REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4322/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 6. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svoju od 2.728,94 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 6. ožujka 2024. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana."
II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d.. OIB: 94472454976, parnični trošak u iznosu 500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. srpnja 2024. podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja NF **.**.2006. ozlijeđen u prometnoj nezgodi koju je skrivio NFU upravljajući osobnim vozilom osiguranim kod tuženika. Na osnovu navedene nesreće rješenjem broj 646341 od 4. listopada 2010. osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje je priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je za razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. prosinca 2023. s osnova invalidske mirovine ukupno isplatio 9.096,48 eura. Obzirom da je štetni događaj uzrokovan ozljedom na radu u omjeru 30%, to iznos 2.728,94 eura predstavlja štetu za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u navedenom razdoblju (30% od 9.096,48 eura). Tužitelj je 12. veljače 2024. uputio tuženiku zahtjev za naknadu štete, ali se tuženik oglušio. Slijedom navedenog predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 2.728,94 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2024. do isplate, uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Osporio je da bi osiguranik tužitelja zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi otišao u invalidsku mirovinu. Također tvrdi da je tužbeni zahtjev neosnovan ukazujući na shvaćanja viših sudova o tome da odluku o osnovanosti zahtjeva treba donijeti primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (listovi 3-6 spisa), zapisnik o očevidu (listovi 7-10 spisa), presudu Općinskog suda u Novskoj poslovni broj K-136/07-3 od 27. travnja 2007. (listovi 11-12 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu Klasa 141- 02/10-02, Ur. broj 341-25-05/3-10-090653 od 4. listopada 2010. (listovi 13-17 spisa), nalaz i mišljenje o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (listovi 18- 21 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (listovi 22-23, 30-31 spisa), nalaz i mišljenje višeg vještaka (listovi 24-27 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (listovi 28-29 spisa), potvrdu tužitelja o isplaćenim sredstvima osiguraniku za razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. prosinca 2023. (list 32 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (listovi 33-47 spisa) i zahtjev za naknadu štete s povratnicom (listovi 48-49 spisa).
3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa 2.728,94 eura s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku NF za razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. prosinca 2023.
4.1. Između stranaka nisu sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.
4.2. Između stranaka je prvenstveno sporno jesu li za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje ZOMO).
5.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
5.2. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
6. S druge strane, tuženik tvrdi da treba primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP). Prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
7. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa valja odlučiti o obvezi tuženika kao osiguratelja štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. U toj odluci izraženo je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1034/2021 od 8. veljače 2023., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev 850/2022 od 25. listopada 2022., Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023., Rev 970/2022 od 5. rujna 2023., Rev 249/2022 od 18. siječnja 2023. i dr.
8. Kada je riječ o izdacima učinjenima na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.
8.1. Zato se isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu, odnosno u konkretnom slučaju u omjeru 30%, u kojem omjeru je predmetna prometna nezgoda uzrokom odlasku u invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja, ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a, već stvarnu štetu tužitelju čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu u istom omjeru.
8.2. Ovo zato što tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako je to propisano ZOOP.
9. Tuženik tijekom postupka upravo tvrdi da se njegova obveza sastoji u eventualnoj razlici između visine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja i mirovine koja bi istome bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.
9.1. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu (tako VSRH u Rev 1034/21 od 8. veljače 2023. i dr.).
9.2. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.
9.3. Dakle, tužitelj na kojem je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva (u smislu iznosa određenog čl. 27. st. 3. ZOOP-a), na te odlučne okolnosti nije predložio odgovarajuće dokaze (financijsko vještačenje) smatrajući da odluku u ovoj pravnoj stvari treba donijeti primjenom odredaba ZOMO-a, a ne primjenom odredaba ZOOP- a.
9.4. Kako dakle tužitelj nije dokazao visinu nastale štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).
10.1. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 6. lipnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
10.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tuženiku pripada iznos 400,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 500,00 eura.
10.3. Na tako određeni trošak tuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Sutkinja
Ana Štimac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.
DNA:
- tužitelju
- punomoćniku tuženika
