REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini

Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1, Krapina

Poslovni broj: P-1225/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Romani Mališ, a na prijedlog sudskog savjetnika Ernesta Kropfa, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ingi Bošnjak, odvjetnici iz odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 10. lipnja 2025., donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb iznos od 3.307,69 eur, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. travnja 2021. do 29. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja je određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknaditi tužitelju Adriatic osiguranje d.d., OIB:94472454976, Listopadska 2, Zagreb troškove ovog parničnog postupka u iznosi od 2.534,31 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. listopada 2022. podnio tužbu u kojoj navodi da je 30. siječnja 2021. u 18:15 sati, na kolniku ŽC2248 u mjestu Šimunci u blizini kbr. 16/2, došlo do prometne nesreće tako što je na automobil marke Renault, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala osiguranica tužitelja ZČ, naletio konj te udario u desnu bočnu stranu automobila. Tuženiku je zbog izazivanja prometne nesreće na licu mjesta naplaćena novčana kazna na temelju potvrde broj: 51755484. Tužitelj je ZČ nadoknadio imovinsku štetu na automobilu, na temelju police kasko osiguranja broj: 03068200019679, u visini 24.921,80 kn, što odgovara iznosu od 3.307,69 eur. Predlaže da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.307,69 eur, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da nadoknadi tužitelju troškove paničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava tvrdnju tužitelja da je njegov konj naletio na automobil ZČ. Naime, tuženik navodi kako je novčanu kaznu platio jer ga policijski službenici nisu u potpunosti obavijestili o razlogu plaćanja kazne, pa je mislio da kaznu plaća jer njegovi konji nisu bili pod nadzorom, a nije znao da se njegovi konji dovode u vezu s nastalom prometnom nesrećom. Ističe da bi u slučaju da je udario u automobil, konj zadobio teške ozlijede, međutim tog dana ni jedan od njegovih konja na sebi nije imao vidljivih ozljeda. Također, ističe da prilikom postupanja policije nije utvrđivana eventualna odgovornost ZČ za nesreću te da je prilikom procjene pogrešno procijenjena visina štete. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem zapisnika o očevidu (list 118 do 121 spisa), situacijskog plana (list 122 spisa), foto-elaborata (list 123 do 133 spisa), te su ispitani svjedoci ZČ, LČ, policijski službenik SČ, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka radi rekonstrukcije događaja na licu mjesta te je provedeno prometno vještačenje.

4. Nije sporno da je 30. siječnja 2021. u mjestu Šimunci nastala prometna nesreća u kojoj je sudjelovala osiguranica tužitelja ZČ, da je na automobilu ZČ nastala materijalna šteta te da je tužitelj po osnovi kasko osiguranja ZČ isplatio iznos od 3.307,69 eur na ime naknade štete. Sporna je dinamika nastanka prometne nesreće, odnosno da je uzrok prometne nesreće nalet konja koji je u vlasništvu tuženika na automobil ZČ, kao i visina štete nastale u prometnoj nesreći.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz zapisnika o očevidu i situacijskog plana proizlazi da se 30. siječnja 2021. oko 18,15 sati u mjestu Šimunci, u blizini kućnog broja 16/2, u Općini Desinić, na kolniku županijske ceste Ž2248, dogodila prometna nesreće u kojoj je oštećen automobil registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ZČ. U blizini mjesta prometne nesreće pronađeni su komadi plastike otpale s vanjskog desnog bočnog osvrtnog ogledala navedenog automobila te dlaka otpala s domaće životinje– konja.

7. Iz foto-elaborata vidljivo je da je na automobilu registarske oznake [registarska oznaka], marke Renault nastala imovinska šteta u vidu udubljenja na stražnjim desnim vratima, da je slomljen vanjski desni retrovizor te je razbijeno vjetrobransko staklo u gornjem desnom dijelu.

8. Svjedokinja ZČ izjavila je da se tog dana, 30. siječnja 2021. u večernjim satima, nakon 18 sati, kretala iz smjera [adresa] prema Velikoj Horvatskoj gdje je u mjestu Šimunci došlo do naleta konja u desnu stranu njezinog automobila. Nakon što ju je udario, konj je išao iza auta i prešao na suprotnu stranu ceste, gdje su bili ostali konji. Vozila je po ograničenju, odnosno 50 km/h, jer je vozila dijete, svoju kćer LČ. U trenutku udara konja u auto svjedokinja i njezina kćer doživjele su veliki šok, naročito kćer koja je i prva primijetila konja jer je bila s te desne strane i ona je u tom trenutku vikala "mama konj, mama konj". Sat vremena dijete nije moglo doći k sebi i jedva ju je uspjela smiriti. Naime, to je bio vrlo jak udarac. Svjedokinja je jasno vidjela da se radilo o konju jer je on prednji dio auta udario nogom i još je na retrovizoru i razbijenom staklu ostala njegova dlaka. Također su komadi dlake bili na cesti, a što je utvrdila i policija kada je došla na mjesto događaja. Kad je bila policija, kad su oni radili očevid, svjedokinja je sjedila u autu, a konji su prelazili s lijeve na desnu stranu ceste i tom prilikom su skoro udarili u automobile koji su bili zaustavljeni od strane policije, a koja je iste zaustavila zbog te prometne nesreće. Tom događaju svjedočili su i policajci koji su vršili uviđaj. Nije mogla uočiti nailazak konja koji je udario u automobil jer se to desilo u jednom trenutku, izgledalo je kao u jednoj sekundi, čula je samo "bum". Protiv nje u vezi tog događaja nije pokretan nikakav prekršajni postupak. Nakon udara konja svjedokinja je zaustavila automobil na tom mjestu, s time da se malo pomaknula na mjesto na kojem je došlo do udara, a s obzirom da je njezin auto u trenutku udara bio malo zanesen. Malo se povukla zbog prometa, upalila je sva četiri žmigavca, stavila trokute i čekala dolazak policije. Njezina kćer LČ je cijelo vrijeme bila s njom u autu i čekala dolazak policije. Nakon što je policija došla, po LČ su došli djed i baka, i nakon što je policija dala odobrenje, odveli je s mjesta događaja. Cijela desna strana automobila je bila oštećena od udara, znači prva vrata, zadnja vrata, branik, blatobran, retrovizor, prvo vjetrobransko staklo i oštećen je dio krova. Auto je bio u voznom stanju jer se gumama nije ništa dogodilo pa se vrlo polako s mjesta nesreće odvezla kući, oko 5 kilometara, s time da je ispred nje vozio njezin suprug, radi sigurnosti. Auto nije bio za daljnju vožnju, a doma ga je odvezla samo da ga makne s ceste i samo za tu priliku je vožen prije popravka. Štetu na automobilu isplatio je ovdje tužitelj Adriatic osiguranje d.d., odnosno oni su štetu platili direktno izvođaču radova koji je popravio automobil. Tužitelj je štetu isplatio temeljem police kasko osiguranja kojeg je imala. Šteta je bila isplaćena u iznosu od nešto manje od 25.000,00 kuna. Svjedokinja u trenutku naleta konja na automobil nije znala čiji je konj. Ranije je čula da tamo neki gospodin ima konje i da su se već i ranije dešavale neke nezgode s konjima, s time da tog gospodina nije poznavala. Od poznanika koji tamo blizu žive saznala je čiji su konji, odnosno da je vlasnik tih konja ovdje tuženik HČ. Tom prilikom, kada se dogodila nesreća, nije srela tuženika niti je on došao na lice mjesta. Tada je došao susjed tuženika, tako se predstavio, s kojim je razgovarao njezin suprug i koji je tvrdio da ju nije udario tuženikov konj već da je to bila divlja svinja. U trenutku udara konja u auto nitko od osoba nije bio nigdje u blizini, osim svjedokinje i njezine kćeri. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li svjedokinja dala suglasnost da se šteta isplati izvođaču radova, svjedokinja navodi da je dala suglasnost. Na daljnje pitanje, je li kad je došla policija njoj utvrđena kakva prekršajna odgovornost i je li joj naplaćena kakva kazna, svjedokinja navodi da joj nije naplaćena kazna niti je utvrđena ikakva njezina prekršajna odgovornost, radili su joj alkotest gdje je bilo utvrđeno 0,00 koncentracije alkohola. Na daljnje pitanje, da li se sjeća kakva je bila dlaka konja odnosno koje je bio boje i koje veličine odnosno koji su bili gabariti tog konja, svjedokinja navodi da je dlaka konja bila smeđa, a što se tiče gabarita, s obzirom da je bila noć i da je konj nakon udara otišao iza auta, da nije uspjela vidjeti veličinu konja, ali s obzirom na gabarite je potpuno sigurna da je to životinja koja je veća od divlje svinje, mačke, kokoši, zeca, lisice, čaglja, a što je vidljivo i iz štete koja je nastala na vozilu. Pojašnjava da je ona vidjela da se radi o konju, a to je vidjela i njezina kćer koja je vikala "mama konj". Po dolasku na lice mjesta policajci su fotografirali mjesto nesreće, a također su i fotografirali dlaku i to na automobilu i na desnoj strani kolnika. Na pitanje je li joj poznato jesu li policijski službenici pokušali utvrditi identitet vlasnika konja, svjedokinja navodi da je čula od njih, odnosno oni su joj rekli da znaju čiji je konj i da sada nakon izvršenog očevida idu kod njega doma. Vjerojatno su tada otišli kod tog gospodina. Na pitanje tuženika jesu li policijski službenici na licu mjesta uzeli njezinu izjavu i da li je dobila zapisnik na licu mjesta, svjedokinja navodi da su policijski službenici uzeli njezinu izjavu i da je dobila zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola. Zapisnik o tome kako je nesreća nastala od policije dobila je naknadno, odnosno otišla je u Policijsku postaju Pregrada po taj zapisnik jer joj je isti bio potreban za naknadu štete od osiguranja. Tom prilikom je policija od nje tražila samo dokumente za identifikaciju i nakon toga su joj dali zapisnik, ništa nije platila. Na pitanje tuženika gdje se njezina kćer LČ vozila u autu, svjedokinja ponovno navodi da je njezina kćer LČ bila smještena na stražnjem sjedalu auta s desne strane. Na posebno pitanje, jesu li se drugi vozači zaustavili i pitali svjedokinju da li treba pomoć, ista navodi da su ljudi koji su naišli stali i pitali je da li joj je potrebna pomoć, nakon čega su nastavili vožnju. Kad je nailazila do mjesta nesreće, s desne strane nije primijetila nikakve životinje do trenutka udara, a kao što je već gore navela s lijeve je strane naprijed primijetila čopor konja. Taj čopor konja je primijetila još u vožnji prilikom dolaska do mjesta nesreće jer je bila rasvjeta i ti konji su joj bili vidljivi. Pojašnjava da je vrlo pažljiv vozač i da zna da je na tom mjestu ograničenje brzine 50 km/h, pogotovo je sada pažljiva jer ima drugo malo dijete. Na posebno pitanje na koji način je konj udario auto svjedokinja navodi da je konj jednakomjerno udario tijelom u auto i da nije uspjela vidjeti točno na koji način ili kojim dijelom tijela je konj udario u auto, a pogotovo ne je li se konj propeo i nogom udario u staklo, a što je pitanje tuženika. Navodi da ne može znati je li životinja bila ozlijeđena, zna da je na autu ostala dlaka životinje i da je životinja napustila mjesto događaja iza auta, odlazeći na suprotnu stranu ceste. U svakom slučaju konj je napustio mjesto događaja i ona nije imala priliku vidjeti kako je konj izgledao nakon naleta. Što se tiče toga da li su policajci izuzeli dlaku, svjedokinja navodi da joj nije poznato da li su oni izuzeli dlaku konja, ali zna da su istu označili jer je ona s njima sve prolazila i sve su gledali. Svjedokinja navodi da zna da je na tom dijelu ceste znak za upozorenje na mogućnost naleta divljači. Na pitanje punomoćnika tužitelja, da li je na tom dijelu ceste postavljen znak da postoji opasnost od naleta na konja kao domaće životinje ili da li ima putokaz da postoji negdje ergela konja ili domaćinstvo koje uzgaja konje, svjedokinja navodi da na tom dijelu ceste nema takvog znaka. Navodi da su konji koje je uočila s druge strane ceste, s lijeve strane ceste, a kojih je bilo više, bili slobodni odnosno nisu se nalazili unutar nikakve ograde. S desne strane sa koje je konj naletio također nije bilo nikakve ograde, konj je došao sa slobodne površine. Na pitanje tuženika da li zna koliko je bilo ukupno tih konja, svjedokinja navodi da su joj policajci rekli da ima sigurno više od deset konja, a to se odnosilo na te konje koji su se nalazili na lijevoj strani ceste.

9. Svjedokinja LČ izjavila je da se s majkom vozila u autu, a u jednom trenutku vidjela je konja kako je lupio u auto. Tada se jako prestrašila. Nakon udara konj je iza auta otišao na drugu stranu ceste kod drugih konja. Mama je tada zaustavila auto. Ona je prvo izašla iz automobila, a nakon toga je izašla i svjedokinja. Tada su vidjele da je auto oštećen. Tamo gdje je sjedila, s desne strane, vrata su bila jako udubljena, retrovizor je bio potrgan i prednje staklo s desne strane napuknuto. Vidjela je dlaku koja je bila na podu i na staklu od auta s prednje strane. Nakon nekog vremena došla je policija koju je mama zvala. Vidjela je druge konje koji su s druge strane ceste, s lijeve strane, odnosno s druge strane od one s koje je lupio konj, prelazili cestu na ovu stranu na kojoj je bio konj koji je lupio u auto. Nakon što je došla policija baka i djed su došli po nju i odvezli je kući. Na pitanje pun. tužitelja, u kojem trenutku je uočila konja, svjedokinja navodi da je konja uočila prije udara, vidjela je kako je skočio na auto. Na pitanje tuženika, gdje se u autu vozila, svjedokinja navodi da se vozila s desne strane, iza.

10. Svjedok SČ izjavio je da je kao policijski službenik vršio očevid vezano uz prometnu nesreću, uz koju se vodi ovaj postupak. Na očevid ga je uputio šef smjene, a pretpostavlja da je policiju o prometnoj nesreći obavijestila vozačica automobila. Izašao je na teren te je obavio razgovor s vozačicom automobila. Utvrđeno je da je došlo do naleta divlje životinje, odnosno konja na osobni automobil. Naime, nađeni su materijalni tragovi koji su upućivali na konja, nađena je dlaka i krv. Još dok su vršili očevid došlo je do pretrčavanja tih istih konja s jedne strane na drugu stranu ceste, tako da je bilo nesporno da se radi o naletu konja na auto. Konj koji je lupio u auto nije nađen na mjestu nesreće. Osim što su našli materijalne tragove koji su upućivali na konja, vozačica auta je rekla da je na auto naletio konj. Nije siguran tko je bio u autu s vozačicom, kad se dogodila nesreća, a pretpostavlja da su bila djeca. Kasnije je došao suprug. Tuženik nije bio prisutan prilikom obavljanja očevida jer u tom trenutku nisu znali čiji su konji pa su upitali susjeda, a telefonski su razgovarali i s veterinarom i upitali ga tko na tom području drži konje, te im je on dao i kontakt broj od tuženika. Da su konji vlasništvo tuženika potvrdili su i svi susjedi tamo. Nije bilo nikakvih naznaka od strane tih susjeda da bi još netko tamo držao konje, osim toga mještani su se i ranije često žalili da su ti konji bez nadzora, odnosno da znaju potrgati ogradu i izaći van ograđenog djela. Uz te pritužbe mještana kolege su vjerojatno poduzimali određene radnje, ali to nije u vezi s ovom prometnom nesrećom. Tada su kontaktirali ovdje prisutnog tuženika i tom prilikom su mu telefonskim putem objasnili o čemu se radi. Tuženik je u to vrijeme bio negdje na terenu pa su ga nazvali i telefonskim putem mu objasnili što se dogodilo na što je on rekao da će se s njima čuti kad dođe doma i da će to onda riješiti. Ne sjeća se točno je li tuženik došao nakon toga u policijsku postaju, a smatra da su policijski službenici došli kod njega doma. Tada su ga upoznali sa svim što se dogodilo i kolika je predviđena novčana kazna za držanje životinja bez nadzora odnosno za taj prekršaj i pitali ga je li voljan platiti odmah na licu mjesta, na što se tuženik odlučio da će platiti kaznu na licu mjesta. O tome su mu izdali potvrdu. Policijski službenici su mu objasnili da je to kazna zato što se dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao njegov konj. Taj gospodin nije ni u jednom trenutku osporavao da su to njegovi konji niti da bi se nesreća mogla dogoditi na taj način da bi njegov konj pretrčavao cestu te se pritom zaletio u automobil. Nije točno da bi tuženiku bilo rečeno da će dobiti zapisnik i da će se tada moći očitovati, već je tuženik upoznat sa svim činjenicama vezanim uz prometnu nesreću. Isto tako je i oštećena upoznata sa mogućnošću da dođe u policijsku postaju po potvrdu o nesreći. Tuženiku je obrazloženo da plaća tu novčanu kaznu jer se dogodila prometna nesreća, a iz razloga jer njegove životinje nisu bile pod nadzorom pa je životinja istrčala na kolnik, a isto tako da ima mogućnost platiti polovicu novčane kazne na licu mjesta, odnosno u roku od 3 dana, ili da može platiti kad dobije obavezan prekršajni nalog kada je dužan platiti 2/3 kazne i troškove postupka. Tuženik se odlučio platiti polovicu kazne odmah. Svjedoku nije poznato je li tuženik dolazio u policiju tražiti zapisnik o očevidu jer to ne radi on nego upravni dio policijske postaje. Ne zna način rada upravnog odjela i ne zna da li oni strankama govore da im mogu zapisnik dati samo na traženje odvjetnika. Oštećenja na vozilu bila su slomljeno desno bočno prednje vjetrobransko staklo i krov s te strane. Ne može se sjetiti je li vozilo bilo u voznom stanju odnosno je li se oštećena odvezla s autom s mjesta nesreće ili je došla vučna služba. Vozačicu automobila testirali su na alkohol i nije utvrđeno da bi imala alkohola. Ništa nije upućivalo na to da bi vozačica auta uzrokovala prometnu nesreću, da bi se kretala neprimjerenom brzinom, bila je noć odnosno mrak i bila je loša vidljivost. Smatra da taj dio nije pokriven s javnom rasvjetom. Sjeća se da je njima bio problem raditi taj očevid zbog mraka, ali i zbog tih konja jer su oni velikom brzinom pretrčavali cestu, pa su svjedok i njegova kolegica ostali zaprepašteni. Na pitanje tuženika, kada je svjedok rekao da je osoba naletjela na konja odnosno konj na auto, kako je to zaključio, svjedok navodi da nije isto je li udarac s prednje ili bočne strane, a s obzirom da je vozilo bilo oštećeno s desne bočne strane, bila je indicija da je konj naletio na vozilo. Na tom dijelu je ograničenje brzine 50 km/h jer je to naseljeno mjesto. Na pitanje je li pokraj auta pronađena ikakva ozlijeđena životinja svjedok navodi da nije pronađena nikakva životinja. O tome da je konj vlasništvo tuženika saznao je od susjeda koji tamo žive, a to mu je u telefonskom razgovoru potvrdio i veterinar, da se radi o konjima u vlasništvu tuženika. Na posebno pitanje da li ga je upozorio da je tuženik samim time što plaća kaznu odgovoran za prometnu nesreću, svjedok navodi da ga je na to upozorio. Na pitanje da li je svjedok tuženiku rekao da će naknadno dobiti zapisnik na kojeg se onda može žaliti, svjedok navodi da mu to nije rečeno jer na zapisnik nema mogućnosti žalbe nego je žalba moguća samo na prekršajni nalog, a s obzirom da je tuženik kaznu platio odmah, do izdavanja prekršajnog naloga nije ni došlo. Gospođa ZČ, oštećena, potpisala je zapisnik o prisutnosti alkohola u organizmu, ona nije potpisivala zapisnik o očevidu s obzirom da nisu u mogućnosti taj zapisnik sastaviti na licu mjesta. Na posebno pitanje je li, kasnije kod pretrčavanja konja preko ceste, uočio da bi neki od konja bio ozlijeđen, svjedok navodi da to ne bi bilo ni moguće primijetiti s obzirom da su se oni kretali jako velikom brzinom i bio je mrak. Osim toga prilikom tog pretrčavanja je bila prisutna i oštećenica i neki susjedi, a i njegova kolegica.

