1

Poslovni broj: 27 Gž Ob-60/2023-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž Ob-60/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća, u pravnoj stvari mlljt. tužitelja I. I.1, OIB:... iz O., i  mlljt. tužiteljice I. I.2, OIB:... iz O., oboje zastupani po ocu i zakonskom zastupniku I. I.3, OIB:... iz O., a on po punomoćnici S. P., odvjetnici u O. protiv tuženice G. I., OIB:...  iz O., zastupane po punomoćniku D. O., odvjetniku u O., radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-284/2022-15 od 19. lipnja 2023., na sjednici vijeća 24. kolovoza 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-284/2022-15 od 19. lipnja 2023.:

 

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici doprinositi za uzdržavanje mlljt. I. I.1 iznos od 38,82 EUR/292,49 kn, a za mlljt. I. I.2 iznos od 53,82 EUR/405,51 kn mjesečno od 01. rujna 2022. do 30. travnja 2023. sa pripadajućim zateznim kamatama,

 

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici od 01. svibnja 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti doprinositi za uzdržavanje mlljt. I. I.1 iznos od 145,00 EUR/1.092,50 kn mjesečno, a za mlljt. I. I.2 iznos od 160,00 EUR/1.205,52 kn mjesečno sa pripadajućim zateznim kamatama,

 

- potvrđuje u točki III. izreke (odluci o trošku),

 

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženici doprinositi za uzdržavanje mlljt. I. I.1 iznos od 106,18 EUR/800,00 kn, a za mlljt. I. I.2 iznos od 106,18 EUR/800,00 kn mjesečno od 01. rujna 2022. do 30. travnja 2023. sa pripadajućim zateznim kamatama te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

II. U nepobijanoj točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke izmijenjena je odluka Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-133/2017-4 od 18. svibnja 2017. godine u točki II. izreke (odluci o uzdržavanju) na način da je tuženici naloženo doprinositi za uzdržavanje mlljt. I. I.1 iznos od 91,91 EUR/692,50 kn, a za mlljt. I. I.2 iznos od 106,91 EUR/805,52 kn mjesečno od 01. rujna 2022. do 30. travnja 2023., a od 01. svibnja 2023. pa nadalje za uzdržavanje mlljt. I. I.1 iznos od 145,00 EUR/1.092,50 kn mjesečno, a za mlljt. I. I.2 iznos od 160,00 EUR/1.205,52 kn mjesečno sa pripadajućim zateznim kamatama dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve to na račun oca i zakonskog zastupnika I. I.3. Pod točkom II. izreke u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 265,45 EUR/2.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Navedenu prvostupanjsku odluku pravodobnom žalbom pobija tuženica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (iako u predzadnjem odlomku žalbe navodi da je potpuno utvrđeno činjenično stanje) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu na način predočen žalbom.

 

3. Tužitelji su u odgovoru na žalbu osporili sve žalbene navode tuženice, te predložili drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

4. Kako tuženica u žalbi nije navela u kojem dijelu pobija presudu, to je ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP) pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem tuženica nije uspjela sporu i to u odnosu na točke I. i III. izreke.

5. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

 

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za izmjenu prijašnje odluke o uzdržavanju.

 

7. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

 

- da je rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob-133/2017-4 od 18. svibnja 2017. odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, prema kojem je tuženica obvezana doprinositi za uzdržavanje mlljt. tužitelja iznos od 400,00 kn mjesečno za svako dijete,

- da tuženica od listopada 2022. doprinosi za uzdržavanje mlljt. tužitelja iznos od 800,00 kn mjesečno za svako dijete,

- da je u smislu odredbe čl. 307. st. 1. i 2., čl. 311. i čl. 317. st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015 i 98/2019, dalje: ObZ), a cijeneći iskaz zakonskog zastupnika mlljt. tužitelja, utvrđeno da za zadovoljenje potreba, pobliže opisanih u točkama 14. do 14.2. obrazloženja prvostupanjske presude, mlljt. sinu stranaka, a koji je u dobi od 13 godina, bavi se ribolovom i ima uobičajene potrebe djece svoje dobi, treba mjesečno iznos od 1.500,00 kn, a mlljt. kćerki stranaka, koja je u dobi od 16 godina, bavi se odbojkom i ima uobičajene potrebe djece svoje dobi, treba mjesečno iznos od 2.000,00 kn,

- da su sukladno odredbi čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ utvrđene materijalne prilike tuženice (majke), pobliže opisane u točki 15. obrazloženja prvostupanjske presude,

 

zaključuje da je majka u mogućnosti participirati u ukupno utvrđenim potrebama uzdržavanja mlljt. djece i to za mlljt. sina u iznosu od 145,00 EUR/1.092,50 kn, a za mlljt. kćerku u iznosu od 160,00 EUR/1.205,52 kn mjesečno, jer je radno sposobna (prima plaću u iznosu oko 700,00 EUR/5.274,00 kn i dodatno zarađuje kao dostavljačica do 199,08 EUR/1.500,00 kn mjesečno), pri čemu je posebno cijenio činjenicu da joj dodatni prihod varira ovisno o opsegu posla, da živi u unajmljenom stanu te da ima obvezu uzdržavanja samo mlljt. tužitelja. Prvostupanjski sud je razliku od 400,00 kn po djetetu koje je tuženica nesporno više plaćala (po ranijoj presudi obvezana je plaćati iznos od 400,00 kn mjesečno svakom djetetu, a od listopada 2022. svakom djetetu je plaćala uzdržavanje u iznosu od 800,00 kn mjesečno – opaska ovog suda) u razdoblju od rujna 2022. do travnja 2023. uračunao tuženici u ispunjenje obveze uzdržavanja za navedeno razdoblje, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 314. st. 1. i 2. ObZ-a izmijenio prijašnju odluku o uzdržavanju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj R1 Ob-133/2017-4 od 18. svibnja 2017. na način da je obvezao tuženicu u razdoblju od rujna 2022. do travnja 2023. platiti uzdržavanje za mlljt. sina u iznosu od 91,91 EUR/692,50 kn mjesečno, a za mlljt. kćerku u iznosu od 106,91 EUR/805,52 kn mjesečno, a od 1. svibnja 2023. pa nadalje dok za do budu ispunjeni zakonski uvjeti obvezao ju je plaćati uzdržavanje mlljt. sinu u iznosu od 145,00 EUR/1.092,50 kn mjesečno, a mlljt. kćerki u iznosu od 160,00 EUR/1.205,52 kn mjesečno, a koji iznosi su niži od zakonom utvrđenog minimuma propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (''Narodne novine'' broj 48/2023 – minimalni novčani iznos za mjesečno uzdržavanje za dijete u dobi od 13 do 18 godina je 223.46 EUR-a/1.683,66), obzirom je tuženica u obvezi uzdržavati dvoje djece (čl. 314. st. 3. ObZ-a).

 

8. Tuženica u žalbi navodi da pobijana presuda nema valjanog činjeničnog niti zakonskog uporišta, opširno analizira i ocjenjuje provedene dokaze, te osporava zaključak prvostupanjskog suda da je u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlljt. tužitelja utvrđeni iznos bez ugrožavanja vlastite egzistencije. Smatra da njezin životni standard nije standard koji bi slijedili mlljt. tužitelji, te da je otac mlljt. tužitelja u mogućnosti omogućiti mlljt. tužiteljima standard koji on ima obzirom na njegove imovinske prilike, pri čemu ističe da i njegova izvanbračna supruga ima obvezu doprinositi skrbi o mlljt. tužiteljima. Tuženica ukazuje na odredbu čl. 314. st. 3. ObZ, prema kojoj se iznimno obveza uzdržavanja može utvrditi i u nižem iznosu ukoliko je obveznik plaćanja uzdržavanja dužan doprinositi za uzdržavanje dvoje ili više djece, te predlaže da se i njezina obveza uzdržavanja sukladno odredbi čl. 314. st. 3. ObZ utvrdi u polovini zakonskog mininuma odnosno u iznosu od 223,46 EUR za oba tužitelja. 

 

9. Protivno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je pravilno, a imajući u vidu Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, utvrdio ukupne potrebe mlljt. djece stranaka koje proističu iz troškova prehrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, školskog pribora, džeparca mlljt. djeci stranaka, koji su školska djeca (sin je polaznik osnovne škole, a kćerka srednje škole), pri čemu je uzeto u obzir da su mlljt. djeca stranaka zdrava djeca i da imaju izvanškolske aktivnosti (kćerka se bavi odbojkom, a sin ribolovom).

 

10. Cijeneći iskaz tuženice o njezinim mjesečnim prihodima, imovini, rashodima i mogućnosti zarade dodatnim poslom (dostavljačica), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ukupne mogućnosti tuženice kao obveznice plaćanja uzdržavanja, uvažavajući i činjenicu da tuženica nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja osim mlljt. tužitelja.

 

11. Prvostupanjski sud je, nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djece i ukupne imovinske mogućnosti tuženice kao roditelja, pravilno obvezao tuženicu plaćati mlljt. kćerki uzdržavanje u iznosu od 160,00 EUR/1.205,52 kn mjesečno, a mlljt. sinu u iznosu od 145,00 EUR/1.092,50 kn mjesečno, a koji iznosi su niži od minimalnog novčanog iznosa propisanog odredbom čl. 314. st. 1. i 2. ObZ, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud. Kako je već prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 314. st. 3. ObZ i obvezao tuženicu doprinositi za uzdržavanje mlljt. tužitelja iznose koji su niži od zakonskog minimuma, to su u tom dijelu žalbeni navodi tuženice neosnovani.

 

11.1. Okolnost da je tuženica kreditno zadužena ne utječe na pravilnost odluke o visini uzdržavanja koje je dužna plaćati, obzirom na njezinu utvrđenu mogućnost za plaćanje uzdržavanja (ostvaruje prihod dodatnim radom), pri čemu valja istaknuti da je prvostupanjski sud i tu okolnost cijenio prilikom donošenja odluke o visini iznosa uzdržavanja.

 

12. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom uračunavanja nesporno plaćenih iznosa od listopada 2022. do svibnja 2023. (obzirom da stranke nisu navele za koje mjesece su plaćeni ti viši iznosi uzdržavanja, prvostupanjski sud je uzeo da su plaćeni za prethodni mjesec u odnosu na mjesec u kojem je izvršena uplata, primjerice uplata izvršena u listopadu 2022. uračunata je za rujan 2022.). Naime, nesporno je među strankama da je tuženica od listopada 2022. plaćala za uzdržavanje mlljt tužitelja iznos od 800,00 kn/106,18 EUR mjesečno za svako dijete, ali je prvostupanjski sud prilikom uračunavanja tuženici u ispunjenje obveze uzdržavanja pogrešno uzeo samo iznos od 400,00 kn (a koji predstavlja razliku između iznosa utvrđenog ranijom odlukom (400,00 kn za svako dijete) i iznosa od 800,00 kn koji je tuženica stvarno plaćala), jer je pravilno trebao tuženici za razdoblje od rujna 2022. do travnja 2023. uračunati u ispunjenje iznos od 800,00 kn/106,18 EUR-a mjesečno za svako dijete.

 

13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke u dijelu kojim za razdoblje od 1. rujna 2022. do 30. travnja 2023. naloženo tuženici doprinositi za uzdržavanje mlljt. I. I.1 iznos od 38,82 EUR/292,49 kn mjesečno, a za mlljt. I. I.2 iznos od 53,82 EUR/405,51 kn mjesečno, a od 01. svibnja 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti doprinositi za uzdržavanje mlljt. I. I.1 iznos od 145,00 EUR/1.092,50 kn mjesečno, a za mlljt. I. I.2 iznos od 160,00 EUR/1.205,52 kn mjesečno, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženice valjalo djelomično prihvatiti te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je za razdoblje od 1. rujna 2022. do 30. travnja 2023. naloženo tuženici doprinositi za uzdržavanje mlljt. I. I.1 iznos od 106,18 EUR/800,00 kn, a za mlljt. I. I.2 iznos od 106,18 EUR/800,00 kn i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka III. izreke presude) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženica u žalbi uopće nije obrazložila razloge pobijanja odluke o troškovima.

 

14. U nepobijanoj točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

15. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu 24. kolovoza 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                   Sanja Bađun v.r.