1

Poslovni broj: 27 Gž-639/2022-4

 

Poslovni broj: 27 Gž-639/2022-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. V., OIB:... iz K., zastupane po punomoćniku Z. K., odvjetniku u K., protiv tuženice R. A. d.d., OIB:... iz Z., zastupane po punomoćnici A. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-91/2020-17 od 14. ožujka 2022., na sjednici vijeća 24. kolovoza 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženice kao osnovana, ukida presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-91/2020-17 od 14. ožujka 2022., te preinačava rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-91/2020-17 od 14. ožujka 2022. na način da se Općinski sud u Kutini proglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i  predmet ustupa nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na novi prethodni postupak.

 

II. O zahtjevu tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će mjesno nadležni sud zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti uložen od strane tuženika.

 

1.1. Prvostupanjskom presudom su pod točkom I. izreke utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 158-50-3074787 koji su dana 30. rujna 2005. godine sklopili tužiteljica I. V., OIB:..., K., kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d., OIB:..., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 5.441,65 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose opisane u toj točki izreke. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.212,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

 

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu odluku i odbiti zahtjeve tužitelja, podredno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba tuženice je osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu broj 158-50-3074787 u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak (dalje: CHF) te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od nesporne činjenice da su stranke zaključile ugovor o kreditu 30. rujna 2005. temeljem kojeg je tužiteljica ostvarila kredit u iznosu od 13.8234,62 CHF, da je čl. 7. ugovora o kreditu od 30. rujna 2005. ugovorena valutna klauzula i otplata kredita u 84 mjesečne rate, te da je odredba o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 7. ugovora o kreditu tužiteljici predočena na unaprijed formuliranom standardnom obrascu radi čega nije mogla utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu, pozivajući se na odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003, dalje: ZZP/03), zaključuje da je odredba o valutnoj klauzuli o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nepoštena jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita na štetu tužiteljice kao korisnice kredita i potrošača. Prihvaćajući nalaz financijskog vještaka, iz kojeg je utvrđena razlika u otplati kredita zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u iznosu od 5.441,65 kn (navedeni iznos je razlika između iznosa od 7.026,61 kn (situacija rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) i iznosa od 1.584,96 kn (situacija pada tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita), prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio konačno postavljen zahtjev tužiteljice kao osnovan. Prvostupanjski sud je prigovor zastare ocijenio neosnovanim jer smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinut tijek zastare i da je zastara počela teći iznova pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., radi čega u ovom konkretnom slučaju nije protekao opći zastarni rok obzirom je tužba podnesena 30. ožujka 2020.

 

6.1. Prvostupanjski sud je prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti, istaknut u odgovoru na tužbu, odbio kao neosnovan primjenom odredbe čl. 81. ZZP/03, a koja odredba je identična odredbi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/2007, dalje: ZZP/07) i odredbi čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' 41/2014, dalje: ZZP/14), ocijenivši odredbu čl. 12. ugovora o kreditu (kojom je ugovorena nadležnost suda prema sjedištu banke kao kreditora) nepoštenom obzirom da se radi o odredbi unaprijed formuliranog ugovora o kojoj se nije posebno pregovaralo i na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati, a ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača jer bi ista zbog vođenja postupka pred sudom u Zagrebu bila izložena dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena.

 

7. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP) navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da je nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Navodi da je između stranaka ugovorena nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, da se ne radi o nepoštenoj odredbi jer udaljenost od Kutine do Zagreba nije tolika da bi se isto smatralo znatnom neravnotežom između stranaka, te ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti jednu relevantnu okolnost koje prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2020. predstavljaju questio facti, a niti je naveo zakonske odredbe na kojima temelji stav o svojoj nadležnosti. Ističe da, čak i da nije postojala prorogacija nadležnosti u ugovoru o kreditu i sve da je prorogacijska klauzula nepoštena, Općinski građanski sud u Zagrebu bio bi nadležan primjenom odredbi o općemjesnoj nadležnosti iz čl. 46. i 48. ZPP-a.

 

8. Prema stanju spisa, tužiteljica je u tužbi prigovorila nepoštenosti odredbe čl. 12. ugovora o kreditu, kojom je između stranaka ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženice kao banke, pa imajući u vidu da je predmet spora zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i isplate, to je tužiteljica, koja ima status potrošača, opravdano prigovorila poštenosti takve odredbe, radi čega dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo. U odgovoru na tužbu tuženica je istaknula prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda navodeći da su stranke čl. 12. ugovora o kreditu ugovorile u slučaju spora nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno da je ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu obzirom da je sjedište tuženice u Zagrebu, a koji sud je i općemjesno nadležan prema odredbama čl. 46. i 48. ZPP-a, pri čemu je istaknula da u ovom slučaju nisu primjenjive niti odredba čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju (nije bila na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora) niti odredba čl. 59. ZPP-a (predmetni ugovor je sklopljen u poslovnici tuženice u Sisku, a ne u Kutini). Tužiteljica je, u svom očitovanju na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti, istakla da sudska praksa ukazuje na nespornu činjenicu da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi i u kontekstu postojanja podružnice tuženice na području Općinskog suda u Kutini.

 

9. Odredbom čl. 81. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu  unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Identične odredbe sadrži i čl. 49. ZZP/14, koji je na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, a taj Zakon je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima  (dalje: Direktiva).

 

8.1. Sud Europske unije je u presudi od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 - Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editoris SA v Rocio Morciano Quintero i drugi, zaključio da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja  prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je presudio i da obveza tumačenja nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom zahtijeva da nacionalni sud prednost dade tumačenju koje omogućuje da se sud, čija je nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim.

 

10. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu da se radi o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi tuženice na čiji sadržaj tužiteljica kao potrošač nije mogla utjecati, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio navode tužiteljice da se o toj konkretnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Međutim, iako prvostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi da ugovorna odredba o nadležnosti suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice jer bi ona bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena za putovanje iz mjesta njezinog prebivališta u Kutini do Zagreba, nije naveo niti jednu zakonsku odredbu na kojoj temelji stav o svojoj nadležnosti niti je to moguće zaključiti iz obrazloženja pobijane odluke, čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a  na koju povredu ukazuje i tuženica u svojoj žalbi.

 

11. Odredbom čl. 59. ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

 

11.1. Dakle, citiranom odredbom određena je izberiva nadležnost, no tužiteljica je to svoje pravo izbora iskoristila kada je podnijela tužbu sudu nadležnom prema njezinom prebivalištu, iako taj sud, imajući u vidu da je ugovor o kreditu sklopljen u tuženičinoj podružnici u Sisku, nije nadležan u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a.

 

12. Budući da u ovom konkretnom slučaju nema odredbe na temelju koje bi postojala nadležnost suda u Kutini, a tužiteljica je podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Kutini iskoristila svoje pravo izbora pa nema mjesta zasnivanju nadležnosti na odredbi čl. 59. ZPP-a, valjalo je zbog počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, uslijed činjenice da je tuženica prigovorila mjesnoj nadležnosti, a prvostupanjski sud je taj prigovor neosnovano odbio, prihvatiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijano rješenje na način da je Općinski sud u Kutini proglašen nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i ustupiti predmet nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu prema odredbi čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP-a na novi prethodni postupak temeljem čl. 377. st. 1. ZPP-a obzirom na narav počinjenih bitnih povreda.

 

13. Zbog navedenog, ovaj sud se neće posebno osvrtati na preostale žalbene navode, ali se prvostupanjskom sudu ukazuje da je Ustavni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, primjerice u odlukama U-III/4372/2021, U-III/5458/2021 obje od 30. lipnja 2022., izrazio pravno shvaćanje iz kojeg proizlazi da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti točno određenog potrošača - ovdje tužitelja u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a istovremeno utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, jer je isto protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu, pa je o tom shvaćanju prvostupanjski sud dužan voditi računa u ponovljenom postupku.

 

14. U ponovljenom postupku, Općinski građanski sud u Zagrebu provesti će novi prethodni postupak sukladno odredbama ZPP-a i zauzetom pravnom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske, sa strankama raspraviti sva sporna pitanja i prigovore stranaka, provesti predložene dokaze po tuženiku na okolnost jesu li tužitelju usprkos između stranaka zaključenog tipskog ugovora o kreditu, dane na neki drugi način (usmeno po djelatniku tuženika) potpune informacije o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF na određivanje njegove novčane obveze, te je li tužiteljica, ako je doista bila kako to tvrdi tuženica u potpunosti obaviještena, svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora.

 

15. O zahtjevu tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će mjesno nadležni sud zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

 

U Varaždinu 24. kolovoza 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                   Sanja Bađun v.r.