REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-12/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika AĐ, zbog kaznenog djela iz članka 158/1-f i dr. Kaznenog zakona Republike Turske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I- 21/2025-3 od 3. travnja 2025., u sjednici održanoj dana 10. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika AĐ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-21/2025-3 od 3. travnja 2025. utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje AĐ [adresa], po zamolbi Višeg kaznenog suda u Ankari, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela prijevare korištenjem sustava za obradu podataka, banaka ili kreditnih institucija kao sredstva iz članka 158/1f, 37/1, 53. i 58. Kaznenog zakona Republike Turske.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik AĐ, po branitelju Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu te ukine pobijano rješenje.

3. Sukladno odredbi članka 81. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. - dalje: ZOMPO), u svezi sa člankom 495. sve u svezi s člankom 174. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) prije dostave sucu izvjestitelju spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. U žalbi se tvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje žalitelja Republici Turskoj „...s obzirom da na strani izručenika postoje okolnosti zbog kojih se izručenje ne može dopustiti sukladno odredbi članka 35. stavak 1. ZOMPO-a, pri čemu žalba ne obrazlaže koje su to okolnosti koje bi isključivale mogućnost izručenja u smislu članka 35. stavak 1. ZOMPO-a.

5.1. Budući da je prvostupanjski sud u točkama 5. i 6. pobijanog rješenja naveo sve okolnosti koje su ispunjene i koje dopuštaju izručenje, to se žalitelja upućuje na te razloge, a s obzirom na to da žalitelj ne navodi niti jednu od okolnosti koja bi isključivale izručenje, ovaj Sud ne može ispitivati prvostupanjsku presudu mimo žalbenih navoda, osim u dijelu u kojemu je dužan pobijano rješenje ispitati po službenoj dužnosti, pri čemu se ne nalazi takvih povreda na koji bi ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske bio dužan reagirati po službenoj dužnosti.

6. U žalbi se nadalje navodi da „...sud obrazlaže svoju odluku time da se izručenje može dopustiti jer se izručenik tereti za kazneno djelo koje je kao takvo propisano i prema domaćem zakonodavstvu, međutim to u ovom predmetu nije slučaj…“, pri čemu ne navodi činjenični opis kaznenog djela za koje se tereti u Republici Turskoj, niti nudi razloge zašto takav činjenični opis ne odgovara biću kaznenog djela prevare iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11).

6.1. Međutim, suprotno žalbi, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da bi se po našem domaćem zakonodavstvu radilo o kaznenom djelu prevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. Naime, na listu spisa 124. prvostupanjskog suda nalazi se činjenični opis kaznenog djela za koje se žalitelja tereti u Republici Turskoj iz kojega proizlazi da je optuženik oštećenika naveo da mu na ime isporuke stroja za prešu na odgovarajući račun banke uplati 30.000,00 TL, a da mu nakon toga nije isporučio nikakav proizvod, pa da ga je time prevario, što znači da je riječ o navedenom kaznenom djelu kažnjivom i po domaćem zakonodavstvu.

7. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavak 3. i točka 4. ZKP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi pobijano rješenje donijelo neovlašteno tijelo, niti da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a, a niti da bi na štetu izručenika bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Slijedom izloženog žalba izručenika ukazuje se u cijelosti neosnovanom, pa je na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Predsjednik Vijeća:

Damir Kos