REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1571/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja Tehnika d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, kojeg zastupa zakonski zastupnik GM, predsjednik uprave, a istoga opunomoćenik ŽM, službena osoba, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Trg S. Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi oglašivanja rješenja ništavim , 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske KLASA: UP/II-363-03/23-03/22, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-23-3 od 3. svibnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove KLASA: UP/I-363-03/22-002/2173, URBROJ: 251-10- 31-1/014-22-4 od 21. prosinca 2022.

II. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu troška delegacije predmeta u iznosu od 30,00 eura (slovima: trideset eura) te se nalaže Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna na račun tužitelja isplati navedeni iznos, u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II-363-03/23-03/22, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-23-3 od 3. svibnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-2795/2023.

1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2795/2023.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/23-03/22, URBROJ: 531-07-1-3-1/1-23-3 od 3. svibnja 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove KLASA: UP/I-363-03/22- 002/2173, URBROJ: 251-10-31-1/014-22-4 od 21. prosinca 2022.

2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen kao neosnovan prijedlog tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja tog tijela KLASA: UP/I-363-03/2007- 54/8882, URBROJ: 251-13-01/01-2007-01 od 2. siječnja 2007.

3. Tužitelj u tužbi navodi da je zahtjev za oglašivanje ništavim rješenja o komunalnoj naknadi iz 2007. postavio iz razloga jer mu obveza plaćanja te naknade za nekretninu u Radničkoj ulici 182 u Zagrebu nije bila utvrđena u postupku i na način utvrđivanja visine komunalne naknade prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu. Poziva se na odredbu članka 268. stavka 1. točku 6. Zakona o općem upravnom postupku 1991./1996. (dalje: ZUP/96) kojim je bilo predviđeno da će se poništiti rješenje čije bi izvršenje bilo u suprotnosti s osnovnim načelima pravnog poretka, a da su prvostupanjsko tijelo i tuženik na njegov zahtjev primijenili Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Prigovara i što nisu izvedeni nikakvi dokazi niti utvrđeno činjenično stanje.

3.1. Nadalje, tvrdi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te navodi kako prema pravnom shvaćanju iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-9216/2011-6 od 21. ožujka 2013. "glede ništavosti nekog rješenja relevantni su zakonski propisi koji su na snazi u vrijeme donošenja rješenja”, a da je tada, 2007. godine na snazi bio ZUP/96 i odredba članka 268. stavka 1. kojom je bilo propisano da se rješenje čije bi izvršenje bilo u suprotnosti sa osnovnim načelima pravnog poretka, proglašava ništavim. Tvrdi da odredba članka 168. ZUP-a upućuje na primjenu ZUP/96, odnosno da će se svi započeti postupci dovršiti prema odredbama ZUP/96.

3.2. U vezi razloga za ništavost rješenja iz 2007. godine navodi da na adresi [adresa] u [adresa], površine 19.092,00 m[2] nikada nije posjedovao poslovne prostorije u toj površini te da u pogledu utvrđenja površine nije proveden odgovarajući postupak. Navodi i koji objekti su se nalazili na toj lokaciji, kao i da je dio površine od 2.500,00 m2 predstavljao zelenu površinu, a na lokaciji su se nalazila i dva skladišta, svako površine 387 m2, koji su u naravi predstavljali oronule drvene nadstrešnice na koju okolnost predlaže provesti uviđaj. Nadalje, tvrdi kako obračun komunalne naknade nije pravilno izvršen te citira propise koji su tada bili na snazi, Zakon o komunalnoj djelatnosti i Odluku o komunalnoj djelatnosti Grada Zagreba te kako se mijenjao način obračuna izmjenom zakonske regulative. U bitnome osporava površinu te tvrdi kako je obveza komunalne naknade obračunata tužitelju u previsokom iznosu, 27.492.48 kn, umjesto 6.887,37 kn, pa da je stoga rješenje o obvezi komunalne naknade iz 2007. u suprotnosti s načelima pravnog poretka te se poziva i na povredu drugih ustavnih načela. Predlaže Sudu provesti građevinsko te financijsko-računovodstveno vještačenje na okolnost visine komunalne naknade kojom je trebao biti obvezan rješenjem iz 2007. godine, a nakon provedenih dokaznih prijedloga, usvojiti tužbeni zahtjev te u slučaju da Sud poništi osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno zainteresirane osobe, da sam meritorno riješi predmetnu upravnu stvar.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznesene u obrazloženju pobijanog rješenja kod kojih u cijelosti ostaje i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz rješenja od 21. prosinca 2022., te se pridružuje obrazloženju rješenja tuženika. Ističe kako razlog zbog kojeg tužitelj traži oglašivanje rješenja ništavim, pogrešno utvrđena površina nekretnine, ne predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga iz članka 128. stavka 1. ZUP-a za oglašivanje rješenja ništavim, već je tužitelj trebao rješenje iz 2007. pobijati redovnim pravnim lijekovima, što nije učinio. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužitelj u podnesku zaprimljenom na ovome Sudu 21. svibnja 2025. suštinski ponavlja navode tužbe te dodatno ističe da se ne može tvrditi kako je prijedlogom tužitelja od 2. studenog 2022. iniciran novi upravni postupak na koji se trebaju primijeniti odredbe ZUP-a, već taj prijedlog predstavlja nastavak postupka, a suprotan stav bi bio protivan načelu jedinstva upravnog postupka. Poziva se na mišljenje izv. prof. dr. sc. MM od 21. listopada 2024. iz kojega u bitnome proizlazi da korištenje izvanrednih pravnih lijekova predstavlja nastavak izvornog upravnog postupka, a nikako nove i zasebne postupke, a ovakav stav proistječe i iz analogne primjene stava koji je iznio dr.sc. ŠM u članku „Ponovni upravni postupak, nakon upravnog spora, ne predstavlja novi (zasebni) upravni postupak“. Osim toga, ističe i članak „Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske afirmirana osnovna načela pravne države – U povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Us-9216/2011-6 od 21. ožujka 2013.“ koji je dana 29. svibnja 2013. objavio CM, tadašnji sudac Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, iz kojeg proizlazi da se na pitanje ništavosti rješenja treba primijeniti onaj zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja tog rješenja, bez obzira kada je postupak za proglašenje ništavim pokrenut.

7. S obzirom da se tužitelj po pozivu Suda protivio da se ovaj spor riješi bez rasprave, Sud je istu održao 28. svibnja 2025. u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe. Na održanoj raspravi je tužitelj ostao pri svim u tužbi iznesenim navodima, navodima iz podneska od 20. svibnja 2025. i postavljenog tužbenog zahtjeva. Također je ostao kod predloženih dokaznih prijedloga iz tužbe te je naglasio da članak 168. ZUP-a predviđa da će se postupci pokrenuti prema „starom ZUP-u“ dovršiti prema odredbama toga Zakona te smatra, obzirom na načelo jedinstva postupka, da se u ovom predmetu trebaju primijeniti odredbe „starog ZUP-a“ i u okviru toga odlučiti postoje li uvjeti za oglašivanje rješenja ništavim. Ujedno je zatražio naknadu troška dolaska na raspravu u visini karte najpovoljnijeg prijevoza.

8. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 2. studenog 2022. podnio prijedlog za oglašivanje ništavim rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-03/2007-54/8882, URBROJ: 251-13-01/01-2007-01 od 2. siječnja 2007. Tim rješenjem je tužitelju u tvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, za poslovni prostor površine 19.092,00 m[2] u [adresa], od 1,44 kn po m[2] , odnosno ukupno 27.492,48 kn mjesečno. Kao razlog za ništavost rješenja tužitelj je naveo da je izvršenje tog rješenja u suprotnosti s osnovnim načelima pravnog poretka pri čemu se pozvao na odredbu članka 268. stavka 1. točku 6. nevažećeg ZUP/96., a kao razlog za ništavost je naveo pogrešno utvrđenu površinu nekretnine tužitelja i da je stoga komunalna naknada obračunata u previsokom iznosu.

10. Nesporno je da je tužitelj rješenje od 2. siječnja 2007. uredno primio 7. veljače 2007., te protiv istoga nije podnio žalbu te je postalo pravomoćno.

11. Prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev tužitelja rješenjem od 21. prosinca 2022. navodeći da tužitelj na zapisnik od 23. svibnja 1990. o utvrđenim površinama poslovnih prostora na raznim lokacijama u vlasništvu tužitelja nije stavio primjedbu, već je isti potpisao i ovjerio, da je rješenje o komunalnoj naknadi iz 2007. pravomoćno jer ga tužitelj nije osporavao te da niti naknadno nije evidentirana nikakva primjedba od strane tužitelja na površinu nekretnine. Nadalje, da za ništavost rješenja nisu ispunjene pretpostavke predviđene člankom 128. ZUP-a jer ne postoji niti jedan od razloga ništavosti.

12. Pravilnost takve odluke je potvrdio tuženik osporavanim rješenjem od 3. svibnja 2023. navodeći kako eventualna nezakonitost rješenja nije razlog za oglašivanje rješenja ništavim, da je rješenje o komunalnoj naknadi iz 2007. doneseno na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04.), a to rješenje ne sadržava nepravilnost koja bi po izričitoj odredbi tog Zakona bila utvrđena razlogom za ništavost rješenja, dok eventualno pogrešno utvrđena površina nekretnine ne bi dovela do ništavosti rješenja već do njegove pobojnosti. Tuženik je naveo i da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZUP te da nije ispunjen niti jedan od razloga za ništavost iz odredbe članka 128. stavka 1. ZUP-a.

13. Tužitelj pogrešno smatra da je u konkretnom slučaju na njegov zahtjev trebalo primijeniti ZUP/96., pozivajući se na odredbu članka 168. ZUP-a, prema kojem postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona nastavit će se i dovršiti prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91. i 103/96.). ZUP je procesni zakon, postupak određivanja komunalne naknade je pravomoćno okončan te je prijedlogom tužitelja od 2. studenog 2022. za proglašavanje ništavim rješenja od 2. siječnja 2007. iniciran novi, samostalan postupak u skladu s člankom 40. stavcima 1. i 2. ZUP-a, te se postupak smatrao pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu. Stoga sudska praksa na koju se tužitelj poziva, presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-9216/2011-6 od 21. ožujka 2013. nije primjenjiva na konkretan slučaj jer se odnosi na primjenu relevantnog materijalnog propisa u vezi ništavosti, a ne procesnog.

14. Nadalje, člankom 128. stavkom 1. ZUP-a određeno je da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

15. Dakle, oglašivanje upravnog akta ništavim, kao teškog oblika nezakonitosti s teškim pravnim posljedicama jer ništavo rješenje nema pravne učinke, moguće je samo u izričito navedenim situacijama predviđenim člankom 128. ZUP-a. Ništavost kao najteži oblik nezakonitosti upravnog akta (rješenja) postoji samo u slučajevima koji su zakonom izričito propisani pa se oglašivanje rješenja ništavim ne može i ne smije proširivati na ostale upravne akte koji su nezakoniti iz drugih razloga (povreda materijalnog zakona, povreda pravila postupka i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje), a na koje razloge se upravo tužitelj poziva.

16. Tužitelj se nije pozvao na niti jedan razlog predviđen člankom 128. stavkom 1. ZUP-a, već tvrdi da je rješenjem iz 2007. pogrešno utvrđena površina nekretnine tužitelja te je stoga komunalna naknada obračunata u previsokom iznosu, koje razloge su zainteresirana osoba i tuženik pravilno okarakterizirali kao razloge koji nisu predviđeni člankom 128. stavkom 1. ZUP-a da bi se rješenje moglo oglasiti ništavim.

17. Slijedom iznesenoga, Sud nije imao razloga preispitivati pravomoćno rješenje o komunalnoj naknadi iz 2007. i razloge za nezakonitost istoga na koje se poziva tužitelj, a na koje okolnosti je predložio i provođenje uviđaja te građevinsko i financijsko-knjigovodstveno vještačenje, pa je Sud te dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne.

18. Identično pravno stajalište izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4274/2024-3 od 3. travnja 2025.

19. Stoga je Sud osporavana rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitima i na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

20. U odnosu na troškove delegacije spora rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023., ovaj predmet je ustupljen Upravnom sudu u Osijeku na rješavanje od Upravnog suda u Zagrebu na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22. i 16/23.). Opunomoćenik, odnosno zaposlenik tužitelja je pristupio na ročište za raspravu održano 28. svibnja 2025., te je do zaključenja rasprave zatražio naknadu troška delegacije za trošak puta u iznosu karte najpovoljnijeg prijevoza.

20.1. Pravo na naknadu troška delegacije tužitelju pripada na temelju članka 11. stavka 2. i 4. Zakona o sudovima. U konkretnom slučaju, opunomoćenik tužitelja je na ročište 28. svibnja 2025. doputovao u Osijek iz Zagreba, pa Sud smatra navedeni trošak opravdanim, te se opunomoćeniku tužitelja priznaje trošak javnog prijevoza u visini cijene povratne autobusne karte na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb, dostupne na službenoj web stranici Autobusnog kolodvora Zagreb u iznosu od 30,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

21. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi