Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-63/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja IĐ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Ergotić, odvjetniku u Vinkovcima, ul. Glagoljaška br. 16 protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 27. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB:52634238587 da isplati tužitelju IĐ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na ime naknade plaće za godišnji odmor, sa uključenim minulim radom u iznosu od 529,49 eura, pa se potražuju slijedeći novčani iznosi i to:

-na iznos od 49,53 eura od 16.10.2013.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 18,82 eura od 16.01.2014.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 38,11 eura od 16.04.2014.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 41,39 eura od 16.08.2014.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 46,38 eura od 16.09.2014.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 47,43 eura od 16.10.2014.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 19,32 eura od 16.04.2015.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 17,94 eura od 16.06.2015.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 88,74 eura od 16.09.2015.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 20,34 eura od 16.02.2016.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 5,78 eura od 16.06.2016.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 30,70 eura od 16.07.2016.godine s z.z. kamatama do isplate -na iznos od 68,23 eura od 16.08.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 36,78 eura od 16.09.2016.godine s z.z. kamatama do isplate a koje se do 31. srpnja 2015 godine određuju prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015 godine do isplate, određuju se prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i sve u roku od 15 dana, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 1.094,33 EUR s zakonskim kamatama tekućim od presuđenja tj. 10. lipnja 2025. godine, pa do isplate i sve u roku od 15 dana.

II.

Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja naknade plaće za godišnji odmor sa uključenim minulim radom

-na iznos od 18,03 eura od 15.06.2012.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 31,46 eura od 15.07.2012.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 14,46 eura od 15.02.2013.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 82,23 eura od 15.09.2013.godine s z.z. kamatama do isplate

III.

Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto naknadama plaće za godišnji odmor.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrde da je zaposlenik Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane RH- a, na poslovima djelate vojne osobe i to - hrvatska kopnena vojska gardijsko oklopna mehanizirana brigada, na dužnosti vozač, ustrojbeni čin vojnik , s mjestom trenutne službe u Đakovu.

U vremenskom razdoblju od 1. 2. 2011. godine pa sve do podnošenja odštetnog i tužbenog zahtjeva tužitelj kao zaposlenik tuženika je angažiran radi obavljanja službenih poslova i zadaća na terenu pri čemu je radio prekovremene sate, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, pripreme za misiju i misije, a koje dodatke tuženik nije uveo niti platio. Tužitelj je imao pripreme za misiju i misije koje mu nisu adekvatno plaćene. Godišnji odmor nije tužitelju obračunat na način da je obračunat u skladu s satnicom i prosjekom zarade tužitelja u skladu sa satnicom i prosjekom zarade kroz zadnja tri mjeseca u prosjeku.

Zbog neplaćanja bruto razlike mjesečne plaće i dodataka na plaću, te naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, priprema za misiju i misija izvan RH-a, tužitelj je primao manju plaću u minimalnom bruto mjesečnom iznosu od 300,00 kn za svaki mjesec kroz gore rečeno razdoblje.

Tužitelj zadržava pravo na usklađenje tužbenih zahtjeva u skladu s provedenim dokazom po stručnoj osobi financijske struke.

Tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku, u skladu s čl.186.a ZPP-a, no međutim tuženik je dostavio odgovor na zahtjev da ne postoji mogućnost za mirno rješenje spora.

Tužitelj je tužbeni zahtjev nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno specificirao podneskom od 03. srpnja. 2023. temeljem izračuna iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka te predložio da sud donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik prije upuštanja u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari predlaže da sud pozove tužitelja da sukladno odredbi članka 109. Zakona o parničnom postupku uredi tužbu. Naime tužitelj u tužbi traži isplatu razlike plaće i dodataka na plaću temeljem paušalno nabrojanih oblika rada, adekvatnu naknadu za mirovne misije i pripreme za mirovne misije, paušalno traži i obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u tri mjeseca koji su prethodili korištenju godišnjeg odmora

Temeljem ovako općenitog nabrajanja svih dodataka na plaću tuženik nije u mogućnosti dati precizan odgovor na tužbu niti brzo dostaviti potrebnu dokumentaciju budući je kod ovako postavljene tužbe i tužbenog zahtjeva potrebno pregledavati cjelokupnu radnu dokumentaciju za tužitelja za sporno razdoblje od pet godina. Također ukoliko se za neki od vidova dodataka na plaću za tužitelja dokaže da je neosnovan, ne zna se za koji dio tužbenog zahtjeva tužitelj povlači tužbu što je bitno kod određivanja visine parničnih troškova. Ovako napisana tužba nema bitne elemente stupnjevite tužbe.

U odnosu na dio potraživanja tužitelja iz tužbe koji nisu bili obuhvaćeni zahtjevom za mirno rješavanje spora, tuženik ističe prigovor preuranjenosti sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku. Jednako tako tužitelj ne navodi točno razdoblje za koje traži sve naknade ne navodi niti do kada ih traži pa tuženik ističe da se svi dodaci koji su jasno i izričito navedeni u zahtjevu za mirno rješavanje spora mogu tražiti zaključno do dana podnošenja zahtjeva za mirno rješavanje spora. Sve ostalo je također preuranjeno sukladno odredbi članka 186. a Zakona o parničnom postupku.

Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na dio tužiteljeva potraživanja. Naime, zahtjev za mirno rješenje spora podnesen je 12. prosinca 2016. čime je u skladu s čl. 186a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje ZPP) zastarijevanje zastalo na rok od tri mjeseca.

Sukladno čl. 238. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, u daljnjem tekstu ZOO), ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Nakon isteka roka od tri mjeseca propisanih čl. 186. a ZPP-a, koji rok predstavlja negativnu procesnu pretpostavku jer prije isteka istog nije moguće podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, zastara u ovom predmetu nastavila je teći sve do podnošenja tužbe, kada je nastupio prekid zastare.

Dakle, zastoj zastare nastupio je 12. prosinca 2016. i trajao je neprekidno do 12. ožujka 2017. Prekid zastare nastupio je podnošenjem tužbe 28. prosinca 2018. pa je s obzirom na zastarni rok od 5 godina i na rok od tri mjeseca tijekom kojih je zastara zastala, zastarjelo potraživanje tužitelja zaključno sa 28. rujna 2013.

Tuženik po zastupniku po zakonu također opreza radi dok tužitelj ne uredi tužbu sukladno točki I. odgovora na tužbu, osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovane.

Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na adekvatnu nagradu za mirovne misije i pripreme za mirovne misije u cijelosti su neosnovani budući se odnosi Ministarstva obrane i tužitelja u tom dijelu regulirao posebnim ugovorom temeljem kojeg je isplaćivana i naknada za mirovnu misiju i pripremu za istu.

Tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora neosnovani su u cijelosti iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora podnositelja zahtjeva kao djelatne vojne osobe, regulirani su Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN br. 140/02 i 68/11).

Prema odredbi članka 4. Pravilnika propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25. lipnja 2011., propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

Također, odredbom članka 2. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN. br. 54/14) koji je stupio na snagu 1. svibnja 2014. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Budući da djelatnici u spornom razdoblju nisu radili prekovremeno, ne pripada im pravo na isplatu naknade plaće za godišnji odmor sukladno članku 4. stavku 3. citiranog Pravilnika.

Ujedno tuženik ističe da obzirom na datum stupanja na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, naknada plaće za godišnji odmor za 2011., neovisno o načinu rada tužitelja i neovisno o tome što je za ta potraživanja nastupila zastara potraživanja, nije niti mogla biti obračunata prema visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

Obzirom da tužitelju nisu isplaćivani dodaci na plaću na ime prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima jer je temeljem istih koristio slobodne dane te mu je isplaćena naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a sukladno navedenom Pravilniku, pa tužitelj nema pravo na isplatu navedenog dodatka za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

Nadalje tuženik napominje da u pogledu pitanja koja uređuju prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba sudska praksa izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, ukazuje da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

Također u ovom predmetu valja razlikovati dva vremenska razdoblja koja različito reguliraju predmetnu materiju. Prvo razdoblje odnosi se na vrijeme od 01. listopada 2009. do 01. lipnja 2014. kada se primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) koji su stupili na snagu 01. listopada 2009.

Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Navedenim Pravilnikom bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje su tužitelji ostvarili i koja je isplaćena u tom razdoblju.

U odnosu na to razdoblje tuženik ukazuje na recentnu sudsku praksu u istovrsnim predmetima izraženu u presudi Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-1254/2012 od 23. kolovoza 2012. i Gž-1829/2012 od 12. srpnja 2012., Županijskog suda u Bjelovaru broj:

Gž-2185/2011 od 12. siječnja 2012., Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-978/2012 od 06. lipnja 2012. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Gž- 474/2013 od 05. veljače 2014. kao i ranije citiranim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Drugo razdoblje odnosi se na razdoblje nakon 26. lipnja 2013. kada je stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13 i 75/15) kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (čl. 136.). Prema članku 239. st. 1. toga Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Prema članku 239. stavku 6. istoga Zakona propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. U pogledu radnog vremena člankom 153. toga Zakona propisano je da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Pri tom je važno napomenuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Temeljem navedenih odredbi Zakona doneseni su i podzakonski propisi i to Odluka o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15 i 84/15) i ranije navedeni Pravilnik a koji su stupili na snagu 01. lipnja 2014.

Točkom IV. Odluke iz 2014. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.

Budući da navedena Odluka i Pravilnik iz 2014. imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno propise o državnim službenicima i namještenicima i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima za djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju zaposlenika, to tužitelja ne pripadaju traženi dodaci na plaću za prekovremeni rad i dr.

Također tuženik pridržava pravo dopuniti odgovor na tužbu nakon što tužitelj uredi tužbu. Slijedom do sada navedenog tuženik predlaže da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovane u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u Odluku za mirno rješenje spora, u Odluku o rasporedu od 02. lipnja 2014. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka.

Uvidom u Odluku o rasporedu od 02. lipnja 2014. godine sud je utvrdio da je tužitelj kao vojnik bio raspoređen u Đakovu na ustrojbeno mjesto vozača u razdoblju od 0. lipnja 2014. do 13. studenog 2019. godine, dakle da se radi o djelatnoj vojnoj osobi.

Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da isti prigovor nije osnovan.

Odredbe čl. 139 Zakona o radu NN 93/14, 127/17 i 98/19 propisuju da potraživanje iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina

Nadalje, odredbom čl. 186.a st. 3. Zakona o parničnom postupku NN 70/19, 80/22, 114/22 propisano je da podnošenjem zahtjeva iz st. 1. istog članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje te ne dolazi do prekida zastare. Odredbom čl. 186.a st. 5. ZPP određeno je da ako zahtjev iz st. 1. tog članke ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

Zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je podnesen zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavlja teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja zastare, računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Imajući u vidu da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 09. prosinca 2016. godine to je sukladno odredbama čl. 186a st. 5 ZPP-a danom 09. ožujka 2017. godine protekao rok od 3 mjeseca u kojem je sukladno odredbama čl. 186 a st. 3 ZPP-a zastarijevanje zastalo, pa je ovaj sud sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19 našao za shodno utvrđivati kada je zastara počela teći za svako od utuženih potraživanja te je li zastarni rok istekao do podnošenja tužiteljeva zahtjeva za mirno rješenje spora odnosno prije podnošenja tužbe.

U tom smislu sud je utvrdio da zastara za potraživanje tužitelja na ime neisplate naknade plaće za godišnji odmor za svibanj 2012. godine počinje teći od dospijeća 16. lipnja 2012. godine, pa da ista zastaje do 09. prosinca 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (4 godine 5 mjeseci i 24 dana) te nastavlja od 09. ožujka 2017. godine sve do 15. rujna 2017. godine ( 6 mjeseci i 7 dana), tako da je navedeno potraživanje palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 28. prosinca 2018. godine.

Zastara za potraživanje tužitelja na ime neisplate naknade plaće za godišnji odmor za lipanj 2012. godine počinje teći od dospijeća 16. srpnja 2012. godine, pa da ista zastaje do 09. prosinca 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (4 godine 4 mjeseci i 24 dana) te nastavlja od 09. ožujka 2017. godine sve do 15. listopad 2017. godine ( 7 mjeseci i 7 dana), tako da je navedeno potraživanje palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 28. prosinca 2018. godine.

Zastara za potraživanje tužitelja na ime neisplate naknade plaće za godišnji odmor za siječanj 2013. godine počinje teći od dospijeća 16. veljače 2013. godine, pa da ista zastaje do 09. prosinca 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (3 godine 9 mjeseci i 22 dana) te nastavlja od 09. ožujka 2017. godine sve do 18. svibnja 2018. godine (1 godina 2 mjeseca i 9 dana), tako da je navedeno potraživanje palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 28. prosinca 2018. godine.

Zastara za potraživanje tužitelja na ime neisplate naknade plaće za godišnji odmor za kolovoz 2013. godine počinje teći od dospijeća 16. rujna 2013. godine, pa da ista zastaje do 09. prosinca 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (3 godine 2 mjeseca i 23 dana) te nastavlja od 09. ožujka 2017. godine sve do 16. prosinca 2018. godine (1 godina 9 mjeseca i 8 dana), tako da je navedeno potraživanje palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 28. prosinca 2018. godine.

Zastara za potraživanje tužitelja na ime neisplate naknade plaće za godišnji odmor za rujan 2013. godine počinje teći od dospijeća 16. listopada 2013. godine, pa da ista zastaje do 09. prosinca 2016. godine odnosno podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (3 godine 1 mjeseca i 24 dana) te nastavlja od 09. ožujka 2017. godine sve do 15. siječnja 2019. godine (1 godina 10 mjeseca i 7 dana), tako da je navedeno potraživanje nije palo u zastaru obzirom da je tužitelj za isto podnio tužbu 28. prosinca 2018. godine.

Sud je na isti način utvrdio da zastara potraživanje tužitelja na ime naknade plaće za godišnji odmor za listopad 2013. i sve daljnje mjesece tijekom 2014., 2015., i 2016. godine navedene u izreci presude nije nastupila obzirom da je nesporno da je tužitelj podnio tužbu za navedena potraživanja prije nego je nastupila zastara od 5 godina. Dakle sud je u odnosu na potraživanja tužitelja na ime razlike plaće za godišnji odmor za svibanj i lipanj 2012. te siječanj i kolovoz 2013. odbio tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom.

Prilikom odlučivanja sud je imao u vidu zakonske odredbe koje su bile važeće u utuženom razdoblju (od 01. prosinca 2011. godine do 09. prosinca 2016. godine), a to su:

- Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika, NN 140/02, 68/11)

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine, Odluka o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 66/14 za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 9. kolovoza 2018.

- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine

te Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09)

Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću za: - prekovremeni rad 50% - rad noću 40% - rad subotom 25% - rad nedjeljom 35% - rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% i td. Dodaci na plaću se međusobno ne isključuju.

Sukladno odredbi čl.60 st.1. Zakona o radu (NN 149/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12), u članku 14. navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.

Izmjenom čl. 4 st. 2 i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN, br.54/14.) navedeno je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme u skladu s Odlukom o rasporedu 2014. (NN, br. 54/14.)

Uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za korištenje godišnjeg odmora obračunata je na slijedeći način:

- pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna 3 mjeseca za razdoblje do lipnja 2014. godine, odnosno naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu nakon lipnja 2014.;

- satnica za obračun naknade plaće za godišnji odmor iz članka 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora izračunava se na način da se visina prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca podijeli s mjesečnim fondom sati, u mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor; - u slučaju kad službenik i namještenik nije ostvario plaću u prethodna tri mjeseca, nego naknadu plaće, odnosno kad je cijeli mjesec ili dio mjeseca ostvario naknadu plaće za bolovanje, ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini tri posljednje prosječne mjesečne plaće koje je ostvario za puno radno vrijeme prije mjeseca u kojem je koristio bolovanje; - u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično, osim dodatka za minuli rad); - dodatak na minuli rad posebno je obračunat na novo izračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, množenjem naknade sa postotkom uvećanja za minuli rad.

Tužitelju je, osim naknade za godišnji odmor iskazane u mjesecima korištenja istog, isplaćena i razlika naknade za godišnji odmor (šifra primanja P860 Retro razlika) koju je vještak uključio u izračun neisplaćenih razlika. Razlika između obračunate i isplaćene naknade za vrijeme godišnjeg odmora i naknade prema izračunu vještaka, za period od 01.12.2011. do 09.12.2016. godine, u bruto iznosu, bez minulog rada, iznosi 4.888,19 kuna, sa uključenim minulim radom 5.090,94 kuna.

Premda je tužitelj istaknuo prigovor na varijantu nalaza koji nije sačinjen sukladno materijalnim propisima za obračun naknade za godišnji odmor ovaj sud je odbio takav prigovor, jer je upravo sukladno citiranim propisima i to čl. 14 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12), a u svezi s čl. 4 st. 2 i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN, br.54/14. te zaključaka Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora je izračunao naknadu za godišnji odmor polazeći od toga da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

Ovaj sud je stoga nakon specifikacije tužbenog zahtjeva dosudio naknadu za godišnji odmor u iznosima utvrđenim provedenim financijskim vještačenje s pripadajućim zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) te je na tako dosuđene iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

Što se tiče potraživanja zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

S obzirom na navedeno presuđeno je, u odnosu na potraživanje zateznih kamata, kao pod toč. III izreke.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 2. Zakona o parničnom postupku, a koji parnični trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 186,63 EUR, sastava tužbe u iznosu od 186,63 EUR, zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2019. godine u iznosu od 186,63 EUR, sastav podneska od 03. srpnja 2023. godine u iznosu od 186,63 EUR, zastupanje na ročištu od 03. listopada 2023. godine u iznosu od 186,63 EUR, zastupanja na ročištu od 27. svibnja 2025. godine u iznosu od 186,63 EUR ukupno 1.119,81 EUR.

No, kako je tužitelj uspio sa 78,45 % od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva to joj je u tom omjeru ovaj sud i dosudio prouzročeni parnični trošak u iznosu od 878,49 EUR (1.119,81 EUR / 78,45%). Ovaj sud je na tako dosuđene iznose tužitelju dosudio i naknadu za financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 398,17 EUR, dakle sveukupno 1.276,66 EUR.

Sud je ujedno dosudio tuženiku trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 149,31 EUR, sastav podneska od 21. ožujka 2019. godine u iznosu od 149,31 EUR, zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2019. godine u iznosu od 149,31 EUR, zastupanje na ročištu od 03. listopada 2023. godine u iznosu od 149,31 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 62,21 EUR, sastav žalbe u iznosu od 186,63 EUR sveukupno 846,08 EUR.

Kako je tužena uspjela sa 21,55 % od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva to joj je u tom omjeru ovaj sud i dosudio prouzročeni parnični trošak u iznosu od 182,33 EUR ( 846,08 EUR /21,55 %).

Prebijajući prouzročeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 1.276,66 EUR sa prouzročenim parničnim troškom tužene u iznosu od 182,33 EUR ovaj sud je dosudio tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 1.094,33 EUR. Sud je ujedno na tako dosuđeni iznos parničnog postupka dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 10. lipnja 2025. godine, pa sve do isplate.

U Karlovcu 10. lipnja 2025.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud u Šibeniku.

Dostavljeno:

1. Ivanu Ergotić, odvjetniku u Vinkovcima, ul. Glagoljaška br. 16

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-1/2019