1                            Poslovni broj Kž-128/2022-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-128/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I opt. V. P., OIB: … i II opt. F. M., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama I i II optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. K-387/2019-35 od 16. prosinca 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Odbijaju se žalbe I opt. V. P. i II opt. F. M. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. K-387/2019-35 od 16. prosinca 2021. godine, I opt. V. P. i II opt. F. M. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 221. st. 2. i 1. KZ/11, pa su I i II optuženik, svaki ponaosob, temeljem čl. 222. st. 3. KZ/11, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, I opt. V. P. i II opt. F. M., svakom ponaosob, izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju su obojica osuđeni, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo.

 

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22., dalje ZKP/08), u svezi čl. 145. st. 2. ZKP/08, I opt. V. P. i II opt. F. M. dužni su podmiriti troškove kaznenog postupka, te im je naloženo da na ime troška

 

vještačenja zaštite na radu solidarno uplate iznos od 1.400,00 kn, na ime troška medicinskog vještačenja solidarno uplate iznos od 784,00 kn, na ime troška vještačenja zaštite na radu solidarno uplate iznos od 340,00 kn i na ime sudskog paušala iznos od 500,00 kn svaki, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

2. Protiv te presude žali se I opt. V. P. po branitelju K. B., odvjetniku iz S. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te II opt. F. M. po braniteljici V. K., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. U odgovoru na žalbe I i II optuženika, državni odvjetnik ističe kako su iste u cijelosti neosnovane, s prijedlogom da ih drugostupanjski sud kao takve odbije.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-112/2022 od 17. ožujka 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4 Žalbe I opt. V. P. i II opt. F. M. su neosnovane.

 

Na žalbe I opt. V. P. i II opt. F. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

5. Žalitelji (I opt. V. P. i II opt. F. M.) pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih iskaza ili isprava i samih tih iskaza i isprava. Žalitelji ističu nadalje da su u obrazloženju presude doslovno prepisani iskazi svjedoka, obrane I i II optuženika, pobrojana dokumentacija, ali da je pri tome izostala analiza svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti.

 

5.1. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obrane I i II optuženika, sadržaje iskaza svjedoka E. D., B. M., Ž. J., P. D., T. L. i V. B., sadržaje nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu i sudsko-medicinskog vještaka, analizirao svaki dokaz posebno i doveo ih u međusobnu vezu i u vezu s obranom I i II optuženika. To je vidljivo iz razloga što prvostupanjski sud upravo na temelju sadržaja iskaza svjedoka, nije prihvatio obrane I i II optuženika jer su sadržajem iskaza svjedoka, nalaza vještaka i podataka iz dokumentacije nepobitno dovedene u sumnju obrane I i II optuženika.

 

5.2. Dakle, suprotno takvim žalbenim navodima I i II optuženika, nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri

 

rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuju žalitelji, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08. Obrazlažući u žalbi ovaj žalbeni osnov I i II optuženik ustvari osporavaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda sa kojima nisu zadovoljni.

 

5.3. I opt. V. P. u žalbi ističe da činjenicom što nije neposredno i kontradiktorno ispitan inspektor rada V. B., već samo pročitan njegov iskaz u biti predstavlja nezakonit dokaz. Suprotno žalbenom navodu V. B., inspektor rada ispitan tijekom istražnog postupka iskazivao je o zatečenom stanju nakon događaja u kojem je teško nastradao radnik E. D., te o poduzetim mjerama. Evidentno je da se pobijana presuda ne temelji isključivo na sadržaju zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru, niti na sadržaju iskaza svjedoka V. B. iz kojeg proizlaze propusti koji su zatečeni na gradilištu. Pri tome je za ukazati da je prvostupanjski sud dao jasno i valjano obrazloženje iz kojeg razloga nije mogao osigurati neposrednu nazočnost svjedoka na raspravi, a to je medicinska dokumentacija iz koje je razvidno da je svj. B. doživio moždani udar zbog čega se nalazi na kontinuiranom liječenju i bolovanju, te da nije sposoban prisustvovati na sudskim raspravama. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o dokazu na kojem se isključivo utvrđuje kaznenopravna odgovornost oba optuženika, to se u tome dijelu takav žalbeni navod ukazuje neosnovanim, a iskaz navedenog svjedoka ne predstavlja nezakonit dokaz u smislu odredbe čl. 10. ZKP/08.

 

Na žalbe I opt. V. P. i II opt. F. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

6. Žalitelji u žalbi ističu osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama I i II optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Žalitelj u žalbi ponavljaju navode obrane, te u stvari prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daju svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

6.1. U konkretnom slučaju mjesto rada pumpe za beton predstavljao je plato kojeg je pripremila tvrtka „E. P. “ d.o.o. na privremenom gradilištu izgradnja vodospreme N. G. na jezeru "B." u C. Uslugu korištenja pumpe za beton pružila je tvrtka „P.“ d.o.o. kao podizvođač radova glavnog izvođača tvrtke „E. P.“ d.o.o. i radnik „P.“ d.o.o. rukovao je predmetnom pumpom za beton. Sukladno blanketnim odredbama ZZNR i Pravilnika o zaštiti na radu, navedenih u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, proizlazi da su za sigurnost platoa pripremljenog za potrebe pumpe za beton kao mjesta rada, odgovorne ovlaštena osoba kod poslodavaca „E. P.“ d.o.o. a to je u predmetnom slučaju bio II opt. F. M., te osoba iz tvrtke „P.“ d.o.o., a to je bio I opt. V. P., jer je upravo „E. P.“ d.o.o. izgradio i pripremio plato za potrebe pumpe za beton kao mjesto rada, dok je pumpa za beton kao stroj pripadala „P.“ d.o.o. i njome je rukovao radnik „P.“ d.o.o. pa proizlazi da je predmetni plato bio mjesto rada za čiju je sigurnost odgovorna i ovlaštena osoba P. d.o.o.

 

 

 

6.2. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako nije osnovana tvrdnja I opt. V. P. da „P.“ d.o.o., čiji je zaposlenik I opt. V. P., nije bila podizvođač radova kako je to u optužnici navedeno, budući iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 4. lipnja 2018. godine sačinjenom po inspektoru rada V. B. pri Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured O., Ispostava u S. B. klasa: UP/I-116-02/18- 41/08 urbroj: 524-10-05-06/8-18-18, proizlazi da je „P.“ d.o.o. imala Plan izvođenja radova broj: 03/2018 od 15. veljače 2018. godine izrađen sukladno Pravilniku o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima za gradilište N. G., izgradnja vodospreme za naručitelja „E. P.“ d.o.o. i da je tvrtka „E. P.“ d.o.o. ispostavila narudžbenicu prema „P.“ d.o.o. za isporuku betona i uslugu prijevoza betona i uslugu pumpe, pa premda očito ne postoji pisani ugovor o ustupanju radova (ugovor između izvođača i treće osobe-podizvođača) nedvojbeno je između „E. P.“ d.o.o., kao izvođača i „P.“ d.o.o. kao podizvođača postojao takav ugovorni odnos.

 

6.3. Prema utvrđenju inspektora rada V. B. o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 4. lipnja 2018. o čemu je sačinjen zapisnik Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured O., Ispostava u S. B. klasa: UP/I-116-02/18-41/08 urbroj: 524-10-05-06/8-18-18 točka 2.2.5. (strana 8 zapisnika i strana 22 sudskog spisa) kao iz zapisnik o osposobljenosti radnika za rad na siguran način za V. P. od 6. veljače 2017. i zapisnika o osposobljenosti V. P. za obavljanje poslova ovlaštenika poslodavca P. d.o.o. za zaštitu na radu od 1. veljače 2017. proizlazi da je I opt. V. P., kao radnik P. d.o.o. na radnom mjestu voditelj odjela transport i mehanizacija odlukom poslodavca od 1. veljače 2017. godine, koja je sastavni dio ugovora o radu, imenovan za ovlaštenika poslodavca nadležan za organiziranje i provođenje zaštite na radu u organizacijskoj cjelini-poslovima voditelja transporta i mehanizacije, mjesto obavljanja tih poslova je teren. Nadalje, da je II opt. F. M. od strane poslodavca „E. P." imenovan voditeljem građevinskih radova na izvođenju gradnje vodospreme N. G. i izmještanje dijela pristupne ceste do B., te je odlukom poslodavca od 27. rujna 2017. godine imenovan ovlaštenim predstavnikom za obavljanje aktivnosti zaštite na radu vezanih uz zaštitu i prevenciju od opasnosti na građevinskim radovima na privremenom gradilištu gradnja vodospreme N. G. i izmještanje dijela pristupne ceste do B., te je prema zapisniku o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenika za zaštitu na radu od 14. siječnja 2017. godine ovlašten obavljati poslove: inženjer građevine, voditelj građevinskih radova s mjestom rada prostor društva, privremena gradilišta.

 

6.4. Temeljem izvedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nakon izgradnje platoa kojeg je za potrebe postavljanja pumpe za beton izgradila tvrtka „E. P.“ d.o.o. nikakvim mjernim uređajem nije izvršena provjera čvrstoće platoa. Izvršen je samo vizualni pregled platoa od strane B. M., rukovatelja pumpom za beton. Iz iskaza svjedoka E. D., B. M., Ž. J., P. D., T. L. proizlazi da onog dana kada je došlo do štetnog događaja 9. svibnja 2018. godine metalne ploče koje su u više navrata korištene kao dodatni stabilizator pumpe za beton, tada nisu bile korištene, a iz iskaza svjedoka Ž. J., T. L. i P. D. proizlazi da su metalne ploče bila odnesene sa gradilišta na drugu lokaciju (da se premosti kanal kako bi stanovnici došli do svojih kuća) dan prije i prema iskazu svj. T. L. trebale su na gradilište biti vraćene prije početka betonaže koja je trebala početi kritične zgode.

 

 

 

6.5. Iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu mr. M. B. od 29. travnja 2019. godine razvidno je da je uzrok nastanka štetnog događaja postavljanje pumpe na mjesto rada koje nije čvrsto i stabilno (mjesto nedostatne čvrstoće), zbog čega je prednja lijeva stopa pumpe propala u zemlju do donjeg ruba stabilizatora, te se uslijed toga pumpa nakrenula na stranu i kran pumpe je udario u lijevo rame radnika E. D. Pumpu za beton postavio je rukovatelj pumpe B. M., radnik „P.“ d.o.o. na unaprijed priređeni plato koja je izradila tvrtka „E. P.“ d.o.o. Vještak smatra da su metalne ploče koje su se koristile i prije za osiguranje čvrstoće mjesta rada pumpe za beton bile od značaja za stabilizaciju položaja pumpe, te da su iste korištene tempore criminis do destabilizacije pumpe za beton ne bi došlo. Imajući u vidu prethodno navedene utvrđene činjenice, a posebno okolnost da metalne ploče, koje su korištene kao dodatni stabilizator, nisu bile prisutne na predmetnom gradilištu tog jutra 9. svibnja 2018. godine, da su iste toga jutra trebale biti dopremljene, te da nije postojao nalog da se sa radom ne smije započinjati dok se iste ne postave kao dodatna mjera sigurnosti mjesta rada, u svojoj ukupnosti ukazuju na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da pored činjenice da osim vizualnog pregleda platoa kao mjesta rada pumpe za beton nije primijenjen drugi način provjere stabilnosti i čvrstoće mjesta rada, niti su poduzete odgovarajuće mjere zaštite na radu na predmetnom gradilištu vezano za mjesto rada. To što zakonodavac ne propisuje načine provjere stabilnosti i čvrstoće mjesta rada, već samo da se isto ima provjeriti na odgovarajući način, u predmetnom slučaju ukazuje da nisu poduzete nikakve mjere provjere sigurnosti platoa, a koji propust ovlaštenih i odgovornih osoba tvrtke „P.“ (I opt. P.) i tvrtke „E. P.“ (II opt. M.) je u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja i teškim stradavanjem jedne osobe. Rezultati izvedenih dokaza po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda ukazuju jedino na zaključak da do stradavanja radnika ne bi došlo da se samo pozornije pregledao prostor na kojem bi bila postavljena pumpa za beton, te da se nije požurilo s izvođenjem betoniranja iako je bilo dovoljno vremena da se sačeka dovoz metalnih ploča koje su se u više navrata koristile za osiguranje radnog prostora pumpe za beton i čijim korištenjem u prethodnim slučajevima su bile izbjegnute štetne posljedice za druge djelatnike koji su radili na tom prostoru.

 

6.6. Stoga je i ovaj drugostupanjski sud mišljenja da u konkretnom slučaju provjera stabilnosti i čvrstoće platoa kao mjesta rada nije izvršena na odgovarajući način, a kako je upravo odgovornost za sigurnost radnika koji su obavljali poslove betoniranja (građenja) bila na ovlaštenicima zaštite na radu na predmetnom gradilištu, a što su nedvojbeno bili I opt. V. P., kao ovlaštenik zaštite na radu u tvrtki „P.“ d.o.o. podizvođaču za isporuku i ugradnju betona i II opt. F. M., kao voditelj građevinskih radova i ovlaštenik zaštite na radu u tvrtki „E. P.“ kao glavnom izvođaču na privremenom gradilištu izgradnja vodospreme N. G. na jezeru "B." u C., I i II optuženik su postupajući iz nehaja propustili na odgovarajući način provjeriti čvrstoću, te se uvjeriti u sigurnost istoga platoa za obavljanje radova, postupajući tako protivno blanketnim odredbama čl. 41. st. 1. ZZNR, te protivno odredbi čl. 13. u svezi dodatka IV, Dio B, Dio II, st. 1. toč.1.2. Pravilnika o zaštiti na radu.

 

6.7. II opt. F. M. u žalbi ističe da u činjeničnom opisu nije označen točan datum događaja, već da se to dogodilo tijekom 2018. godine. Suprotno takvom žalbenom navodu iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude razvidno je da se inkriminacija

 

 

dogodila dana 9. svibnja 2018. godine, a što proizlazi iz podataka na str. 2. izreke prvostupanjske presude. Slijedom toga navedeni žalbeni navod je neosnovan.

 

6.8. Nadalje II opt. M. ističe u žalbi da nije bio voditelj spornog gradilišta, već da je imao funkciju voditelja građevinskih radova. Nije sporno da je u izreci presude navedeno da je II optuženik voditelj gradilišta, a da prvostupanjski sud utvrđuje da je isti imao dužnost voditelja građevinskih radova. Međutim, niti jedna od navedenih funkcija nije od odlučnog značaja za utvrđivanje kaznenopravne odgovornosti II opt. M., već činjenica da je isti imenovan ovlaštenikom za poslove zaštite na radu u „E. P.“ upravo na tom gradilištu na kojem je došlo do stradavanja djelatnika E. D.

 

6.9. Stoga nije osnovana žalba I i II optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti I i II optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlažu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

Na žalbu I opt. V. P. zbog povrede Kaznenog zakona

7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod I optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju I opt. V. P. sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

 

8. I Opt. V. P. i II opt. F. M. u žalbi ne ističu žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

 

8.1. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na I i II optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na

 

koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje I i II optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg su proglašeni krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud I opt. V. P. i II opt. F. M. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 222. st. 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, svakog ponaosob, a temeljem čl. 56. KZ/11, I opt. P. i II opt. M. izrekao, svakom ponaosob, uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju su osuđeni, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počine novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na I i II optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje su I i II optuženik počinjenjem kaznenog djela nanijeli društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

9. Slijedom navedenog žalbe I opt. V. P. i II opt. F. M. nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 24. kolovoza 2023.