REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-441/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja IM GRADING d.o.o., OIB: 67471038968, Zagreb, Radoslava Cimermana 16, kojeg zastupa punomoćnica Larisa Silvija Marić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Marić Stajčić & Perkov u Zagrebu, protiv tuženika LVA PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 42387711371, Kozinščak, Ulica Slavka Vurića 25, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, Selska cesta 90 B – Hruševečka 3, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-100/2021 od 11. siječnja 2022. koje je donio javni bilježnik Jasna Galešić iz Vrbovca, Ulica Bubanj 33, kojim je naloženo tuženiku LVA PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 42387711371, Kozinščak, Ulica Slavka Vurića 25, isplatiti tužitelju IM GRADING d.o.o., OIB: 67471038968, Zagreb, Radoslava Cimermana 16, iznos od 8.239,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2021. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje od 28. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 219,13 EUR, sve u roku od 8 (osam) dana te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja za određivanje prethodne mjere za iznos od 8.239,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2021. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje od 28. listopada 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i za nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od trošak ovršnog postupka u iznosu od 219,13 EUR.

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.937,50 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.

III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 450,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. siječnja 2021. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Jasni Galešić iz Vrbovca, Ulica Bubanj 33. Povodom tog prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-100/2021 od 11. siječnja 2022., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.239,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od pada tuženika u zakašnjenje pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak postupka u iznosu od 219,13 EUR.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, slijedom čega je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: Povrv-74/2022-2 od 28. ožujka 2022., navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom dijelu su ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj: Povrv-74/2022-4 od 3. svibnja 2022., Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Zagrebu.

4. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik osporava predmetno potraživanje navodeći kako je tuženik za tužitelja izvodio radove po računu kojeg prilaže uz prigovor, a iz koje je vidljiv opseg radova. Ističe kako tužitelj prilikom primopredaje radova nije prigovarao u pogledu kvalitete izvedenih radova. Tuženik navodi kako je tužitelj obavijestio tuženika da su utvrđene mane na izvedenim radovima te mu ispostavio račun, međutim ističe kako navedeni nedostaci nisu sukladno zakonskim odredbama utvrđeni uz pomoć građevinskog vještaka s obzirom da se radi o skrivenim nedostacima. Navodi i kako je, prema saznanjima kojim raspolaže, priključak na gradsku kanalizaciju izvršen ilegalno te da je zbog toga došlo do predmetnih radova.

5. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj se podneskom od 16. svibnja 2022. očitovao na navode tuženika te u bitnome istaknuo kako prigovor tuženika nalazi u cijelosti neosnovanim i bespredmetnim. Ističe kako je tužitelj kao investitor zgrade u [adresa], od tuženika naručio izvođenje poslova uređenja i asfaltiranja dvorišne površine stambene zgrade, a koje je poslove tuženik izveo svojim materijalom te da mu je za isto tužitelj platio cijenu izvođenja navedenih radova. Ističe kako je nakon izvedenih radova, a niti nepunih mjesec dana od ishođenja uporabne dozvole za predmetnu stambenu zgradu te useljenja prvih stanara, tužitelj počeo uočavati prve nedostatke u izvršenim poslovima tuženika, sve na način da je dolazilo do skidanja asfalta na dvorišnom dijelu zgrade te nastajanja rupa i udubljenja kao i zadržavanja vode na površini dvorišta zbog nedovoljno izvedenih poprečnih i uzdužni padova. Te prve nedostatke tužitelj uočava početkom 11. mjeseca 2020., a o čemu obavještava tuženika dopisom od 25. studenoga 2020. ujedno zahtijevajući da tuženik u primjerenom roku iznese prijedlog sanacije s terminskim planom uz upozorenje da će u suprotnom sam angažirati novog izvođača radova i tuženika teretiti za iznos takvih troškova sanacije. Tužitelj ističe da je nakon toga tuženik komunicirao s njima preko svog knjigovodstva, točnije gospođe KHU koja je tužitelju predložila da mirno riješe nastali prijepor. Obzirom da je tužitelju tokom mjeseca srpnja – kolovoza 2021. postalo jasno da tuženik neće pristupiti nikakvom otklanjanju nedostataka, tužitelj je angažirao drugog izvođača, društvo IG VISOKOGRADNJA d.o.o. koje je izvelo radove sanacije te za iste izdalo račun tužitelju na iznos od 62.080,73 kuna kojeg je tužitelj uredno podmirio. Nastavno, tužitelj ističe kako je dopisom od 25. listopada 2021. dostavio tuženiku račun koje mu je ispostavilo društvo IG VISOKOGRADNJA d.o.o. za troškove sanacije zajedno s predmetnim računom na čije se plaćanje tuženik oglušio. Tužitelj navodi kako u ovom postupku ne postavlja zahtjev radi otklanjanja nedostataka već od tuženika potražuje trošak koji predstavlja štetu. Neovisno o navedenom, poziva se na odredbe članka 605., 606. i 607. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) navodeći kako je tužitelj o predmetnim nedostacima pravovremeno obavijestio tuženika.

