Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Posl. broj: R1 Ob-316/2024-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Martini Grdić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv protustranke Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, 10. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pok. ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koja izvanbračna zajednica je trajala neprekidno od 1983. godine do dana smrti ČČ **.**.2022.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predlagateljica EČ je kod ovog suda podnijela prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice u kojem navodi da je s pokojnim GČ živjela od 23. kolovoza 1983., i to na tri adrese – Dorđićeva 8a, Poljana Josipa Brunšmida 4 i [adresa], a da su od 8. lipnja 2001. crkveno vjenčani te su u bračnoj zajednici i u zajedničkom kućanstvu živjeli do njegove smrti 6. rujna 2022. Također je navela da imaju tri sina, i to EČR, Tomislava Fadiga Šimunović i ČČR.

2. Protustranka pozvana na očitovanje na prijedlog je u podnesku od 15. studenoga 2024. navela kako se opreza radi protivi prijedlogu za utvrđenje izvanbračne zajednice.

3.Tijekom postupka sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka EČR, VČ EČR i ČČR i predlagateljice.

4. Izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. , 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u svezi sa odredbom članka 17. st. 3. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine, broj 59/23).

5. Uzevši u obzir sve izvedene dokaze tijekom postupka, sud je stajališta da je prijedlog predlagateljice osnovan.

6. Uvidom u uvjerenja o prebivalištu za predlagateljicu i sada pokojnog GČ proizlazi da je predlagateljica živjela na adresi [adresa] od 26. listopada 2012. godine te da i danas ima prebivalište na istoj adresi, dok je pok. ČČ na adresi [adresa] imao prijavljeno prebivalište od 27. prosinca 2019. sve do smrti 6. rujna 2022.

6.1. Dakle, iz navedenih isprava proizlazi da su predlagateljica i pok. ČČ u periodu od 2019. sve do smrti pok. GČ imali prijavljeno prebivalište na istoj adresi.

7. Iz izjava sinova predlagateljice i pok. GČ - EČR, GČR i VČR od 6. studenoga 2024. proizlazi da su njihovi roditelji živjeli u zajedničkom kućanstvu od njihova rođenja, a da su od vjenčanja 8. lipnja 2001. do smrti oca 6. rujna 2022. bili u bračnoj zajednici. Nadalje, iz izjave koji je RČ, kao prvi susjed, dao 7. studenoga 2024. proizlazi da su ČČ i EČ živjeli u bračnoj zajednici.

7. Iz izvadaka iz matice rođenih za predlagateljicu i pok. ČČ proizlazi da oni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nisu bili u bračnoj zajednici sa drugim osobama.

8. Iz vjenčanog lista broj 27/2025 koje je izdala Sisačka biskupija, Župa B.D. Marije Snježne Dubranec proizlazi da su ČČ i EČ crkveno vjenčani 8. lipnja 2001. te upisani u Matici vjenčanih rimokatoličke župe za godinu 2001, br. 7.

9. Iz rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Marku Jurlina broj: O- 1182/22, UPP-OS-242/22 od 9. prosinca 2022. proizlazi da su iza pok. ČČ kao njegovi nasljednici prvog nasljednog reda utvrđeni supruga EČ i sinovi RČR, ĐČR i VČR, a zakonskom nasljednicom proglašena je njegova supruga EČ.

10. Na ročištu koje je ovaj sud održao 19. svibnja 2025. predlagateljica je iskazala da je svog supruga upoznala 23. kolovoza 1983. od kada su i u vezi i od kada su i živjeli zajedno, neprekidno, sve do njegove smrti. Navela je da su od 1983. živjeli u [adresa], pa zatim u Špaljevoj Poljani, a onda su se zbog astme srednjeg sina trebali preseliti negdje u prirodu i preselili su se u vikendicu suprugovih roditelja koja sada nosi adresu [adresa] i koju su zajedničkim sredstvima uređivali godinama. Navela je da su u braku funkcionirali normalno, sve su dijelili, imali zajedničke financije i tijekom braka su dobili tri sina, EČ 1991., [adresa]. i ČČR 1996. Nadalje je navela da su se crkveno vjenčali 2001. jer su dva starija sina imali krizmu, pa im je svećenik rekao da to moraju obaviti. Nadalje je navela da se suprug razbolio 2021., da je umro 2022., a da su njegovi roditelji umrli prije njega, otac 2004., majka 2013., da je bio jedinac, nije imao braće niti sestara, da nije imao izvanbračne niti posvojene djece niti je sastavio oporuku, pa da su ga po zakonu naslijedili sinovi i ona. Na poseban upit punomoćnice protustranke ima li saznanja zašto je u uvjerenju o prebivalištu ČČ navedeno više adresa, predlagateljica je odgovorila da su oni čitavo vrijeme od 1983. do smrti živjeli zajedno na adresi [adresa], ali da, kada su se tamo doselili, njegova mama mu nije htjela potpisati promjenu prebivališta, pa su ga prijavili u vikendicu u [adresa], a onda se, kada je naslijedio kuću, prijavio na ovu adresu. Također je navela da [adresa] je njihova adresa, samo se ranije zvala tako.

11. Na ročištu saslušani svjedoci RČR, ĐČR i VČR suglasno su iskazali da su njihovi roditelji bili u vezi od 1980-ih, da su bili zajedno u vrijeme njihovog rođenja, 1991., 1993. i 1996. godine, pa sve do smrti Mladena Fadige 2022. godine, da su se crkveno vjenčali 2000. -ih godina jer je to bilo potrebno prije njihove krizme, da su u braku živjeli normalno, kao svaki bračni par, da su zajednički brinuli o djeci, da su brinuli jedan o drugome i da su imali zajedničke financije.

12. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje: OBZ) propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

12.1. Iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

12.2. Odredbom čl. 11. st. 2. ObZ-a propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

13. Nadalje, s obzirom da se izvanbračna zajednica utvrđuje sa sada pokojnom osobom, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15,14/19, u daljnjem tekstu: ZN) izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po ZN-u djelomično se razlikuje od definicije u ObZ-u s obzirom na pretpostavku trajanja vremena koje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u ObZ-u. Uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. ObZ- a). Navedeno je važno iz razloga što se na temelju navoda predlagateljice iznijetih u prijedlogu zaključuje da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojnog GČ.

13. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u daljnjem tekstu: ZOMO) propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.

14. Odredbom čl. 22. st. 3. ZOMO-a propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, ali se u istoj ne navodi prema materijalnim odredbama kojega propisa, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1.) ili Opći porezni zakon koji to pak također ne definira (čl. 15. st. 1.).

15. Imajući u vidu sve naprijed navedeno za napomenuti je i to da sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice i sada pokojnog GČ, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama ZOMO-a (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti tek jedna od isprava kojom će se dokazivati ispunjenje zakonom propisanih pretpostavki (u tom slučaju postojanje izvanbračne zajednice), kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima.

15.1. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga suda, u ovom konkretnom slučaju kada nisu precizno propisane odredbe kojega materijalnog i procesnog zakona primijeniti kod donošenja odluke i kod provođenja postupka (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) primjenjuju se, kao opće, odredbe ObZ-a.

15.2. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. ObZ-a u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. GČ tijekom predmetnog perioda živjela u zajedničkom kućanstvu i to na način da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, da su se brinuli međusobno jedan o drugome, a isto tako i o zajedničkoj djeci rođenoj u predmetnom razdoblju te je predlagateljica skrbila i brinula o pok. GČ i u trenucima njegove teške bolesti sve do njegove smrti. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom periodu dužem od tri godine te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su, u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja odnosno sud je iz navedenih razloga prijedlog smatrao osnovanim u odnosu na HZMO – ovdje naznačenu protustranku, a HZMO-u je status pasivno legitimirane stranke priznao iz razloga kako slijedi.

13. Naime, u odnosu na HZMO, po ocjeni ovoga suda, nužno je za istaknuti nekoliko stvari, a to su prije svega odgovor na pitanje tko je pasivno legitimirana stranka u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je posredni i konačni cilj toga ostvarivanje mirovinskih prava prema ZOMO-u kao što je to i u ovom slučaju jer su pravna shvaćanja sudova o tome različita.

13.1. Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: Gž Ob-193/18-2) zauzeo je pravno shvaćanje da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a ne nasljednici, pasivno legitimirana stranka u izvanparničnom postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice kada je to pretpostavka za ostvarivanje prava predlagatelja na obiteljsku mirovinu. S druge pak strane dio sudova (npr. Županijski sud u Splitu br. Gž Ob-220/15) je u odnosu na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utvrdio da isti nije pasivno legitimiran u postupku radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice već da se isti vodi u odnosu na nasljednike umrlog izvanbračnog partnera, a sve to jer smatraju da se u tom postupku ne odlučuje o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa on stoga niti ne može biti pasivno legitimiran u toj vrsti postupaka. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio stav da se prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju pod članom obitelji iz čl. 22. st. 1. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku, no, prema tom shvaćanju iz te odredbe ne proizlazi da bi u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje bio pasivno legitimiran.

13.2. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio i stav da je prema odredbi čl. 436. ObZ-a propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku te smatra da je iz sadržaja iste jasno da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, budući da se status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranke stječe, utvrđuje u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je navedeno pravno shvaćanje u odluci Rev-1639/18 od dana 2. veljače 2022. godine.

14. S tim u svezi za navesti je da je sam Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje izrazio protivljenje stavu da oni ne mogu biti pasivno legitimirani kao protustranka jer smatraju da oni kao javna ustanova koja brani javni interes racionalnog raspolaganja javnim novcem iz kojega će se isplatiti mirovine ne bi trebali biti isključeni iz takvih postupaka kao stranka.

14.1. Dio sudova (npr. Županijski sud u Zagrebu u odluci broj: 4 Gž Ob-1002/2022-2) je mišljenja da, iako je zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. godine pozivom na odredbe čl. 438. Obiteljskog zakona zaključeno kako se u izvanparničnom postupku ne može tražiti utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice da se to ne odnosi na situacije kada je pokretanje takvog postupka predviđeno posebnim propisom kao što je to u ovom slučaju članak 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

15. U smislu odredbi članka 436. st. 1. ObZ-a stranke u izvanparničnom postupku su: predlagatelj, osoba koju je predlagatelj označio kao protustranku ili ju je inače naveo kao stranku, svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže ili odluka koju sud u povodu prijedloga ili po službenoj dužnosti može donijeti, odnosno osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati neka druga radnja suda i svaka osoba, tijelo ili oblik udruživanja koja se na temelju zakona treba uključiti u postupak.

15.1. Imajući u vidu naprijed citirani sadržaj odredbe čl. 436. st. 1. ObZ-a kojim je propisano tko su stranke u izvanparničnom postupku, ovaj sud je stajališta kako iz te odredbe ne proizlazi da stranka ne može biti Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. S tim u svezi za napomenuti je da je, po ocjeni ovoga suda, uz tvrdnju da je ovakav postupak dozvoljen samo između fizičkih osoba nelogično pozivanje na odredbe članka 436. stavak 1. ObZ-a jer ista u točki 2. upravo navodi termin: "Svaka osoba" pa to onda ne može biti samo fizička osoba već će se u svakom slučaju pod terminom: "svakom osobom" prije može smatrati i pravna i fizička osoba.

15.2. Imajući u vidu sve naprijed navedene prijepore, a i sam sadržaj odredbe članka 436. st. 1. ObZ-a, po ocjeni ovoga suda, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u izvanparničnom postupku, u kojem se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice sa svrhom ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može biti pasivno legitimiran i to iz dva razloga: prvi razlog je taj što ga je predlagatelj označio kao protustranku, a kako to propisuje odredba članaka 436. stavak 1. točka 2. ObZ-a te drugi razlog je to što na njegov pravni položaj može utjecati odluka u tom postupku, a kako to propisuje članak 436. stavak 1. točka 3. ObZ-a.

16. Naime, iz sadržaja prijedloga je jasno vidljivo da je predlagateljica naznačila kao protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (prvi razlog), a po ocjeni ovoga suda, odluke iz postupka utvrđenja izvanbračne zajednice će imati direktan utjecaj na pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (drugi razlog) jer će odluke u postupcima u kojima se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice tj. u kojima prijedlog bude usvojen, naknadno stranke upotrijebiti u postupcima radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu pa će time biti određen i pravni položaj Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao tijela koje će biti u obvezi iz sredstava kojima raspolaže isplaćivati obiteljske mirovine dok to neće biti u obvezi prema strankama koje ne uspiju u postupcima utvrđivanja izvanbračne zajednice. Po ocjeni ovoga suda, u postupcima gdje je na strani predlagatelja bivši izvanbračni partner / partnerica pokojne / pokojnog, a na drugoj strani potomci pokojnog odnosno njegova djeca kao njegovi nasljednici, najčešći je slučaj da su protustranke ujedno djeca i predlagatelja / predlagateljice pa kao njoj / njemu bliske i sklone osobe imaju interes da im roditelj ima dodatna primanja kroz ostvarenje sredstava u vidu primitka obiteljske mirovine.

17.Slijedom svega navedenog, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. ObZ-a u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. GČ tijekom predmetnog perioda tj. neprekidno od 1983. godine pa do dana smrti GČ **.**.2022. živjela u zajedničkom kućanstvu i to u izvanbračnoj zajednici, a što su potvrdili i saslušani svjedoci.

18. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. ObZ-a radi čega je sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

19. S obzirom na to da niti jedna od stranaka nije potraživala trošak ovog postupka, Sud o istima nije donosio odluku.

Velika Gorica, 10. lipnja 2025.

Sudac

Martina Grdić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.