Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-268/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41, zastupanog po opunomoćenici Dori Hanžeković, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Vesni Rajić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić iz Križevaca, radi proglašenja nedopuštenim prijenosa i pljenidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10828/2023-10 od 3. siječnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10828/2023-10 od 3. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
" Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja po zahtjevu tuženika od 05. listopada 2023., u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom Agencijom na temelju osnove - rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Ovr-2094/22-16 od 14. ožujka 2023., a putem računa punomoćnika tuženika, odvjetnika Milenka Ščetara, OIB: [osobni identifikacijski broj]. “.
II. Nalaže se tužitelju B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb,Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 platiti tuženiku PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 Eura, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 20. siječnja 2025. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tuženika da mu naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer nije savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno niti sve dokaze zajedno zato što nije ocijenio rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr- 2094/22 od 14. ožujka 2023. koje je preinačeno rješenjem Županijskog suda u Puli broj Gž Ovr-154/2023 od 25. travnja 2023.
5.1. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. U konkretnom slučaju, to što prvostupanjski sud nije posebno ocijenio navedenu sudsku odluku nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa navedena bitna povreda nije učinjena.
5.2. Druge bitne povrede tužitelj ne navodi u žalbi pa je ovaj sud primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a prema kojemu drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te je ocijenio da prvostupanjski sud nije učinio niti jednu od tih bitnih povreda.
6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Ovr-2094/22-16 od 14. ožujka 2023., zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ) jer je tužitelj tuženiku stavio u prijeboj svoje potraživanje koje ima prema njemu do visine potraživanja tuženika prema tužitelju.
6.1. Tuženik je osporio da bi tužitelj imao bilo kakvo potraživanje prema njemu jer da je njegovo potraživanje namireno te je osporio valjanost izjave o prijeboju od 11. kolovoza 2023. na kojoj tužitelj temelji svoju tužbu.
6.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio;
- da je tuženik protiv tužitelja podnio prijedlog za izravnu naplatu iznosa od 131,82 eura temeljem rješenja Županijskog suda u Puli broj Gž Ovr-154/2023,
- da je tužitelj kao ovršenik temeljem članka 210. stavak 1. OZ-a podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava,
- da je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-2948/2023-4 od 28. studenoga 2023. upućen pokrenuti ovu parnicu zbog postojanja razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a,
- da je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ovr-154/2023 od 25. travnja 2023. povodom žalbe tuženika kao ovršenika protiv rješenja o trošku Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-2094/2022-16 od 14. ožujka 2023., kojim je tužitelju kao ovrhovoditelju u tom postupku dosuđen daljnji trošak u iznosu od 3.244,87 eura, isto preinačeno na način da je ovdje tužitelju u tom ovršnom postupku ovrhovoditelju dosuđen iznos od 2.415,53 eura, te je tuženiku u tom postupku ovršeniku dosuđen trošak žalbe u iznosu od 131,82 eura,
- da je izjava o prijeboju od 11. kolovoza 2023. sastavljena na memorandumu Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. i nije potpisana niti po tužitelju niti po odvjetnicima na čijem memorandumu je sastavljena,
- da iz sadržaja te izjave proizlazi da se vrši prijeboj potraživanja koje tužitelj ima prema tuženiku temeljem Ugovora o kreditu od 26. svibnja 2003. koje je iznosilo 6.759,05 eura, s protutražbinom tuženika prema tužitelju temeljem rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ovr-154/2023 u iznosu od 131,82 eura,
- da su uz takvu izjavu priloženi izvaci iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 2. lipnja 2023. prema kojima je tužitelj imao prema tuženiku prije dane izjave o prijeboju potraživanje u iznosu od 5.100,01 eura po osnovi zatezne kamate i 1.659,04 eura po osnovi troškova nakon ustupa, pa cjelokupno potraživanje iznosi 6.759,05 eura, a nakon izjave o prijeboju potraživanje u iznosu od 4.968,19 eura po osnovi zatezne kamate i 1.659,04 eura po osnovi troškova nakon ustupa ili ukupno 6.627,23 eura, pri čemu ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnove glavnice,
- da je tužitelj kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika kod Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem Ovr-3168/2017 vodio postupak radi naplate potraživanja temeljem Ugovora o kreditu od 26. svibnja 2003. koje mu je kreditor ustupio ugovorom o cesiji,
- da je u tom postupku doneseno rješenje broj Ovr-3168/2017 od 29. studenog 2021. iz kojeg proizlazi da je nekretnina ovršenika prodana za iznos od 397.800,00 kuna iz kojeg je tužitelju namirena zatezna kamata za razdoblje od 18. svibnja 2018. do 18. svibnja 2021. u iznosu od 41.673,96 kuna i dio glavnice u iznosu od 216.968,69 kuna, dok je dio glavnice ostao nenamiren,
- da iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. siječnja 2024. proizlazi da je temeljem izjave o zapljeni tuženika broj OV-7608/2023 od 28. svibnja 2003. s mirovine tuženika u korist tužitelja u vremenskom periodu od prosinca 2019. do prosinca 2023. ustegnut iznos od 4.850,52 eura.
6.3. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja odbio primjenom pravila o teretu dokazivanja jer da je tužitelj trebao dokazati osnovanost i visinu svoje tražbine u trenutku davanja izjave o prijeboju obzirom da je tuženik izričito osporio da bi tužitelj imao potraživanje prema njemu na temelju Ugovora o kreditu od 28. svibnja 2003. Iz priložene dokumentacije po tužitelju da je vidljivo da je tužitelj prijeboj izvršio sa zateznom kamatom kojom je teretio tuženika prema svom izvatku iz poslovnih knjiga i koje potraživanje je postojalo na dan 2. lipnja 2003., ali nisu priloženi ili predloženi drugi dokazi iz kojih bi se moglo utvrditi da je upravo to potraživanje i u toj visini postojalo prema tuženiku u trenutku davanja izjave o prijeboju. Postojanje potraživanja tužitelja prema tuženiku u vrijeme davanja izjave o prijeboju da se moglo utvrditi samo provođenjem financijskog vještačenja, jer se potraživanje tužitelja namirivalo i nakon prodaje nekretnine tuženika ustegom na njegovoj mirovini, a koje vještačenje tužitelj nije predložio.
6.4. Kako tužitelj nije dokazao postojanje tražbine prema tuženiku niti visinu iste, to da prvostupanjski sud nije mogao utvrditi da bi tražbina tuženika prema tužitelju prestala izjavom o prijeboju od 11. kolovoza 2023., pa nije dokazano postojanje razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na članke 7. stavak 1., 219. stavak 1. i 221.a ZPP- a.
6.5. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).
7. U svojoj žalbi tužitelj ocjenjuje da iz priloženih dokaza proizlazi da je tužitelj prema tuženiku, u trenutku kada je rješenje Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ovr- 154/2023 od 25. travnja 2003. postalo pravomoćno (dan donošenja rješenja), on imao dospjelo novčano potraživanje za iznos troškova koji su mu dosuđeni u iznosu od 2.415,53 eura, pa je dakle imao novčano dospjelo potraživanje prema tuženiku i u vrijeme davanja izjave o prijeboju 11. kolovoza 2023. Predlaganje financijskog vještačenja da bi bilo neekonomično obzirom na visinu potraživanja tuženika prema tužitelju, a u odnosu na koje je izvršeno prebijanje izjavom o prijeboju.
7.1. Člankom 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, a člankom 196. stavak 1. ZOO-a da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju.
7.2. U trenutku izjave o prijeboju tužitelj tražbini tuženika nije stavio u prijeboj svoje novčano potraživanje po osnovu troškova, već po osnovu zatezne kamate koju mu je u tom trenutku prema njegovoj tvrdnji dugovao tuženik, a koja zatezna kamata se odnosi na dugovanje tuženika prema Ugovoru o kreditu od 28. svibnja 2003. Dakle, točno je odredio koje svoje novčano potraživanje stavlja u prijeboj tuženiku. Tek sada u žalbi tužitelj ukazuje na činjenicu da je on u vrijeme izjave o prijeboju imao zasigurno potraživanje prema tuženiku po osnovu dosuđenih mu troškova rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, a što je prvostupanjski sud trebao cijeniti u njegovu korist.
7.3. Kada je tužitelj točno odredio koje novčano potraživanje stavlja u prijeboj tuženiku, i po ocjeni ovog suda, tužitelj je trebao dokazati u situaciji kada je tuženik to osporio da je u vrijeme davanja izjave o prijeboju prema tuženiku imao potraživanje s osnove zakonske zatezne kamate i u kojoj visini, a za što mu nije bio dovoljan samo izvadak iz poslovnih knjiga kao isprave koju je sam sastavio i čiju vjerodostojnost je tuženik osporio.
7.4. Tužitelj za dokazivanje postojanja svoje tražbine nije trebao nužno predlagati provođenje financijskog vještačenja, već je mogao drugom dokumentacijom dokazivati visinu svojeg potraživanja po osnovu zatezne kamate, kao što je npr. pregled potraživanja tužitelja prema tuženiku, uplate i isplate te iznosi koji su zatvarani vršenim uplatama, kao i obračun zakonske zatezne kamate.
8. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