6. Tuženik se podneskom od 27. listopada 2020. i u daljnjem tijeku postupka očitovao na navode tužitelja istaknuvši da tražbinu smatra neosnovanom i suviše visoko odmjerenom. Ističe da je bio angažiran od strane tužitelja za izvođenje dijela građevinskih radova na izgradnji stambene zgrade u [adresa] i to: dovoz zemlje, odvoz smeća, kamen za cokl oko objekta, ugradnja kamena, nabava i postava geotekstila, betoniranje ograde i ploče, ručno štemanje glazure podesta i iskop cijevi za rampe i telefona, a koje je radove izveo u skladu s pravilima struke te je iznos radova iznosio 16.930,00 kuna. Tuženik navodi kako mu za navedene radove nikada nije isplaćena dogovorena cijena prema računu R-1 broj:

32/2020-00 od 1. rujna 2020. Tuženik upućuje na to da tijekom izvršenja radova, a niti kasnije, tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na način izvođenja radova kao niti materijal kojim se koristio tuženik kao izvođač radova, a niti je tužitelj imao primjedbe prilikom primopredaje na izvedene radove. Navodi kako je radove izveo u lipnju 2020. godine, dok tužitelj navodi kako je on nedostatke o kojima je tuženika obavijestio 25. studenoga 2020. uočio početkom studenoga 2020., a što je pet mjeseci nakon što je tuženik izveo radove. Nastavno, navodi kako je tužitelj dobio uporabnu dozvolu 28. rujna 2020., odnosno protekom tri mjeseca od završenih radova od strane tuženika te da ista potvrđuje da su radovi bili dobro izvršeni. Tuženik je za sve radove koje je izvodio prethodno sa direktorom tužitelja KH usmeno dogovara načine na koji će radovi biti izvedeni te ga je upozorio o mogućim problemima koji bi mogli nastati ako bi išli kopanjem ispod susjedovog zida. U odnosu na predmetno potraživanje tužitelja, a koje se odnosi na visinu iznosa koje je tužitelj platio društvu IG VISOKOGRADNJA d.o.o. za radove sanacije, navodi da tuženik nije izveo nikakve radove na predmetnoj nekretnini u navedenom iznosu te smatra da nije odgovoran za nedostatke koji su se navodno kasnije pojavili. Naime, tužitelj prilikom primopredaje nije prigovarao u pogledu kvalitete izvedenih radova, a isti je na to bio dužan, već je naknadno nakon proteka svih mogućih rokova poslao obavijest da su utvrđeni nedostaci na izvedenim radovima te ispostavio račun za izvedene radove koji je skoro četiri puta veći od računa koji je tuženik ispostavio tužitelju za izvedene radove. Ističe da je upitno kakvi su uopće nedostaci i bili i na koji način i od koga su isti uklonjeni kao i da su se nedostaci na koje se poziva tužitelj zasigurno mogli prilikom predaje uočiti ili su se mogli uočiti kad je tužitelj dobio uporabnu dozvolu. Napominje da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak, odnosno dostavio dopis tek nakon što mu je tuženik ispostavio račun za izvedene radove.

7.1. Tijekom postupka pročitane su i pregledane sljedeće isprave: račun broj: 3 od 22. listopada 2021.(list 7 spisa), račun broj: 32/2020-00 od 1. rujna 2020. (list 27 spisa), račun broj: 21/2020-00 od 22. svibnja 2020. (list 28 spisa), fotografije (list 48- 74 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižnog odjela Dugo Selo za kat. česticu [katastarska čestica], zk uložak: [broj ZK uloška], kat. općina [katastarska općina] (list 75-79 spisa), dopis tužitelja od 25. studenoga 2020. (list 80-82 spisa), e-mail tužitelja od 7. rujna 2021. i 25. listopada 2021. (list 83-84 spisa), račun broj: 173/PP1/1 od 30. rujna 2021. (list 85 spisa), dopis IG VISOKOGRADNJA d.o.o. od 12. listopada 2021. (list 86 spisa), dopis tužitelja od 25. listopada 2021. (list 87-90 spisa), telefonske poruke (list 144-145 spisa), potvrda o uplati (list 146 spisa). Saslušani su kao svjedoci CH (list 165-166 spisa), LH (list 174 spisa), VH (list 175- 176 spisa), NH (list 180-181 spisa) te zastupnik po zakonu tužitelja KH (list 182-183 spisa), zastupnik po zakonu tuženika AH (list 179 -180 spisa), te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina mr. Koraljki Polak Živković (list 293-32, 326-327 spisa).

7.2. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, prijedlog tužitelja za saslušanje KHU kao svjedoka te prijedlog tuženika za saslušanje PH kao svjedoka. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, a ishod spora bi bio isti.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.239,53 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na isplatu naknade za izvršene radove sanacije zbog skrivenih nedostataka obavljenog djela, pri čemu tužitelj tvrdi da se radi o nedostacima dijela koje je obavio tuženik kao izvoditelj radova na poslovima uređenja i asfaltiranja dvorišne površine stambene zgrade u [adresa], uslijed čega je došlo do potrebe otklanjanja nedostataka, za što je tužitelj angažirao treću osobu IG VISOKOGRADNJA d.o.o. koja je za izvršene radove tužitelju ispostavila račun u iznosu od 8.239,53 EUR, a koji iznos potražuje u ovom postupku.

9.2. Iako tužitelj u tužbi navodi da se radi o zahtjevu za naknadu štete, sud napominje da se u predmetnom postupku zapravo radi o pravu naručitelja na naknadu troškova za otklanjanje nedostataka. Naime, treba razlikovati pravo naručitelja na naknadu troškova za otklanjanje nedostataka od prava na naknadu štete koja mu je zbog toga nastala, što očito tužitelj u svojoj tužbi ni tijekom postupka ne razlučuje i poistovjećuje naknadu troškova s pravom na naknadu štete, iako iz činjeničnog opisa zahtjeva jasno proizlazi da tužitelj potražuje naknadu za otklanjanje nedostataka koju naziva i štetom. Naime, u ovakvoj situaciji kada postoje nedostaci za čije otklanjanje naručitelj ima pravo na naknadu troškova od izvođača, pored toga naručitelj ima pravo i na naknadu štete koju bi pretrpio zbog nedostataka i otklanjanju istih nedostataka kao što je primjerice šteta koja je nastala na drugom objektu ili zaradi koju bi izgubio naručitelj zbog nemogućnosti korištenja izvršenog djela zbog nedostataka, što u ovom predmetu nije slučaj. S tim u vezi valja napomenuti da sukladno odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj označio.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik bio angažiran od strane tužitelja za izvođenje dijela građevinskih radova na izgradnji stambene zgrade u [adresa] i to poslova uređenja i asfaltiranja dvorišne površine navedene stambene zgrade, za koje je koristio vlastiti materijal. Nije sporno da je tuženik izvršio radove u lipnju 2020. godine kao ni da je tužitelj obavijestio tuženika o postojanju nedostataka dopisom od 25. studenoga 2020.

11. Među strankama je sporno da li su postojali nedostaci u vezi izvedenih radova tuženika te njihova priroda kao i odgovornost tuženika za nastanak nedostataka. U postupku je sporno je li tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja kao izvođača radova o nedostacima u izvođenju radova kao i visina tužbenog zahtjeva.

12. Iz računa broj: 3 od 22. listopada 2021.(list 7 spisa) proizlazi da je tužitelj izdao račun tuženiku 22. listopada 2021. u iznosu od 8.239,53 EUR (62.080,73 kn) na ime perfakturiranja troškova. Na računu je kao datum dospijeća naznačen 27. listopad 2021. Račun je dostavljen tuženiku uz dopis tužitelja od 25. listopada 2021. (list 87-90 spisa).

13. Iz računa broj: 32/2020-00 od 1. rujna 2020. (list 27 spisa) i računa broj:

21/2020-00 od 22. svibnja 2020. (list 28 spisa) proizlazi da je tuženik za usluge opisane u gore navedenim računima tužitelju izdao račune u ukupnom iznosu od 11.743,31 EUR (88.480,00 kuna).

14. Iz računa broj: 173/PP1/1 od 30. rujna 2021. (list 85 spisa) proizlazi da je društvo IG VISOKOGRADNJA d.o.o. izdalo tužitelju račun u iznosu od 8.239,53 EUR (62.080,73 kn), a koji se odnosi na radove na sanaciji prometne površine asfalta i parkinga u krugu stambene zgrade na adresi [adresa]. Na računu su opisani radovi, količina, jedinična cijena i ukupna cijena radova. Iz potvrde o plaćanju (list 146 spisa) proizlazi da je tužitelj uplatio iznos od 8.239,53 EUR 30. listopada 2021.

15. Iz dopisa tužitelja od 25. studenoga 2020. (list 80-82 spisa) proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika da su se niti mjesec dana od ishođenja uporabne dozvole te useljenja prvih stanara u zgradu uočili nedostatke vezano uz radove koje je za tužitelja izveo tuženik. Također, dopisom tužitelj poziva tuženika da se najkasnije u roku od osam dana od zaprimanja dopisa obrati tužitelju sa prijedlogom sanacije i njezinim terminskim planom.

16. Iz fotografija koje prileže spisu (list 48-74 spisa) sud je utvrdio kako je predmetna asfaltna površina „grublja“, da se na pojedinim njezinim dijelovima zadržava voda te da je poklopac okna zatrpan.

17. Sud je prihvatio gore navedene isprave s obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost. U odnosu na fotografije sud je ocijenio da iste predstavljaju predmetnu asfaltnu površinu kao i predmetne nedostatke jer je to u skladu s ostalim izvedenim dokazima u ovom predmetu.

18. Iz iskaza svjedokinje NH, bivše zastupnice po zakonu tužitelja (list 180-181 spisa) proizlazi da su predmetni radovi bili na objektu [adresa] gdje je tuženik kojeg je predstavljao LH radio sve radove na okolišu i dvorištu u što spadaju postavljanje šahti, nasipavanje terena, pripreme za asfalt, asfaltiranje, postavljanje rubnjaka, postavljanje odvodnih kanalica i slivnika za odvodnju te cijeli spoj mreže vezane za odvodnju, dovoza zemlje i pripremanje terena. Nakon avansne uplate je krenulo asfaltiranje te su tada na gradilištu bili pokojni sin gospodina LH i svjedokinja. Svjedokinja je navela kako je već to jutro primijetila da postoje problemi jer je asfalt bio hladan. Istaknula je i da je u tijeku radova ponestalo asfalta te da je 70 posto površine bilo asfaltirano dok je 30 posto ostalo neasfaltirano. Nakon toga dva tjedna se nitko nije javio te je potom tuženik pristupio gradilištu, međutim tada se taj asfalt nije uklopio sa postojećim. Navela je kako su više puta prigovarali usmeno tuženiku, međutim da se on na prigovore oglušio. Svjedokinja je navela kako su se prvi uočljivi nedostaci pojavili te jeseni, a koji su se počeli primjećivati zbog velikih količina kiše. Naime voda se zadržavala te su tada pokušali prvo telefonski kontaktirati tuženika, a zatim su ga o nedostacima i pismeno upozorili. Iako je tuženik obećavao da će izvršiti ponovo radove to se nije dogodilo te su na zimu te godine kontaktirali društvo IG VISOKOGRADNJA d.o.o. koji su obišli teren i dali im ponudu za radove koji su bili potrebni za sanaciju. Radovi su prema njihovoj ponudi trebali ići u smjeru da se cijeli asfalt trebao podići, da se nanovo trebao poravnati teren s odgovarajućim padinama te da su se šahte kao i slivne kanalice trebale podići na odgovarajuće visine. Prihvatili su ponudu te nakon što im je IG VISOKOGRADNJA d.o.o. ispostavila račun, isti su platili. Svjedokinja je istaknula da je za tužitelja vodio pregovore KH kao i da nije bilo konkretne primopredaje te da ne postoji zapisnik o primopredaji radova. Naime, navela je da je tuženik nakon što je obavio radove asfaltiranja koji su se vodili u dva dijela, pokupio opremu i da se više nije javio. Istaknula je da su radovi bili pregledani od strane tužitelja kao i od strane nadzora. Navela je kako su se nedostaci mogli uočiti, naime na asfaltu se zadržavala voda, asfalt se trusio u komadima, a pogledom se mogla uočiti krivina u raznim smjerovima te šahte nisu bile postavljene na istim razinama. Istaknula je kako su s prvim kišama uočeni nedostaci na koje su pritužbe imali i stanari.

19. U svom je iskazu zastupnik po zakonu tužitelja KH (list 179-180 spisa) naveo kako je bio u prostoru tog zemljišta 20 godina te je za njega imao građevinsku i lokacijsku dozvolu. Svi radovi su bili prijavljeni te je dobio pravomoćnost građevinske dozvole. Istaknuo je kako je sam financirao radove tog podnog krova dok je ostatak radova financirano u skladu sa ugovorom sklopljenim s BKS bankom te da je gospodin LH radio osim završnih radova i asfalta, i radove na iskopu te je upoznat sa cijelim projektom od početka. U cijelosti potvrđuje iskaz koji je dala svjedokinja NH. Ističe kako su nedostatke primijetili prilikom izvođenja radova te su na njih i upozoravali, a da je građevina dobila uporabnu dozvolu jer predmetni nedostaci nisu utjecali na njezino ishođenje. Navodi kako su prvi vidljivi, veći nedostaci uočeni kroz jesen kada su stanari svakodnevno prigovarali. Nedostaci su se sastojali u tome da su se pojavljivale lokve na asfaltu, da su neravnomjerni bili padovi asfalta kao i šahte, da se voda vraćala u garažu, te su bili uočeni veći grumeni asfalta nego što su trebali biti. Ističe kako se u razdoblju mjeseca svibnja nedostaci nisu mogli uočiti jer je bilo ljeto.

20. Iskaz svjedokinje NH i zastupnika po zakonu tužitelja KH sud je u bitnom prihvatio u dijelu u kojem su iskazi istovjetni s izvedenim dokazima, a odnose se na tijek poslovnog odnosa tužitelja i tuženika kao i angažiranje društva IG VISOKOGRADNJA d.o.o. Sud je prihvatio i dio iskaza u kojem svjedokinja i zastupnik po zakonu tužitelja iskazuju da su se nedostaci sastojali u tome da se na asfaltu zadržavala voda i da su neravnomjerni bili padovi asfalta jer je isto u skladu sa ostalim izvedenim dokazima. Dio iskaza u kojem zastupnik po zakonu tužitelja navodi kako su nedostatke primijetili prilikom izvođenja radova te da su na njih i upozoravali, a da je građevina dobila uporabnu dozvolu jer predmetni nedostaci nisu utjecali na njezino ishođenje, sud nije prihvatio jer je isti kontradiktoran sa njegovim daljnjim iskazom u kojem navodi da su prvi vidljivi nedostaci uočeni kroz jesen.

21. Iz iskaza svjedoka LH, zaposlenika tuženika i supruga zastupnice po zakonu tuženika (list 174 spisa) proizlazi kako je on radio na radovima koji su predmet ovog spora. Istaknuo je da u tehničkom smislu nije bilo nedostataka u radovima koje je tuženik izvršio za tužitelja, dok se u estetskom smislu može sporiti što je nekom lijepo, a što nije. Svjedok je naveo kako prilikom primopredaje radova tužitelj, odnosno gospodin KH, nije imao prigovora. Istaknuo je da je tužitelj tuženiku isplatio osnovne troškove, međutim da mu dodatni troškovi koji se odnose na čišćenje gradilišta i štemanje objekta iznutra, nisu isplaćeni.

22. U svom je iskazu zastupnica po zakonu tuženika AH (list 179- 180 spisa) navela kako jedino što zna je da je projekt postojao, no da sve vezano za samo izvođenje projekta i radove na istom je znao njezin suprug koji je radove dogovarao sa gospodinom KH. Istaknula je da je tuženik račun za obavljenu uslugu asfaltiranja naplatio, dok račun koji se odnosio na uslugu građevinskim strojem, materijal, čišćenje nije naplatio, kao i da tužitelj prilikom primopredaje radova za usluge asfaltiranja nije imao prigovora. Istaknula je da nikada nije vidjela projekt tužitelja kao i da o ostalim pojedinostima nije upoznata obzirom da je posao dogovarao njezin suprug sa tužiteljem. Po njezinim saznanjima tuženik nije pristao sanirati asfalt, a gospođa KHU koja je bila vanjski suradnik tuženika tijekom 2020. i 2021. nikada nije bila ovlaštena da u ime tuženika pregovara sa tužiteljem.

23. Iskaz svjedoka LH sud je prihvatio u dijelu u kojem je naveo da prilikom primopredaje radova tužitelj nije imao prigovora jer je isto suglasno sa izvedenim dokazima. Ostalo sud nije posebno cijenio jer je riječ o mišljenju svjedoka koji je ujedno i zaposlenik tuženika, a činjenice koje se odnose na isplatu tražbine koju tuženik ima prema tužitelju nisu predmet ovog spora pa ih sud nije posebno cijenio. Sud nije cijenio niti iskaz zastupnice po zakonu tuženika AH jer iz njenog iskaza proizlazi kako o samom predmetu nema neposredna saznanja već da je sve ugovarao njezin suprug, LH.

24. Iz iskaza svjedoka CH, zastupnika po zakonu društva IG VISOKOGRADNJA d.o.o. (165-166 spisa) proizlazi da je njegovo društvo IG VISOKOGRADNJA d.o.o. bilo pozvano od strane tužitelja, konkretno gospođe NH te da su pogledali predmetnu površinu, snimili stanje niverilom i utvrdili da su poklopci od kanalizacijske šahte previsoko montirani te da dirigiraju visinu završnog sloja asfalta. Također su utvrdili da zadnjih 10 do 15 metara, gdje su bile postavljene kanalice za odvodnju, iste nisu bile postavljene uzdužnim padom u kojem bi trebala otjecati voda. Svjedok je istaknuo da je prilikom pregleda utvrđeno da je površina asfalta bila ručna ugrađena i „gruba“ vizualno. Nakon pregleda su dali ponudu tužitelju i dogovorili se za izvođenje radova koje su izveli otprilike prije dvije i pol, tri godine. Svjedok je naveo kako su oni iskopali asfalt, demontirali i odštemali poklopce, demontirali kanalice i pojedine rubnjake. Nakon toga su montirali te iste poklopce, kanalice i rubnjake te ih postavili na novu visinu da bi voda mogla otjecati u smjeru kojem su zamislili. Potom su kompletnu površinu pripremili za asfalt i nabili te izvršili asfaltiranje sa strojem. Prije samog završetka zarezali su postojeći asfalt, izvadili taj sloj i premazali masom za premazivanje slojeva i završili asfaltiranje te za sve radove koje su obavili izdali račun. Za opisane radove primili su naknadu. Svjedok je u svom iskazu naveo da bi postojanje nedostataka koji su predmet ovog postupka on kao građevinar prilikom primopredaje mogao samo pretpostaviti jer ih je bilo potrebno utvrditi korištenjem instrumenta nivelira, a vezano za dio iskaza u kojem je naveo da je asfalt bio „grub“, navodi kako je to njegov subjektivan dojam koji je postojao tada a postojao bi i prije.

25. Iz iskaza svjedokinje VH (list 175-176 spisa) proizlazi da je svjedokinja bila predstavnica suvlasnika dvije godine i to u razdoblju od 27. rujna 2021. do 6. listopada 2023. Tijekom tog razdoblja dolazila je obići svoj stan u prosjeku dva puta mjesečno. Iskazala je da je tijekom radova postavljanja novog asfalta u devetom mjesecu 2021. bilo uočeno da su se ugrađivale betonske cijevi različitih dimenzija, o čemu je postavila upit tužitelju i obratila se upravitelju te zvala nadzornog inženjera. Koliko se sjeća iz izvještaja nadzornog inženjera prilikom izdavanja uporabne dozvole je proizlašlo kako nije izveden krak kanalizacije i da je trebalo ugraditi separator pa pretpostavlja da se betonske cijevi odnose na to. Vezano za novi asfalt napomenula je kako smatra da radovi nisu izvedeni puno bolje nego prilikom izvođenja prvog asfalta. Svjedokinja je navela kako je prvi asfalt bio estetski malo neuredniji te da nije svjedočila da je bilo problema s otjecanjem vode. Misli da nije bila prisutna kada je padala kiša. Istaknula je da je u razgovoru sa jednim od stanara saznala da je prilikom izvođenja radova na drugom asfaltu primijećeno da je jedna šahta bila prekrivena prvim asfaltom.

26. Sud je prihvatio iskaz svjedoka CH (165-166 spisa) u dijelu u kojem iskazuje o poslovnom odnosu sa tužiteljem kao i radovima koje je izvršio za tužitelja jer je isti suglasan dokumentaciji koja prileži spisu, dok dio iskaza koji se odnosi na to kada su se nedostaci mogli uočiti i o kojim se nedostacima radi, sud nije posebno cijenio budući da je riječ o mišljenju svjedoka koji je ujedno bio izabran od strane tužitelja da izvede poslove sanacije radova koje je prvotno izvodio tuženik. Iskaz svjedokinje VH (list 175-176 spisa) sud je prihvatio u dijelu u kojem iskazuje da je prvotni asfalt bio estetski malo neuredniji obzirom da isto proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza, a ostali dio njenog iskaza nije posebno cijenio jer se odnose na radove sanacije i posredna saznanja.

27.1. Na okolnost postojanja nedostataka na asfaltu dvorišne površine stambene zgrade u [adresa], nakon izvedenih poslova od strane tuženika, postojanje potreba za sanacijom nedostataka te opsega i tržišne vrijednost radova sanacije dvorišne površine stambene zgrade u [adresa], izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za građevinarstvo i procjenu nekretnina, mr. Koraljki Polak Živković (list 195- 215 spisa). Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je kako je isti sukladno svim dostupnim podacima utvrdio kako su postojali nedostaci izvedbe uređenja okoliša zgrade u [adresa]. Naime, sudski vještak je utvrdio da je radi funkcionalnosti bilo potrebno sanirati ugradnju kanalica oborinske odvodnje bez nagiba u smjeru prema slivniku i nepravilno ugrađene okvire poklopaca dva okna te da je ukupan trošak potrebne sanacije iznosio 778,28 EUR. Ostale eventualne pogreške, zbog koje je funkcionalnost građevine ili njezinog djela bila bitno umanjena, sudski vještak nije mogao nedvojbeno utvrditi.

27.2. Nastavno, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu nekretnina, mr. Koraljki Polak Živković vezano za izvedene radove tuženika proizlazi da je izvjesna slabija kvaliteta asfalta dok pogrešan pad asfaltne površine više nije moguće ustanoviti. Naime, sudski vještak je naveo u svom nalazu i mišljenju kako nije bilo moguće utvrditi je li pad površine postojao, a nije ni jasno je li pravilno izvedena drenaža oko zgrade, no da kanalice nisu. Nastavno, utvrdio je da trganje kao i uništavanje asfaltne površine zbog slabe adhezije drobljenog kamena i bitumena međusobno i na podlogu, nije vidljivo, niti u tehničkom smislu dokazano. Istaknuo je da bi osim eventualnog naknadnog slijevanja podloge, svi navedeni mogući nedostaci nastali prilikom asfaltiranja bili vidljivi odmah te da bi skrivenu manu moglo izazvati jedino slijeganje podloge, ali bi ono u kratkom vremenskom roku bilo minimalno i bez cjelokupne sanacije ne bi bilo zaustavljeno.

27.3. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao prigovora, dok je tužitelj istaknuo kako smatra da vještak u cijelosti izašao iz opsega zadatka određenog od strane suda utvrđujući koja bila obveza tuženika kao izvoditelja radova, za koje je radove tuženik izdao račun, koje je radove tuženik stvarno izveo i koji su radovi izvedeni protivno dozvoli. U cijelosti osporava utvrđenje sudskog vještaka da nije bilo moguće utvrditi nedostatke na asfaltu osim onih utvrđenih u točki II. njegovog zaključka te smatra da je trebalo uzeti u obzir sve nedostatke koji su nastali na radovima izvedenim od strane tuženika uključujući i nedostatke estetske naravi. Spornim čini i izlazak sudskog vještaka na očevid. Nastavno, ističe kako se, a s obzirom da je sudski vještak utvrdio da je bilo potrebno sanirati kanalice i poklopce okna (šahta), ne može prihvatiti utvrđenje da nije bilo potrebno sanirati i cijelu površinu.

27.4. U odnosu na prigovore tuženika vještak se očitovao na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. svibnja 2025. (list 326-327 spisa) navodeći kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja koji je dostavljen sudu 15. siječnja 2025. godine. Istaknuo je da je asfaltna površina bila ružna i u tom smislu nekvalitetno izvedena. Bila je neravna zato se i zadržavala voda jednako kao i što se zadržava i sada na saniranoj površini, a radi uklanjanja nedostataka u vidu neravnosti i grubosti asfaltne površine nije bilo potrebno istu ponovno izvesti osim iz estetskih razloga. Sudski vještak navodi kako je u konkretnom slučaju postojala razlika u vrsti asfalta koju je koristio tuženik i društvo IG VISOKOGRADNJA d.o.o. Primarno je bio ponuđen i ugrađen asfalt koji je krupniji i grublji, a kasnije je ugrađen asfalt za takozvani habajući sloj koji je sitniji i finiji što je dovelo do razlike u cijeni i načinu izvođenja radova, međutim naveo je kako bi i prvotni asfalt bio prikladan kao nosivi, odnosno kao podloga. Sudski vještak u odnosu na prigovor tužitelja da je izašao iz zadatka vještačenja ističe kako je pri izradi nalaza i mišljenja pošao od onoga što je bilo ugovoreno odnosno odgovornosti tuženika za izvršene radove. U odnosu na navode iz očitovanja tužitelja da nije bilo potrebno izaći na očevid sudski vještak navodi da je to vrlo bitno jer kod određivanje cijene je bitan pristup samoj lokaciji. Zaključno, ističe kako čitavo vrijeme nije imao građevinski dnevnik koji nije niti vođen, a to je osnovni element na temelju kojeg bi se moglo utvrditi stanje. Također, navodi kako nije bilo ni nadzora koji je u ovom slučaju trebao postojati.

27.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, obzirom da je vještak svoj nalaz i mišljenje prema mišljenju suda izradio u skladu s pravilima znanosti i struke te je svoje mišljenje iznio argumentirano, na koji način je otklonio prigovore koje je tužitelj imao na njegov nalaz i mišljenje.

28. Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tuženik bio angažiran od strane tužitelja za izvođenje dijela građevinskih radova na izgradnji stambene zgrade u [adresa] i to poslova uređenja i asfaltiranja dvorišne površine navedene stambene zgrade, koje je tuženik izveo svojim materijalom i za koje je tužitelju izdao račune. Navedeni radovi su izvedeni u lipnju 2020. te je nakon toga predmetna stambena zgrada ishodila uporabnu dozvolu. Nastavno, sud je utvrdio da se tužitelj dopisom od 25. studenoga 2020. obratio tuženiku i obavijestio ga da su primijećeni nedostaci koji se sastoje u tome da asfalt dvorišnog dijela otpada te da nastaju rupe i udubljenja te ga je pozvao na sanaciju istih. Budući da se na dopis tuženik oglušio, tužitelj je angažirao društvo IG VISOKOGRADNJA d.o.o. koji je po završetku svojih radova ispostavilo tuženiku račun u iznosu od 8.239,53 EUR, a koji mu je tužitelj platio.

29. Dakle, sud je utvrdio kako tužitelj smatra tuženika odgovornim za nedostatke u obavljanju djela pa se radi o situaciji na koju valja primijeniti odredbe ZOO-a o odgovornosti za nedostatke propisane u člancima 604. -611. ZOO-a. Temeljna je pretpostavka za ostvarivanje prava s osnove postojanja nedostataka pregled izvršenog djela i obavijest o nedostacima, a u slučaju skrivenih nedostataka obavijest izvođaču što je prije moguće, najkasnije u roku od mjesec dana od otkrivanja nedostataka, kako je to propisano odredbom članka 605. ZOO-a.

30. Kako se tužitelj poziva na postojanje skrivenih nedostataka za prosudbu ovog odnosa mjerodavan je članak 605. ZOO-a prema kojem se naručitelj, ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se istekom dviju godina od primitka obavljenog posla naručitelj više ne može pozivati na nedostatke.

31. Dakle, kod ugovora o djelu, naručiteljeva obveza nije samo primiti izvršeni rad i isplatiti izvođaču tih radova naknadu, nego i pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom tijeku stvari moguće, a o nađenim nedostacima obavijestiti izvođača bez odgađanja. Ako naručitelj to bez opravdanog razloga ne učini, smatra se da je rad primljen. Dakle, uvjet ostvarivanja eventualnog prava naručitelja da prigovaranjem nedostataka ističe svoje pravo s osnove nedostataka izvršenog posla, je prethodna pravodobna i uredna obavijest izvođaču o nedostacima. Pritom je teret odlučne činjenice - pravovremene obavijesti izvođača o nedostatku, na naručitelju, ovdje tužitelju.

32. U odnosu na postojanje nedostatka sud je utvrdio kako su postojali nedostaci u izvedbi radova tuženika na uređenju okolišne zgrade u [adresa] te da je radi funkcionalnosti bilo potrebno sanirati ugradnju kanalica oborinske odvodnje bez nagiba i nepravilno ugrađene okvire poklopca dva okna. Međutim, sud je mišljenja kako navedeni nedostaci nisu skrivene prirode, odnosno da nedostaci koji se sastoje od krivog postavljanja kanalica i pogrešne ugradnje okvira poklopca predstavljaju nedostatke koji su se mogli otkriti uobičajenim pregledom prilikom primopredaje radova. Isto proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu nekretnina, mr. Koraljki Polak Živković koja je u svom nalazu i mišljenju navela kako bi skrivenu manu moglo izazvati jedino slijeganje podloge, što u ovom slučaju nije utvrđeno. S tim u vezi, valja napomenuti kako je sud iz izvedenih dokaza utvrdio da je kvaliteta asfalta bila slabija što se očitovalo u estetskom izgledu asfaltne površine koja je bila „grublja“, međutim isto, po mišljenju ovog suda, ne predstavlja nedostatke u smislu funkcionalnosti predmetnih radova za koje bi tuženik bio odgovoran.

33. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako tuženik nije pravovremeno obavijestio tužitelja o utvrđenim nedostacima jer je o istim trebao obavijestiti tužitelja odmah po primopredaji radova, što tuženik nije učinio već ga je obavijestio pet mjeseci kasnije. S obzirom da nisu ispunjene pretpostavke propisane u članku 605. ZOO-a, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, ukinuo platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi naznačenom u izreci presude i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

34.1. Tijekom postupka u tužitelj (predlagatelj osiguranja) podnio je sudu 16. svibnja 2022. prijedlog za određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a navodeći kako su ispunjene pretpostavke za izdavanje iste.

34.2. Prema odredbi čl. 501.a. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga, na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima o određivanju prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

34.3. Kako je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, to ne postoje pretpostavke za određivanje prethodne mjere sukladno odredbi članka 501. a ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa/23), vrijednosti predmeta spora i troškovniku (list 330 spisa).

36.1. Tuženiku je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav prigovora od 28. siječnja 2022. u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 13. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 27. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 27. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 2. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 16. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife), trošak sastava podneska od 20. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 19. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 22. veljače 2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 20. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 15. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 26. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 6. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) i trošak pristupa na ročište održano 21. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), ukupno 2.350,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 587,50 EUR, ukupno 2.937,50 EUR.

36.2. Tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 150,00 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za trošak podneska od 16. ožujka 2023 i dosuđenog troška. Naime, riječ je o podnesku kojim tuženik dostavlja pisani iskaz zastupnika po zakonu tuženika te kao takav isti ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu odredbe Tbr. 8. točka 1. Tarife . Nastavno, tuženiku nije priznat zatraženi trošak u iznosu od 100,00 EUR a koji predstavlja razliku između zatraženog i dosuđenog troška za pristupa na ročište održano 22. veljače 2023., budući da se na ročištu održanom 22. veljače 2023. stranke nisu upustile u raspravljanje o glavnoj stvari stoga na isti nije mogao primijeniti Tbr. 9. točka 1. Tarife. Također, sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška očitovanja na prethodnu mjeru u iznosu od 200,00 EUR budući da se na prijedlog za određivanje prethodne mjere tuženik očitovao podneskom od 27. siječnja 2023. za koji mu je sud priznao zatraženi iznos troška, odnosno o istom je odlučio sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 10. lipnja 2024.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presuda ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.