Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžmp-18/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČA i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kvm-26/2025-8 od 27. svibnja 2025., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ČA kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kvm-26/2025-8 od 27. svibnja 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci ne navodi puni naziv tog zakona niti broj "Narodnih novina" 72/2025. u kojima su sadržane njegove izmijene i dopune koje su bile na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog ČA, zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. KZ/11.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni ČA po braniteljici Jeleni Damjanović Barić, odvjetnici, "iz svih zakonom dozvoljenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti da se brani sa slobode.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-402/2025-3 od

9. lipnja 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se okrivljenik, premda uvodno u žalbi navodi da istu podnosi iz "svih zakonom dozvoljenih razloga", sadržajno žali samo zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, čije ostvarenje nalazi u tome da je obrazloženje pobijanog rješenja u dijelu koji se odnosi na mogućnost ostvarenja svrhe istražnog zatvora drugim blažim mjerama manjkavo, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6.1. Suprotno okrivljeniku, prvostupanjski sud je u toč. 12. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene, neproturječne i po ocjeni ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da je u ovom slučaju protiv žalitelja nužno produljiti istražni zatvor, te da se ostvarenje njegove svrhe u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

7. Što se tiče žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, ovaj žalbeni sud uočava da okrivljenik u žalbi ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – postojanje osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, konkretno kazneno djelo razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ/11, već napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da činjenica njegove ranije osuđivanosti sama po sebi nije dostatna za takav zaključak, posebice kada se ima na umu da isti prema izvodu iz kaznene evidencije nije osuđivan, dok se odluke na koje se poziva prvostupanjski sud odnose na kaznena djela koja je počinio kao maloljetnik, s time da po mišljenju žalitelja činjenica da se takve odluke ne evidentiraju upućuje da je njihov smisao i svrha upravo u tome da se maloljetničke sankcije koje su počiniteljima izrečene za djela koja su izvršili kao maloljetnici mogu cijeniti na njihovu štetu glede kaznenih djela koja su počinili u odrasloj dobi.

7.1. Vezano za takve žalbene tvrdnje, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje kako je doduše točno da se maloljetničke sankcije ne evidentiraju u izvodu iz kaznene evidencije, te se stoga ne može polaziti od toga da je osoba kojoj su izricane maloljetničke sankcije kazneno osuđivana, međutim, imajući u vidu odredbu iz čl. 6. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11., 143/12., 148/13, 56/15 i 126/19) prema kojoj je svrha maloljetničkih sankcija utjecati na odgoj, razvijanje cjelokupne ličnosti maloljetnika i jačanje njegove odgovornosti radi suzdržavanja od ponovno činjenja kaznenih djela, a koja svrha u odnosu na maloljetnika očito nije polučena, budući da je isti, na razini osnovane sumnje, i u odrasloj dobi nastavio s činjenjem kaznenih djela, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, u tom kontekstu prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora s pravom uzeo u obzir da maloljetničke sankcije koje su istom bile izricane zbog počinjenja istih i istovrsnih kaznenih djela (konkretno, odgojne mjere upućivanju u odgojni zavod i upućivanja u odgojnu ustanovu) nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

7.2. Imajući uz to dodatno u vidu da je protiv okrivljenika u tijeku i drugi kazneni postupak povodom optužnice ODO u Čakovcu zbog produljenog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 2. KZ/11, koja optužnica je u međuvremenu potvrđena čime je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je počinio i to kazneno djelo, te sve povezujući još i sa činjenicom da je okrivljenik mlad, zdrav i radno sposoban, a što na razini osnovane sumnje upućuje da činjenjem imovinskih kaznenih djela ostvaruje sredstva za život, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela protiv imovine, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović