Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-327/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GTG Vinkovci d.o.o. Vinkovci, Kralja Zvonimira 1, OIB: 10215081461, zastupan po punomoćniku Damiru Varga, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tužene LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Kalauz, odvjetniku iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: Povrv-169/2024. od 24. veljače 2025., dana 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: Povrv-169/2024. od 24. veljače 2025. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj: Povrv-169/2024. od 24. veljače 2025. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika broj:

Ovrv-1019/2021. od 10. svibnja 2021. kojim je naloženo tuženoj da plati tužitelju iznos od 541,29 EUR-a odnosno 4.078,35 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je naloženo tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.164,81 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tuženu obveže na naknadu troškova postupka.

3. Tužena je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode, te predložila žalbu kao neosnovanu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da tužena plati iznos od 541,29 EUR-a odnosno 4.078,35 kuna, a po osnovu nepodmirenih računa za razdoblje od mjeseca svibnja 2020. do ožujka 2021. a temeljem Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom.

6. S obzirom da je vrijednost spora u ovom postupku iznos od 541,29 EUR-a odnosno 4.078,35 kuna, to se ovaj spor temeljem odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) smatra sporom male vrijednosti, pa se stoga sukladno odredbi članka 467. stavak 1. istog Zakona presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toga Zakona osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. istog Zakona time da se prema stavku 2. istoga članka u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. Zakona o parničnom postupku.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju te navode tužitelja u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Ovaj sud nije našao niti da je donošenjem prvostupanjske presude sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku kako to neosnovano u žalbi navodi tužitelj, a niti je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev odnosno ukinuo platni nalog sadržaj u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

9. Protivno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije donio odluku suprotno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj: Rev-926/2021. od 4. travnja 2023. i broj: Rev-966/2024. od 9. listopada 2024. jer je odlukom Vrhovnog suda odgovoreno na pitanje: "Je su li krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužni sukladno odredi članka 45. stavak 3. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80(13., 14/14., 102/14, 95/15.) plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije" a koje pitanje ne bi moglo biti bitno za donošenje odluke u ovom predmetu s obzirom da se tužena nije izdvajala temeljem odredbi članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije budući je on stupio na snagu 2014. a tužena je kako je nesporno u postupku utvrđeno cijevi presjekla i plombirala 2011., pa se stoga nije mogla izdvojiti temeljem odredbi zakona koje još nisu bile na snazi.

Osim toga tužitelj tužbom potražuje i troškove toplinske energije i sve ostale troškove odnosno troškove snage, a nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva odnosno nije niti predložio dokaze kojim bi dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

10. Stoga s obzirom na činjenično stanje u ovom predmetu bio bi po mišljenju ovoga suda primjenjiv stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj: Revd-538/2024. od 5. lipnja 2024.

11. Tužena je osporila visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći da tužitelj cijene proizvoljno formira, da je nejasno koji cjenik primjenjuje, da je iz računa vidljivo da prilikom obračuna snage i energije kao visinu stambenog prostora primjenjuje visinu od 2,50 m a kod nje je visina 2,10 m, pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je iz dostavljenih računa vidljivo koji iznos se potražuje od tužene na ime snage a koji na ime toplinske energije koja nesporno i nije isporučena u stambeni prostor tužene. Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, ukinuo platni nalog i tužbeni zahtjev odbio.

12. Tužitelj u žalbi navodi da nikada nije mogao provjeriti da li tužena i dalje koristi toplinsku energiju i da nije mogla prerezati cijevi koje su zajedničke i koje griju zajednički prostor svih suvlasnika a koje činjenične navode do sada nije iznosio, a ovdje se radi o sporu male vrijednosti, pa se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Stan tužene se prema inspekcijskom nadzoru nalazi na ravnom krovu zgrade što je u stvari prenamijenjena sušionica rublja koja nikada nije bila obuhvaćena projektom grijanja toplinskom energijom koju isporučuje tužitelj, pa bi onda bili neosnovani navodi tužitelja da cijevi kroz koje prolazi toplinska energija za grijanje stanova u zgradi prolaze i kroz njezin stan i da tužena tako i dalje djelomično koristi toplinsku energiju koju tužitelj isporučuje zgradi.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

16. S obzirom da tužitelj sa žalbom nije uspio odbijen je njegov zahtjev za naknadom troška žalbe.

17. O zahtjevu tužene za naknadu troška odgovora na žalbu odlučeno je na temelju odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tužitelja.

Vukovar, 10. lipnja 2025.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak