 2017. isplatio KČ dvostruku kaparu u iznosu od 110.000,00 eura.

18.1. Glede forme Potvrde o povratu dvostruke kapare ovaj sud je utvrdio da se radi o tekstu otisnutom na jednoj stranici lista papira, da se na dnu Potvrde nalaze vlastoručni potpisi koji su na istoj ovjereni pod brojem OV-22912/17 dana 23. prosinca 2017. kod javnog bilježnika u Splitu Ante Zlokića.

19. Čitanjem tužbe od 2. prosinca 2016. (list spisa 19 – 20) utvrđeno je da su istu podnijeli ovdje tuženici i ŠČ protiv tužitelja s tužbenim zahtjevom radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to pred Općinskom sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-5901/16.

20. Čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižnog odjela u Splitu poslovni broj Z-31715/16 od 8. prosinca 2016. utvrđeno je da je tim rješenjem, na temelju tužbe zaprimljene pred Općinskom sudom u Splitu dana 2. prosinca 2016. pod brojem P-5901/2016 u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] dopuštena zabilježba spora radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i ispravka uknjižbe u pogledu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

21. Čitanjem podneska od 17. ožujka 2017. utvrđeno je da su tužitelji – ovdje tuženici u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-5901/16 preinačili tužbeni zahtjev na način da su tim podneskom zatražili proširenje tužbenog zahtjeva na način da traže utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti na gore navedenoj nekretnini kao poslužnoj nekretnini.

22. Čitanjem podneska od 20. prosinca 2016. utvrđeno je da je tim podneskom ŠČ povukla tužbu protiv tuženika – ovdje tužitelja u predmetnom postupku Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5901/16.

23. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5901/16 od 13. lipnja 2019. utvrđeno je da je tom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti na predmetnoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužnoj nekretnini.

24. Čitanjem presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-72/20 od 30. listopada 2024., utvrđeno je da je tom presudom odbijena žalba tužitelja – ovdje tuženika te je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 5901/16 od 13. lipnja 2019.

25. U svom iskazu tužitelj je naveo da je nekretnina uključujući i okolne pa tako i kuću u kojoj se sada nalaze tuženici bila u vlasništvu njegovih predaka, dok nije nacionalizirana. Konkretna parcela da je bila od njegovih prednika, a druga polovica pripala je rođacima od kojih je tu polovinu otkupio 2013. Kada je kupio drugu polovicu krenuo je u proces ishođenja građevinske dozvole. KČ da ima tvrtku za nekretnine, a on kada je ulazio u pothvat gradnje da je gledao potencijalne partnere, da KČ poznaje otprije kao i ostale izvođače, ali ne prijateljski i da kada je prijavljeno gradilište da je stavljena potrebna tabla na nekretninu na kojoj je pisalo CIO nekretnine koja je u vlasništvu KČ i njegov broj telefona. U pripremnim dogovorima s njim da je htio da se on bavi menadžerskim poslovima oko nekretnine budući da on živi [adresa], a KČ u [adresa]. Upitan tko je sastavio predmetni predugovor iskazao je da ga je pregledao netko od odvjetnika ne može se sa sigurnošću izjasniti jeli njegov ili Srđanov, jednako tako se ne sjeća gdje su potpisali predmetni Predugovor kao ni toga jesu li sve stranice parafirane budući da je osoba koja potpisuje puno ugovora i ne može se sjetiti konkretnog, ali jednako tako iskazuje da osim tog Predugovora nema drugih sklopljenih ugovora s KČ. Na ime tog predugovora da je primio iznos od 55.000,00 eura na ruke od KČ, ne sjeća se jesu li imali kakvu potvrdu o tome, mislim da jesu i vjeruje da je u spisu. Upitan zašto potpisi na Predugovoru nisu ovjereni naveo je da nije razmišljao o ovjeri potpisa na predmetnom predugovoru budući da nije ni druge Ugovore vezane za izgradnju ovjeravao. Kaparu da mu je KČ dao odmah nakon što su potpisali predugovor, ali ne sjećam se gdje ni je li tko vidio predaju kapare. Jednako tako da je KČ isplatio dvostruku kaparu kod javnog bilježnika, zbog toga je došao iz Zagreba u Split. Dvostruku kaparu mu je predao također na ruke, ne sjeća se kod kojeg javnog bilježnika su bili, a potvrda o vraćanju dvostruke kapare da se nalazi u spisu. Upitan zbog čega je KČ tražio vraćanje dvostruke kapare navodi da je KČ otišao na sastanak kod jednog od odvjetnika tuženika, on da mu je kazao da „tužitelji u postupku utvrđenja prava vlasništva nisu u pravu ali je pitanje da li investitor može čekati“. Kada je KČ vidio da se radi o iznudi rekao mu je da se povlači iz posla jer da će to potrajati. Upitan jeli kod drugih banaka osim Erste banke pokušavao izrealizirati podizanje kredita istaknuo je da je pokušavao podignuti kredit i kod drugih banaka, ali da su svi rekli da kada je u pitanju vlasnički spor koji je zabilježen u zemljišnim knjigama da mu nijedna banka neće odobriti kredit. Istaknuo je da su tuženici dva mjeseca nakon prijave gradilišta podnijeli tužbu za utvrđenje prava vlasništva i zbog toga da mu je nanijeta velika šteta budući da je spor radi utvrđenja prava vlasništva zabilježen u zemljišnim knjigama, a u tijeku tog postupka su preinačili tužbeni zahtjev na način da su tražili utvrđenje prava stvarne služnosti a da pritom nisu povukli zabilježbu, nakon toga da nije mogao zatvoriti financiranje daljnje izgradnje a sve zbog banke koja mi nije odobrila kredit i do danas je objekt u stanju u kojem je bio i 2017. Upitan ima li drugih nekretnina u svome vlasništvu, naveo je da ima, ali da je pitanje njegove poslovne odluke hoće li riskirati financiranje predmetnog projekta jer ne bi mogao prodati stanove i da je završio izgradnju, a sve s obzirom na vidljivu zabilježbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Nadalje da nekretninu nitko neće kupiti, jer nitko neće moći podignuti kredit, ali je 2022. prodao 30% tog projekta potencijalnom partneru a kako bi pokrio troškove koje je uložio u predmetni projekt. Istaknuo je da je za predmetnu nekretninu potrošio 400.000,00 eura s tim da je u to uključeno i što je prethodno rođacima isplatio za polovicu, vezano za namjeru gradnje istaknuo je da obzirom da projekt ima 6 stanova planirao ih je djelomično prodati a djelomično ostaviti sebi za najam, ne može se sjetiti planova troškova predmetne izgradnje ali zna da je to bilo preko milijun eura, s tim da u troškovniku nije došao do faze zatvora jer je zaustavljen, isto tako da se ne može sjetiti jeli u vrijeme zaključenja predmetnog Predugovora bio koji drugi Ugovor vezan za neku drugu nekretninu, a da u vrijeme sklapanja predmetnog na nekretnini nije bilo ničega, osim da su geodeti ocrtavali nekretninu. U proljeće prije sklapanja predugovora da je sklopio ugovor s izvođačem vezano za izvođenje radova iskopa i betoniranja, ugovor je bio u okvirima 300.000,00 eura i tada nije imao sredstava za financirati cijeli ugovor već je dogovoreno da će plaćanje biti po fazama, a da je u iznos od 500,000,00 eura uvršten ovaj iznos od 300,000,00 eura o kojem govorite za roh bau radove, da bio je. Istaknu je da je građevinare plaćao preko računa, a rođake u gotovini i da su ugovore ovjerili, kasnije se ispravlja da se ne može sjetiti jeli s njima sklapao Ugovore, da je motiv sklapanja Predugovora bilo financiranje i osigurana prodaja, ne sjeća se u koje doba dana i gdje je potpisao predmetni s KČ, a na upit punomoćnika tuženika zašto ste ovjerili potvrdu o vraćanju dvostruke kapare a predugovor kada ste potpisali kaparu niste, jeste li novac koji ste primili kao kaparu položili na račun istaknuo je da je ovjerio potvrdu o vraćanju dvostruke kapre zbog toga što je u početku ovo trebao biti pozitivan projekt i nije imao nikakvih sumnji da ovjerava druge ugovore, a nakon problema koji je nastao odlučio je ovjeriti ukoliko bi se postavljala daljnja pitanja. Ne sjeća se također jeli ovjerena potvrda o primitku kapare, istaknuo je da radi godinama i ima svoje novce, imao je odakle vratiti kaparu i vratio je od vlastite imovine. Istaknuo je da se vezano za podizanje kredita neformalno raspitivao kod poznanika koji rade u bankama, ali da nije službeno išao u banke u ponovni proces odobravanja kredita, a jednako tako o preinačenoj tužbu da je samo službeno obavijestio Erste banku, ali ih to nije zanimalo. Nadalje, da su svi ugovoreni radovi plaćeni, da je imao razumnu poslovnu dozu povjerenja u KČ.

26. U svom iskazu tužena pod 9) PČF je navela da tužitelja osobno ne poznaje ali joj je poznat jako dobro upravo iz jedne situacije kada ga je srela prilikom šetnje s troje djece kada je počelo građenje, a bio je na predmetnoj nekretnini. Nadalje navodi da je 90% sigurna da je svjedok prethodni bio tada s njim. Istaknula je da je te prigode tužitelj nju napadao i izvrijeđao jako ružnim riječima na osobnoj razini, da joj je rekao da je on netko i nešto, a ona da je rekla da će pozvati medije, on na to da joj je rekao ne znaš s kim imaš posla ja sam mediji, znam sve cake vezano za nekretninsko poslovanje. Nadalje navodi da je rekao da će ih izbaciti iz njihovih stanova, da je to sve njegovo a ona ga je ga pitala ako je dvor njegov kako nije kuća u kojoj oni žive. Nadalje navodi da zbog početka gradnje na predmetnoj nekretnini oni nemaju gdje prolaziti, da prolaze kozjim putem, tu da prođe s kolicima jer nema drugog puta a susjed je stavio i dvije skale kako bi mogli bar nekako proći. Jednako tako navodi da je prethodno kada je srela tužitelja toga dana samo ga upitala je li on gospodin koji ovo gradi a on da je zatim počeo s vrijeđanjem. Istaknula je da se ovaj susret dogodio nakon podnošenja vlasničke tužbe, da su održali nakon toga sastanak stanara vezano za predmetni spor, te navodi da je gospođa ŠČ rodica tužitelja te da je ona povukla predmetnu tužbu zbog prijetnji tužitelja a njezin sin Č da im je išao u neke stanove i rekao da nema šanse da dobiju spor jer da je tužitelj premoćan i da ne mogu protiv njega. Istaknula je da su zbog straha povukli vlasničku tužbu i rekli da će tražiti onda samo prolaz odnosno prolaz putem jer da su tu prethodno i parkirali i prolazili. Jednako tako navodi da su tu imali i sa strane puta jedne i druge 4 ili 6 podijeljena vrta koje su njihovi roditelji prethodno i obrađivali i bake i djedovi, oni su mlađi to malo zapustili što se tiče obrađivanja. Nadalje navodi da od susjede je bila šupa na jednom dijelu predmetnog puta koju je tužitelj prilikom izvođenja radova srušio. Nadalje navodi da je parcela ograđena otprilike 2013., ona da nije tu bila pa nije mogla odmah reagirati, da je došla 1 mjesec nakon i da su joj ispričali da je tužitelj jedan dan došao sa zaštitarima ujutro na parcelu, pretpostavlja kako bi stavili ogradu, a susjeda joj je pričala da se obratila zaštitaru koji je otišao do tužitelja a on da je rekao da ne želi s njima o ničemu razgovarati i to je zaštitar prenio toj susjedi koja je njoj ispričala, NČ. Istaknula je da joj je poznato da je prethodni svjedok trebao biti suinvestitor, to da je saznala kroz ove godine parničenja. Nadalje navodi da su oni uredno predmetnu parcelu koristili, tužitelj nikada tu da nije došao. Jednako tako navodi da su oni odvjetniku rekli zbog straha da odustaju od vlasničke tužbe, odlučili su tražiti samo put da nađu svoj mir, nikakvog razgovora nije bilo o ikakvim novcima, a išli su kod njihovog odvjetnika nakon podnošenja vlasničke tužbe a prije nego što su preinačili u tom postupku tužbu. Nadalje navodi da je vlasnička tužba podnesena 2015. godine. Jednako tako navodi da je razlog što ranije nisu pokrenuli tužbu taj što je ona u međuvremenu slala mailove građevinskoj inspekciji, da je zvala i da joj nikada nisu odgovorili na nijedan upit, da je išla kod javnog bilježnika u kojem je sklopu bio odvjetnički ured pitati za savjet, da joj savjet nisu dali i da nisu nikako mogli doći do korisnog savjeta sve dok nije došla do odvjetnika Mužića kod kojeg je otišla netom prije pokretanja postupka. Navodi da oni nisu ništa znali vezano za predmetni problem, da nisu znali što bi trebali napraviti, a da je tužitelj bio u poslu sa nekretninama. Istaknula je da ona zbilja ne zna ništa vezano za pravne stvari, niti zašto nije povučena tužba radi zabilježbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Istaknula je da je ona u tom periodu od 2013. godine znala jedino za građevinsku inspekciju i da njih i kontaktirala kako je već prethodno i navela, a žao joj je što tužitelja nije kazneno prijavila kada ju je izvrijeđao i prijetio joj. Istaknula je da su oni oduvijek smatrali da taj dvor pripada njihovoj zgradi i da je u sklopu zgrade. Kada je upitana zašto nisu povukli tužbeni zahtjev za vlasništvo navela je da su ga preinačili i da ona ne zna ništa o tome kako se to radi, niti je svjesna da bi zabilježba spora prava vlasništva u odnosu na zabilježbu spora stvarne služnosti prolaska radila ikakvu štetu. Nadalje je navela da su oni tražili da tužitelj preda vlasništvo predmetne nekretnine i da je to logično. Istaknula je da su prijetnje i spoznaje utjecale na to da oni povuku vlasničku tužbu, a kod izdavanja predmetne građevinske dozvole da nitko od njih stanara trenutnih nije bio obaviješten niti da je dobio ikakav poziv za očitovanje, niti da su mogli u tom postupku urgirati, a kasnije da su se i sami pitali kako je dobivena građevinska dozvola. Istaknula je da je oduvijek na kamenom stupu na ulazu u dvorište bio broj 23, a ona da je na 23, i navodi da je rekla tužitelju da se to može vidjeti i na google maps otkada je google maps u upotrebi, a na što da se tužitelj nasmijao i omalovažavao je, te navodi da je taj stup na kojem je bio broj 23 srušen. Istaknula je da su oni suvlasnici mislili i smatrali da tužitelj mora znati da oni polažu neka prava na tu nekretninu, to da su oduvijek oni stanari koristili, obrađivali, parkirali, a tu da se ona i vjenčala, tada da je bio predivan ulaz u obliku luka koji je predstavljao ulaz i dolje skale za njihovu stambenu jedinicu. Nadalje navodi da ne vjeruje da je netko od suvlasnika sa tužiteljem razgovarao prije te tužbe o regulaciji prava na predmetnoj nekretnini, možda netko od rođaka. Istaknula je da ne zna je li vođen kakav postupak u kojem je sudjelovao tužitelj ili netko od suvlasnika. Jednako tako je istaknula da im nitko prije postavljanja ograde nije onemogućavao prolaz, da ih nije nitko ni tužio, oni da su mislili da je to njihovo. Nadalje navodi što se tiče tuženika LČ, da je on sudjelovao na skupu stanara na kojem se odlučilo o vlasničkoj tužbi, da je on bio tu kada su se to dogovorili, da mu je dostavljena i punomoć za potpisati vezano za pokretanje postupka, a on da je odjednom rekao da on to nikada nije rekao. Nadalje navodi da ne zna je li gospodin LČ bio na svim sastancima vezano za pokretanje tužbe, da je bilo više sastanaka te da ne zna kada je bio prvi ni zadnji sastanak. Nadalje navodi da ona ne zna jesu li svi suvlasnici Marjanskog puta 23 potpisali punomoć Domagoju Mužiću za pokretanje postupka, ona da je svoju punomoć osobno potpisala, ne zna što je pisalo na punomoći je li bila navedena samo ona ili su i drugi.

27. U svom iskazu tuženik pod 12) LČ je naveo da on nikada nije dao punomoć da se tuži ovdje tužitelj, da se on ne smatra sudionikom ovog postupka, da nije pričao sa nijednim odvjetnikom da bi tužio tužitelja. Nadalje navodi da u Splitu boravi isključivo u mjesecu kolovozu, u rujnu da bi se trebali vratiti u Zagreb jer da počinje škola. Istaknuo je da mi se tužitelj nije nikada obraćao prije ovog postupka, niti je itko od suvlasnika o tužbi utvrđenja vlasništva razgovarao, on da živi u [adresa] preko 50 godina, da kada bi došao da se koristio predmetnom nekretninom. Navodi da se tu prolazilo, da su bili vrtovi, stupovi, skaline. Istaknuo je da on ne koristi e-mail, da njegova djeca koriste e-mail, ali on ne, da se on u te adrese ne razumije. Nadalje navodi da on nije tužio tužitelja i da je omaškom stavljen u tužbi jer je tamo jedan od suvlasnika. Istaknuo je da on nije poduzeo nikakvu radnju kaznene prijave vezano za punomoć, da je njegov odvjetnik odvjetnika Mužića obavijestio da je omaškom stavljen u tužbu.

28. U svom iskazu svjedok KČ je naveo da tužitelja poznaje od 5-6 godina prije samog potpisivanja predugovora 2016. godine. Istaknuo je da je iskazao želju da bi kupio dio projekta i da idu skupa u gradnju i pod uvjetom da njegova firma prodaje te stanove budući da on ima agenciju za nekretnine. Nakon uvida u stanje nekretnine, da je vidio da je čisto vlasništvo, da je parcela ograđena, i da je bila pravomoćna građevinska dozvola kao i sastavljeni ugovor o građenju da je odlučio kupiti jednu polovinu projekta. Istaknuo je da je sigurno postojao troškovnik vezano za izgradnju predmetne nekretnine, no ne sjeća se. Nadalje navodi a na pitanje je li ga osobno vidio, da se ne sjeća, ali da vjerojatno je, ne može se sjetiti gdje su predugovor potpisali, vjerojatno u njegovom uredu, nisu sklapali međusobno nijedan drugi osim tog ugovora koliko se može sjetiti, a vezano za paraf na ugovoru navodi da se ne sjeća jesu li sve stranice potpisane ali da vjerojatno jesu, on da ih inače sve parafira kada nema ovjere potpisa. Nadalje navodi da inače nije praksa potpisivati predugovore kod javnog bilježnika, a gospodin da je djelovao ozbiljan i da mu je bitna vlastita percepcija čovjeka. Prilikom potpisivanja predugovora da je dao kaparu 55,000,00 eura, misli da je dao kaparu na ruke, ne može se sjetiti u kojim apoenima. Istaknuo je da nije dobio nikakvu potvrdu kada je davao kaparu ali da misli da je to sadržano u ugovoru. Kada je upitan zašto je potraživao dvostruku kaparu navodi da može kazati da je pokušavao riješiti problem tužitelja i tuženika, u nekoliko navrata da je išao razgovarati sa stanarima i sa gospodinom tim odvjetnikom Mužićem, da je otišao kod gospodina Mužića u kancelariju, on da se legitimirao kao predstavnik tuženika, da ga je upitao u čemu je problem, a odvjetnik Mužić da mu je rekao da ukoliko neće tužitelj ništa platiti tuženicima da ne zna koliko investitor ima vremena čekati. Kada je upitan o tome jesu li mu poznate osobe koje sjede tu sa sučeve desne strane na klupi za punomoćnike tuženika navodi da mu nisu poznate osobe koje sjede tu s nama u sudnici na klupi za punomoćnika tuženika. Nadalje navodi da je odustao od cijelog projekta upravo zbog problema s tuženicima. Kada je upitan o tome jesu li sastavili potvrdu o preuzimanju dvostruke kapare navodi da su o tome pričali, vjerojatno u njegovom uredu ali su otišli kod javnog bilježnika ovjeriti, ne može se sjetiti je li to bilo isti dan kada je potvrda sastavljena, a da su otišli ovjeriti na inzistiranje tužitelja. Nadalje navodi da koliko mu je poznato prije podnošenja tužbe nije bilo nekakvih protivljenja od strane tuženika na licu mjesta, a tamo da je dolazio često. Istaknuo je da je predmetna nekretnina koliko mu je poznato ograđena nekoliko godina prije nego su tužitelj i on stupili u poslovni odnos, nekretnina da je fizički bila zatvorena i nitko nije mogao tu prolaziti budući je bila zagrađena. Istaknuo je da je tužitelju nastala velika šteta zbog problema s tuženicima, da je mogao završiti predmetni objekt i zaraditi milijune a zbog spora nije mogao. Nadalje je istaknuo da je imao