1                            Poslovni broj Kžzd-19/2023-4

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

 

         Poslovni broj Kžzd-19/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. P., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku br. Kzd-94/2017-21 od 21. studenog 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. P. P. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku br. Kzd-94/2017-21 od 21. studenog 2022. godine, opt. P. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11, pa je za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 140. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, optuženik je obvezan na ime paušalnih troškova platiti iznos od 1.000,00 kn/132,72 eura.                                    

 

 

2. Protiv te presude žali se opt. P. P. po braniteljici N. R., odvjetnici iz V., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-98/2023 od 13. ožujka 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

5. Žalba opt. P. P. je neosnovana.                               

 

6. Žalitelj (opt. P. P.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno navedenom žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

7. Žalitelj (opt. P. P.) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

7.1. Naime, zaključak o kaznenoj odgovornosti opt. P. P. za počinjenje terećenog kaznenog djela prvostupanjski sud temelji na pravilnoj i pozornoj ocjeni iskaza žrtve djeteta M. H., svjedoka Z. S., Z. V., M. F., Ž. C. i T. H., te posebno na rezultatima uvida u materijalnu dokumentaciju (pisanim porukama koje je optuženik slao djetetu M. H., fotografijama i sadržaju SMS poruka, izlistanju SMS poruka koje je optuženik uputio maloljetnoj žrtvi, te izlistanja poziva upućenih sa telefona registriranog na ime optuženika na mobilni telefon mlt. djeteta). Analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je nakon analize sadržaj obrane optuženika ocijenio usmjerenim na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti za terećeno kazneno djelo. To iz razloga što je sadržaj obrane u cijelosti doveden u sumnju sadržajem iskaza ispitanih, prethodno navedenih, svjedoka i sadržajem materijalne dokumentacije. Stoga je i ovaj drugostupanjski sud mišljenja da je prvostupanjski sud na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. P. P. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

 

 

7.2. Naime, za opstojnost kaznenog djela nametljivog ponašanja potrebno je ustrajno i kroz dulje vrijeme da počinitelj prati ili uhodi osobu ili s njom nastoji uspostaviti neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. To dulje vremensko razdoblje je prvostupanjski sud utvrdio, kao i način na koji je opt. P. P. uspostavljao neželjeni kontakt s žrtvom mlt. M. H. (rođ. …).

 

7.3. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se također posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. P. P. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

 

9. Žalitelj pobija presudu i zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

 

9.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. P. P. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 140. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl .56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

 

9.2. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

10. Slijedom navedenog, žalba opt. P. P. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 24. kolovoza 2023.