REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-219/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Bilušić kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Gordane Paljevec kao članica vijeća, uz sudjelovanje Zdenke Marinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠC, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ŠC, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. veljače 2025. broj Kv-55/2025, o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŠC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ŠC, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), određen je istražni zatvor protiv optuženog ŠC, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženi ŠC putem branitelja Ivice Škunce, odvjetnika iz [adresa], bez izričitog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nasuprot prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i dostatni razlozi i to, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Također, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od skrivanja i nedostupnosti optuženika može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
6. Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, paušalnim navodima kako nije dokazano da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo, nisu od utjecaja na pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. Žalitelj očito zanemaruje kako je optužnica potvrđena rješenjem od 12. siječnja 2024. broj Kov-322/2023, a o iznesenim prigovorima žalitelja, koji zapravo predstavljaju obranu optuženika, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka.
7. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i osnovano zaključio kako se optuženik krije i nedostupan je pravosudnim tijelima. Naime, iz podataka u spisu predmeta je razvidno da je optuženik znao da je protiv njega u tijeku kazneni postupak, još od ispitivanja 18. kolovoza 2022., pred nadležnim državnim odvjetnikom, kada je naveo adresu u [adresa], kao adresu svojeg stanovanja. Prilikom ispitivanja je optuženik ujedno bio poučen i da je dužan, među ostalim, sukladno odredbi članka 272. stavka 2. ZKP/08., odmah priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru promjene adrese, a bio je upozoren i na posljedice ako ne postupi po toj obvezi. Unatoč tomu, međutim, optuženiku nije bilo moguće dostavljati sudska pismena na naznačenu adresu stanovanja jer se svaka upućena pošiljka vraćala neuručena s napomenom da primatelj ne podiže pošiljku, a zatim da je primatelj odselio. Pored toga, vidljivo je da optuženika nije bilo moguće locirati niti pokušajem dostave putem sudskog dostavljača, a tako niti naloženom policijskom terenskom provjerom adrese stanovanja, iz čijeg izvješća proizlazi kako je utvrđeno da se optuženik ne nalazi na adresi koju je naveo prilikom ispitivanja, kao i da ne stanuje na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa], a za istim su od strane više policijskih postaja raspisane potrage s mjerom "uhititi".
7.1. Prisutnost optuženika u postupku potom je osigurana tek nakon što je u ožujku 2025. izdana tjeralica protiv optuženika, te je optuženik uhićen 5. travnja 2025., prema rješenju u drugom postupku, nakon čega se od 22. svibnja 2025. nalazi u istražnom zatvoru prema pobijanom rješenju.
7.2. Kraj tako utvrđenog stanja stvari, neosnovane su tvrdnje žalitelja kako se radi o trenutnoj nedostupnosti optuženika, koja ne predstavlja dovoljan razlog za određivanje istražnog zatvora. Pri tomu žalitelj neosnovano zanemaruje kako je optužnica podignuta u listopadu 2023., a optuženik je od tada pa sve do uhićenja sudu bio nedostupan, te nikako ne može biti govora o "trenutnoj" nedostupnosti. Isto tako, prigovarajući kako ne postoji opasnost od skrivanja dokaza niti opasnost od ponavljanja kaznenog djela, žalitelj ispušta iz vida kako optuženiku istražni zatvor nije određen zbog koluzijske ili zbog iteracijske opasnosti, nego zbog opasnosti od optuženikovog bijega, skrivanja i njegove nedostupnosti.
8. Izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponovno postati nedostupan pravosudnim tijelima i time osujetiti uredno vođenje kaznenog postupka. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika neophodna primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od nedostupnosti optuženika jer se, za sada, ista svrha ne bi mogla ostvariti jamstvom ili primjenom neke od zakonom predviđenih blažih mjera.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 10. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ivana Bilušić
