REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2584/2020-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 5. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati na ime naknade štete svotu od 16.535,95 eura (124.590,14 kuna) uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, parnični trošak u iznosu 3.620,68 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. svibnja 2020. podnio tužbu u kojoj je naveo da je njegov osiguranik CL smrtno stradao u prometnoj nezgodi 21. kolovoza 2017. koju je skrivila osiguranica tuženika. Na osnovu navedene nesreće je obitelji umrlog osiguranika, rješenjem tužitelja broj 1096566 od 29. kolovoza 2018., priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Tužitelj je u razdoblju od 22. kolovoza 2017. do 31. siječnja 2020. na ime obiteljske mirovine isplatio iznos 16.535,95 eura (124.590,14 kuna). Slijedom navedenog tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 16.535,95 eura (124.590,14 kuna) eura sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja. Naveo je da tužitelj nije dostavio dokaz da bi vozilo TL u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika te je osporio njezinu odgovornost za nastanak štetnog događaja. Osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti pozivajući se na shvaćanja VSRH prema kojem na obveznopravni odnos treba primijeniti čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Osporio je i da bi tužitelj izvršio predmetne isplate. Stoga je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (listovi 3-6 spisa), ispis za provjeru osiguranja (list 7 spisa), presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-162/18-7 od 19. rujna 2018. uz klauzulu pravomoćnosti/ovršnosti (listovi 8-12 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 29. kolovoza 2018. s prilozima (listovi 13- 17 spisa), Prilog rješenju ZOMO od 28. kolovoza 2018. (listovi 18-19 spisa), obračun isplata na teret HZMO-a (list 20 spisa), dopis s povratnicom (listovi 21-22 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-162/2018 te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (listovi 191-194, 216-217 i 221-222 spisa).

3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa 16.535,95 eura (124.590,14 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi naknade štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine zbog smrti svog osiguranika CL u razdoblju od 22. kolovoza 2017. do 31. siječnja 2020.

4.1. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja.

4.2. Između stranaka je prvenstveno sporno jesu li za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje ZOMO).

5.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

5.2. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

6. S druge strane, tuženik tvrdi da treba primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP). Prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

6.1. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa valja odlučiti o obvezi tuženika kao osiguratelja štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. U toj odluci izraženo je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1034/2021 od 8. veljače 2023., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev 850/2022 od 25. listopada 2022., Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023., Rev 970/2022 od 5. rujna 2023., Rev 249/2022 od 18. siječnja 2023. i dr.

7. Kada je riječ o izdacima učinjenima na ime obiteljske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje na temelju rješenja tužitelja i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

7.1. Zato se isplaćena obiteljska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a, već stvarnu štetu tužitelju čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

7.2. Ovo zato što tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to propisuje ZOOP.

8. Tuženik tijekom postupka upravo tvrdi da se njegova obveza sastoji u eventualnoj razlici između visine obiteljske mirovine koja se isplaćuje i mirovine koja bi se isplaćivala kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

8.1. Stoga je, na prijedlog tuženika, izveden dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

8.2. U svom nalazu i mišljenju vještak Zrinko Ručević je naveo da je mišljenja da, u utuženom razdoblju od 22. kolovoza 2017. do 31. siječnja 2020., razlike između isplaćenih obiteljskih mirovina i invalidskih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da je ista bila određena u slučaju ozljede na radu iznose ukupno 2.745,68 eura (list 193 spisa).

8.3. Tuženik je u podnesku od 24. siječnja 2024. prigovorio nalazu vještaka (listovi 200-201, 202-203 spisa), dok je tužitelj u podnesku od 17. siječnja 2024. naveo kako neće ulaziti u ispravnost dostavljenog vještačenja jer i nadalje smatra da financijsko vještačenje nije trebalo biti provedeno (list 199 spisa).

8.4. Na ročištu 18. rujna 2024. vještak Zrinko Ručević očitovao se kako u pogledu prigovora tuženika da je u izračunima pretpostavljene invalidske mirovine primijenio pogrešan mirovinski faktor od 0,6667, pri čemu tuženik smatra da bi se trebalo raditi o faktoru 0,8, može reći kako je taj faktor primijenio u skladu s citiranom odredbom čl. 87 st. 1. točka 8 ZOMO, jer je uz taj koeficijent jedino navedeno da se odnosi na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, međutim dodatno je navedeno da se odnosi o mirovini koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja ili obavljanja samostalne djelatnosti.

U smislu navedenog, prigovor tuženika da bi trebalo primijeniti opći koeficijent invalidske mirovine od 0,8 je osnovan, zbog čega je tražio kraći rok za izradu pisanog dopunskog očitovanja u tom smislu.

8.5. U dopunskom očitovanju vještak Zrinko Ručević naveo je da u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, mišljenja je kako bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine pok. osiguranika tužitelja bio jednak iznosu obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje pa stoga, između isplaćenih obiteljskih mirovina i invalidskih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku, nema razlike (list 222 spisa).

8.6. Tužitelj je u podnesku od 20. siječnja 2025. ponovno naveo kako neće ulaziti u ispravnost dostavljenog dopunskog vještačenja jer i nadalje smatra da financijsko vještačenje nije trebalo biti provedeno (list 227 spisa), dok je na ročištu održanom 5. lipnja 2025. naveo da nema primjedbi na matematički izračun vještaka te ne predlaže vještaka zvati na ročište. Tuženik je u podnesku od 24. siječnja 2025. naveo kako nema primjedbi na nalaz i mišljene vještaka (listovi 229-230 spisa).

8.7. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ručevića, jer je isti jasan i obrazložen, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati, a niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na matematički izračun vještaka.

8.8. Imajući na umu navedeno sud je utvrdio da ne postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje zbog smrti svog osiguranika i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu (tako VSRH u Rev 1034/21 od 8. veljače 2023. i dr.).

8.9. Kako, obzirom na navedeno, tužitelju ne nastaje šteta, u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

8.10. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

9.1. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 21. listopada 2022. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 24. siječnja 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 18. rujna 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 24. siječnja 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife i zastupanja na ročištu 5. lipnja 2025. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

9.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tuženiku pripada iznos 2.550,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 3.187,50 eura.

9.3. Tuženiku je priznat i trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu 400,00 eura te trošak pristupa vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. na ročište u iznosu 33,18 eura.

9.4. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 30. lipnja 2020., jer isti ne prileži spisu.

9.5. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 29. listopada 2020., 21. listopada 2022. i 13. listopada 2023., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155 st 1. ZPP-a.

9.6. Tuženiku je za sastav podneska od 24. siječnja 2025. nagrada odmjerena prema Tbr. 8/4 Tarife, jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 Tarife.

9.7. Slijedom navedenog tuženiku je valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom iznosu 3.620,68 eura.

9.8. Na tako određeni trošak tuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju

- punomoćniku tuženika