REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-11/2024-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji ovog suda Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Josipi Milković, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Posavčiću, odvjetniku iz Kutine, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini od 26. listopada 2023., poslovni broj: P-182/2019-43., 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika NH, preinačava se presuda Općinskog suda u Kutini od 26. listopada 2023., poslovni broj: P-182/2019-43, u pobijanim točkama I. i

II. izreke, te se sudi:

1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženiku NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže se da tužiteljima JH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno plati iznos od 697,76 eura/5.257,28 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2016., pa do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 318,52 eura/2.399,89 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, počev od 26. listopada 2023., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Nalaže se tužiteljima JH i PH da na ime naknade parničnog troška isplate tuženiku NH iznos od 1.399,23 eura, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljima JH i PH da tuženiku NH naknade trošak žalbe u iznosu od 259,84 eura, u roku od 15 dana.

III. Žalba tužitelja izjavljena protiv točke II. izreke presude Općinskog suda u Kutini od 26. listopada 2023., poslovni broj: P-182/2019-43 (odbijajući dio odluke o troškovima postupka), je bespredmetna.

IV. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženiku NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže se da tužiteljima JH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno plati iznos od 697,76 eura/5.257,28 kuna1 , sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2016., pa do isplate za razdoblje do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 318,52 eura/2.399,89 kuna 1 , zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, počev od 26. listopada 2023., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbe su pravovremeno podnijeli tuženik i tužitelji.

2.1. Tuženik je žalbu uložio zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavka 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. ZPP-a, jer je nakon primitka odgovora na tužbu i zaključenog pripremnog ročišta uzeo u obzir dokaze koje su tužitelji predlagali nakon pripremnog ročišta, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Osim toga, smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima, kao i ispravama, odnosno dokazima iz spisa. To zato što presuda nalaže tuženiku da tužiteljima solidarno isplati iznos od 697,76 eura, iako je moguće utvrditi koliko bi točno eventualno bilo kojem od tužitelja više naplaćeno. Osim toga, smatra da uopće nije dokazano da je došlo do prekomjerne naplate, radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Predlaže stoga da se njegova žalba prihvati i da se preinači pobijana presuda i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te da se tuženiku dosude troškovi postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

2.2. Iz sadržaja žalbe tužitelja proizlazi da prvostupanjsku presudu pobijaju u odbijajućem dijelu koja je sadržana u točki II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka. U žalbi ističu kako su svoj tužbeni zahtjev na ročištu održanom 14. rujna 2023. specificirali sukladno nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 697,76 eura/5.257,28 kuna, a prvostupanjski sud navodi kako je tužiteljima dosuđena naknada parničnog troška sukladno uspjehu u parnici, te dosuđuje tužiteljima trošak postupka prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 1.800,33 eura/13.564,60 kuna, a ne prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. U žalbi ističe kako je omjer uspjeha u parnici trebalo ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu što je iznos od 697,76 eura/5257,28 kuna, čime su tužitelji u potpunosti uspjeli u parnici. Nadalje, u žalbi ističu kako je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, obzirom da sud u točki 7. usvaja precizirani tužbeni zahtjev, dok trošak postupka dosuđuje u skladu sa prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom. Predlažu stoga da se njihova žalba uvaži i da se prvostupanjska odluka preinači u pobijanoj točki II. izreke tako da im se trošak postupka dosudi u cijelosti prema troškovniku od 14. rujna 2023. u iznosu od 2.023,19 eura/15.243,75 kuna. Traže i trošak sastava žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika je osnovana, dok je žalba tužitelja bespredmetna.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno članku 458. stavku 1. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženik solidarno isplati iznos od 697,76 eura/5.257,28 kuna, jer je navedeni iznos tuženik stekao bez pravne osnove, odnosno jer je navedeni iznos preplaćen u postupku prisilne naplate.

O žalbi tuženika

7. Tuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe članka 299. ZPP-a, jer je nakon primitka odgovora na tužbu i zaključenog pripremnog ročišta uzeo u obzir dokaze koje su tužitelji predlagali nakon pripremnog ročišta. Kako se radi o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, zbog kojih se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati, o tim žalbenim razlozima ovaj sud nije odlučivao.

7.1. Izreka presude je razumljiva, nije proturječna razlozima i ispravama, odnosno dokazima u spisu, pa stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi.

7.2. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe tuženika, a također i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

8. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da su tužitelji presudom zbog izostanka i presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-261/13 od 22. svibnja 2013. solidarno obvezani tuženiku isplatiti iznos od 14.644,47 kuna sa zateznim kamatama, pobliže određenim u izreci presude, te mu naknadi trošak postupka u iznosu od 2.625,00 kuna,

- da su tužitelji tuženiku na ime duga iz naprijed navedene presude zaključno do 23. travnja 2015. ukupno isplatili 13.800,00 kuna,

- da je tuženik protiv tužitelja Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu cjelokupnog duga po navedenoj presudi, unatoč tome što je iznos od 13.800,00 kuna već bio isplaćen,

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je putem Financijske agencije ustegnuto 21.689,20 kuna, od čega se iznos od 243,70 kuna odnosi na trošak postupka uplaćen Fini, a iznos od 21.445,50 kuna se odnosi na obustave vezane uz ovrhu, te da je ustegnutim iznosom vezanim uz ovrhu od 21.445,50 kuna dugovanje u potpunosti namireno 24. kolovoza 2016., pri čemu je više obustavljeno 697,76 eura/5.257,28 kuna.

9. Budući su tužitelji nakon provedenog vještačenja svoj tužbeni zahtjev uskladili sa nalazom i mišljenjem vještaka, prvostupanjski je sud takav tužbeni zahtjev usvojio navodeći kako je iz provedenog vještačenja vidljivo da je tuženik po presudi poslovni broj: P-261/2013 od 22. svibnja 2013. neosnovano naplatio više u iznosu od 697,76 eura/5.257,28 kuna, pa kako se radi o stjecanju bez osnove, navedeni je iznos, sukladno članku 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018 dalje: ZOO), dužan vratiti tužiteljima.

10. Prvostupanjski sud međutim ispušta iz vida, a na što se ukazuje u žalbi da je tužbenim zahtjevom (kako je isti postavljen na glavnoj raspravi održanoj 14. rujna 2023., a čemu se tuženik nije protivio) zatraženo da tužitelji solidarno tuženiku isplate iznos od 697,76 eura koji je pretplaćen prilikom provedbe prisilne naplate na Fini. Predmet spora je, kako je već i naprijed navedeno, isplata novčanog iznosa, dakle obveza koja je prema članku 41. stavku 1. ZOO-a djeljiva obveza. Člankom 41. stavkom 3. ZOO-a propisano je da kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, da se tražbina dijeli među njima na jednake dijelove. Tužitelji pak traže da im tuženik solidarno isplati novčanu tražbinu koju je isti stekao bez pravne osnove. Ispuštaju iz vida da je i TH (koja nije stranka u ovom parničnom postupku) također sudjelovala u otplati duga ustegama od strane Fine, a kako to proizlazi iz provedenog vještačenja i njezina iskaza.

11. Nadalje, člankom 54. ZOO-a propisano je da kada na vjerovnikovoj strani ima više osoba, one su solidarne samo kad je solidarnost ugovorena ili zakonom određena. U konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali da se radi o ugovorenoj solidarnosti, a niti je ista propisana zakonom, pa je stoga takav tužbeni zahtjev, u kojemu se traži solidarna isplata novčane obveze tužiteljima, neosnovan. Tužitelji tijekom postupka nisu predlagali izvođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem u smislu utvrđenja kojem je od tužitelja koliki iznos više naplaćen, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava takav tužbeni zahtjev trebalo odbiti, a ne prihvatiti, kako je to učinio prvostupanjski sud.

12. Zbog navedenog, a temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku presudu, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao i njihov zahtjev za naknadu parničnog troška.

13. Tuženiku, koji je dakle uspio u cijelosti u sporu, valjalo je, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, dosuditi troškove parničnog postupka. Trošak tuženika obračunat je prema vrijednosti predmeta spora koja je iznosila 697,76 eura, prema priloženom troškovniku, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, kada je vrijednost boda iznosila 1,99 eura. Osnovanim troškom ovaj drugostupanjski sud smatra trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 149,25 eura, prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak sastava četiri obrazložena podneska u iznosu od po 149,25 eura svaki prema Tbr. 8 točki 1. Tarife, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 27. lipnja 2019. u iznosu od 74,63 eura, prema Tbr. 9 točki 2. Tarife, troška zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 18. lipnja 2020. i 14. rujna 2023. u iznosu od po 149,25 eura svako, prema Tbr. 9. točki 1. Tarife, te troška PDV-a u iznosu od 279,85 eura, prema Tbr. 42 Tarife ili ukupno 1.399,23 eura. Ostali zatraženi trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

14. Tuženiku, koji je uspio sa žalbom, pripada i trošak žalbe koji se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 186,64 eura, sukladno Tbr. 10. točki 1. Tarife, troška PDV- a u iznosu od 46,66 eura, prema Tbr. 42 Tarife i troška pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura, odnosno ukupni troška žalbe u iznosu od 259,84 eura. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 2. ZPP-a.

15. S obzirom da je uvažena žalba tuženika i da je prvostupanjska presuda preinačena tako što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, to je žalba tužitelja na odbijajući dio odluke o troškovima postupka, koja je bila sadržana u točki II. prvostupanjske presude, bespredmetna, zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

16. Ujedno su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nisu uspjeli.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 10. lipnja 2025.

Sutkinja

Draženka Ilak