na raspolaganju novac u iznosu od 50.000,00 eura za kaparu koji moguće da je bio na bankovnom računu a moguće i da nije. Jednako tako navodi da se ne može sjetiti gdje je fizički primio 110.000,00 eura na ime dvostruke kapare, ali da je moguće da je bilo u njegovom uredu. Nadalje navodi da se ne sjeća je li novac položio na banku, ali navodi da posjeduje gotovinski sef. Istaknuo je da je sa tužiteljem nakon sklapanja predugovora kontaktirao telefonski te da je vjerojatno da ga je telefonski tražio isplatu dvostruke kapare. Istaknuo je prvotno da se ne sjeća čiji je prijedlog bio da isplata kapare bude u gotovini, no na daljnje pitanje navodi da je njegov prijedlog bio da isplata kapare bude u gotovini. Nadalje je naveo da potvrde o primitku novčanih iznosa ovjerava zavisno o tome o kakvoj se situaciji radi i tko što traži te da mu je bitno personalno. Nadalje je naveo da kada je sklopio predugovor da na nekretnini nije bilo ništa izgrađeno, te da je bio sklopljen ugovor o gradnji, no da se ne sjeća je li ga vidio ali da vjerojatno je. Jednako tako je naveo da se ne sjeća kolika je bila ugovorena cijena, prodavatelj – tužitelj da je trebao njemu predati pola objekta u roh bau, a kasnije da bi zajednički išli u daljnju investiciju. Nadalje navodi da se ured odvjetnika Domagoja Mužića nalazi gdje je bila Hrvatska lutrija, odvjetnik Krka, ali da se ne sjeća koliko je novaca od njega tražio odvjetnik Domagoj Mužić. Kada je ponovo upitan od strane suda jesu li mu poznate osobe koje sjede na desnoj strani suca na klupi za punomoćnike tuženika, odmahnuo je glavom kako nisu, a nakon toga je pitao "Je li to taj odvjetnik Mužić?", navodi da ga je vidio dva puta u životu, da je čovjek bio drugačiji, da je bio crn i mlad, a sada je sijed i star. Nadalje je naveo da kada bi bio na nekretnini da nije vidio nikoga da koristi nekretninu, da nitko nije bio na njoj. Jednako tako je naveo da je vidio na terenu stanarku koja je bila najglasnija i da je to bilo za vrijeme dok je trajalo miniranje terena. Istaknuo je da je s tužiteljem u poslovnim odnosima, da prijateljstvo nije olaka riječ, da s tužiteljem ima još jedan investicijski projekt, da se ne sjeća kada je ušao u taj drugi projekt ali da je vjerojatno prije nego što je ušao u ovaj. Jednako tako je istaknuo da je 2016. imao povjerenja u tužitelja, jer da nije imao povjerenja ne bi ušao u poslovnu suradnju, a radilo se o kvalitetnoj nekretnini sa urednim papirima. Nadalje je naveo da u trenutku potpisivanja predugovora nije znao da suvlasnici, ovdje tuženici ili neke treće osobe polažu nekakva prava na predmetnu nekretninu jer da je bilo tako onda bi bilo vidljivo u vlasničkom listu. Istaknuo je da je imao povjerenja te da nije pitao tužitelja je li postoje neke treće osobe koje polažu prava na nekretninu. Nadalje je naveo da se ne sjeća je li se mimo tužitelja pokušao informirati o toj nekretnini od primjerice susjeda. Istaknuo je da što se tiče njegovog poslovanja da pogleda nekretninu fizički, izvrši uvid u zemljišne knjige te ukoliko je sve u redu krene u suradnju. Istaknuo je da ne zna zašto nije bankovnom transakcijom uplatio kaparu tužitelju te da mu je možda bilo zgodnije platiti u gotovini. Jednako tako je istaknuo da uvijek ispunjavaju formulare o porijeklu novca kada ih treba ispunjavati, ali za konkretnu prigodu povodom isplate i primitka dvostruke kapare se ne sjeća jesu li ispunjavali. Nadalje je naveo da se ne sjeća postoji li mimo njihovih međusobnih isprava i potvrda o primitku nekakav drugi dokaz, a ne sjeća se ni postoji li neki svjedok koji je svjedočio primitku novca. Nadalje je naveo da je njemu uobičajeno poslovati s gotovinom i u ovakvim iznosima. Jednako tako je naveo da se ne sjeća je li ovu potvrdu o povratu dvostruke kapare sastavio odvjetnik za njega ili netko drugi, a ostavlja mogućnost da ju je i sam sastavio. Istaknuo je, a s obzirom da je potvrda o vraćanju kapare ovjerena kod javnog bilježnika, da se ne sjeća je li javni bilježnik prisustvovao predaji novca, da vjerojatno je, navodi da se ne sjeća koji je javni bilježnik bio u pitanju i ne može se sjetiti je li bio u Splitu ili ne.

29. Iskaze tužitelja i svjedoka KČ ovaj sud ocjenjuje kao nevjerodostojne, proturiiečne i neživotne, iskonstruirane za potrebe postupka, a o čemu će riječ biti u nastavku presude, dok iskaz tuženika sud ocjenjuje kao vjerodostojne.

30. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

31. Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano je da je šteta, između ostalog, umanjenje nečije imovine, dok je člankom 1045. stavka 1. ZOO propisano tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

32. Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je da su u pojedinom slučaju ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu, to je postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, nastala šteta, uzročna veza i protupravnost. U konkretnom slučaju, prema shvaćanju ovog suda, tužitelj od tuženika potražuje izvanugovornu štetu.

33. Odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, 126/2010, 55/2013, 60/2013, 108/2017, 63/2019; dalje: ZZK) propisano je da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava, dok je odredbom članka 82. stavka 1. ZZK propisano da zabilježbu spora može zahtijevati svaka stranka u postupku iz članka 81. stavka 1. ovoga Zakona, kao i svaka druga osoba koja je sudionik postupka, a ima za to pravni interes, ako dokaže da se taj postupak vodi. Zabilježbu spora može rješenjem dopustiti zemljišnoknjižni kao i drugi sud pred kojim se vodi postupak čija se zabilježba zahtijeva.

34. Prema shvaćanju ovog suda na strani tuženih ne postoji protupravnost a ni štetna radnja koju bi oni zabilježbom spora radi utvrđenja prava vlasništva, koji je tužbeni zahtjev naknadno preinačen na utvrđenje postojanja stvarne služnosti, počinili tužitelju, osobito kod činjenice da samo pokretanje zakonom propisanih postupaka radi zaštite stvarnih prava pa tako i zabilježba pokrenutog spora, ne može se smatrati protupravnim djelovanjem spram tužitelja.

35. Naime Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 5/14: dalje: Ustav) je u članku 29. zajamčeno pravo svakoga da mu zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Prema tome postupanje tuženika ne bi predstavljalo nikakvu štetnu radnju spram tužitelja, a sve kod činjenice da su pokretanjem postupka radi utvrđenja prava vlasništva, bez obzira na njegov ishod, tuženici imali namjeru zaštiti se od zadiranja u vlasnička prava, koja su zaštićena kao Ustavno, Zakonsko i jedno je od temeljnih prava Povelje o temeljnim pravima Europske unije. Jednako tako odredbe ZPP-a daju mogućnost tužitelju da u određenom stadiju postupka, ukoliko mu sud dopusti, preinačava svoj tužbeni zahtjev, pa je pozivanje tužitelja da su tuženici s namjerom preinačili tužbeni zahtjev nije osnovano i sud u tome ne vidi nikakvu lošu namjeru tuženika, tužitelj nije pak sudu dokazao da su mu banke garantirale da će mu odobriti podizanje kredita ukoliko na nekretnini bude postojala zabilježba spora koja se tiče opterećenja nekretnine, a osim toga sam u iskazu navodi da su mu rekli da nijedna banka mu neće odobriti kredit ukoliko je vlasnički spor zabilježen u zemljišnim knjigama. Neovisno o preinaci tužbenog zahtjeva, također se radi o vlasničkom sporu jer je utvrđivanja postojanja služnosti sastavni dio doktrine o vlasničkim pravima.

36. Pravo stvarne služnosti ograničeno je stvarno pravo na tuđoj (nečijoj) nekretnini, koje izvire iz vlasništva povlasne nekretnine i njezina stvarnopravnog odnosa spram poslužne nekretnine, a odredbom članka 186. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 96/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 15220/14.; dalje: ZV) propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

37. U pitanju je dakle pravo koje bi eventualno opterećivalo nekretninu kao poslužnu stvar, a ZZK propisuje da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava, i kao takva, neovisno o tome što zabilježba pokretanja spora radi utvrđivanja prava vlasništva nije povučena, jednako bi egzistirala u zemljišnim knjigama budući da bi se radilo o pokretanju spora radi opterećenja prava vlasništva, pa sud je shvaćanja da nikako ne postoji štetna radnja, a ni protupravnost u postupanju tuženika koji su na zakonit način zabilježili postojanje spora u zemljišnim knjigama.

38. U pravu su tuženici, a osim toga je i ovaj sud shvaćanja da su tužitelj i KČ prilikom sklapanja predmetnog Preudugovora sklopili prividni, simulativni ugovor, čiji se oblik ogleda u svjesnom neskladu između volje i očitovanja jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, pa takav pravni posao ne proizvodi pravne učinke koje bi, da je valjani, trebao proizvesti. Naime, prema stajalištu ovog suda, tužitelj i KČ su sklopili taj Predugovor upravo sa svrhom da bi kod trećih izazvale dojam da je između njih ugovor sklopljen, konkretno u svrhu ovog postupka i potraživanja fiktivne naknade štete, ali su bili suglasni da zapravo ne žele nikakav ugovor.

39. Ovakav zaključak sud izvodi iz činjenica da je Predugovor sklopljen u pisanoj formi bez ovjere potpisa na istom, tužitelj i svjedok KČ, koji su stranke Predugovora su u svojim iskazima proturječni, odnosno, ne mogu se sjetiti detalja oko Ugovora, ne mogu se sjetiti jeli parafirana svaka strana Predugovora, od koliko se strana sastoji Predugovor, gdje su ga potpisali, tko ga je sastavio, tužitelj tvrdi da je osoba koja potpisuje puno Ugovora pa da se detalja ne može sjetiti, a s druge strane pak tvrdi da je to jedini Ugovor koji ima sklopljen s KČ, pa nije životno i logično da se detalja oko jedinog pravnog posla sklopljenog s KČ, na temelju kojeg i potražuje štetu ne može sjetiti, a u konačnici ne može se sjetiti u kojeg su javnog bilježnika ovjerili potpise na Potvrdi. Osim toga ističe da mu je KČ dao kaparu na ruke, ali se ne sjeća gdje, što također nije životno da se netko tko je "na ruke" primio iznos od 55.000,00 eura ne može sjetiti gdje ih je primio kao ni toga jesu li sklopili kakav pisan trag o tome, a s druge strane nije ni logično da bi netko toliki novac dao bez osiguranja pisanim tragom, a ne radi se o prijateljskim odnosima, u kojem slučaju bi također bilo isto postupanje nelogično, dok pak s druge stranke postoji pisana Potvrda o povratu dvostruke kapare, na kojoj su uzgred rečeno i ovjereni potpisi stranaka, pa je sud shvaćanja da je ista napravljena samo za potrebe predmetnog spisa. Nadalje sud vidi i nelogičnosti u tome da je tužitelj sklapao toliko Ugovora vezanih za izgradnju stambene građevine, a da baš na ni jednom nije ovjerio potpis, ali zato na potvrdi o isplati dvostruke kapare je isključivo ovjerio potpis. Osim toga svjedok KČ u iskazu navodi da se ne sjeća odakle je uzeo 55.000,00 eura jesu li prethodno bili na bankovnom računu ili ne, ne sjeća se gdje je dao kaparu kao ni gdje je primio dvostruku kaparu, ali uzima mogućnost da je to bilo u njegovom uredu, ne sjeća se također jeli novac od dvostruke kapare položio na banku ili u sef. Sudu se također ukazuje i nelogična činjenica da su se stranke predugovora poznavale površno, a da pritom između njih nikakva pismena korespondencija nije bila vezano za događaje nakon sklapanja Predugovora, već su samo telefonski razgovarali o vraćanju dvostruke kapare, a napominje se da se ne radi o malom iznosu novca. Konačno je za istaknuti da je neuvjerljiv iskaz tužitelja i tuženika, u dijelu kojeg su i proturječni, da nisu bankovinim putem prenosili novac jer nije bilo dopušteno, odnosno svjedok navodi da se ne sjeća zašto nije uplatio kaparu putem računa, da mu je možda bilo zgodnije u gotovini, a da se ne sjeća jeli prilikom primitka dvostruke kapare ispunjavao kakve formulare o porijeklu novca, koje inače uvijek ispunjava, osim toga se ukazuje također i neživotnim i neuvjerljivim da se niti tužitelj ni svjedok ne sjećaju jeli tko prisustvovao predaji novca, konačno gdje sud vidi posebnu neuvjerljivost je u iskazu svjedoka KČ kada ističe da ne zna tko je sastavio potvrdu o povratu dvostruke kapare kao ni to da se ne sjeća jeli javni bilježnik prisustvovao predaji novca, uzgred rečeno tužitelj se u iskazu također ne sjeća jeli tko od svjedoka bio prisutan predaji novca. Svjedok KČ se također ne može sjetiti jesu li ovjerili potpise na Potvrdi kod javnog bilježnika u Splitu ili negdje drugdje. Doista je za ukazati se krajnje neuvjerljivim da su stranke Predugovora imale isključivo jedan pravni posao sklopljen, ali da se ne mogu sjetiti u kojem gradu su ovjerili potpise na Potvrdi o primitku novca.

40. Dakle, iz svega gore navedenog, ovaj sud je stajališta da se doista radi o prividnom pravnom poslu sklopljenom između tužitelja i svjedoka KČ, i to o apsolutnoj simulaciji koja se sastoji u sklapanju fiktivnog Predugovora za potrebe predmetnog postupka, koja simulacija predstavlja manu volje i uzrokuje ništavost predmetnog Predugovora.

41. Kada se uzme u obzir sve navedeno, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj u postupku nije dokazao da bi tuženici svojim postupanjem učinili kakvo protupravnu radnju na štetu tužitelja, nije dalje dokazao da postoji štetna radnja spram njega, a osim toga prema stajalištu suda nema ni same štete jer je Predugovor o kupoprodaji kojeg su sklopile stranke Predugovora bio prividni posao, odnosno apsolutna simulacija koji kao takav među strankama ne proizvodi nikakav učinak, pa nema stoga ni štete koja bi eventualno nastala tužitelju u vidu povrata dvostruke kapare.

42. Kada dakle nema svih potrebnih elemenata, odnosno pretpostavki za ostvarenje naknade štete, kao niti odgovornosti u radnjama tuženika, tada je ovaj sud shvaćanja da je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren spram tuženika za isplatu utuženog iznosa u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovan.

43. U pravu je tužitelj pod 12) kada navodi da ne bi bila pasivno legitimirana stranka ovog postupka, a sve iz razloga što je u postupku utvrđeno da je tuženik pod 12) neosnovano obuhvaćen tužbom koju su pokrenuli tuženici-tužitelji pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-5901/2016, da bi čitanjem presude donesene u tom spisu kao i presude drugostupanjskog suda kojom je potvređenja prvostupanjska presuda sud utvrdio da tužitelj pod 12) nije obuhvaćen kao stranka u tom postupku, pa bi neosnovano bilo tužiteljevo potraživanje prema njemu, neovisno o tome što nije povukao prijedlog za zabilježbu spora, budući da se radi o formalnoj radnji, čijim povlačenjem za tužitelja ništa drugačije se ne bi dogodio, budući bi zabilježba još uvijek egzistirala, jer se ona ne odnosi na pojedinca nego na nekretninu.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I ove izreke.

45. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP, pa je s obzirom na uspjeh tuženika u postupku sud je utvrdio da im je tužitelj dužan naknaditi i troškove postupka, i to svakom tuženiku koji je bio zastupan po punomoćniku, prema pojedinom zatraženom i priloženom zahtjevu za naknadu troškova postupka.

46. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 110.000,00 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa).

47. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku pod 1) su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu, kada je tužba bila postavljena na solidarnu isplatu (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 1.658,00 eura

- sastav obrazloženog podneska od 25. siječnja 2022. (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 25. kolovoza 2023. (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 11. rujna 2023. (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 7. studenog 2024. (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 24. siječnja 2025. izvan Tbr. 8/1 Tarife (Tbr. 8/3 Tarife) u iznosu od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 1. veljače 2022., na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9/2 tarife) u iznosu od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 8. lipnja 2022. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 4. rujna 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 18. rujna 2023., na kojem ročištu se postupak završio povlačenjem tužbe prije raspravljanja o glavnoj stvari (Tbr. 9/2 Tarife) u iznosu od 100,00 eura,

- pristup na ročište od 2. listopada 2023., koje je odgođeno prije početka raspravljanja, (Tbr. 9/5 Tarife) u iznosu od 50,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 1. prosinca 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 18. listopada 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura, koje je odgođeno prije početka raspravljanja,

- zastupanje na ročištu od 3. prosinca 2024. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

zastupanje na ročištuod 24. travnja 2025. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- sastav žalbe od 21. srpnja 2022. (Tbr. 10/3 Tarife) u iznosu od 250,00 eura,

48. Tako je tuženiku pod 1) trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 4.258,00 eura, te je tom iznosu sukladno odredbi članka 46. tuženiku pod 1) valjalo na taj iznos obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (1.064,50 eura), dakle ukupno 5.322,50 eura.

49. Tuženiku pod 1) nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 11. studenoga 2021. (požurnica) i 4. veljače 2022. imajući na umu načelo ekonomičnosti postupka kao i to da mu ti podnesci nisu bili bitni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Jednako tako za pojedine radnje nije mu priznat zatraženi trošak u punom iznosu već mu je priznat trošak koji mu za pojedinu radnju pripada sukladno Tarifi, a što je pobliže pojedinačno za svaku poduzetu radnju opisano i obrazloženo u prethodnoj točki 37. obrazloženja.

50. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku pod 2),3),4),5) i 6) su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 1.658,00 eura

- sastav ostalog podneska od 20. prosinca 2021. (Tbr. 8/5 Tarife) u iznosu od 414,50 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 28. kolovoza 2023. (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 22. studenog 2024. (Tbr. 8/1 Tarife) u iznosu od 200,00 eura,

- sastav ostalog podneska od 24. siječnja 2025. (Tbr. 8/5 Tarife) u iznosu od 100,00 eura,