11. Sud je prihvatio istinitim iskaze svjedoka ZČ, LČ i SČ, s obzirom na to da su svjedoci iskazivali logično i životno te su njihovi iskazi u bitnome suglasni, a naročito s obzirom na činjenicu da svjedoci nemaju nikakvog interesa da bilo koja strana postupka, bilo tužitelj, bilo tuženik uspije u ovom postupku, budući da svjedoci nisu ni u kakvom odnosu niti s jednom od stranaka, niti s njihovim punomoćnicima.

12. Sudski vještak je u pisanom nalazu i mišljenju od 5. lipnja 2024. naveo da se nezgoda dogodila naletom osobnog automobila marke Renault, registarske oznake [registarska oznaka] na konja, koji je u naselju Šimunci prelazio preko kolnika županijske ceste, nakon što je životinja u noćnim uvjetima na osvijetljenom dijelu stupila na kolnik s travnate ukošene padine, naišavši vozilu s desna u lijevo. Naletna brzina vozila na životinju ne može se utvrditi na temelju oštećenja nađenih na vozilu jer je pri kontaktu došlo do bočnog okrznuća. Prema duljini zaustavnog puta vozila nakon naleta slijedi naletna brzina od oko 47 km/h, a vozilo se neposredno prije nezgode moralo kretati brzinom od oko 50 km/h. Nalet bi u konkretnim okolnostima bio izbježiv pri prethodnom kretanju vozila brzinom manjom od 34 m/h, za konkretan slučaj kad je vozačica bila unaprijed upozorena na sličnu vrstu opasnosti prometnim znakom "divljač na cesti". Nema primjedbi na utvrđen opseg štete od strane tužitelja kako to proizlazi iz izvida štete tuženika. Na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ. Uz uvažavanje cijene rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za Renault na današnji dan i tržišne cijene radnog sata od oko 110,00 kn za neovlaštene radionice, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete Audatex koji prezentira podatke direktno od proizvođača da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 5.441,21 eur. Nema primjedbi na obračunske elemente s ponude za popravak vozila uložene u spis, na kojoj se temelji tužbeni zahtjev.

12.1. Tužitelj je navedenom nalazu i mišljenju prigovorio u cijelosti te predložio pozvati vještaka na raspravu kako bi usmeno obrazložio nalaz i mišljenje. Tužitelj ističe da je vještak prekoračio svoja ovlaštenja i upustio se u ulogu suca time što naveo da je na predmetnoj dionici bio postavljen znak opasnosti "divljač na cesti" te da osiguranica tužitelja navodno nije postupila po tom znaku. Nadalje tužitelj ističe da je vještak propustio utvrditi da je ograničenje brzine na toj dionici 50 km/h te da vozačica nije prekoračila dopuštenu brzinu, kao i da je propustio utvrditi dinamiku štetnog događaja, odnosno činjenicu da je konj naletio na automobil, a ne obrnuto i da se nalet dogodio na javnoj cesti, a ne na pašnjaku.

12.2. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je osporio navode tužitelja u prigovoru.

12.3. Vještak je u usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja naveo da je na prvoj stranici nalaza i mišljenja naveo da je na mjestu nezgode važilo ograničenje brzine od 50 km/h. S prometno tehničkog gledišta dinamika naleta na životinju potpuno je jednaka bez obzira da li se radi o divljoj ili domaćoj životinji, ako se životinje kreću istom brzinom. Zbog navedenog je smatrao da je potrebno utvrditi postojanje prometnih znakova koji su bili od utjecaja na kretanje vozila na ovoj predmetnoj dionici na kojoj je došlo do štetnog događaja. Tako bi u slučaju da se nezgoda sasvim slučajno dogodila na pješačkom prijelazu i to naveo, iako je svima poznato da životinje bez nadzora nemaju nikakvu prednost prolaska na pješačkom prijelazu. Dodatno pojašnjava da je uzrok nezgode istrčavanje životinje na kolnik. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je u blizini prometne nesreće bio postavljen prometni znak "Opasnost od domaćih životinja" ili da se u blizini nalazi domaćinstvo koje uzgaja konje, odgovara da nije bilo takvog znaka. Na daljnje pitanje pun. tužitelja da li je u konkretnom slučaju došlo do naleta vozila na konja ili konja na vozilo, a imajući u vidu oštećenja te iskaze svjedoka, vještak odgovara da je u konkretnom slučaju osobno vozilo svojim čeonim dijelom vremenski gledano prvo prošlo kroz točku sraza dok je životinja odmah nakon toga došla do točke sraza, pa se strogo geometrijski gledalo može reći da je životinja udarila u auto međutim, ovakav tip nezgode naziva se nalet vozila na životinju. Na daljnji upit pun. tužitelja da li je vještak suglasan da se prometna nesreća dogodila na županijskoj cesti, vještak odgovara da je suglasan i da je to naveo u nalazu i mišljenju. Na posebno pitanje tuženika da li je moguće da je prometnu nesreću uzrokovala divlja životinja, kao na primjer srna, vještak odgovara, da prema nađenim oštećenjima nije moguće da bi se radilo o nekoj manjoj životinji npr. srni, moralo se raditi o većoj životinji veličine konja, krave ili jelena. Ali se ne može utvrditi o kojoj se točno životinji radilo. Na posebno pitanje tuženika da li je moguće da je životinja stajala na cesti, vještak odgovara da prema intenzitetu oštećenja stražnjih desnih vrata, životinja je u trenutku sraza morala imati neku brzinu kretanja.

12.4. Sud je nalaz i mišljenje prometnog vještaka, kao i njegovo usmeno očitovanje na prigovor i sva pitanja tužitelja, u cijelosti prihvatio jer u istom nema nelogičnosti niti nejasnoća, a dano je u skladu s pravilima znanosti i vještine od strane ovlaštene osobe.

13. Iz iskaza svjedokinja ZČ i LČ proizlazi kako je 30. siječnja 2021., oko 18,00 sati, na cesti iz smjera [adresa] prema Velikoj Horvatskoj u mjestu Šimunci, na njihov automobil s desne bočne strane naletio konj. Da su konji pretrčavali cestu u blizini mjesta prometne nesreće, potvrdio je policijski službenik SČ koji je obavio očevid neposredno nakon prometne nesreće. Također, policijski službenik SČ izjavio je da je u razgovoru sa susjedima i veterinarom utvrdio kako su konji koji su tog dana pretrčavali cestu u vlasništvu tuženika. Ujedno je i prometni vještak, dipl.ing. Igor Jakoplić u usmenom obrazloženju svog nalaza i mišljenja izjavio kako je, imajuću u vidu oštećenja nastala na automobilu, na automobil naletjela veća životinja, veličine konja, krave ili jelena, te nije moguće da bi takva oštećenja mogla prouzročiti manja životinja, veličine srne. Stoga sud smatra da je nedvojbeno utvrđeno kako je 30. siječnja 2021. na automobil ZČ naletio konj u vlasništvu tuženika.

13.1. Nadalje, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se ZČ neposredno prije nezgode morala kretati brzinom od oko 50 km/h, te da bi nalet mogla izbjegnuti jedino u slučaju da je vozilom upravljala brzinom manjom od 34 km/h, iz čega se množe zaključiti kako je prometnu nesreću uzrokovao upravo nalet konja te da ZČ u prometu nije postupala protupravno, odnosno da ničim nije pridonijela nastanku prometne nesreće.

14. Vezano za visinu štete nastalu u prometnoj nesreći, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prema kojem je utvrđeno da na vozilu nije nastala totalna šteta i da je popravak vozila bio isplativ te da su obračunski elementi s ponude za popravak vozila koja se nalazi u spisu, pravilno utvrđeni. Stoga sud smatra kako iznos od 3.307,69 eur, kojeg je tužitelj isplatio na ime naknade štete po polici kasko osiguranja, odgovara iznosu koji je bio potreban za popravak štete na automobilu nastaloj u prometnoj nesreći.

15. Prema odredbi članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Šteta nastala u svezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

15.1. U ovom postupku utvrđeno da je uzrok prometne nesreće nalet konja na automobil. Konj koji bez nadzora pretrčava cestu nesumnjivo predstavlja opasnu stvar, budući da je konj velika i snažna životinja te sudar s konjem može izazvati oštećenje na stvarima i tjelesne ozljede kod osoba. Stoga je za nesreću isključivo odgovoran tuženik, za kojeg je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je vlasnik konja koji je udario u automobil, i koji je zbog toga imao obvezu držati konje pod nadzorom, odnosno onemogućiti ih da bez nadzora pretrčavaju cestu.

15.2. Nadalje, valja imati u vidu odredbu članka 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.) prema kojoj društvo za osiguranje koje je naknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovog zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa, kamate i troškova. Ujedno, prema odredbi članka 963. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

16. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.307,69 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te nadoknaditi troškove parničnog postupka.

17. Odluka o zateznim kamatama koje je dužan platiti tuženik temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO-a, s time da kamata teče od sljedećeg dana nakon dana kad je tužitelj izvršio plaćanje oštećeniku, odnosno od 9. travnja 2021.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.). Tužitelju je dosuđen parnični trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora od 3.307,69 eur, i to za sastav tužbe iznos od 1.200,00 eur, za zastupanje na ročištu od 7. veljače 2023. iznos od 200,00 eur, za zastupanje na ročištu od 21. ožujka 2023. iznos od 200,00 eur, za zastupanje na ročištu od 23. svibnja 2023. iznos od 200,00 eur, za sastav podneska od 13. prosinca 2024. iznos od 200,00 eur, za zastupanje na ročištu od 20. veljače 2025. iznos od 200,00 eur, za sastav podneska od 4. ožujka 2025. iznos od 200,00 eur, za zastupanje na ročištu od 3. travnja 2025. iznos od 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.600,00 eur, uvećano za PDV od 25% što iznosi 400,00 eur, ukupno dakle 2.000,00 eur. Tužitelju su priznati i troškovi prometnog vještačenja u iznosu od 400,00 eur, trošak pristupa svjedoka SČ na raspravu u iznosu od 15,00 eur te pristojba na tužbu u iznosu od 39,77 eur i pristojba na presudu u iznosu od 79,54 eur, dakle sveukupno 2.534,31 eur.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Krapini 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Romana Mališ

Sudski savjetnik

Ernest Kropf

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno, u tri primjerka.

Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. punomoćnik tužitelja

2. tuženik