Poslovni broj: Us I-133/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VUKOSAV j.d.o.o., ΟΙΒ: 95531112966, RM [adresa], zastupanog po zakonskoj zastupnici NM, članici uprave i direktorici trgovačkog društva, protiv tuženika Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, OIB: 32082115313, Dubrovnik, Vukovarska 16, radi izvršenja rješenja o provođenju komunalnog reda, nakon javne i usmene rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II-363-05/24-01/8, Urbroj: 2117-09/1-24-2 od 3. prosinca 2024.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 17. siječnja 2025. protiv rješenja tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II-363-05/24-01/8, Urbroj: 2117-09/1-24-2 od 3. prosinca 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako podnosi tužbu pobijajući navedeno rješenje u cijelosti, a osobito iz razloga što u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, niti su primijenjene postupovne odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09) u cilju utvrđivanja istog, pa sukladno tome i zbog pogrješne primjene odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu. Potom tužitelj reproducira obrazloženje osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako protivno navodima iz obrazloženja pobijanog rješenja da je odredbom čl. 109. st. 2. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da komunalni redari obavljaju poslove nadzora propisane posebnim Zakonom. Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09 i 110/21) je temeljni postupovni propis kojim se uređuje postupanje komunalnog redarstva kao upravnog tijela jedinice lokalne samouprave, kada odlučuju o pravima i obvezama fizičkih i pravnih osoba, dok se od primjene pojedinih odredaba tog Zakona može odstupiti samo u slučaju kada je pojedino postupovno pitanje drukčije uređeno posebnim zakonom. Tužitelj ovim putem ukazuje na mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku, koje su dužni primjenjivati komunalni redari kada u okviru svog djelokruga propisanog Zakonom o Državnom inspektoratu, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima. Nastavno na gore navedeno tužitelj ukazuje na odredbu čl. 76. Zakona o općem upravnom postupku o obvezi sastavljanja zapisnika, sadržaju zapisnika te postupanju službenih osoba javnopravnog tijela u odnosu na osobe koje sudjeluju u upravnoj stvari. S obzirom da je donošenju pobijanog rješenja prethodio očevid na licu mjesta obavljen 2. rujna 2024. o kojem je sastavljen zapisnik od strane komunalnog redara, kao i da se pobijano rješenje obrazlaže na podlozi činjeničnih utvrđenja koje se navode u zapisniku, a da, s druge strane, tužitelj nije nazočio predmetnoj službenoj radnji, niti mu je zapisnik uručen odnosno dostavljen kao nadziranoj osobi, nedvojbeno je kako su, prije donošenja pobijanog rješenja, počinjene bitne postupovne povrede koje dovode u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično tome i pravilnost primjene materijalnog prava. Tužitelj je stavljen u nejednak procesno pravni položaj spram tijela jedinice lokalne samouprave, te mu je povrijeđeno ustavno pravo na ravnopravnost (jednakost) glede mogućnosti korištenja procesnim sredstvima i pobijanja činjeničnih utvrđenja u postupku provođenja nadzora od strane komunalnog redara. Nastavno na navedeno tužitelj se poziva i na pravno stajalište Ustavnog suda RH izraženo u odluci U-III-3693/2015 od 19. studenog 2015., a prema kojem se upravni akti podvrgavaju sudskoj kontroli upravo zato što državna tijela koja donose upravne akte nisu tijela sudbene vlasti, pa stoga povreda ustavnog jamstva iz čl. 29. st. 1. koju počini upravni sud nenavođenjem meritornih razloga za odbijanje tužbe - dakle za uskratu Ustavom zajamčene sudske zaštite adresatu upravnog akta, može imat višestruke implikacije. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 22. svibnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilogom, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 20. svibnja 2025., te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno i pomorsko gospodarstvo, KLASA: UP/I-363-04/24-01/414, URBROJ: 2117-1-03-04/6- 24-4 od 20. rujna 2024., točkom 1. određeno je da se NM, inače odgovorna osoba tužitelja-pravne osobe kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura zbog neizvršenja rješenja ovog tijela KLASA: UP/I-363-04/24-01/414; URBROJ: 2117- 1-03-04/6-24-2 od 2. rujna 2024., točkom 2. određeno je da se kazna uplaćuje u korist proračuna Grada Dubrovnika, točkom 3. određeno je da se izvršeniku ponovo određuje da u roku od 10 dana od dana dostave ovog rješenja izvrši obvezu određenu rješenjem iz točke 1. ovog rješenja, točkom 4. određeno je da će se u slučaju daljnjeg neispunjenja obveze izvršeniku izreći nova (druga) novčana kazna u iznosu od 400,00 eura, te da ako je potrebno da se novčana kazna može izreći i više puta, dok je točkom 5. određeno da žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja, to u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo smatralo da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/II-363-05/24-01/8, Urbroj: 2117-09/1-24-2 od 3. prosinca 2024. postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora, njegova žalba je odbijena, čime je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, to u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo tijelo prvog stupnja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenjem rješenja o izvršenju rješenja o provođenju komunalnog reda, slijedom čega je tuženik isto ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-04/24-01/414; URBROJ: 2117-1-03-04/6-24-2 od 2. rujna 2024. točkom 1. utvrđeno kako je trgovačko društvo VUKOSAV j.d.o.o. na Poljani Paska Miloslavića, na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavilo tri jednostavna reklamna panoa, vidljiva sa javne površine, sva tri veličine cca 180 x 80 cm, a bez rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet, more i mjesnu samoupravu, točkom 2. naloženo je tužitelju da u roku od 8 dana od prijema navedenog rješenja ukloni postavljene reklame ili ishodi rješenje kojim se odobrava držanje istih, točkom 3. određeno je da će se izricati novčane kazne ako obveznik radnje iz točke 2. ovog rješenja ne postupi po naređenom u ostavljenom roku sve dok se obveznika ne prisili na izvršenje, dok je točkom 4. određeno da žalba ne zadržava izvršenje rješenja, te je također neprijeporno i da je tužitelj uredno zaprimio citirano rješenje 9. rujna 2024., što pak znači da je isto nedvojbeno izvršno.

11.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim očevidom obavljenim 20. rujna 2024. od strane komunalnog redara utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o provođenju komunalnog reda od 2. rujna 2024. s obzirom da nije uklonio predmetne reklamne panoe, o čemu je sastavljen zapisnik, te su fotografirane predmetni reklamni panoi, koje fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koji zapisnik prileže spisu.

12.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se odgovorna osoba tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o provođenju komunalnog reda izricanjem prve novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

13.Odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja iz ovog spora istu odbio, te potvrdio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke, a ovo stoga što i ovaj sud nalazi da su u konkretnoj upravnoj stvari bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem rješenja o izvršenju rješenja o provođenju komunalnog reda, kod kojeg stanja stvari je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje donijelo pravilnom primjenom citirane odredbe, te je stoga i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, pa ovaj sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i rješenje prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-04/24-01/414; URBROJ: 2117-1-03-04/6-24-2 od 2. rujna 2024. postalo izvršno, koju okolnost tužitelj niti ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o provođenju komunalnog reda s obzirom da nije uklonio predmetne reklamne panoe, što tužitelj isto tako ne spori i što proizlazi iz zapisnika o kontrolnom očevidu od 20. rujna 2024., koji isto tako prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju prvostupanjskog tijela od 2. rujna 2024. upozoren da će se na izvršenje citiranog rješenja prisiljavati izricanjem novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi iz točke 2. izreke toga rješenja, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da prvostupanjsko tijelo donese svoje rješenje od 20. rujna 2024., kojim se odgovornu osobu tužitelja kao pravne osobe prisiljava na izvršenje citiranog rješenja prvom novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura.

16.Glede temeljnih, a zapravo i jednih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe da su na njegovu štetu počinjene povrede procesnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku s obzirom da nije saslušan prije nego je doneseno osporeno rješenje, kao i da nije bio pozvan na kontrolni očevid obavljen 20. rujna 2024. od strane komunalnog redara te da mu zapisnik s tog očevida nije dostavljen radi očitovanja, prije svega za naglasiti je kako je odredbom čl. 116. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, 110/18, 32/20, 145/24) propisano da ako komunalni redar utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, a koju odredbu sadrži i Odluka o komunalnom redu Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 12/20, 16/20, 01/21, 05/21 i 16/21), slijedom čega kako je komunalni redar ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o provođenju komunalnog reda, to pak znači da je tim prije bez saslušanja stranke ovlašten donijeti i rješenje kojim se izvršava rješenje o provođenju komunalnog reda, s tim da se Zakon o komunalnom gospodarstvu u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, uslijed čega okolnost da prije donošenja rješenja o izvršenju rješenja o provođenju komunalnog reda tužitelj ne bi bio saslušan ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog akta, koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Ujedno je za nadodati kako tužitelj uopće ne spori utvrđenja s kontrolnog očevida od 20. rujna 2024. obavljenog od strane komunalnog redara, odnosno da on nije postupio sukladno rješenju o provođenju komunalnog reda, tj. da nije uklonio predmetne reklamne panoe. Također, za kazati je i kako je predmetni zapisnik o kontrolnom očevidu sastavljen sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku, koji je sastavljen u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a koji pak u smislu citiranog Zakona predstavlja zakonit dokaz, uslijed čega je potpuno jasno da je takav zapisnik mogao poslužiti kao valjana pravna osnova za donošenje osporenog rješenja tuženika.

17.Osim toga, za naglasiti je kako s obzirom na sadržaj odredbe čl. 112. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu kojom su propisana ovlaštenja komunalnog redara u provedbi nadzora nad provedbom odluke o komunalnom redu, to je pak neprijeporno da kontrolni očevid koji se provodi radi kontrole izvršenja rješenja o provođenju komunalnog reda nije očevid u smislu odredbe članka 68. Zakona o općem upravnom postupku koji kao posebnu dokaznu radnju, na kojoj imaju pravo nazočiti stranke, zaključkom određuje službena osoba kada je očevidom potrebno utvrditi neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe, pa kako se dakle ovdje ne radi o takvom očevidu, okolnost što tužitelj nije bio pozvan na kontrolni inspekcijski očevid te nije saslušan prije donošenja osporenog rješenja nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost osporenog rešenja. S tim u vezi dodatno je za kazati kako je tužitelj i u predmetnom upravnom sporu imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, pa je tako nesumnjivo imao mogućnost i osporavanja činjeničnih utvrđenja s obavljenog kontrolnog očevida od 20. rujna 2024., koja utvrđenja tužitelj uopće ne osporava niti u ovom sporu, odnosno ne spori da on nije izvršio rješenje o provođenju komunalnog reda, tj. da nije uklonio predmetne reklamne panoe.

18.Naposljetku, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, što pak znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o provođenju komunalnog reda samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme, mjesto ni način izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

19.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o provođenju komunalnog reda izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da prvostupanjsko tijelo donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o provođenju komunalnog reda na način da se odgovornoj osobi tužitelja kao pravne osobe izriče prva novčana kazna u iznosu od 200,00 eura kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o provođenju komunalnog reda, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

20.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

21.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

22.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 10. lipnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju VUKOSAV j.d.o.o., Eduarda Miloslavića br. 23, Kupari, Mlini, uz zapisnik od 22. svibnja 2025. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, Vukovarska 16, uz zapisnik od 22. svibnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.