1                        Poslovni broj: 26 Gž-899/2022-3

 

Poslovni broj: 26 Gž-899/2022-3

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. t. D. d.o.o., D., OIB:..., (pravni slijednik tužitelja G. s. D. d.o.o. D., OIB:...), zastupanog po punomoćniku D. Ž., odvjetniku iz D., protiv tuženika A. K. iz D., OIB:..., zastupanog po punomoćnici M. L., odvjetnici iz D., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: Povrv-566/2019-12 od 10. studenog 2020., dana 24. kolovoza 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: Povrv-566/2019-12 od 10. studenog 2020. pod toč. I. i III. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

III. Nepobijana toč. II. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. Č. iz D. poslovni broj: Ovrv-83/2019 od 19. studenog 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 793,75 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose u toj točki izreke od dospijeća do isplate, te u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn sa zateznom kamatom od 19. studenog 2019. do isplate i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn.

 

2. Istom presudom pod toč. II. izreke (koja nije pobijana žalbom tuženika) djelomično je održan na snazi platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 785,03 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose u toj točki izreke od dospijeća do isplate i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 350,00 kn sa zateznom kamatom od 19. studenog 2019. do isplate, dok je pod toč. III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 205,88 kn.

 

3. Pravodobnom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pod toč. I. i III. izreke pobija tužitelj, navodeći da žalbu izjavljuje zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Kako presuda pod toč. II. izreke nije pobijana žalbom tuženika, to je toč. III. izreke ovaj sud konstatirao da je prvostupanjska presuda u tom dijelu ostala neizmijenjena.

 

7. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. uz iznimke propisane st. 2. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 80/22.) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dospjelih i neplaćenih računa u ukupnom iznosu od 1.578,78 kn sa zateznom kamatom, koji se odnose na zajedničku pričuvu i uslugu čišćenja zajedničkog prostora koja je obračunata u sklopu zajedničke pričuve za razdoblje od srpnja 2018. do svibnja 2019., za poslovni prostor Rbr. 28. (E-28), lokal na I. katu tip „14“ koji nosi oznaku „.“ površine 22,05 m2, koji je u cijelosti u vlasništvu tuženika i za poslovni prostor Rbr. 27 (E-27), lokal na I. katu tip „14“, koji nosi oznaku „.“, površine 22,05 m2, koji je u suvlasništvu tuženika u ½ dijela (zbog čega tužitelj potražuje za taj poslovni prostor zajedničku pričuvu u omjeru kojeg je tuženik suvlasnik istog), a koji poslovni prostori se nalaze u zgradi G. t., D. „B“ izgrađenoj na čk.br. 1459/2 upisanoj u zk.ul.br. 3559 k.o. D..

 

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. Č. iz D. poslovni broj: Ovrv-83/2019 od 19. studenog 2019. naloženo tuženiku kao ovršeniku platiti prvobitnom tužitelju G. s. D. d.o.o. D. kao ovrhovoditelju iznos od 1.578,78 kn sa zateznom kamatom i naknaditi mu ovršni trošak u iznosu od 387,50 kn i predvidivi trošak u iznosu od 412,50 kn. Povodom prigovora ovršenika, kojim je osporavao rješenje o ovrsi javnog bilježnika, rješenjem istog suda poslovni broj: Povrv-566/2019-2 od 20. prosinca 2019. stavljeno je izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi od 19. studenog 2019. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

10. Kako tuženik podneskom od 11. veljače 2020. nije osporio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na doprinos za zajedničku pričuvu u iznosu od 1,99 kn/m2, koji iznos je određen Međuvlasničkim ugovorom sklopljenim 23. travnja 2008., a što za ukupnu površinu poslovnih prostora u vlasništvu, odnosno suvlasništvu tuženika od 33,07 m2 predstavlja mjesečnu obvezu na ime doprinosa za zajedničku pričuvu u iznosu od 65,81 kn, odnosno 131,61 kn dvomjesečno prema računima, to je prvostupanjski sud nepobijanom toč. II. izreke presude održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 785,03 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose od dospjelosti do isplate. 

 

11. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, a polazeći od nesporne činjenice da tužitelj u sklopu računa za sredstva zajedničke pričuve potražuje i trošak usluge čišćenja zajedničkih prostorija u daljnjem iznosu od 1,98 kn/m2, odnosno iznos od 793,75 kn za razdoblje od srpnja 2018. do svibnja 2019., prvostupanjski sud se u obrazloženju presude pozvao na odredbu čl. 8. ranije navedenog Međuvlasničkog ugovora kojom je određeno da će predstavnik suvlasnika sklopiti u ime i za račun suvlasnika s upraviteljem ugovor o upravljanju kojim će se regulirati između ostalog sadržaj i opseg poslova redovnog održavanja zajedničkih dijelova i uređaja objekata prema godišnjem programu održavanja, te kako je utvrdio da su Ugovor o čišćenju zajedničkih prostora od 25. rujna 2018. sklopili G. t. D. d.o.o. D. kao izvršitelj i G. s. D. d.o.o. kao korisnik usluge kojim se izvršitelj obvezao održavati i čistiti pristupne prometnice i zajedničke prostore objekta, posljedično čemu je zaključio da tužitelj u odnosu na utuženu tražbinu koja se odnosi na povećanje zajedničke pričuve za cijenu usluge čišćenja zajedničkih prostorija nije dokazao valjanu pravnu osnovu na temelju koje bi imao pravo potraživati od tuženika povećanu zajedničku pričuvu u smislu odredbe čl. 375. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.  91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV), a to iz razloga što tužitelj nije dokazao da su suvlasnici sklopili novi Međuvlasnički ugovor, niti da su sklopili dodatak tom ugovoru temeljem kojeg bi bilo određeno povećanje plaćanja zajedničke pričuve s osnove čišćenja zajedničkih prostora, a nisu donijeli niti odluku o povećanju zajedničke pričuve. Dokument koji nosi naziv „Popis lokala, pričuva i novi iznos pričuve“ i koji predstavlja prilog Ugovoru o čišćenju zajedničkih prostora od 25. rujna 2018., a na koji se tužitelj poziva smatrajući isti odlukom na temelju koje je povećana zajednička pričuva, prema pravnom stajalištu suda prvog stupnja ne predstavlja pravnu osnovu na temelju koje bi tužitelj bio ovlašten povećati zajedničku pričuvu za utuženo razdoblje, obzirom iz „Popisa“ nije vidljiv datum kada je sačinjen, niti da se povećanje zajedničke pričuve odnosi na usluge čišćenja pa isti ne čini osnovu na temelju koje tužitelj ima pravo povećati iznos zajedničke pričuve, time da tužitelj nije dokazao niti da je predstavnik stanara suvlasnika sklopio bilo kakav ugovor s tužiteljem kao upraviteljem kojim bi bilo određeno da je tužitelj ovlašten sklapati ugovore u ime suvlasnika s trećom osobom, posljedično čemu je toč. I. izreke presude ukinut platni nalog za iznos od 793,75 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose.

 

12. Tužitelj u žalbi navodi da „Popis lokala, pričuva i novi iznos pričuve“, kao prilog Ugovoru o čišćenju zajedničkih prostora od 25. rujna 2018., sadrži potpise suvlasnika predmetne zgrade kojima je donesena odluka o povećanju iznosa pričuve za iznos od 1,98 kn/m2 + PDV, sve u svrhu plaćanja usluge čišćenja zajedničkog unutarnjeg dijela objekta i komunikacijskog prostora ispred lokala, te da je u tom Popisu u stupcu br. 8. naveden stari iznos pričuve, dok je u stupcu br. 9. naveden iznos usluge čišćenja po površini lokala, a u stupcu br. 10. da je naveden novi iznos pričuve koji u potpunosti odgovara utuženom iznosu zajedničke pričuve za navedeno razdoblje. Tužitelj tvrdi da je među suvlasnicima dogovoreno da će se usluga čišćenja zajedničkih prostorija plaćati iz pričuve, zbog čega su tuženiku ispostavljeni utuženi računi u dvomjesečnom iznosu od 290,36 kn, te ističe da predmetni Ugovor potpisao i predstavnik vlasnika (upravitelj) V. d.o.o., odnosno R. H. na stranici 2. pod rednim brojem 14. „Popisa lokala, pričuva i novi iznos pričuve“. Nadalje ističe da se na predmetnom Popisu nalaze potpisi više od 50% suvlasnika, pa kako taj Popis predstavlja prilog Ugovoru o čišćenju zajedničkih prostorija od 25. rujna 2018., to smatra da isti predstavlja odluku suvlasnika o povećanju pričuve s iznosa od 1,99 kn/m2 za 1,98 kn/m2 uvećano za PDV, kao i da ista obvezuje i one suvlasnike koji ugovor nisu potpisali, pri čemu se poziva na odredbu čl. 375. st. 3. ZV. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka, ne obrazlažući razloge pobijanja iste, već iz sadržaja žalbe proizlazi da odluku o trošku pobija samo za slučaj uspjeha u sporu.

 

13. Nakon što je pobijana presuda zajedno s prvostupanjskim spisom dostavljena na odlučivanje povodom žalbe tužitelja, ovaj sud je dopisom od 20. prosinca 2021. vratio cjelokupni spis utvrdivši da je prvobitni tužitelj G. s. D. d.o.o. brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: Tt-21/6-3 od 25. siječnja 2021., obzirom je pripojen trgovačkom društvu G. t. D. d.o.o. D., a kako bi prvostupanjski sud postupio temeljem odredbe čl. 212. toč. 4. i čl. 215.b st. 2. ZPP. Prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj: Povrv-566/2019-19 od 19. siječnja 2022. utvrdio prekid postupka temeljem odredbe čl. 212. toč. 4. ZPP i odredio da će se isti nastaviti kada pravni slijednici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine, te je rješenjem poslovni broj: Povrv-566/2019-22 od 13. svibnja 2022. odredio da se nastavlja postupak sa pravnim slijednikom prvobitnog tužitelja – G. t. D. d.o.o. D., te je prvostupanjski spis ponovno dostavio ovome sudu na odlučivanje povodom žalbe tužitelja.

 

14. Imajući u vidu gore iznesene žalbene navode tužitelja, razvidno je da tužitelj ukazuje na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, a na koji žalbeni razlog se i decidirano poziva u svojoj žalbi. Međutim u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati prvostupanjsku presudu iz tog žalbenog razloga, što znači da je ovaj drugostupanjski sud vezan činjeničnim stanjem utvrđenim po sudu prvog stupnja.

 

15. Međutim, tuženik u žalbi sadržajno ukazuje i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da je obrazloženje presude u kojem prvostupanjski sud ističe da se „Popis lokala, pričuva i novi iznos pričuve“ ne odnosi na povećanje zajedničke pričuve s osnove usluge čišćenja u proturječju s njegovim sadržajem, obzirom su u tom dokumentu sadržani podaci o visini ranijeg iznosa pričuve, novog iznosa pričuve obračunatog po 1,98 kn/m2+PDV u svrhu plaćanja troškova čišćenja, podaci o površini za koju se pričuva određuje, pa kako je i potpisan od suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova tužitelj smatra da predstavlja odluku o povećanju pričuve za iznos od 1,98 kn/m2+PDV.

 

16. Navedena bitna povreda nije počinjena jer činjenice na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da „Popis lokala, pričuva i novi iznos pričuve“ nije pravni osnov za potraživanje povećanog iznosa pričuve nisu u proturječju s njegovim sadržajem.

 

16.1. Prije svega valja istači da „Popis lokala, pričuva i novi iznos pričuve“ koji je tužitelj dostavio uz podnesak od 20. siječnja 2020. (list 42-46 spisa) nije identičan „Popisu lokala, pričuva i novi iznos pričuve“ koji je tužitelj predao na ročištu 20. ožujka 2020. (list 63-65 spisa). Tužitelj nije iznio razloge zašto je na pripremnom ročištu predao novi „Popis lokala, pričuva i novi iznos pričuve“, uzimajući u obzir da je prvostupanjski postupak proveden primjenom čl. 461.a ZPP-a koji propisuje da postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (st. 3.) i da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka (st. 6.), kao i da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (st. 7.).

 

16.2. „Popis lokala, pričuva i novi iznos pričuve“ s lista 42 do 46 spisa, koji dokument je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio zaključivši da nije valjana pravna osnova za naplatu povećanog iznosa pričuve od 1,98 kn/m2, ne sadrži podatke o datumu kada je sačinjen i na koje razdoblje se odnosi, a iz prikazanih novčanih iznosa „starog i novog iznosa pričuve“ evidentno je da pričuva nije povećana za utuženi iznos od 1,98 kn/m2+PDV na ime troškova čišćenja zajedničkog prostora, niti da zajednička pričuva u konačnici za utuženo razdoblje iznosi 4,39 kn/m2 kako navodi tužitelj, a prikazani iznosi niti matematički ne odgovaraju zbroju nespornog iznosa od 1,99 kn/m2 i povećanog iznosa od 1,98 kn/m2 kako za poslovni prostor u su/vlasništvu tuženika tako i za samostalne uporabne cjeline ostalih suvlasnika prikazanih na dokumentu „Popis lokala, pričuva i novi iznos pričuve“. 

 

17. Stoga, uzimajući činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja, koje u ovom žalbenom postupku u sporu male vrijednosti ne može biti predmet razmatranja, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se poziva u obrazloženju presude obvezao tuženika kao vlasnika poslovnog prostora E-28 i suvlasnika u ½ dijela poslovnog prostora E-27 na platež doprinosa zajedničke pričuve u iznosu koji je ugovoren Međuvlasničkim ugovorom, dok je istodobno, pravilnom primjenom materijalnog prava ukinuo platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi od 19. studenog 2019. u dijelu koji se odnosi na povećanu zajedničku pričuvu za trošak usluge čišćenja zajedničkih prostorija jer tužitelj u postupku nije dokazao da su suvlasnici donijeli odluku o povećanju zajedničke pričuve za 1,98 kn/m2.

 

18. Zajednička pričuva definirana je odredbom čl. 90. ZV kao namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (st. 1.), time da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Nadalje, odredbom čl. 375. st.1. ZV propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), dok je st. 3. propisano da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Člankom 379. st. 1. ZV propisano je da je upravitelj dužan pored ostalog utvrditi visinu zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik, a suvlasnici su, prema čl. 380. ZV dužni uplaćivati sredstva na račun zajedničke pričuve i to mjesečno.

 

19. Obzirom na navedenu materijalno pravnu regulativu, kraj činjenice da tužitelj nije dokazao da je donesena odluka suvlasnika o povećanju zajedničke pričuve koja bi obvezivala suvlasnike predmetne zgrade, to tužitelj svojom žalbom nije doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske presude, a ispitivanjem pobijane presude u odnosu na eventualno ostvarenje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju bitnu povredu na koje osnovom odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 457. ZPP u žalbenom postupku u sporu male vrijednosti drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da je pravilno primijenjeno i materijalno pravo, slijedom čega je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč I. izreke.

 

20. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, pa kako tužitelj u žalbi uopće nije iznio niti jedan razlog pobijanja predmetne odluke o troškovima, a temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to je valjalo i u tom dijelu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. III. i odbijeni dio zahtjeva pod toč. I. izreke temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP.

 

21. Nepobijana točka II. izreke navedene presude ostala je neizmijenjena.

 

22. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

 

U Varaždinu 24. kolovoza 2023.

 

                                                                                                                                                        Sutkinja

                                                                                                                                          Sanja Bađun v.r.