Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-263/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., OIB: 00432869176, iz Zagreba, Capraška ulica 6, zastupanog po opunomoćeniku Ivi Peziću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-533/2019-82 od 8. siječnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-

533/2019-82 od 8. siječnja 2025.:

- potvrđuje u točki IV. izreke za iznos od 2.783,27 EUR (slovima: dvije tisuće sedamsto osamdeset tri eura i dvadeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2016. do isplate, u točki V. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 11.888,88 EUR (slovima: jedanaest tisuća osamsto osamdeset osam eura i osamdeset osam centi) odbijena zakonska zatezna kamata od 1. ožujka 2016. do 6. lipnja 2016., u točki VI. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 42,53 EUR (slovima: četrdeset dva eura i pedeset tri centa) za 1. kolovoz 2018., na iznos od 48,91 EUR (slovima: četrdeset osam eura i devedeset jedan cent) za 1. rujna 2018., na iznos od 53,16 EUR (slovima: pedeset tri eura i šesnaest centi) za 1. listopada 2018., na iznos od 44,46 EUR (slovima: četrdeset četiri eura i četrdeset šest centi) za 1. studenog 2018., na iznos od 58,22 EUR (slovima: pedeset osam eura i dvadeset dva centa) za 1. prosinca 2018., na iznos od 44,86 EUR (slovima: četrdeset četiri eura i osamdeset šest centi) za 1. siječnja 2019., na iznos od 51,59 EUR (slovima: pedeset jedan euro i pedeset devet centi) za 1. veljače 2019., za iznos od 49,13 EUR (slovima: četrdeset devet eura i trinaest centi) za 1. ožujka 2019., za iznos od 58,62 EUR (slovima: pedeset osam eura i šezdeset dva centa) za 1. travnja 2019., za iznos od 44,86 EUR (slovima: četrdeset četiri eura i osamdeset šest centi) za 1. svibnja 2019., na iznos od 51,59 EUR (slovima: pedeset jedan euro i pedeset devet centi) za 1. lipnja 2019., na iznos od 56,08 EUR (slovima: pedeset šest eura i osam centi) za 1. srpnja 2019., na iznos od 46,90 EUR (slovima: četrdeset šest eura i devedeset centi) za 1. kolovoza 2019., na iznos od 61,42 EUR (slovima: šezdeset jedan euro i četrdeset dva centa) za 1. rujna 2019., na iznos od 44,86 EUR (slovima: četrdeset četiri eura i osamdeset šest centi) za 1. listopada 2019., na iznos od 49,13 EUR (slovima: četrdeset devet eura i trinaest centi) za 1. studenog 2019., na iznos od 58,62 EUR (slovima: pedeset osam eura i šezdeset dva centa) za 1. prosinca 2019., na iznos od 40,46 EUR (slovima: četrdeset eura i četrdeset šest centi) za 1. siječnja 2020., na iznos od 46,53 EUR (slovima: četrdeset šest eura i pedeset tri centa) za 1. veljače 2020., na iznos od 46,53 EUR (slovima: četrdeset šest eura i pedeset tri centa) za 1. ožujka 2020., na iznos od 52,88 EUR (slovima: pedeset dva eura i osamdeset osam centi) za 1. travnja 2020., na iznos od 42,30 EUR (slovima: četrdeset dva eura i trideset centi) za 1. svibnja 2020., na iznos od 44,32 EUR (slovima: četrdeset četiri eura i trideset dva centa) za 1. lipnja 2020., na iznos od 52,88 EUR (slovima: pedeset dva eura i osamdeset osam centi) za 1. srpnja 2020., na iznos od 40,46 EUR (slovima: četrdeset eura i četrdeset šest centi) za 1. kolovoza 2020. te na iznos od 55,40 EUR (slovima: pedeset pet eura i četrdeset centi) za 1. rujna 2020. i u točki VIII. izreke,

- preinačuje u točki IV. izreke za iznos od 664,74 EUR (slovima: šesto šezdeset četiri eura i sedamdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 7. lipnja 2016. do isplate, u točki V. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos 11.888,88 EUR (slovima: jedanaest tisuća osamsto osamdeset osam eura i osamdeset osam centi) za razdoblje od 7. lipnja 2016 do 14. lipnja 2020., u točki VI. izreke, u točki VII. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.240,17 EUR (slovima: tisuću dvjesto četrdeset eura i sedamnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na mjesečne iznose kako su specificirani od 2.-gog dana u mjesecu do isplate i u točki IX. izreke, tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 664,74 EUR (slovima: šesto šezdeset četiri eura i sedamdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. lipnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici na iznos od 11.888,88 EUR (slovima: jedanaest tisuća osamsto osamdeset osam eura i osamdeset osam centi) plati zakonsku zateznu kamatu koja teče od 7. lipnja 2016. do 14. rujna 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade isplati iznos od 3.601,12 EUR (slovima: tri tisuće šesto jedan euro i dvanaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 227,84 EUR (slovima: dvjesto dvadeset sedam eura i osamdeset četiri centa) od 15. listopada 2017.,

- 227,79 EUR (slovima: dvjesto dvadeset sedam eura i sedamdeset devet centi) od 15. studenog 2017.,

- 254,27 EUR (slovima: dvjesto pedeset četiri eura i dvadeset sedam centi) od 15. prosinca 2017.,

- 236,19 EUR (slovima: dvjesto trideset šest eura i devetnaest centi) od 15. siječnja 2018.,

- 269,06 EUR (slovima: dvjesto šezdeset devet eura i šest centi) od 15. veljače 2018.,

- 230,19 EUR (slovima: dvjesto trideset eura i devetnaest centi) od 15. ožujka 2018.,

- 229,40 EUR (slovima: dvjesto dvadeset devet eura i četrdeset centi) od 15. travnja 2018.,

- 227,05 EUR (slovima: dvjesto dvadeset sedam eura i pet centi) od 15. svibnja 2018.,

- 287,15 EUR (slovima: dvjesto osamdeset sedam eura i petnaest centi) od 15. lipnja 2018.,

- 272,56 EUR (slovima: dvjesto sedamdeset dva eura i pedeset šest centi) od 15. srpnja 2018.,

- 148,55 EUR (slovima: sto četrdeset osam eura i pedeset pet centi) od 15. kolovoza 2018.,

- 70,84 EUR (slovima: sedamdeset eura i osamdeset četiri centa) od 15. rujna 2018.,

- 320,64 EUR (slovima: tristo dvadeset eura i šezdeset četiri centa) od 15. listopada 2018.,

- 298,68 EUR (slovima: dvjesto devedeset osam eura i šezdeset osam centi) od 15. studenog 2018.,

- 300,91 EUR (slovima: tristo eura i devedeset jedan cent) od 15. prosinca 2018., pa sve do isplate, i to za razdoblje od 15. listopada 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete s naslova rente za tuđu pomoć i njegu isplati iznosu od 1.240,17 EUR (slovima: tisuću dvjesto četrdeset eura i sedamnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 42,53 EUR (slovima: četrdeset dva eura i pedeset tri centa) od 2. kolovoza 2018.,

- 48,91 EUR (slovima: četrdeset osam eura i devedeset jedan cent) od 2. rujna 2018.,

- 53,16 EUR (slovima: pedeset tri eura i šesnaest centi) od 2. listopada 2018.,

- 44,46 EUR (slovima: četrdeset četiri eura i četrdeset šest centi) od 2. studenog 2018.,

- 58,22 EUR (slovima: pedeset osam eura i dvadeset dva centa) od 2. prosinca 2018.,

- 44,86 EUR (slovima: četrdeset četiri eura i osamdeset šest centi) od 2. siječnja 2019.,

- 51,59 EUR (slovima: pedeset jedan eura i pedeset devet centi) od 2. veljače 2019.,

- 49,13 EUR (slovima: četrdeset devet eura i trinaest centi) od 2. ožujka 2019.,

- 58,62 EUR (slovima: pedeset osam eura i šezdeset dva centa) od 2. travnja 2019.,

- 44,86 EUR (slovima: četrdeset četiri eura i osamdeset šest centi) od 2. svibnja 2019.,

- 51,59 EUR (slovima: pedeset jedan eura i pedeset devet centi) od 2. lipnja 2019.,

