REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-233/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Kavanjinova 2, 21000 Split, OIB: 02797083051, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade za godišnji odmor i bolovanje, za razdoblje od 01.ožujka 2018.g. do 31. listopada 2023.g. u ukupnom iznosu od 94,22 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od po:

- 8,87 EUR teče od 15. siječnja 2020.

- 18,24 EUR teče od 15. rujna 2020.

- 0,01 EUR teče od 15. srpnja 2021.

- 2,74 EUR teče od 15. svibnja 2022.

- 13,33 EUR teče od 15. studenoga 2022.

- 19,65 EUR teče od 15. ožujka 2023.

- 31,38 EUR teče od 15. kolovoza 2023.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan. III / Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 390,45 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 17. ožujka 2023. godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u patronaži. Tužiteljica navodi da je tuženik tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Istaknuto je da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( dalje Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama-dalje TKU). Tužiteljica ističe da joj tuženik nije plaćao prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, te dodatak za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, za prekovremeni rad, za godišnji odmor i bolovanje.

2. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 15.04.2025.godine u skladu sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljan tako da za razdoblje od 01.03.2018.godine do 31.10. 2023. potražuje po osnovi neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje iznos od 94,22 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 8 spisa) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te navodi da je tužiteljica bila zaposlenik tuženika do 04.veljače 2021.godine, te navodi da joj je isplatio sve dodatke na osnovnu plaću sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 56/22, 127/22), a što da je razvidno iz obračunskih isprava za isplatu plaće za utuženo razdoblje. Naposljetku tuženik ističe da je zbog greške u Centralnom obračunu plaća svojim djelatnicima isplaćivao umanjeni iznos bruto plaće za sate odrađene u prekovremenom radu noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom i to u periodu do travnja 2020. Nadalje, tuženik ističe da tužiteljica u utuženom razdoblju nije imala odrađenih prekovremenih sati, kao ni radnih sati noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom pa da joj ne pripada uvećanje dodatka za navedene radne sate.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće, a koje su sastavni dio nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo Ivana Buljan (list 18-29 spisa), te nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

6.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene naknade za bolovanje za razdoblje od ožujka 2018. do 31.10. 2021.

7. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u patronaži.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ivana Buljan (list 18-29 spisa) proizlazi da je vještak uvidom u dokumentaciju (obračunske liste plaće) utvrdio da tužiteljici u razdoblju od ožujka 2018. do listopada 2023.godine nisu pravilno isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i to u ukupnom bruto iznosu od 94,22 Eur-a i to po mjesecima kako je prikazano u koloni br. 20, pripadajuće Tablice 2. Sve navedeno vještak je prikazao u Tablicama 1. i 2. koje prileže predmetnom vještvu.

9. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Buljan ovaj sud smatra vjerodostojnim i logičnim budući je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev u skladu s navedenim nalazom i mišljenjem, a tuženik nije osporavao matematički izračun vještva, budući je punomoćnik tuženika na ročištu od 25.travnja 2025.godine istakao da nema primjedbi na vještvo, a ujedno je navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u skladu sa nalogom ovog suda i dokumentacijom koja prileže ovom spisu.

10. Temeljem odredbe članka 57. stavka 1. KU-a ''NN'' 143/13 je ugovoreno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Nadalje, temeljem odredbe članka 57. stavka 2. KU-a je ugovoreno da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (članak 58. KU-a), a na kojem Popisu je navedeno i radno mjesto i posao tužiteljice.

11. Prema Dodatku I. KU-a (''NN'' br. 96/15, dalje KU/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015. godine odredbom članka 59. a je ugovoreno da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo kako je do tada bilo doktori medicine i dentalne medicine) koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Također prema članku 3. Dodatka I KU-a (''NN'' 96/15) od 01.10.2015.godine na radnom mjestu II., III. i IV. vrste radnik ima pravo na 11% za uvjete rada ili se primjenjuje 7% za uvjete plus 4% za iznimnu odgovornost.

12. Imajući u vidu činjenicu da tužiteljici KU 143/13 i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka tužiteljica u tom smislu ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59., a KU/15 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama članka 57. KU i članka 59. a KU/15 budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom članka 59. a KU/15. Nije logično tumačenje tuženika da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU-om i člankom 86. Zakona o radu (''NN'' br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09) te članka 94. Zakona o radu (''NN'' br. 93/14, dalje ZR/14). U predmetnom slučaju treba istaći da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati bilo kao prekovremene sate. Isti stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02.04.2014. godine, a vezano za postavljeno pitanje dodataka o prekovremenom radu, a kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću da se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad . Tužiteljicu sukladno odredbi članka 59. TKU-a pripada i naknada plaće u visini od 85 % od njene plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započela bolovanje, a za vrijeme za koje je ista bila odsutna s rada zbog privremene nesposobnosti rad. Također tužiteljicu pripada i pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za istu povoljnije budući navedeno proizlazi iz odredbe članka 36. KU-a (''NN'' 143/13), a kojom odredbom je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. Vještak Ivan Buljan je u svom nalazu i mišljenju nedvojbeno utvrdio da tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju od 01.03.2018.godine do 31.10.2023..godine nije samo isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje u bruto iznosu od 94,22 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu nedvojbeno pripada.

13. Na ukupno dosuđeni iznos manje isplaćene naknade bruto plaće za bolovanje u iznosu od 94,22 Eur-a tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke ove presude dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

14. Zbog svega navedenog, ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno kao u točki I / i II/ izreke ove presude.

15. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužiteljica nije uspjela samo sa neznatnim dijelom tužbenom zahtjeva u pogledu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, ovaj sud je odlučio da joj tuženik sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a u cijelosti naknadi parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr. 7. točka 9. OT-a), a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 100,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 25,00 Eur-a ukupno iznosi 125,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a ukupno iznosi 390,45 Eur-a, a koji iznos parničnog troška je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na račun punomoćnice tužiteljice kako je zatraženo zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94.stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95.stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić 10.03.2023.godine proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. U navedenom smislu, a imajući u vidu sve navedeno ovaj sud je dosudio navedeni parnični trošak na račun punomoćnice tužiteljice, a za tužiteljicu, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu , 10. lipnja 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku