Poslovni broj Us I-3369/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Slavica Čupić odvjetnica u Splitu, Bihaćka 2A/IV, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresirane osobe IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],sa stanovanjem na adresi [adresa], zastupan po opunomoćenici Zdenki Monterisi, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Monterisi & partneri d.o.o., Split, Lička 4/A, u predmetu ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o tužbi tužiteljice od 11. prosinca 2023., odgovoru na tužbu tuženika od 15. travnja 2024. i odgovoru na tužbu zainteresirane osobe od 03. prosinca 2024., izvanraspravno dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/23-01/77, URBROJ: 529-06-03-02- 01/1-23-2 od 21. rujna 2023., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se zahtjev tužiteljice za prekidom spora do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim Sudom u Splitu, pod poslovnim brojem P Ob-108/2023, po tužbi RR, a protiv IR, radi diobe bračne stečevine.

II. Nalaže se tužiteljici da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta KLASA: UP/II- 335-06/23-01/77, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-23-2 od 21. rujna 2023., odbijena je žalba RR, ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo KLASA: UP/I-335- 02/23-0001/1321, URBROJ: 2181/1-06-01-02/04-23-0005 od 14. srpnja 2023. godine.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo KLASA: UP/I-335-02/23-0001/1321, URBROJ: 2181/1-06-01-02/04-23-0005 od 14. srpnja 2023. ukinuto je rješenje KLASA: UP/I-335-02/11-01/303, URBROJ: 2181-01-02-11-6-MV od 28. lipnja 2011. godine kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu vrste apartman, kategorije tri zvjezdice u [adresa], jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužiteljica prestala ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela opširnu tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da s obzirom na štete koje bi tužiteljici mogle nastati uslijed nemogućnosti obavljanja djelatnosti pružanja usluga u domaćinstvu, a imajući u vidu da je to njezin jedini izvor prihoda, predložila je donijeti Rješenje kojim će se predmetni postupak prekinuti do donošenja pravomoćne sudske presude u sporu koji se vodi pred Općinskim Sudom u Splitu pod poslovnim brojem P Ob-108/2023, po tužbi tužiteljice, a protiv njezina supruga IR, radi diobe bračne stečevine, pri čemu da je nekretnina glede koje se vodi predmetni upravni spor bračna stečevina stranaka i obuhvaćena tužbenim zahtjevom u tom postupku.

3.1. U odnosu na činjenično stanje i tijek upravnog postupka, tužiteljica opisuje kronologiju predmetne uprave stvari te navodi da su tužiteljica i IR u braku (brak nije razveden pravomoćnom sudskom presudom); da su tijekom trajanja bračne zajednice stranke zajedničkim radom i ulaganjem stekle više nekretnina, među kojima i etažni stan položen u Splitu, anagrafske oznake [adresa], upisan u zemljišne knjige zemljišno-knjižnog odjela Općinskog Suda u Splitu i označen kao čest. zgr. [katastarska čestica]/ZG, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a opisan kao suvlasnički dio etaže ZR za ¼ dijela, ER za ¼ dijela i IR za ½ dijela. Da se tužiteljica nakon rođenja djece posvetila obitelji i vođenju kućanstva, te da se 2011. godine odlučila pružati usluge smještaja u domaćinstvu u objektu u [adresa], koja nekretnina u naravi predstavlja stan koji se sastoji od 3 sobe i nusprostorija, položen na trećem katu. Da je u svrhu pružanja usluga smještaja podnijela zahtjev za donošenje Rješenja kojim će joj se omogućiti pružanje navedenih usluga, pa da je nadležno tijelo tužiteljici izdalo Rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, Klasa: UP-I-335-02/11-01/303, Ur.br.: 2181-01-02-11-6-MV od 28.06.2011. kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu, u objektu u [adresa], a koje Rješenje je upisano u Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, pod brojem 1779. Da je prihod ostvaren pružanjem usluga smještaja tužiteljica koristila za potrebe obitelji te održavanje objekta u kojem je pružala usluge smještaja turista; da se kuća u kojoj je predmetni stan položen, sastoji od sedam stanova, da kuća nije etažirana, a da su suvlasnici kuće osim ER, ZR, IR i druge osobe (R I, Šurlin Z, Šurlin E, Ć N, G I...) a prijedlog za etažiranje podnesen od strane ZR, ZR ER i IR da je odbijen Rješenjem Suda posl.br. Z-12532/2020 od 27.04.2020. kako da to proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga. Da se zbog poremećaja odnosa između supružnika, IR, koji ne koristi predmetni stan za svoje stanovanje, već stanuje u stanu u [adresa], anagrafske oznake [adresa], inače vlasništvo tužiteljice, obratio prvostupanjskom tijelu dana 23.03.2023. sa zahtjevom da se tužiteljici ukine opisano Rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u stanu u [adresa]. navodeći da je ta nekretnina njegovo vlasništvo, a da se on protivi da stranka, inače njegova supruga, u tom stanu pruža opisane ugostiteljske usluge. Da je u daljem postupanju prvostupanjsko tijelo pozvalo tužiteljicu da se očituje o zahtjevu IR, što da je ona i učinila te navela kako su između nje i supruga IR bračni odnosi poremećeni, kako se pred Općinskim Sudom u Splitu, između njih vodi spor radi diobe bračne stečevine u predmetu posl. br. P Ob-108/2023; da je predmet spora o diobi bračne stečevine i predmetni stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa]; da ona suprugu IR nije dala bezuvjetnu suglasnost za uknjižbu prava vlasništva na navedenom stanu, na njegovo ime, a sve sukladno čl.36 ObZ-a. Da je člankom 37. ObZ-a propisano da se, za poslove redovitog održavanja i upotrebe stvari za njezinu redovitu svrhu, ima smatrati da je bračni drug dao suglasnost, ako se ne dokaže suprotno, a za izvanredne poslove na nekretninama, pri čemu je davanje u zakup ili najam na razdoblje dulje od jedne godine izvanredni posao, nužna pisana suglasnost drugog bračnog druga, ovjerena pred javnim bilježnikom. Da je u nastavku postupka, prvostupanjsko tijelo donijelo Rješenje posl.br. Klasa: UP/I-335-02/23-0001/1321, Ur.br: 2181/1-06-01-02/04-23-0005, od 14.07.2023. kojim je tužiteljici ukinulo Rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od 28.06.2011. godine, međutim da se o prigovorima i navodima tužiteljice prvostupanjsko tijelo nije očitovalo, da usmena rasprava nije održana, a pobijano Rješenje da je doneseno na temelju čl.34 st.2. i st.3. i čl.38 st.1. t. 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (N.N. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21), kojim odredbama su propisani uvjeti koje iznajmljivač mora ispuniti da bi mu se odobrilo pružanje usluga smještaja u domaćinstvu i razlozi zbog kojih će se to rješenje ukinuti. Tužiteljica ističe da u predmetnom stanu pruža ugostiteljske usluge smještaja isključivo tijekom ljetne sezone, do 3 mjeseca godišnje, odnosno kraće od godinu dana, a što da je prvostupanjsko tijelo trebalo i moglo utvrditi.

3.2. U odnosu na primjenu zakonskih propisa tužiteljica navodi kako smatra da na opisano činjenično stanje treba primijeniti one propise koji su bili na snazi kada je predmetni upravni postupak započeo, a ne propise koji vrijede u trenutku donošenja pobijanih Rješenja, jer da se tako jamči pravna sigurnost stranaka; da prijelazne i završne odredbe Zakona o općem upravnom postupku (N.N.47/09 i 110/21) upućuju na zaključak da se na rješavanje upravne stvari primjenjuju oni propisi koji su bili na snazi u trenutku kada je upravni postupak započeo. Da je upravna praksa utvrdila da postupak započinje inicijalnim zahtjevom stranke, a u konkretnom slučaju da je predmetni upravni postupak započeo inicijalnim zahtjevom tužiteljice od 21.06.2011. kada je ona zatražila da joj nadležno tijelo izda Rješenje kojim će joj odobriti pružanje usluga smještaja u domaćinstvu, u predmetnom stanu, a da je prvostupanjsko tijelo donijelo Rješenje 28. lipnja 2011. a nakon prethodnog očevida i utvrđenja da objekt ispunjava minimalne tehničke uvjete za smještaj 3 osobe. Tužiteljica navodi da se nižestupanjska tijela u obrazloženju odluka pozivaju na odredbe Zakona koji u konkretnom slučaju nisu mjerodavni propisi i to na Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (N.N. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21), a u konkretnom slučaju da je mjerodavan propis koji je bio na snazi 21.06.2011. na dan podnošenja zahtjeva i na dan donošenja Rješenja 28.06.2011., a da je to je Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (N.N.138/2006). Također navodi da je pružanje usluga smještaja u domaćinstvu regulirano člancima 28. do 37. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a čl. 33. tog Zakona su utvrđeni uvjeti koje iznajmljivač treba ispuniti kako bi ishodio Rješenje kojim mu se odobrava pružanje navedenih usluga. Da je čl. 33. st. 5. utvrđeno da se Rješenje može izdati samo jednom od članova obiteljskog domaćinstva, odnosno jednom od supružnika, pa da za izdavanje konkretnog rješenja koje je ukinuto nižestupanjskim odlukama nije bila potrebna suglasnost supružnika tužiteljice, kako da se to pogrešno navodi te da se nižestupanjska tijela pozivaju na pogrešne odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koje nisu mjerodavne za konkretan slučaj. Međutim, da čak i uz primjenu konkretnih odredbi na koje se nižestupanjska tijela pozivaju, odnosno čl. 34. i čl. 38. Zakona, da je notorno da citiranim odredbama nije propisano kako će se Rješenje kojim se odobrava pružanja usluga smještaja u domaćinstvu ukinut, u situaciji kada supružnik izrazi neslaganje s pružanjem usluga smještaja, koje usluge pruža njegov bračni drug. Da predmetni upravni postupak proistječe iz spora između supružnika oko pitanja bračne stečevine, što da je više puta naglašeno te da upravna tijela griješe kada tu činjenicu gube iz vida. Da je prema članku 37. ObZ-a za poslove izvanredne uprave bračnom stečevinom, a među kojima je i davanje stvari u zakup na razdoblje dulje od godinu dana, potrebna suglasnost drugog supružnika, međutim da tužiteljica u predmetnom stanu pruža usluge smještaja isključivo tijekom ljetne sezone, za smještaj turista i to najdulje od svibnja do listopada tekuće godine, odnosno 5 mjeseci, a ovisno o klimatskim prilikama i kraće. Stoga da nije u pravu drugostupanjsko tijelo kada navodi da je ta činjenica irelevantna zato što tužiteljica ima odobrenje za pružanje navedenih usluga tijekom cijele godine, te da je za ocjenu da li neki posao spada u poslove izvanredne uprave bitno faktično stanje i ono što supružnik konkretno čini, a ne ono što može činiti.

3.3. Tužiteljica navodi da su upravna tijela u svom postupanju dužna poštivati načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Da u konkretnom slučaju ne postoji javni interes zbog kojeg bi tužiteljici trebalo ukinuti rješenje kojim joj se odobrava pružanje usluga smještaja u predmetnom stanu, a da nižestupanjska tijela navedeno rješenje ukidaju štiteći privatni interes IR, njenog supruga, koji svoj zahtjev ničim nije opravdao, a kakvim postupanjem da arbitriraju između dvije strane u korist jedne, a što da nije zadaća upravnih tijela i što da je protivno načelima upravnog postupka. Da drugostupanjsko tijelo nije u pravu kada navodi kako parnični postupak koji se između stranaka vodi radi diobe bračne stečevine, pri čemu je bračna stečevina i predmetni stan, nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari. Da je pogrešan stav drugostupanjskog tijela da bi tek pravomoćna sudska odluka kojom bi tužiteljica bila utvrđena kao samovlasnica predmetnog stana imala utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Da bi drugostupanjsko tijelo pored odredbe čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, kojom odredbom je propisano da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, trebalo imati u vidu da je na predmetnom stanu zabilježena plomba pod Z-47782/2023 kojom se glede navedenog stana traži zabilježba spora radi diobe bračne stečevine te da će u slučaju uspjeha u sporu, tužiteljica biti upisana kao vlasnica predmetnog stana s datumom podnošenja zahtjeva za upis zabilježbe, a što da će imati za posljedicu pravo tužiteljice da od upravnih tijela potražuje naknadu štete i izgubljenu dobit, jer da su joj neosnovanim odlukama uskratili pravo na obavljanje djelatnosti.

3.4. Konačno, tužiteljica navodi da je Rješenje kojim se tužiteljici odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu Klasa: UP-I-335-02/11-01/303 od 28. lipnja 2011. konačan i pravomoćan upravni akt, te da se konačni i pravomoćni upravni akti mogu oglasiti ništavim, da se mogu poništiti i ukinuti kao nezakoniti akti, ali isključivo i jedino po upravnoj proceduri koja je propisana odredbama Zakona o općem upravnom postupku (N.N. 47/09, 110/21, dalje ZUP-a). Da je čl. 131. ZUP-a propisano kako je konačno i pravomoćno upravno Rješenje ovlašteno poništiti ili ukinuti tijelo koje ga je donijelo, drugostupanjsko tijelo ili upravno tijelo koje obavlja nadzor nad navedenim tijelima u slučaju ispunjenja propisanih razloga, a da je čl. 131. st. 2. ZUP- a propisano da se nezakonito rješenje može poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci. Stoga da je rešenje prvostupanjskog tijela nezakonito iz više razloga: jer je doneseno nakon proteka roka od godinu dana od dana dostave tog Rješenja stranci RR, odnosno protivno čl.131. st.2 ZUP-a, jer da je u pitanju ukidanje Rješenja u upravnoj stvari u kojoj sudjeluju dvije stranke s protivnim interesima, pa da Rješenje može biti ukinuto samo ako na to pristane stranka RR. Stoga da Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti nije mjerodavan propis za rješavanje konkretne upravne stvari jer da činjenica što je IR, kao suprug tužiteljice, bez ikakva opravdanog razloga, povukao ranije izdanu suglasnost tužiteljici za pružanje usluga smještaja gostiju u domaćinstvu, u objektu koji je bračna stečevina stranaka, nije razlog za prestanak odobrenja za pružanje usluga smještaja u predmetnom objektu. Da je čl. 55 ZUP-a propisano da će se upravni postupak prekinuti kada je za rješavanje upravne stvari prethodno potrebno riješiti pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a da rješenje predmetne upravne stvari ovisi od ishoda spora koji se vodi između tužiteljice i IR, radi diobe bračne stečevine, pri čemu je dio bračne stečevine i etažni stan u [adresa] koji predstavlja objekt za koji je tužiteljici izdano odobrenje za pružanje usluga smještaja, radi čega ustraje u prijedlogu da sud prekine predmetni upravni spor do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim Sudom u Splitu pod poslovnim brojem P Ob- 108/2023, po tužbi RR, a protiv IR, radi diobe bračne stečevine, podredno da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 15. travnja 2024. naveo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja jer da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužiteljica više ne ispunjava uvjet propisan člankom 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Tuženik se očitovao na tužbene navode tužiteljice te ih u cijelosti osporio navodeći da nije od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari tužbeni navod da su tužiteljica i IR u braku (brak još nije razveden pravomoćnom sudskom presudom) te da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice zajedničkim radom i ulaganjem stekle više nekretnina, među kojima je i predmetni etažni stan položen u Splitu, anagrafske oznake Vrh 2, [adresa], upisan u zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, označen kao čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a opisan kao suvlasnički dio etaže ZR za ¼ dijela, ĆR za ¼ dijela i IR za ½ dijela jer da to ne utječe na činjenicu da IR, kao jedan od suvlasnika predmetnoga stana, te da isti nije suglasan da tužiteljica u njemu pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Da nije od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari tužbeni navod da se tužiteljica posvetila obitelji i vođenju kućanstva te da je 2011. odlučila pružati usluge smještaja u domaćinstvu u predmetnoj nekretnini te da je prihod ostvaren pružanjem usluga smještaja koristila za potrebe obitelji te održavanje objekta u kojem je pružala usluge smještaja turista. Da nije osnovan tužbeni navod da kuća u kojoj se nalazi predmetni stan nije etažirana jer da iz zk. ul. [broj ZK uloška] proizlazi da je etažiranje predmetne kuće provedeno, da se kuća sastoji od sedam etaža, te da predmetni apartman predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), u suvlasništvu ZR, ĆR i IR, te da nije od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari tužbeni navod da je prijedlog za etažiranje stana na trećem katu podnesen od strane IR, ĆR i ZR odbijen, jer da je za rješavanje predmetne upravne stvari jedino bitna činjenica, koja na neupitan način proizlazi iz predmetnog zk. ul. [broj ZK uloška], da je IR suvlasnik predmetnog apartmana na trećem katu, u kojem tužiteljica pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Da nije od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari tužbeni navod da podnositelj zahtjeva za ukidanje tj. suprug tužiteljice ne koristi predmetni stan za stanovanje već da stanuje u stanu u [adresa], u vlasništvu tužiteljice za cijelo, jer da sukladno članku 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu, neovisno o tome na kojoj adresi stanuje. Da nije od utjecaja na pravilno rješavanje predmetne upravne stvari činjenica da se pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem: P Ob-108/2023 vodi spor radi diobe bračne stečevine, a da je predmetom toga spora i predmetni stan u [adresa], jer da bi tek pravomoćna sudska odluka kojom bi u postupku diobe bračne stečevine vlasništvo nad predmetnom nekretninom bilo utvrđeno različito od sada navedenoga u zk. ul. broj [broj ZK uloška], bila od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Da nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari tužbeni navod da tužiteljica suprugu IR nije dala bezuvjetnu suglasnost za uknjižbu prava vlasništva na navedenom stanu sukladno članku 36. Obiteljskog zakona jer da se sukladno članku 8. stavku 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj 63/19, 128/22 i 155/23), smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Da nije osnovan tužbeni navod da se prvostupanjsko tijelo tijekom postupka nije očitovalo o prigovorima i navodima tužiteljice, da usmena rasprava nije održana te da je pobijano rješenje doneseno temeljem članka 34. stavka 2. i stavka 3. i članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, jer se prvostupanjsko tijelo sukladno Zakonu o općem upravnom postupku tijekom postupka nije ni trebalo očitovati o prigovorima i navodima stranke, već utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari. Da se prvostupanjsko tijelo o navodima stranke očitovalo u obrazloženju pobijanog rješenja sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku, te da je strankama tijekom postupka omogućeno očitovanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima koje su bitne za rješavanje predmetne upravne stvari. Nadalje, da je iz spisa predmeta prvostupanjsko tijelo moglo na neupitan način utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari, slijedom čega da bi održavanje usmene rasprave bilo protivno načelu ekonomičnosti odnosno članku 10. Zakona o općem upravnom postupku. Također je navelo da prvostupanjsko rješenje nije doneseno temeljem članka 34. stavka 2. i stavka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti već temeljem članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. U odnosu na tužbeni navod da se prvostupanjsko tijelo poziva na Presudu Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž- 480/2018 od 25. listopada 2018. godine, u kojem ističe da se presuda odnosi na ukidanje privremenih rješenja, ukazuje se tužiteljici, s obzirom da se privremena rješenja za koja Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti ne propisuje obvezu ispunjavanja uvjeta iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti mogu ukinuti zbog uskrate suglasnosti suvlasnika, da bi tim više stav izražen u predmetnoj presudi vrijedio i za rješenja izdana sukladno članku 34. stavku 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koji propisuje kao jedan od uvjeta za izdavanje rješenja da je iznajmljivač vlasnik objekta. Da nije osnovan tužbeni navod da tužiteljica u predmetnom stanu pruža ugostiteljske usluge smještaja isključivo tijekom ljetne sezone, do tri mjeseca godišnje, odnosno kraće od godine dana, a što da je prvostupanjsko tijelo trebalo i moglo utvrditi jer da iz rješenja od 28. lipnja 2011. godine proizlazi da iznajmljivačica ispunjava uvjete za pružanje usluga smještaja tijekom cijele godine, a čak da nije tako, pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu sukladno članku 41. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predstavlja posao izvanredne uprave nekretninom, budući da se rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ne izdaje na neki unaprijed određen rok, već sve dok iznajmljivač ispunjava zakonom propisane uvjete. Da nije osnovan tužbeni navod da je na opisano činjenično stanje trebalo primijeniti one propise koji su bili na snazi kada je predmetni upravni postupak započeo, a ne propise koji vrijede u trenutku donošenja osporenih rješenja, čime da su povrijeđena opća načela prava priznata kod svih civiliziranih naroda tj. načelo prava na ravnopravnost, načelo pravne sigurnosti, načelo zakonitosti, načelo zaštite stečenih prava načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa i načelo legitimnih očekivanja stranke. Ovo stoga što je postupak ukidanja rješenja o pružanju ugostiteljske djelatnosti različita upravna stvar od postupka donošenja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, te da se isti provodi sukladno važećem Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, a ne kako tužiteljica pogrešno smatra sukladno Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj: 138/2006). Slijedom navedenog, da nije osnovan niti tužbeni navod da se nižestupanjska tijela pozivaju na pogrešne odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koje nisu mjerodavne za konkretni slučaj. Da nije osnovan tužbeni navod da je notorno da člancima 34. i 38. sada važećeg Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti nije propisano kako će se rješenje kojim se odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ukinuti u situaciji kada supružnik izrazi neslaganje s pružanjem usluga smještaja, koje usluge pruža njegov bračni drug, jer je člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano da će se rješenje o odobrenju ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. toga Zakona, a jedan od tih uvjeta je da je iznajmljivač vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekta za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, koji uvjet je tužiteljica prestala ispunjavati, budući da je njezin suprug IR uskratio suglasnost danu 02. lipnja 2011. godine da tužiteljica u nekretnini u njegovom suvlasništvu pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Naime, člankom 34. stavkom 3. propisano je da iznimno od stavka 2. točke 1. toga članka, iznajmljivač može pružati usluge i u objektu (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili i na zemljištu (objekt za robinzonski smještaj, kamp, kamp odmorište) koji su u vlasništvu njegova bračnog druga životnog partnera sukladno posebnom propisu koji regulira životno partnerstvo osoba istog spola, srodnika u ravnoj liniji ili člana obitelji, uz njihovu pisanu suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, a tužiteljici je njezin suprug IR takvu suglasnost uskratio. Da nije osnovan tužbeni navod da prema članku 37. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23), budući da tužiteljica u predmetnom stanu pruža usluge smještaja isključivo tijekom ljetne sezone za smještaj turista i to najdulje od svibnja do listopada tekuće godine odnosno 5 mjeseci, tužiteljici nije potrebna suglasnost supruga za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu jer da je za ocjenu spada li neki posao u poslove izvanredne uprave bitno faktično stanje tj. ono što supružnik konkretno čini. U odnosu na navedeno tuženik je naveo da se pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, sukladno članku 41. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatra poslom izvanredne uprave, budući da se rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ne izdaje na neki unaprijed utvrđen rok, već sve dok iznajmljivač ispunjava zakonom propisane uvjete. Nadalje, da je tužiteljici predmetno rješenje od 28. lipnja 2011. godine izdano temeljem suglasnosti njezinog supruga IR od 3. lipnja 2011. godine koju suglasnost je isti uskratio. Ujedno skreće pozornost da Obiteljski zakon ne propisuje uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu već Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti. Da nije osnovan tužbeni navod da pružajući ugostiteljske usluge u domaćinstvu tužiteljica ni na koji način ne vrijeđa prava IR jer on taj stan ne koristi za svoje stanovanje niti za bilo koje svoje druge potrebe, pa je ta činjenica od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, jer da sukladno članku 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu, neovisno o tome da li stvar trenutno koristi za stanovanje ili ne. Da nije osnovan tužbeni navod da nižestupanjska tijela rješenje ukidaju štiteći privatni interes IR koji svoj zahtjev ničim nije opravdao, te da takvim postupanjem arbitriraju između dvije strane u korist jedne, što da nije zadaća upravnih tijela i što da je protivno načelima upravnog postupka. U odnosu na navedeno je navelo da je IR svoj pravni interes opravdao dostavom zemljišnoknjižnog izvatka od 12. lipnja 2022. godine, iz kojeg je razvidno da je suvlasnik k. č. zgr. [katastarska čestica], suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), odnosno predmetnog apartmana, te da upravna tijela nisu arbitrirala između dvije strane u korist jedne nego da je zbog uskrate suglasnosti suvlasnika da se u njegovoj nekretnini pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu ukinuto rješenje od 28. lipnja 2011. godine. Da nije osnovan tužbeni navod da je rješenje o ukidanju doneseno nakon proteka roka od godinu dana od dostave Rješenja stranci, što da je protivno članku 131. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku te da je, budući da se radi o rješenju u upravnoj stvari u kojoj sudjeluju dvije stranke s protivnim interesima, rješenje moglo biti ukinuto samo uz pristanak tužiteljice, jer se navedeno odnosi samo na ukidanje nezakonitih rješenja, a rješenje od 28. lipnja 2011. godine je ukinuto sukladno članku 130. stavku 1. točki 1. Zakona o općem upravnom postupku, koji propisuje da se zakonito rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može ukinuti u cijelosti ili djelomično ako je ukidanje toga rješenja dopušteno zakonom, što je u predmetnoj stvari slučaj, budući da je člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano da će se rješenje o odobrenju ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. toga Zakona. Konačno je navelo da su dokazi kojima tuženik potkrepljuje svoje navode u odgovoru na tužbu priloženi spisu predmeta. Slijedom navedeno, tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Rješenjem ovog suda Us I-3369/2023-10 od 2. prosinca 2024. pozvana je zainteresirana osoba IR iz [adresa], da sudjeluje u ovom upravnom sporu te mu je dostavljena tužba tužiteljice i odgovor na tužbu tuženika, na očitovanje.

6. Zainteresirana osoba se svojim podneskom od 3. prosinca 2024. u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, kao i prijedlogu za donošenje rješenja o prekidu ovog spora do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem P Ob-108/2023, po tužbi tužiteljice, radi diobe bračne stečevine, te se u cijelosti pridružila odgovoru na tužbu tuženika, koji je svaki navod opširne tužbe ocijenio nevažnim i irelevantnim za donošenje odluke u ovom sporu, a za takav zaključak dao valjano i decidirano obrazloženje. Ujedno navodi da tužiteljica bez ikakve potrebe vrlo opširno obrazlaže vlasnička prava na predmetnom stanu ali da ne spori, niti da može sporiti upis prava vlasništva na ime IR jer to proizlazi iz zemljišnih knjiga. Da se bez potrebe u tužbi osvrće kada i zašto je tražila i dobila rješenje kojim joj se dozvoljava pružanje usluga iznajmljivanja predmetnog stana jer da to nije sporno, da je nesporno i jedino važno da je zainteresirana osoba, kao vlasnik, uskratio suglasnost tužiteljici da se i nadalje bavi tom djelatnošću. Također je navela, da tužiteljica gubi iz vida postojeću jasnu zakonsku odredbu da nema zakonom predviđene preduvjete da se bavi ugostiteljskom djelatnošću (suglasnost vlasnika) i da se pored toga svjesno više od godinu dana bavi tom djelatnošću unatoč ukidanju rješenja i zabrani koja joj je izrečena. Stoga je predložila da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te joj naloži da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora.

7. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka te izvedenih dokaza u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja, a kako tužiteljica u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevali održavanje rasprave, Sud je vođen načelom učinkovitosti, predmetni upravni spor odlučio riješiti bez rasprave primjenom odredbe čl. 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a).

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, te isprava koje je tuženo tijelo ovom Sudu dostavilo uz odgovor na tužbu.

9. Opunomoćenica tužiteljice u tužbi nije popisala ni zatražila trošak sastavljanja tužbe.

10. Opunomoćenica zainteresirane osobe je popisala i zatražila naknadu troška za sastav odgovora na tužbu.

11. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregledom isprava priloženih spisu, uzimajući u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

12. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II- 335-06/23-01/77, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-23-2 od 21. rujna 2023.

13. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Splitsko dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo KLASA: UP/I-335-02/23-0001/1321, URBROJ: 2181/1-06-01-02/04-23-0005 od 14. srpnja 2023., ukinuto rješenje KLASA:UP/I-335-02/11-01/303, URBROJ: 2181-01-02- 11-6-MV od 28. lipnja 2011. godine, kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu vrste apartman, kategorije tri zvjezdice u [adresa], zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 34. stavkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

14. Odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine broj: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21, dalje Zakon) propisano je da ugostiteljske usluge u domaćinstvu može pružati fizička osoba - građanin (dalje: iznajmljivač).

15. Odredbom članka 34. stavak 2. istog Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga izdati na zahtjev iznajmljivača uz slijedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da iznimno od stavka 2. točke 1. ovoga članka, iznajmljivač može pružati usluge i u objektu (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili i na zemljištu (objekt za robinzonski smještaj, kamp, kamp-odmorište) koji su u vlasništvu njegova bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera sukladno posebnom propisu koji regulira životno partnerstvo osoba istog spola (u daljnjem tekstu: životni partner), srodnika u ravnoj liniji ili člana obitelji, uz njihovu pisanu suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

16. Odredbom članka 38. Zakona propisan je prestanak važenja rješenja, pa je tako stavkom 1. točkom 3., istog članka, propisano da će se rješenje o odobrenju ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. ovoga Zakona.

17. Odredbom čl. 36. stavkom 1. Zakona o vlasništvu drugim stvarnim pravima ( Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) propisano je ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

18. Člankom 39. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

19. Člankom 41. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari. veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika.

Stavkom 2. toga članka propisano je da se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja.

20. Člankom 8. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj 63/19) propisano je da su izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne isprave. Stavkom 2. toga članka propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

21. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

22. Polazeći od citiranih zakonskih odredbi i naprijed navedenih nespornih utvrđenja, a posebno od činjenica:

- da je IR, suprug tužiteljice, zahtjevom od 23. ožujka 2023. godine zatražio ukidanje rješenja KLASA: UP/I-335-02/11-01/303, URBROJ: 2181-01-02-11- 6-MV od 28. lipnja 2011. godine, izdanog tužiteljici za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, u apartmanu u [adresa], jer kao suvlasnik predmetnog apartmana nije suglasan da žaliteljica u njemu pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu;

- da je uz predmetni zahtjev spisu predmeta priložio izvadak iz zemljišne knjige od 12. lipnja 2022. godine, iz kojeg je razvidno da je suvlasnik k. č. zgr. [katastarska čestica], suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), odnosno predmetnog apartmana;

- da je prvostupanjsko tijelo Zaključkom od 2. svibnja 2023. godine pozvalo tužiteljicu da u roku od 8 dana od zaprimanja toga Zaključka, dostaviti dokaz o vlasništvu predmetne nekretnine u [adresa], ili ovjerenu suglasnost vlasnika predmetne nekretnine;

- da se povodom Zaključka od 2. svibnja 2023. godine, tužiteljica podneskom od 16. svibnja 2023. očitovala, u bitnom navodeći da se pred Općinskim sudom u Splitu vodi postupak radi diobe bračne stečevine, a da je predmetni stan ujedno predmet tog postupka koji se vodi pod brojem P Ob-108/2023, kao i ostale navode koji ujedno predstavljaju navode ove tužbe, ali da nije osporila činjenicu da je predmetni apartman za koji joj je izdano rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u suvlasništvu IR, te da nije dostavila dokaz o vlasništvu predmetne nekretnine ili ovjerenu suglasnost vlasnika predmetne nekretnine za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u skladu s odredbom čl. 34. st. 3. Zakona, to je po ocjeni ovog Suda pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je donijelo rješenje KLASA: UP/I-335-02/23-0001/1321, URBROJ: 2181/1-06-01-02/04-23-0005 od 14. srpnja 2023. kojim je ukinulo rješenje KLASA:UP/I-335-02/11-01/303, URBROJ: 2181-01-02-11-6-MV od 28. lipnja 2011. godine, kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu vrste apartman, kategorije tri zvjezdice u [adresa], budući da je tužiteljica nesporno prestala ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavkom 2. toč. 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

23. Tužbeni navodi tužiteljice koji su istovjetni žalbenim navodima, nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, a na koje žalbene navode, a potom i tužbene navode je tuženo tijelo u cijelosti odgovorilo u osporavanom rješenju, a potom i svom odgovoru na tužbu, a koji odgovor ovaj Sud u cijelosti prihvaća, kao i navode iznesene u istom, te radi nepotrebnog ponavljanja neće ih ponovno iznositi.

24. Pored svega naprijed navedenog valja istaći da je neosnovan tužbeni navod tužiteljice da je osporavano rješenje nezakonito jer da tuženo tijelo nije imalo ovlasti ukinuti prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-335-02/11-01/303, URBROJ: 2181-01- 02-11-6-MV od 28. lipnja 2011. godine, kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu vrste apartman, naprijed opisanom. Ovo stoga što je kogentnom odredbom čl. 38. st. 1. toč. 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano da će se rješenje o odobrenju ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog čl. 34. st. 2. Zakona, a koji uvjet je nesporno utvrđen u konkretnom slučaju.

25. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je u brojnoj upravnosudskoj praksi, pa tako primjerice i u presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-143/2021-2 od 18. ožujka 2021.

26. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja tuženo tijelo je pravilno postupilo kada je žalbu žaliteljice, ovdje tužiteljice, izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja odbilo, uz obrazloženje koje u cijelosti kao pravilno, argumentirano i na Zakonu osnovano prihvaća i ovaj Sud. Stoga, a kako tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

27. Nije osnovan ni prijedlog tužiteljice za prekidom ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim Sudom u Splituod poslovnim brojem P Ob-108/2023, po tužbi RR, a protiv IR, radi diobe bračne stečevine, budući da navedeno ne predstavlja prethodno pitanje za rješenje predmetne upravne stvari. Ukoliko pak tužiteljica u međuvremenu ishodi odluku kojom bi bila utvrđena vlasnicom predmetnog apartmana, naprijed opisanog, zaštitu svojih prava moći će ostvariti kroz institut obnove postupka u skladu s odredbom čl. 123. ZUP-a. Radi navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

28. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

29. Kako je zainteresirana osoba uspjela u predmetnom upravnom sporu, a s obzirom na činjenicu da se prema odredbi članka 144. st. 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, da je u međuvremenu stupila nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) koja je na snazi od 25. studenog 2023., da je vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife 2,00 eura, te da Tbr. 52. t. 3. propisuje kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, to je opunomoćenici zainteresirane osobe valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu od 3. prosinca 2024. od 500 bodova odnosno 1.000,00 eura uvećano za iznos PDV-a od 25 % odnosno 250,00 eura, odnosno sveukupan iznos od 1.250,00 eura. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 10. lipnja 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. tužiteljici po opunom.

2. tužiteljicu pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i za presudu, po pravomoćnosti presude

3. tuženiku

4. zaint. osobi po opunom.

5. tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

6. u spis

5. kal. pravom. do 10.07.2025.