REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4114/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 6. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, Zagreb, svotu od 4.136,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, parnični trošak u iznosu 500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. srpnja 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da je njegov osiguranik NG **.**.2020. stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, a za što je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K-161/2021 od 23. kolovoza 2022. Rješenjem tužitelja broj 1108816 od 15. rujna 2022. priznato je IG pravo na invalidsku mirovinu uzrokovanu štetnim događajem priznatim kao ozljeda izvan rada. Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi štetu. U razdoblju od 1. srpnja 2022. do 31. kolovoza 2023. tužitelj je isplatio na ime invalidske mirovine iznos 4.136,32 eura. Slijedom navedenog tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 4.136,32 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. listopada 2023. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Osporio je odgovornost svog osiguranika navodeći da osiguranik tužitelja nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Osporio je osnovanost zahtjeva navodeći da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u potvrdu MUP-a, Policijske uprave zagrebačka, Policijska postaja Ivanić-Grad od 24. listopada 2022. (listovi 3-4 spisa), presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-161/21-4 od 23. kolovoza 2022. (listovi 5-8 spisa), dopis Sektora za vještačenja, Područni ured u Zagrebu s kompletnim predmetom i cjelokupnom medicinskom dokumentacijom (listovi 9-17 spisa), utemeljeni odgovor tuženika (list 18 spisa), dopis tužitelja s povratnicom (listovi 19-21 spisa), potvrdu o izvršenim isplatama (list 22 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 32-33 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (listovi 51-57, 88-100 spisa) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 15. rujna 2022. s prilogom (listovi 135-139 spisa).

3.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 4.136,32 eura s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 1. srpnja 2022. do 31. kolovoza 2023.

4.1. Između stranaka nisu sporni pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

4.2. Između stranaka je prvenstveno sporno jesu li za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 161. i 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 48/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje ZOMO).

5.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

5.2. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

6. S druge strane, tuženik tvrdi da treba primijeniti odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP). Prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

7. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa valja odlučiti o obvezi tuženika kao osiguratelja štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. U toj odluci izraženo je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 1034/2021 od 8. veljače 2023., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev 552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev 850/2022 od 25. listopada 2022., Rev 954/2022 od 25. siječnja 2023., Rev 970/2022 od 5. rujna 2023., Rev 249/2022 od 18. siječnja 2023. i dr.

8. Kada je riječ o izdacima učinjenima na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje na temelju rješenja tužitelja i iznosa pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

8.1. Zato se isplaćena invalidska mirovina ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a, već stvarnu štetu tužitelju čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu u istom omjeru.

8.2. Ovo zato što tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to propisuje ZOOP.

9. Na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva odnosno teret dokazivanja da postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu u istom omjeru (tako VSRH u Rev 1034/21 od 8. veljače 2023., Rev- 374/22 od 26. listopada 2022. i dr.).

9.1. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina (list 22 spisa), dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.

9.2. Dakle, tužitelj na kojem je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva (u smislu iznosa određenog čl. 27. st. 3. ZOOP-a), na te odlučne okolnosti nije predložio odgovarajuće dokaze (financijsko vještačenje) smatrajući da odluku u ovoj pravnoj stvari treba donijeti primjenom odredaba ZOMO-a, a ne primjenom odredaba ZOOP- a.

9.3. Kako dakle tužitelj nije dokazao visinu nastale štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

10.1. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 6. lipnja 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

10.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tuženiku pripada iznos 400,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 500,00 eura.

10.3. Na tako određeni trošak tuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju

- punomoćniku tuženika