Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1874/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice, vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kuk Co d.o.o. Zagreb, Ulica Dragutina Albrechta 24, OIB: 13499280737, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, protiv tuženika: 1.BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Ani Čule odvjetnici iz Zagreba, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-722/2023-14 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-722/2023-14 od 25. listopada 2024.potvrđuje.

2. Odbijaju se zahtjevi stranka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke odlučeno je da rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O-2051/2021, UPP/OS-140/2021 od 20. rujna 2021. donijeto po v.d. javnog bilježnika Ivani Mrsin Kusturin iz [adresa] kao povjereniku Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Čazmi, kao i nasljednička izjava prvotuženog BF od 20. rujna 2021. godine kojom prvotuženi BF prihvaća nasljedstvo koje mu po Zakonu pripada i svoj nasljedni dio ustupa majci – drugotuženoj FF, gubi pravni učinak prema tužitelju Kuk Co d.o.o. Zagreb, u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tužiteljeva potraživanja prema prvotuženom BF, temeljem točke I. izreke pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P140/2021-34 od 02. veljače 2023. godine.

1.1.Točkom II. izreke odlučeno je da je 2.tužena FF dužna dopustiti i trpjeti da tužitelj svoje potraživanje prema 1.tuženom BF i to:

- 18.055,66 eur / 136.040.37 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od 18. prosinca 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, namiri prodajom nekretnina i to:

- 1/3 dijela nekretnine upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] Katastarske općine [katastarska općina]:

- čkbr. [katastarska čestica] kuća broj 7, jedna zgrada, dvor i voćnjak u selu sa 434 čhv ili 1560 m2

- u 1/3 dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] Katastarske općine [katastarska općina] i to:

- čkbr. [katastarska čestica] oranica u selu sa 842 čhv ili 3028 m2,

- čkbr. [katastarska čestica] oranica u selu sa 1213 čhv ili 4363 m2,

- čkbr. [katastarska čestica] oranica u selu sa 926 čhv ili 3329 m2,

- čkbr. [katastarska čestica] oranica u selu sa 1255 čhv ili 4513 m2,

- 1/3 dijela nekretnine upisanih u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

- čkbr. [katastarska čestica] kuća [adresa] i dvor u selu sa 95 čhv ili 340 m2.

1.2. Točkom III. izreke naloženo je tuženima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.664,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv te presude tuženici podnose žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije, podredno presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče žalbene navode tuženika predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da citirano rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti prednika tuženika kao i nasljednička izjava kojom 1.tuženik prihvaća nasljedstvo koje mu pripada na temelju Zakona svoj nasljedni dio ustupa majci-2.tuženici, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu kojim je to potrebno za namirenje njegova potraživanja prema 1.tuženiku, utvrđenog pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. broj P-140/2021-34 od 2. veljače 2023.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje, te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

- da su pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj: P140/2021-34 od 02. veljače 2023. obvezani Jambro d.o.o. [adresa] i ovdje 1.tuženik BF iz [adresa], solidarno isplatiti tužitelju iznos od 18.055,66 eura / 136.040,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. prosinca 2019. do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.349,65 eur/ 32.772,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 2. veljače 2023. do isplate;

- iza smrti prednika tuženika ĐF vođen je ostavinski postupak u kojem je doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-2051/2021 od strane javnog bilježnika Ivana Mrsin Kusturin u kojem su naprijed navedene nekretnine utvrđene kao njegova ostavinska imovina, te pokretnine, a kao zakonski nasljednici utvrđeni su supruga FF, te sinovi BF i ČF, s time da su se isti prihvatili nasljedstva koje im pripada temeljem Zakona ali su svoj nasljedni dio ustupili majci, tako da je ista utvrđena nasljednicom na svim nekretninama u cijelosti;

- nad trgovačkim društvom Jambro d.o.o. [adresa] otvoren je pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem: St-212/2022-12 stečajni postupak u kojem je tužitelj prijavio potraživanje ali mu isto nije namireno;

- presudom poslovni broj K-265/2023-3 od 2. kolovoza 2023. Općinskog suda u Bjelovaru izdan je kazneni nalog kojim se 1.tuženik proglašava krivim i osuđuje na kaznu zatvora od 3 mjeseca, uz uvjet da se kazna neće izvršiti ukoliko u vremenu provjere u trajanju od 1 godine ne počini novo kazneno djelo i to zbog kaznenog djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz čl. 626 st.1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima.

7. Sud prvog stupnja iz iskaza svjedoka ČF utvrđuje da je u ostavinskom postupku iza smrti oca dao istu nasljedničku izjavu kao 1.tuženik, odnosno prihvatio se nasljedstva ali je svoj dio ustupio majci iz razloga što ima svoju obiteljsku kuću. Kuća koja je predmet nasljeđivanja da je u posjedu majke -2.tužene, a istu ponekada koristi i 1.tuženik. Roditelji su kupili gradilište za kuću i financirali gradnju tako da on tu kuću koristi za stanovanje sa obitelji, s time da je bio dogovor da od nekretnine koju koristi majka neće ništa potraživati jer se smatra na taj način namirenim. Isto tako da su roditelji za života 1.tuženiku kupili stan u [adresa] na adresi, [adresa], pa da je to vjerojatno razlog što je svoj dio ustupio majci. Inače da se radi o starijoj kući koju su njegovi roditelji 1967. preuredili, odnosno sagradili novu kuću.

8. Iz iskaza 1.tuženika utvrđuje da se doista smatrao namirenim iz imovine roditelja jer da su mu kupili stan u [adresa], a bratu uz gradilište kuću i automobil. U vrijeme kada je dao navedenu nasljedničku izjavu društvo Jambro d.o.o. bilo je u financijskim problemima i imalo je dugovanja prema vjerovnicima, ali je imalo i potraživanja koja nisu naplaćena već samo djelomično, tako da je navedeno društvo završilo u stečaju u kojem je tužitelj prijavio svoje potraživanje ali ne zna da li je namiren. Potvrđuje da dugovanje prema tužitelju nije podmirio iz razloga što je više godina u blokadi kao i tvrtka koju je vodio. Navodi kako na ostavinskoj raspravi nitko nije spominjao da bi ostavinska imovina predstavljala bračnu stečevinu roditelja, ali poriče da bi takvu nasljedničku izjavu dao radi toga da bi izbjegao plaćanje dugovanja, već iz razloga što je smatrao da je namiren i isplaćen, a da bi preostala imovina trebala pripasti majci kao nasljednici. Uz to izdao je osobnu zadužnicu na iznos od 50.000,00 kn, pa i to potvrđuje kako njegova namjera nije izbjegavanje plaćanja dugovanja, već je do toga došlo zbog teškoća u poslovanju tvrtke koju je vodio.

9. Iz iskaza NF zakonskog zastupnika tužitelja, utvrđuje da 1.tuženika osobno poznaje kao i njegovu obitelj i da su bili u dobrim odnosima, tako da je kao vlasnik jedne manje benzinske pumpe u [adresa], dozvolio tuženiku da za svoje građevinske strojeve uzima gorivo uz odgodu plaćanja. Međutim, s vremenom da je taj dug narastao, a tuženik bez obzira što ga je pozivao, dugovanje nije podmirio uz različite izlike (da mu novac treba za plaćanje lizinga, da njemu drugo društvo duguje određeni iznos na ime izvršenih radova i ostalo), pa su se dogovarali da se dug prebije za vrijednost zemljišta u njegovom vlasništvu kod [adresa], ali to konačno nije realizirano. Potvrđuje da je potraživanje prema Jambro d.o.o. prijavio u stečajnom postupku gdje mu je i priznato, ali ništa nije naplatio niti će u tome uspjeti, s time da njemu nije poznato na koji način je stečena obiteljska kuća.

10. Iz navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz čl. 66. i čl. 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO), a da tuženici nisu dokazali da bi navedene nekretnine predstavljale bračnu stečevinu 2.tužene jer to nije isticano niti u ostavinskom postupku. Stoga pozivom na odredbu čl. 67. u vezi sa čl. 70. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev, a daljnjem primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138./23. - dalje Tarifa), obvezuje tuženike naknaditi tužitelju pripadajuće troškove zastupanja po odvjetniku i sudskih pristojbi.

11. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu, nije utvrđeno da bi u postupku koji je prethodio donošenju presude i njenom donošenju bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Protivno tvrdnjama tuženika, nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja iznio jasne i neproturječne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu moguće ispitati.

12. Nadalje, sud prvog stupnja je za donošenje pobijane odluke utvrdio sve relevantne činjenice i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

13. U prvom redu neosnovane su tvrdnje tuženika da je tužba podnesena po proteku prekluzivnog roka, jer je odredbom čl. 71. ZOO-a propisano da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku od 3 godine, s time da se rok računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o naplatnom raspolaganju iz čl. 67. st. 1. ZOO-a, to proizlazi da se protivno tvrdnjama tuženika primjenjuje trogodišnji rok, pa kako je navedeno raspolaganje i u svezi s tim odluka, odnosno rješenje o nasljeđivanju doneseno 21. rujna 2021.,a tužba podnesena 9. kolovoza 2023., to proizlazi da navedeni rok nije protekao.

14. Osnovano ne prihvaća niti tvrdnje 1.tuženika da tom nasljedničkom izjavom nije imao namjeru onemogućiti tužitelja u naplati potraživanja kada je neprijeporno u vrijeme davanja iste kao direktor društva Jambro d.o.o. Bosiljevo i sudužnik sudjelovao u pravnim poslovima sa tužiteljem, te kao što je i sam naveo u iskazu, znao da postoje dugovanja prema tužitelju, te da je i on osobno kao sudužnik obvezan sudjelovati u namirenju tog potraživanja, ali da zbog teškoća u poslovanju u tome neće uspjeti. Nadalje, tuženik se nije odrekao nasljedstva, već se prihvatio i ustupio svoj dio majci - 1.tuženici, ali se isto kao i odricanje od nasljedstva smatra besplatnim raspolaganjem, odnosno radi se o raspoložbi izjednačenoj sa besplatnim raspolaganjem, pa u takvoj situaciji vrijedi zakonska presumpcija iz odredbe čl.67. st. 2. i 3. ZOO-a prema kojim odredbama ukoliko je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja, se smatra da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako ne dokaže suprotno, s time da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

15. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima tvrde kao i tijekom prvostupanjskog postupka da su predmetne nekretnine bračna stečevina 2.tužene i pok. supruga, valja odgovoriti da i prema mišljenju ovoga suda ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka da bi se radilo o bračnoj stečevini. Naime, u tom dijelu je teret dokaza bio na tuženicima, a oni uz tvrdnje da bi se radilo o bračnoj stečevini nisu činjenično jasno obrazložili te tvrdnje. Predložili su saslušanje svjedoka ČF i saslušanje stranaka, te pribavu određene dokumentacije. Svjedok ČF je tvrdio da je kuća u kojoj živi njegova majka bila stara kuća od bake ( ne navodeći da li po ocu ili po majci ), a da su roditelji na tom mjestu prije 1967. sagradili novu kuću. Prvotuženik nije u svom iskazu iznosio daljnje tvrdnje niti pojašnjenja vezana uz navode da bi se radilo o bračnoj stečevini 2.tuženice i njenog supruga, kako u odnosu na kuću, tako i preostale nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva. U takvoj situaciji pravilno je sud prvog stupnja pored utvrđenja da to nisu iznosili niti u ostavinskom postupku, zaključio da tuženici nisu dokazali da bi iste predstavljale bračnu stečevinu. Osim toga, valja istaći da je sukladno tužbenom zahtjevu odlučeno da je 2.tužena kao upisana vlasnica navedenih nekretnina u cijelosti dužna trpjeti namirenje potraživanja tužitelja, ali na 1/3 dijela tih nekretnina, odnosno onog kojeg se

1.tuženik prihvatio, a potom ustupio njoj.

16. Prema mišljenju ovoga suda neosnovano je i pozivanje tuženika o pravu na dom, odnosno da bi sud postupio protivno čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je ratificirana u Republici Hrvatskoj 5. studenoga 1997. od kada predstavlja dio unutarnjeg prava Republike Hrvatske, jer u prvom redu, ne proizlazi da 1.tuženik bilo koju od ovih nekretnina koristi za stanovanje, jer je konačno i svjedok ČF potvrdio da u kući 1.tuženik BF povremeno dolazi, jer živi u stanu u [adresa] koji je dobio od roditelja. Osim toga, pobijanom presudom odlučeno je kao što je prethodno navedeno, da je 2.tuženica dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja prodajom, osim kuće broj 7. i ostalih nekretnina i to odgovarajućeg suvlasničkog dijela, odnosno 1/3 dijela što ne uključuje i iseljenje 2.tuženice iz predmetne kuće. Naime, za ocjenu tog prigovora bile bi od značaja odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17, 131/20 114/22 i 6/24 - dalje OZ) kojima je regulirana prodaja nekretnine radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, promjena prava vlasništva na nekretnini koja se proda u ovršnom postupku, pravni položaj kupca, te gubitak prava na posjed nekretnine. Naime, gubitak prava na posjed u smislu čl. 127. OZ-a i iseljenje ovršenika vezano je uz prodaju cijele nekretnine ali ne i uz prodaju određenog suvlasničkog dijela do čega bi eventualno kod namirenja tražbine tužitelja u ovršnom postupku moglo doći, jer time što ostaje suvlasnik u preostale 2/3 dijela, je sadržano i pravo na suposjed te nekretnine. Dakle, iz navedenog proizlazi da aktualno u trenutku zaključenja glavne rasprave, osim već navedenog, tuženicima ne prijeti iseljenje iz nekretnine, odnosno obiteljske kuće, jer se postupak ovrhe niti ne vodi, a eventualna prodaja suvlasničkog dijela u ovršnom postupku ne isključuje pravo na suposjed, pa proizlazi da pravo na dom tuženika donošenjem pobijane presude nije ugroženo.

17. Stoga je protivno tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo utvrđujući zahtjev tužitelja osnovanim, te s obzirom na takav ishod postupka obvezao tuženike solidarno naknaditi tužitelju i pripadajuće parnične troškove.

18. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

19. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka nisu osnovani jer tuženik nije uspio sa žalbom, dok se u odnosu na troškove odgovora na žalbu ne radi o potrebnim troškovima u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak