P-1217/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja STIMOR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 77159431991, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate iznosa od 107,33 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja JK, odvjetničkog vježbenika, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužitelju STIMOR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], ukupan iznos od 107,33 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 22. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 107,33 EUR tekućih od 22. veljače 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], naknaditi tužitelju STIMOR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 301,16 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 301,16 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene točki III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 5. lipnja 2024. radi isplate iznosa od 107,33 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 28. kolovoza 2024. nastala šteta na vozilu marke VW GOLF (5G) TRENDLINE, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BK iz [adresa], da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja koju ima ugovorenu s oštećenikom, da je tuženik 18. rujna 2024. sačinio izvid štete, da je oštećenik za popravak vozila odabrao tužitelja, da je tužitelj izvršio popravak vozila prema pravilima struke te da je za svoju uslugu ispostavio račun br. 018-P1-1, na iznos od 3.727,15 EUR (PDV uključen), da je tuženik likvidirao račun na iznos od 3.619,82 EUR i izvršio isplatu navedenog iznosa, dok razliku od 107,33 EUR tuženik nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on ne priznaje. Naime, tužitelj je likvidirao svoj rad na 33,18 EUR / sat plus PDV, dok tuženik priznaje cijenu sata rada proizvoljno jer na izvidu štete nije naznačio cijenu sata rada koju priznaje. BK je svoju tražbinu ustupio tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te tijek zatraženih zateznih kamata.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun br. 018-P1-1 (list 9 spisa), izvadak prometa po računu (list 10 spisa), dopis tuženika od 14.02.2024.g. (list 11 spisa), izvid štete s fotografijama (list 12 do 15 spisa), preslika e-mail korespondencije (list 16 i 17 spisa),cjenik tužitelja (list 18 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19 i 20 spisa), notifikacija (list 21 i 22 spisa), dopis HANFE (list 23 i 24 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 53 do 56 spisa), račun br. 68 Opel servisa Kašnar (list 70 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljeva zastupnika po zakonu EK (list 107 i 108 spisa).

Sud na prijedlog tuženika nije izveo dokaz prometnim vještačenjem na okolnost je li oštećenik na području Grada Umaga gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Grada Umaga od strane neovlaštenih servisa, te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Grada Umaga, jer taj dokaz pored svih nastavnih utvrđenja ne smatra važnim za odluku.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 107,33 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Tužiteljeva aktivna legitimacija, tuženikova pasivna legitimacija i odgovornost za štetu tuženikova osiguranika tijekom postupka nisu bili sporni.

7. U postupku su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zatraženih zateznih kamata.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik odbio isplatiti dio zahtijevane naknade štete koji se odnosi na razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka (list 18 spisa) iznosila 33,18 EUR plus PDV i one koju inače priznaje tuženik. Uvidom u tužiteljev račun sud je utvrdio da je ista obračunata upravo sukladno navedenom cjeniku i to upravo u količini koju je tuženik naznačio u izvidu štete. S tim u svezi se ističe da je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Slijedom navedenog, sud je odbio tuženikov prijedlog za izvođenje dokaza prometnim vještačenjem na okolnost je li oštećenik na području Grada Umaga gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Grada Umaga od strane neovlaštenih servisa, te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Grada Umaga, jer taj dokaz pored svih nastavnih utvrđenja ne smatra važnim za odluku.

9. Slijedom svega navedenog, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 921. i čl. 84. st. 1. ZOO-a i u preostalom neplaćenom iznosu od 107,33 EUR. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu pripadaju od 22. veljače 2024. kao prvoga dana iza dana dospijeća tužiteljeva računa do isplate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer izvorna tražbina koja je bila predmet ustupa ne proizlazi iz trgovačkog ugovora pa tužiteljev zahtjev nije priznat u dijelu preko dosuđene stope. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

10. Tužitelj u parnici nije uspio samo s neznatnim dijelom svoga zahtjeva (za isplatu zatezne kamate po stopi preko dosuđene) pa mu je tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 50,00 EUR, sastav podneska od 16. srpnja 2024. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 50,00 EUR i zastupanje na ročištima 15. listopada 2024., 9. prosinca 2024. i 15. svibnja 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 50,00 EUR po ročištu, trošak ročišta za objavu presude po Tbr. 9/3 OT u iznosu od 25,00 EUR, što zajedno iznosi 225,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 56,25 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što ukupno iznosi 301,16 EUR, na koji iznos mu po načelu akcesornosti pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po istoj stopi po kojoj su mu dosuđene zatezne kamate i na glavni dio zahtjeva, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude, dok je tužiteljev zahtjev kao neosnovan odbijen u odnosu na zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka po stopi preko dosuđene u točki III. izreke ove presude, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.