Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-255/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade troškova ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-418/2023-29 od 3. travnja 2025., dana 10. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-418/2023-29 od 3. travnja 2025. pod toč. III. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijano rješenje pod toč. I. i II. izreke ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke dopunjeno je rješenje istoga suda broj Ovr-418/2023-27 od 14. ožujka 2025. pod toč. I. izreke na način da je na ovršni trošak od 666,17 EUR ovrhovoditelju dosuđena zatezna kamata od 14. ožujka 2025. do isplate, pod toč. II. izreke konstatirano je da rješenje broj Ovr-418/2023-27 od 14. ožujka 2025. u preostalom dijelu ostaje neizmijenjeno, dok je pod toč. III. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za dosudu troška sastava podneska od 1. travnja 2025. u iznosu od 62,50 EUR.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pod toč. III. izreke pobija ovrhovoditelj ne navodeći zakonske žalbene razloga, a sadržajno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu, preinačiti rješenje i dosuditi ovrhovoditelju zahtijevani trošak i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. U obrazloženju rješenja pod toč. 7., koje se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troška sastava podneska od 1. travnja 2025., prvostupanjski sud navodi da trošak sastava tog podneska ne spada u trošak koji je bio potreban za ovrhu jer je istim ovrhovoditelj predložio „dopunu rješenja o naknadnom trošku“, pa kako se ne radi o podnesku kojim predlaže provođenje radnji ili kojim stavlja daljnje prijedloge to sud zaključuje da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovrhe u smislu čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., u daljnjem tekstu: OZ).

5. U žalbi ovrhovoditelj navodi da je povodom podneska od 1. travnja 2025. dopunjeno rješenje o troškovima postupka i da bi u protivnom ostao uskraćen za zateznu kamatu na dosuđeni trošak ovrhe koju je dužan snositi ovršenik.

6. S obzirom da ovrhovoditelj ne pobija rješenje radi bitnih povreda odredaba parničnog postupka, to je ovaj sud ispitao rješenje po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi čl. 21. st. 1. OZ, te je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda pravila ovršnog/parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 1. travnja 2025.

8. Iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu navodeći da su stranke postigle dogovor o izvansudskom podmirenju tražbine, te je zatražio naknadu troškova koji su navedeni u podnesku od 21. siječnja 2025. Nakon toga je sud rješenjem od 5. veljače 2025. broj Ovr-418/2023-24 obustavio postupak ovrhe i ukinuo sve provedene ovršne radnje, te je rješenjem od 14. ožujka 2025. broj Ovr- 418/2023-27 naložio ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju ovršni trošak u iznosu od 666,17 EUR pod toč. I. izreke, dok je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 1.648,27 EUR pod toč. II. izreke.

9. Ovrhovoditelj je 1. travnja 2025. podnio sudu prijedlog za donošenje dopunskog rješenja predlažući da sud dopuni rješenje od 14. ožujka 2025. broj Ovr-418/2023-27 na način da naloži ovršeniku platiti ovrhovoditelju zateznu kamatu od 14. ožujka 2025. do isplate na dosuđeni trošak od 666,17 EUR i da mu dosudi trošak sastava tog podneska u iznosu od 62,50 EUR.

9.1. Prvostupanjski sud je usvojio prijedlog ovrhovoditelja te je donio pobijano rješenje kojim je pod toč. I. izreke obvezao ovršenika platiti ovrhovoditelju zateznu kamatu na ovršni trošak, dok je pod toč. II. izreke odbijen zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 1. travnja 2025.

10. Odredba čl. 30. st. 3. OZ propisuje da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate, dok čl. 14. st. 6. OZ propisuje da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.

11. Kada se navedeno materijalno pravo primijeni na konkretan slučaj u kojemu je ovrhovoditelj zatražio naknadu troškova ovršnog postupka u podnesku od 20. siječnja 2025. a da nije zatražio zateznu kamatu kako to propisuje čl. 30. st. 3. OZ, te da zahtjev za isplatu zatezne kamate (kao sporedno potraživanje na trošak) nije zatražio niti u roku od 30 dana od dana završetka postupka kako to propisuje čl. 14. st. 6. OZ, to nije bilo osnove za usvajanje prijedloga za donošenje dopunskog rješenja i za nalaganje ovršeniku plaćanja zatezne kamate, s obzirom da je izostao pravovremen i određen zahtjev ovrhovoditelja za isplatu zatezne kamate. Međutim, s obzirom da ovršenik ne pobija rješenje ovaj sud nije u mogućnosti intervenirati u nepobijani dio rješenja pod toč. I. izreke.

12. Iz navedenih razloga nije osnovan zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 1. travnja 2025. s obzirom da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovrhe u smislu čl. 14. st. 4. OZ, ali niti o trošku koji je bio potreban za odlučivanje o pravu ovrhovoditelja na isplatu zatezne kamate u smislu čl. 151. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ s obzirom da je isplatu zatezne kamate u konkretnom slučaju ovrhovoditelj trebao zatražiti kada je zatražio i naknadu troškova ovrhe (u podnesku od 20. siječnja 2025.).

13. Stoga je ovaj sud odbio žalbu ovrhovoditelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ potvrdio prvostupanjsko rješenje pod toč. III. izreke.

14. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun