Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Ovr-692/2025.-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E I Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Renati Rački, na temelju prijedloga više sudske savjetnice specijaliste MK, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja DDM INVEST III AG, Landis+Gyr Strasse 1, CH-6300 Zug, OIB:42497989050 kojeg zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik iz Zagreba, protiv ovršenice SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Maja Vukelić Brčić, odvjetnica iz [adresa], radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 10. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva broj OV-13564/2013 od 20. prosinca 2013. kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenica u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovoga zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.; dalje OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenica 13. svibnja 2025. podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izravne naplate, a koji se vodi pred Financijskom agencijom (dalje FINA) temeljem Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva broj OV-13564/2013 od 20. prosinca 2013.
1.1. Navodi da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnosi pozivom na čl. 50. st. 1. toč. 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10. i 11. OZ-a, međutim ukoliko sud ocijeni da činjenični navodi ne predstavljaju prije navedene žalbene razloge predlaže da sud postupi po čl. 52. OZ-a odnosno uputi ju na parnicu. Čitajući prijedlog ovršenice sud je utvrdio da se činjenični navodi u njemu odnose na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a. U prijedlogu navodi da osporava visinu i način obračuna naveden u zahtjevu za izravnu naplatu, a s obzirom da je podmirila sva dugovanja prema ovrhovoditelju, a što da je razvidno iz rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj 15 St-618/16-94. Posebno ističe da je tražbina ovrhovoditelja ukoliko bi ista bila i osnovana u zastari. Smatra da je pokretanjem postupka izravne naplate ovrhovoditelj imao namjeru otuđiti predmetni novčani iznos za koji nema pravnu osnovu, da je protekao rok za podnošenje zadužnice na naplatu i da je ovrhovoditelj očito zloupotrijebio zadužnicu za iznos koji je već naplaćen.
1.2. Prijedlogom za odgodu predlaže odgodu do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa. Smatra da će provedba ovrhe dovesti do njezine insolventnosti i nemogućnosti svakodnevnog funkcioniranja te ugroziti egzistenciju, posebno iz razloga jer se radi o novčanom iznosu od 13.272,00 EUR. S druge strane smatra da ovrhovoditelju odgodom ovrhe neće nastati nikakva šteta.
2. Ovrhovoditelj se očitovao na prijedloge ovršenice i u bitnome naveo da predmetna tražbina iz zadužnice nije u zastari, a to iz razloga što je raniji ovrhovoditelj podnosio predmetnu zadužnicu na naplatu, a iz kojeg razloga je zastara prekidana nakon čega je svaki put počela teći iznova. Što se tiče navoda ovršenice da je dug već podmiren u stečajnom postupku ističe da je upravo iz rješenja koje je dostavila ovršenica vidljivo da je tražbina ovrhovoditelja samo djelomično naplaćena. Smatra da nisu ispunjeni razlozi za odgodu ovrhe jer ovršenica nije učinila vjerojatnom nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadiva šteta. Predlaže odbiti prijedloge ovršenice.
3. Temeljem odredbe čl. 210. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje stavkom 2. istog članaka određeno je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a.
4. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika regulirana je odredbom čl. 65. OZ-a, pri čemu ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi to bilo potrebno radi sprječavanja nasilja, a sve uz pretpostavke koje su navedene u st. 1. toč. 1. do 10. tog članka.
4.1. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi mu provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi, ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće.
5. Ocjenjujući navode ovršenice i razloge koje je navela, primjenom odredbe čl. 65. st. 2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da razlozi ovršenice za odgodom ovrhe nisu osnovani. Sama ovršenica propustila je dokazati razloge "nenadoknadive ili teško nadoknadive štete", na koju upućuje pravna norma. Navodi ovršenice da će provedba ovrhe dovesti do njezine insolventnosti i nemogućnosti svakodnevnog funkcioniranja te ugroziti egzistenciju, posebno iz razloga jer se radi o novčanom iznosu od 13.272,00 EUR nisu sami po sebi dokaz nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete na koju upućuje pravna norma pri čemu ovršenica sudu nije dostavila nikakav dokaz o mjesečnim primanjima i obvezama, a kojima bi eventualno dokazala da će provedba postupka izravne naplate dovesti do njezine insolventnosti. Naime, teret dokaza kod prijedloga za odgodu ovrhe leži upravo na strani ovršenice da dokaže razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja joj eventualno prijeti, ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
5.1. Ističe se da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je ovršenik dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Naime konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena sa redovitim posljedicama ovrhe, a ovršenica za navedeno nije dala jasne i konkretne razloge.
5.2. Slijedom navedenog pozivom na čl. 65. OZ-a odlučeno je kao u toč. I. izreke rješenja.
6. S obzirom da ovršenica nije ostvarila uspjeh u ovom postupku, istoj ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška, dakle nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 5 OZ-a pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
7. Također, obzirom da neosnovanost predmetnog prijedloga proizlazi iz samog sadržaja tog podneska, sud cijeni da trošak sastava očitovanja na prijedloge ovršenice nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer i bez sastava istog u konačnici bi odluka bila istovjetna donesenoj. Stoga je pozivom na čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/200., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., i 80/2022., 114/2022. i 155/2023; u nastavku teksta: ZPP) koji se primjenjuje pozivom na čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao u toč. III. izreke.
8. Ovršenica je istodobno uz prijedlog za odgodu ovrhe podnijela i prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na koji se prijedlog na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 50. i 53. OZ-a.
9. Budući ovršenica ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ-a valjalo je odlučiti kao u zaključku temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a te ovršenicu uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Delnice 10. lipnja 2025.
SUTKINJA:
Renata Rački
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se podnosi pismenim putem u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog Suda u roku od osam (8) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a ).