- 56,08 EUR (slovima: pedeset šest eura i osam centi) od 2. srpnja 2019.,

- 46,90 EUR (slovima: četrdeset šest eura i devedeset centi) od 2. kolovoza 2019.,

- 61,42 EUR (slovima: šezdeset jedan eura i četrdeset dva centa) od 2. rujna 2019.,

- 44,86 EUR (slovima: četrdeset četiri eura i osamdeset šest centi) od 2. listopada 2019.,

- 49,13 EUR (slovima: četrdeset devet eura i trinaest centi) od 2. studenog 2019.,

- 58,62 EUR (slovima: pedeset osam eura i šezdeset dva centa) od 2. prosinca 2019.,

- 40,46 EUR (slovima: četrdeset eura i četrdeset šest centi) od 2. siječnja 2020.,

- 46,53 EUR (slovima: četrdeset šest eura i pedeset tri centa) od 2. veljače 2020.,

- 46,53 EUR (slovima: četrdeset šest eura i pedeset tri centa) za 2. ožujka 2020.,

- 52,88 EUR (slovima: pedeset dva eura i osamdeset osam centi) od 2. travnja 2020.,

- 42,30 EUR (slovima: četrdeset dva eura i trideset centi) od 2. svibnja 2020.,

- 44,32 EUR (slovima: četrdeset četiri eura i trideset dva centa) od 2. lipnja 2020.,

- 52,88 EUR (slovima: pedeset dva eura i osamdeset osam centi) od 2. srpnja 2020.,

- 40,46 EUR (slovima: četrdeset eura i četrdeset šest centi) za 2. kolovoza 2020.

- 55,40 EUR (slovima: pedeset pet eura i četrdeset centi) od 1. rujna 2020., sve do isplate, i to za razdoblje od 2. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove prvostupanjskog postupka još u iznosu od 7.686,56 EUR (slovima: sedam tisuća šesto osamdeset šest eura i pedeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i trošak žalbenog postupka u iznosu od 345,58 EUR (slovima: tristo četrdeset pet eura i pedeset osam centi), u roku 15 dana.

II. Točke I., II., III. i X. izreke nisu bile predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da tužiteljici plati na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 11.888,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2020. godine do isplate. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici plati na ime naknade imovinske štete s naslova rente za tuđu pomoć i njegu uglavničeni iznos od 2.206,96 eura za vremensko razdoblje od 2. listopada 2020. do 2. travnja 2024. sa zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano, te da joj je od 1. travnja 2024. pa za u buduće plaćati mjesečnu rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 59,25 eura mjesečno do svakog prvog u mjesecu, s tim da je dospjele iznose rente dužan platiti odjednom sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog drugog u mjesecu do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.538,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8. siječnja 2025. do isplate.

1.1. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženik pored dosuđenog iznosa sa osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.448,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2016. do isplate. U točki V. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 11.888,88 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 1. ožujka 2016. do 14. rujna 2020. U točki VI. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 3.601,12 eura sa zakonskom zateznom koja teče na pojedine mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate kako je to specificirano. U točki VII. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade imovinske štete s naslova rente za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 1. ožujka 2020. u iznosu od 1.240,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom koja teče na pojedine mjesečne iznos kako je to specificirano. U točki VIII. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na iznose koji su dosuđeni u točki II. izreke kako je to specificirano i to od prvog do drugog dana u mjesecu. U točki IX. izreke odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, a u točki X. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv točaka IV., V., VI., VII., VIII. i IX. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 16. siječnja 2025. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda i obveže tuženika da joj naknadi parnične troškove u cijelosti, kao i troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužiteljica žalbu ne podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2.,4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) na koje povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi koja se dogodila 14. veljače 2016., a koju je skrivio osiguranik tuženika.

6.1. Između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, štetni događaj, način na koji se štetni događaj dogodio, kao niti odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj. Sporna je osnov i visina neimovinske i imovinske štete iznad plaćenog iznosa neimovinske štete od 45.000,00 kuna, odnosno 5.972,53 eura. Tuženik ocjenjuje da je navedenim iznosom u cijelosti podmirio svoju obvezu prema tužiteljici s osnova naknade štete.

6.2. Štetni događaj se dogodio 14. veljače 2016. kod [adresa] u blizini [adresa], na način da je osiguranik tuženika vozilom skrenuo ulijevo i prešao na suprotni prometni trak namijenjen za promet vozila iz suprotnog smjera te prednjim dijelom svog vozila udario u prednji desni bočni dio vozila kojim je upravljala tužiteljica.

6.3. Prvostupanjski sud na temelju provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, spec. kirurgu, utvrđuje da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma desne bedrene kosti i unutarzglobni višekomadni prijelom donjeg dijela desne potkoljenice. Ista je liječena operativno i fizikalnim terapijama.

6.4. Tužiteljica je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 15. travnja 2024. zatražila naknadu neimovinske štete po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 3.981,68 eura, pretrpljenog straha 3.583,52 eura, pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 7.664,74 eura i za pretrpljene duševne boli zbog naruženja iznos od 3.318,07 eura i naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.761,41 eura, ili ukupno 21.309,32 eura. Od tog iznosa odbijen je iznos koji je plaćen po podnesenom odštetnom zahtjevu te je zatražena isplata iznosa od 15.336,79 eura.

6.5. Na temelju liječničkog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 14 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 28 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od 120 dana te je ocijenio da bi tužiteljici po tom kriteriju, a primjenom članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) pripadao iznos od 3.950,00 eura.

6.6. Prema nalazu vještaka tužiteljica je trpjela primarni strah koji se javlja u situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja te sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica kao i mogućih komplikacija, jačeg intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 45 dana, pa joj je prvostupanjski sud kao primjeren iznos po tom kriteriju, primjenom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a i članka 223. stavak 1. i 2. ZPP-a priznao iznos od 1.900,00 eura.

6.7. Prema nalazu liječnika vještaka kod tužiteljice je došlo do trajnog smanjenja životnih i radnih aktivnosti od 35% što se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog zgloba kuka, desnog koljena te naročito desnog gležanjskog zgloba, bolova u desnom kuku, koljenu i desnom gležanjskom zglobu prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, otežanom izvođenju čučnjeva i nemogućnosti klečanja. Prvostupanjski sud je po ovom kriteriju tužiteljici priznao iznos od 7.000,00 eura vodeći računa i o tome da je tužiteljica u životnoj dobi od 50 godina.

6.8. Po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja, polazeći od nalaza sudskog vještaka koji je utvrdio da su kod tužiteljice zaostali ožiljci u području desne potkoljenice i desnog bedra, što predstavlja naruženje srednjeg stupnja, od iskaza tužiteljice da ju ti ožiljci smetaju u kontaktu s trećim osobama te izazivaju osjećaj srama i manje vrijednosti, kao i o tome da su navedeni ožiljci uočljivi trećim osobama ponekad, u ljetnim mjesecima prilikom nošenja odjeće koja ne pokriva potkoljenicu i bedra, odnosno na plaži i u sličnim uvjetima, priznao tužiteljici iznos od 2.250,00 eura.

6.9. Tužiteljica je potraživala i naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja joj je prema prvom nalazu liječnika vještaka bila potrebna u trajanju od 45 dana po 6 sati dnevno, 90 dana po 4 sata dnevno, 90 dana po 2 sata dnevno i 120 dana po jedan sat dnevno za pomoć pri održavanju osobne higijene, pomoć pri oblačenju i za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl., a koju pomoć su joj pružali ukućani. Primjenom članka 1095. stavak 1. ZOO-a prvostupanjski sud je za ukupno 930 sati tuđe pomoći i njege dosudio zatraženi iznos od 2.761,41 euro ili 2,97 eura po satu, što da je manje od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužiteljice.

6.10. Ukupno po svim navedenim kriterijima prvostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 15.100,00 eura, od kojeg iznosa je odbijen iznos od 5.972,53 eura kojeg je prije utuženja platio osiguranik 27. veljače 2017., te je po osnovu neimovinske štete dosuđen još iznos od 9.127,47 eura, dok je po tom osnovu njezin zahtjev odbijen za iznos od 3.448,01 eura.

6.11. Dakle, po osnovi neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege ukupno je tužiteljici dosuđen iznos od 11.888,88 eura.

6.12. Na dosuđeni iznos od 11.888,88 eura prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a od 15. rujna 2020. do isplate, dok ju je odbio sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate za vremenski period od 1. ožujka 2016. do 14. rujna 2020.

6.13. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom 7. lipnja 2016. te joj je tuženik nakon što je ista dostavila dodatnu medicinsku dokumentaciju 27. veljače 2017. isplatio na ime naknade neimovinske štete iznos od 45.000,00 kuna/5.972,53 eura te je time postupio sukladno članku 12. stavak 1. i 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.; dalje: ZOOP) iako liječenje tužiteljice tada još nije bilo završeno, a niti je bilo završeno u trenutku podnošenja tužbe. Kako je sudski vještak dr. Žarko Rašić istaknuo da je liječenje tužiteljice završeno, pri čemu nije naveo datum kada je završeno, prvostupanjski sud zaključuje da je to bilo sasvim sigurno prilikom kliničkog pregleda tužiteljice kod sudskog vještaka 14. rujna 2020., zbog čega da tužiteljica može osnovano od tuženika tražiti zakonsku zateznu kamatu tek od prvog slijedećeg dana nakon dana završetka liječenja, odnosno od 15. rujna 2020. do isplate.

6.14. Tužiteljica je tražila i naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u razdoblju od rujna 2017. do studenog 2018. kao razliku između plaće koju bi primila da nije bilo ozljeđivanja i naknade koju je primala za vrijeme bolovanja. Prvostupanjski sud navodi da iz preslike potvrde dr. ZOB od 27. listopada 2021. proizlazi da je tužiteljici ozljeda zbog koje je bila na bolovanju priznata kao ozljeda na radu te da je na bolovanju bila od 15. veljače 2016. do 30. ožujka 2021., pri čemu je imala pravo na naknadu u 100%-tnom iznosu na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, zbog čega da tužiteljici u tom razdoblju nije mogla nastati nikakva šteta u vidu izgubljene zarade, a da bi tek nakon tog razdoblja imala pravo na naknadu plaće u iznosu od 50% zadnje isplaćene plaće na ime privremene nesposobnosti za rad, dok nesposobnost za rad traje. Zbog toga je njezin tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen primjenom članka 1046. i članka 1089. stavak 1. do 3. ZOO-a.

6.15. Tužiteljica je potraživala i rentu s osnova tuđe pomoći i njege koja da joj je trajno potrebna, s tim što je tužbeni zahtjev postavila na način da je za vremenski period od srpnja 2018. s dospijećem 1. kolovoza 2018. pa do ožujka 2024. s dospijećem 1. travnja 2024. potraživala ukupno iznos od 3.447,13 eura, a od 1. travnja 2024. pa ubuduće iznos od 59,25 eura mjesečno.

6.16. Na temelju dopunskog nalaza vještaka dr. Žarka Rašića, koji je dan nakon što je isti pregledao tužiteljicu 14. rujna 2020., prvostupanjski sud je utvrdio da kod tužiteljice postoji potreba za trajnom tuđom pomoći i njegom u trajanju od 4 sata dnevno vezano uz teže fizičke aktivnosti, spremanje, odlazak u trgovinu, poslove koji zahtijevaju čučanje, klečanje, dakle održavanje kuće, stana, zbog čega bi imala pravo na isplatu imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege kao rente primjenom članka 1095. stavak 2. ZOO-a. Visina tuđe pomoći i njege utvrđena je putem sudskog vještaka financijske struke Vatroslava Zovka u iznosu od 2.206,96 eura za vremensko razdoblje od rujna 2020. do zaključno sa ožujkom 2024., s tim što je na pojedine mjesečne iznose rente kako ih je utvrdio vještak dosuđena zakonska zatezna kamata od drugog u mjesecu do isplate, obzirom da renta dospijeva prvog u mjesecu za protekli mjesec. Mjesečna renta za tuđu pomoć i njegu za travanj 2024. i za ubuduće suđena je u iznosu od 59,25 eura. Odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se na ime naknade imovinske štete s naslova rente za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 1.240,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od svakog prvog u mjesecu do isplate počevši od 1. kolovoza 2018. do zaključno 1. rujna 2020. i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na pojedini mjesečni iznos s naslova rente od svakog prvog u mjesecu do svakog drugog u mjesecu počevši od 1. listopada 2020. do 1. travnja 2024.

6.17. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i 2. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP), uz uvećanje za troškove vještačenja, s tim da tužiteljici nije priznat trošak dopunskog financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura i trošak predujma za usmeno očitovanje financijskog vještaka u iznosu od 33,18 eura jer je zahtjev tužiteljice odbijen u odnosu na isplatu imovinske štete s naslova izgubljene zarade zbog čega je dužna sama snositi trošak dopunskog financijskog vještačenja i usmenog očitovanja sudskog vještaka.

7. Žalbu je podnijela tužiteljica protiv odbijajućeg dijela, odnosno protiv točaka IV., V.,

VI., VII., VIII. i IX. izreke prvostupanjske odluke.

7.1. U odnosu na odbijajući dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete od 3.448,01 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2016. do isplate tužiteljica navodi kako ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom određivanja visine naknade štete prema kriteriju straha jer nije vodio računa o tome da se radilo o izrazito dugotrajnom liječenju tužiteljice koje je trajalo gotovo 5 godina. Isto tako, da joj je po osnovu trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti u visini od 35% prema Orijentacijskim kriterijima trebalo priznati iznos od 7.664,74 eura kako je to i tražila, a ne iznos od 7.000,00 eura. Ocjenjuje i da bi joj po osnovu pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti trebalo dosuditi veći iznos s obzirom na brojne ožiljke koji su kod nje zaostali.

7.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je polazeći od nalaza liječnika vještaka i Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske te iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete pravilno tužiteljici dosudio po kriteriju pretrpljenog straha i pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti iznose od 1.900,00 eura, odnosno 2.250,00 eura. Međutim, u pravu je tužiteljica kada smatra da joj je temeljem pretrpljenih duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti trebalo dosuditi iznos od 7.664,74 eura, a ne iznos od 7.000,00 eura, kako je to učinio prvostupanjski sud, obzirom da primjenom Orijentacijskih kriterija na postotak utvrđenog smanjenja životne aktivnosti proizlazi da bi tužiteljica imala pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.664,74 eura.

7.3. Zbog toga je ovaj sud točku IV. izreke pobijane odluke potvrdio za iznos od 2.783,27 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, a preinačio za iznos od 664,74 eura koji iznos je dosudio tužiteljici zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 7. lipnja 2016., dakle od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate.

8. Točkom V. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete i nenovčane imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege od 1. ožujka 2016. do 14. rujna 2020. Tužiteljica ocjenjuje da bi joj zakonska zatezna kamata pripadala od podnošenja odštetnog zahtjeva 1. ožujka 2016. do isplate bez obzira na činjenicu kada je liječenje tužiteljice završeno.

8.1. Prema članku 12. stavak 5. ZOOP-a, odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva. Prema stavku 6. istog članka, u slučaju neizvršavanja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

8.2. Tuženik je tužiteljici, obzirom da u vrijeme isplate 27. veljače 2017. liječenje nije bilo dovršeno, isplatio dio naknade štete, odnosno nesporni iznos koji se ima smatrati predujmom, ali je u sudskom postupku osporio pravo tužiteljice na bilo kakav veći iznos naknade štete od onoga koji joj je isplatio, pa stoga po ocjeni ovog suda tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a to je, kako proizlazi iz odštetnog zahtjeva priloženog u spisu, od 7. lipnja 2016., a ne od 1. ožujka 2016. kako to tužiteljica potražuje.

8.3. Zbog toga je ovaj sud preinačio točku V. izreke pobijane presude na način da je tužiteljici dosudio na iznos od 11.888,88 eura zakonsku zateznu kamatu od 7. lipnja 2016. do isplate, dok je navedena točka izreke potvrđena za vremenski period od 1. ožujka 2016. do 6. lipnja 2016. obzirom da je odštetni zahtjev predan 7. lipnja 2016., a ne 1. ožujka 2016.

9. Točkom VI. izreke pobijane odluke odbijen je zahtjev tužiteljice da joj se na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 3.601,12 eura koji iznos predstavlja razliku između plaće koju bi tužiteljica primila da je radila i naknade koju je primala u vremenskom razdoblju od rujna 2017. do studenog 2018.

9.1. U odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljica ponavlja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužiteljica imala pravo na 100%-tnu naknadu za bolovanje u odnosu na plaću koju je imala prije štetnog događaja za cijelo vrijeme bolovanja od 16. veljače 2016. pa do studenog 2018. jer da je tužiteljica imala pravo na naknadu za bolovanje u visini plaće koju je primala prije štetnog događaja samo za 18 mjeseci bolovanja, a nakon toga da je naknada bila 50% od pune plaće jer se nalazila na dugotrajnom bolovanju.

9.2. I u svojem podnesku od 27. travnja 2022. punomoćnik tuženika potvrđuje navedenu tvrdnju tužiteljice da je 18 mjeseci primala naknadu za bolovanje u visini svoje plaće, a nakon toga naknadu u visini 50% plaće. Iz dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Vatroslava Zovka, a nakon što su pribavljeni podaci o plaći usporedne radnice kod poslodavca tužiteljice, proizlazi da za vremensko razdoblje od rujna 2017. do studenog 2018. je tužiteljici manje isplaćen iznos od 3.601,12 eura (specificirano po mjesecima), nego što bi to bilo da je ista radila.

9.3. Iz potvrde dr. ZOB od 27. listopada 2021. ne proizlazi kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud, da bi tužiteljica primala naknadu za bolovanje u visini plaće, već da je tužiteljica bila na bolovanju od 15. veljače 2016. do 30. ožujka 2021., a zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i posljedica tih ozljeda koje su tužiteljici priznate kao povreda na radu.

9.4. Prema članku 1095. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja ili napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

9.5. Kako je između stranaka nesporno da je naknadu za bolovanje u visini plaće tužiteljica primala kroz 18 mjeseci, a nakon toga u visini koja je utvrđena dokumentacijom priloženom uz tužbu i koja je bila manja od plaće koju bi tužiteljica primala da je radila i nije bila na bolovanju, to ista ima pravo na izgubljenu zaradu kao razliku između plaće koju bi primala da nije bilo bolovanja i naknade koju je primala za vrijeme bolovanja u iznosima kako je to utvrđeno po financijskom vještaku i navedeno u točki VI. izreke pobijane odluke.

9.6. Zbog toga je ovaj sud pobijanu odluku u tom dijelu preinačio te tužiteljici dosudio iznos od 3.601,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od 15-og u mjesecu za protekli mjesec, kako je to i specificirano, a sve za vremensko razdoblje od rujna 2017. do studenog 2018.

10. U točki VII. izreke pobijane odluke odbijen je dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete s naslova rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.240,17 eura za vremensko razdoblje od srpnja 2018. do kolovoza 2020., a koji iznos se sastoji od mjesečnih iznosa koje je izračunao financijski vještak na temelju podataka o tome kolika je potreba tužiteljice za trajnom pomoći i njegom, kako je to ocijenio vještak medicinske struke, pri čemu je visina tuđe pomoći i njege utvrđena prema cijeni sata rada nestručne pomoći NKV radnika u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi za Zagrebačku županiju jer tužiteljica prebiva u [adresa], a sve temeljem statističkih izvješća Državnog zavoda za statistiku zaključno s 2020. godinom.

10.1. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu rente s osnova tuđe pomoći i njege za navedeno vremensko razdoblje jer je liječnik vještak tužiteljicu pregledao 14. rujna 2020. i tada konstatirao da je liječenje dovršeno, pa da bi joj renta u vidu tuđe pomoći i njege pripadala od rujna 2020. za ubuduće dok joj ista bude potrebna. U svojoj žalbi tužiteljica navodi da je prvotno sudski vještak utvrdio da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna za vrijeme liječenja u ukupnom trajanju od 930 sati, odnosno 345 dana od štetnog događaja, što joj je i suđeno. Međutim, da je tužiteljici i nakon toga, odnosno nakon isteka tih 345 dana, a polazeći od nalaza i mišljenja sudskog vještaka, bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno trajno, zbog čega je tužiteljica i zatražila ovaj vid naknade štete kao rentu. Navedena potreba tužiteljice za trajnom pomoći i njegom da ne može početi od 2020. godine, kada ju je pregledao sudski vještak, već da ista počinje teći nakon isteka potrebe za tuđom pomoći i njegom koja je bila potrebna za vrijeme liječenja, odnosno po isteku 345 dana od štetnog događaja jer ta potreba nikada nije prestala.

10.2. I po ocjeni ovog suda, ukoliko je nakon pregleda tužiteljice sudski vještak utvrdio da joj je potrebna trajna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno, onda joj je takva pomoć bila potrebna i prije tog datuma, odnosno i nakon proteka 345 dana od dana štetnog događaja, odnosno potreba za trajnom pomoći i njegom kod tužiteljice nije prestala.

10.3. Zbog toga je ovaj sud, a uvažavajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, na koji nije bilo primjedbi od strane stranaka, preinačio pobijanu odluku u točki VII. izreke te tužiteljici dosudio iznos od 1.240,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od drugog dana u mjesecu za rentu koja je dospjela za mjesec ranije, s obzirom da je ista trebala biti isplaćena prvog dana u tekućem mjesecu za protekli mjesec, dok je potvrdio točku VII. izreke u dijelu zakonske zatezne kamate na specificirane mjesečne iznose za prvi dan u mjesecu.

11. Tužiteljica osporava i točku VIII. izreke presude pri čemu posebno istu ne obrazlaže, osim što navodi kako se radi o samo jednom danu razlike u obračunu.

11.1. Prema članku 29. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako obveza na isplatu rente dospijeva prvog u mjesecu za protekli mjesec, to dužnik svoju obvezu može ispuniti do kraja prvog dana u mjesecu, pa ako ju ne ispuni, zatezna kamata mu teče od drugog dana u mjesecu, kako je to prvostupanjski sud pravilno i sudio.

12. Osporava se i točka IX. izreke pobijane odluke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 3.538,92 eura. Tužiteljica smatra da je pogrešno izračunat njezin uspjeh u postupku jer da se uzimao u obzir samo uspjeh u pogledu visine, a ne i uspjeh u osnovi.

12.1. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je trebao prilikom izračuna uspjeha stranaka u postupku uzeti u obzir ne samo uspjeh u visini tužbenog zahtjeva nego i uspjeh sa osnovom.

12.2. Međutim, kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio i o naknadi parničnog troška u cijelosti. Prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici kao parnični trošak nagradu za rad njezinog punomoćnika za radnje koje su navedene u točki 24. obrazloženja prvostupanjske odluke, kao i visinu sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Tužiteljici pored navedenog treba priznati i troškove svih vještačenja koje je platila u ukupnom iznosu od 849,41 euro. Ukupan trošak tužiteljice na koji bi ona imala pravo iznosi 11.225,48 eura. Kako joj je točkom III. izreke presude, a protiv koje nije izjavljena žalba, dosuđen iznos od 3.538,92 eura, to joj se još dosuđuje iznos od 7.686,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove odluke, 10. lipnja 2025., do isplate temeljem članka 151. stavak 3. ZPP-a. Ovo stoga što se tužiteljici trošak dosuđuje primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a jer nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, odnosno uspjeh tužiteljice je, kada se uzme u obzir osnov i visina tužbenog zahtjeva, 98,10% (100% u osnovi i 86,21% u visini).

12.3. Tužiteljica je potraživala i trošak žalbe. VPS za žalbu iznosi 8.289,30 eura, a tužiteljica je uspjela sa 66,42% (dosuđen iznos od 5.506,03 eura ovom odlukom). Tužiteljica bi imala pravo na nagradu za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura i iznos PDV-a od 50,00 eura, te na trošak pristojbe na žalbu koji trošak je ista platila u iznosu od 270,30 eura, ili ukupno bi trošak žalbe iznosio 520,30 eura. Tuženik joj je dužan naknaditi trošak žalbe prema njezinom uspjehu, a što iznosi 345,58 eura.

13. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

14. Točke I., II., III. i X. izreke presude nisu bile predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istih nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković