Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-222/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Branku Jurlini, odvjetniku iz Slatine, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-212/2024-24 od 31. siječnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj P-212/2024-24 od 31. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica ĐP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnik 2795/4395 dijela kč. br. [katastarska čestica] – oranica [adresa] s 4395 m2 koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za KO [katastarska općina], a koji suvlasnički dio je omeđen točkama A, B, C, D, E, F, G, U i I, sve u skici izmjere mjerničkog vještaka Petra Ostroškog iz Našica od dana 15. listopada 2024., što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj plati parnične troškove u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 11. veljače 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice te ju obveže da joj naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude nejasna, proturječna razlozima presude, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni te postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi i sadržaja tužbe i dokaza provedenih tijekom postupka.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge koji nisu u proturječnosti sami sa sobom i sadržajem tužbe i provedenih dokaza, pa je pobijanu odluku moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oranica [adresa] sa 4395 m2, a koji suvlasnički dio je omeđen točkama A, B, C, D, E, F, G, U i I, kako je to označeno u skici izmjere mjerničkog vještaka Petra Ostroškog iz Našica od 15. listopada 2024., što je tuženica dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, a koju će u suprotnom zamijeniti presuda. Posjed i vlasništvo navedenog dijela nekretnine da je tužiteljica stekla nasljeđivanjem iz svog strica RP i dosjelošću, posjedovanjem preko svojih prednika više od 80 godina.

6.1. Tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev jer da prednik tužiteljice, a niti tužiteljica nisu nikada bili u posjedu navedenog dijela sporne nekretnine.

6.2. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio;

- da je predmetna nekretnina iz zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica], oranica [adresa] sa 4395 m2, prema izvatku iz zemljišnih knjiga, upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske,

- da se ista sastoji od oranice površine 3956 m2 i puta površine 439 m2 i upisana je u posjedovni list broj 2854 k. o. [katastarska općina] kao posjed tuženice,

- da iz rješenja o nasljeđivanju koje je donio Javni bilježnik Antun Novačić iz [adresa] pod brojem O-520/12, 7. prosinca 2012. iza pok. SP iz [adresa] proizlazi da je predmetna nekretnina bila prijavljena kao ostavinska imovina u 19/25 dijela te je uručena tužiteljici kao nasljednici,

- da iz povijesnih podataka katastra proizlazi da je predmetna čestica, ali u manjoj površini (4035 m2) 1956. godine bila upisana u više posjedovnih listova,

- da je dijelom u površini od 1000 m2 bila upisana u posjedovni list broj 160 k. o. [katastarska općina] kao posjed CP iz [adresa], a dijelom u posjedovni list broj 902 k. o. [katastarska općina] kao posjed Šumsko industrijske pruge-manipulacija- Đurđenovac,

- da se na temelju odreknuća TP posjed nekretnine iz posjedovnog lista 160 prenosi u posjedovni list broj 893 k. o. [katastarska općina], u društvenu imovinu, 1995. godine da je po službenoj dužnosti izvršen ispravak naslova posjednika iz društvene imovine na Općinu Orahovica, a 1997. godine provođenjem Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj posjed ovog dijela nekretnine prenosi se u posjedovni list broj 2014 te se kao posjednik upisuje Republika Hrvatska,

- da drugi dio predmetne nekretnine koji je bio upisan u posjedovni list broj 902 kao posjed Šumsko industrijske pruge-manipulacija-Đurđenovac se od 1963. vodi kao posjed Radlovac-industrija kamena i građevnog materijala iz [adresa], a od 1964. godine spajanjem posjedovnih listova istog posjednika prenosi se u posjedovni list broj 885,

- da se na temelju rješenja donesenog u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku broj Z-136/2015 od 9. siječnja 2019., a nakon spajanja posjedovnih listova, na cijeloj nekretnini upisala tuženica kao posjednik, a rješenjem broj Z-401/2019-2 od

22. siječnja 2019. i kao vlasnik,

- da je na temelju očevida uz sudjelovanje mjernika vještaka Petra Ostroškog utvrđeno da se u podnožju predmetne čestice nalaze napuštene industrijske zgrade, da preko te čestice prolazi cesta koja je u podnožju proširena, da skreće lijevo i da paralelno ide rubno po toj čestici gotovo cijelom dužinom,

- da je cesta od predmetne čestice odijeljena kanalom, a u podnožju prema cesti je zemlja od iskopa kanala u visini od oko 3 metra nabačena na tu česticu,

- da se čestica u odnosu na podnožje blago uzdiže, dužine je oko 100 do 150 metara i pada prema cesti s desne strane, a obrasla je stablima bagrema, johe, lipe, graba i sl. koji su promjera od 30 do 40 cm, a visine do 30 metara,

- da je predmetna čestica uklopljena u prostor s lijeve strana na kojem se također nalazi šuma i ostavlja dojam da se radi o jednoj cjelini,

- da je saslušanim svjedocima MP, IP i NP poznato da je navedena nekretnina nekada bila oranica koju je obrađivao RP, te se ista ne obrađuje od pred Domovinski rat, dok tužiteljica tu zemlju nije obrađivala niti je vršila sječu stabala na njoj nakon što ju je naslijedila.

6.3. Na temelju utvrđenja očevidom o tome što je navedena nekretnina u naravi (šuma, cesta i dio zgrada kamenoloma), prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica niti njezini prednici nisu imali u posjedu predmetnu nekretninu nakon 1966. godine. Kako nisu bili evidentirani u katastru, to da nisu bili posjednici niti u razdoblju od 1956. do 1966. godine. Na dijelu čestice sagrađene su zgrade i izgrađena cesta, a na dijelu čestice gdje se sada nalazi šuma tijekom očevida da nisu nađeni tragovi panjeva koji bi ukazivali da je tužiteljica zajedno s prednicima vršila sječu. Zaključak je prvostupanjskog suda da tužiteljica koja živi u drugoj državi i povremeno dolazi na područje [adresa], a niti njezin prednik RP koji nikada nije bio evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine, nisu predmetnu česticu posjedovali u posljednjih 50 godina, pa niti dio čestice, stoga da tužiteljica nije dosjelošću temeljem članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. -pročišćeni tekst; dalje: ZV) stekla suvlasnički dio predmetne nekretnine u granicama kako su omeđene u skici izmjere.

6.4. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužiteljice da se pribavi spis istog suda broj Z-136/2015, koji je formiran povodom prijedloga tuženice za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka, jer je taj prijedlog stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka.

6.5. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

7. U svojoj žalbi tužiteljica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer da nije točno da prednik tužiteljice nikada nije bio upisan na predmetnoj nekretnini. Zbog nesređenog zemljišnoknjižnog stanja na području [adresa] da su mnogi upisivani na nekretninama drugih osoba pa su se i odricali svojih prava u zamjenu za ostvarenje nekih drugih prava. Prvostupanjski sud da je trebao cijeniti iskaze svjedoka kojima da je poznato da je predmetnu nekretninu obrađivao i držao u posjedu upravo prednik tužiteljice. Poziva se na pojedinačni ispravni postupak broj Z-136/2015, a u kojem postupku je obuhvaćeno više fizičkih osoba kao suvlasnika predmetne nekretnine među kojim je i prednik tužiteljice RP. Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja da je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

8. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na temelju dokaza koje su mu predložile stranke pravilno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

8.1. Iz provedenih dokaza nesporno bi proizlazilo da je u vrijeme provođenja ostavinskog postupka iza RP 2012. godine predmetna nekretnina bila uvrštena u njegovu ostavinsku imovinu u suvlasničkom dijelu od 19/25 i da je ista uručena tužiteljici kao nasljednici. Međutim, tužiteljica se iz nekog razloga nije upisala u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica umjesto RP, a u odnosu na navedeno nije iznijela razloge zbog kojih to nije učinila ili je u istom bila spriječena, obzirom da se rješenja o nasljeđivanju provode u zemljišnoj knjizi po službenoj dužnosti.

8.2. Tužiteljica navodi da je za promjenu vlasništva na ime tuženice saznala tek kada se tuženica uknjižila u zemljišnu knjigu temeljem rješenja donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku 2019. godine, a koji postupak je započeo 2015. godine. Tužiteljica tek nakon zaključenog prethodnog postupka predlaže da se izvrši uvid u spis broj Z- 136/2015, što prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio jer se prema članku 299. stavak 1. ZPP-a sve činjenice i dokazi moraju iznijeti i predložiti do zaključenja prethodnog postupka, a prema stavku 2. istog članka tijekom glavne rasprave samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a što ovdje nije slučaj, niti to tužiteljica tvrdi.

8.3. Iz povijesnih podataka katastra proizlazi da prednik tužiteljice RP, a niti ona nikada nisu bili upisani kao posjednici predmetnih nekretnina, dok po tužiteljici predloženi svjedoci znaju da je tu nekretninu obrađivao kao oranicu RP pri čemu se ne mogu pobliže vremenski odrediti u kojem je to vremenskom periodu bilo i u kojoj površini, ali da je to bilo svakako prije početka Domovinskog rata (1991. godine). Nakon toga je na dijelu nekretnine koja je nedvojbeno bila oranica izrasla šuma u kojoj nije vršena sječa, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, a niti sama tužiteljica ne navodi na koji je način posjedovala predmetnu nekretninu.

8.4. Prema članku 159. stavak 1., 2. i 3. ZV-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Člankom 160. stavak 1., 2. i 3. ZV-a, propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

8.5. Iz iskaza saslušanih svjedoka, obzirom na službene katastarske podatke od 1956. godine, ne može se utvrditi od kada je njezin prednik bio u posjedu predmetne nekretnine i u kojoj površini i kakva je bila kakvoća tog posjeda. Tužiteljica je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem pa bi ona bila poštena posjednica od trenutka otvaranja nasljedstva i ako je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ako za to nije znala ili nije morala znati. U trenutku otvaranja nasljedstva, tužiteljica nije morala znati kakav je posjed njezinog prednika, ako je isti uopće bio u posjedu, ali je tada trebala u ovom postupku dokazati na koji je način vršila posjed, a što ona nije učinila, niti joj je protekao zakonski rok za stjecanje vlasništva dosjelošću obzirom da je u trenutku podnošenja tužbe kao vlasnik bila upisana tuženica, pa bi za poštenog posjednika trebalo proteći 40 godina samostalnog nesmetanog posjeda.

8.6. Zbog toga je tužiteljici bitan posjed njezinog prednika, a koji nije dokazala, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, obzirom da prednik tužiteljice nikada nije bio upisan u službenim evidencijama kao posjednik, a iz iskaza saslušanih svjedoka se ne može utvrditi od kada je RP bio u posjedu i kakva je bila kakvoća njegovog posjeda.

9. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 10. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković